Slika jutra

Slika jutra

U trenutku slomila se noć.
Iz dubina neba blijedo svijetlo zrači.
Suze jutra potekle po travi,
prenuli se utihli spavači.

U tišini, mirisi zavrište,
pekari već peku pecivo i kruh.
Polako se puni gladni trbuh grada.
Šalica espressa, jutrom, dobri duh.

I Remiza vraća tramvaje svom gradu,
dok na šanku 03 zavodi i vreba.
Jutro budi sve, staricu i đaka
i one što ratuju za svoj komad hljeba.

Budi jutro dragi grad.
Miluje ga kao nježna žena.
U istom se kolu opet vrti život.
Smirila je oko – samo treća smjena.

                                                                                           Maja Cvek