… s Brankom Cvitković (18.02.’15.)

Ne trebamo tražiti više nego što trebamo,
jer nam život pokaže da možemo i bez toga!

 

Gošća malih ženskih razgovora:
dramska umjetnica od nedavno u mirovini,
Branka Cvitković

Nekadašnju docenticu na Umjetničkoj akademiji Filozofskog fakulteta u Osijeku, nacionalnu prvakinju, ali prije svega – dramsku umjetnicu, Branku Cvitković, danas novopečenu umirovljenicu koja nema namjeru mirovati u penziji nego se i dalje aktivno baviti glumom odabrali smo za Male ženske razgovore s povodom i razlogom. Upravo je Branka Cvitković ovih prohladnih dana – penzionirana. Sjećam se dramske umjetnice Branke Cvitković koja se poput ribe u vodi kretala asfaltom, jer asfalt je zapravo njezina prirodna pozornica. A kako nam je i kasnije kazala “jedino zna po asfaltu hodati”. Branka to uopće ne mora niti reći. Jednostavno, ona svojim likom koji samo površnom promatraču može sugerirati strogoću, zrači nježnošću, toplinom, prisnošću, ženstvenošću, prikrivenim seksipilom i dakako, ne i najmanje važno: urbanošću. Ničeg previše i ničeg premalo, moglo bi se reći za Branku. Sve je u savršenom skladu. Tako je i na “daskama koje život znače” gdje iza sebe ima preko stotinu odigranih kazališnih uloga, a posljednja velika je ona Vasse Železnove.

A tu su i filmovi poput serije za djecu “Lažeš Melita” ili “Štefica Cvek u raljama života” gdje je uvijek igrala urbane ženske likove, moglo bi se reći “gradske fakinke” kojima je “muškarac suvišan u životu”. Njezin glumački dar i rad svakako da su prepoznati i samim time nagradama vrednovani. Pa tako Branka ima iza sebe nagradu Najhistrionke, godišnju nagradu glumačke družine Histrion 1996. godine, nagradu Mile Dimitrijević i nagradu Zlatni smijeh na Danima satire kao i brojna druga priznanja. Za sebe kao glumicu između ostalog je izjavila “Jako mi je važno da barem u jednom trenutku osjetim bliskost s publikom i učinim tako lik koji tumačim ljudskim, jer to mene i publiku čvrsto poveže. To je moj način da iz uloge malo proviri Branka”.

A mi smo pak u razgovoru uz kavicu provirili u Brankin ženski svijet i otkrili njezine uzore u životu, moto, najromantičnije trenutke, značenje uspjeha u njezinom životu kao i životne uloge majke kćeri jedinice, Nadice koju je na noge podigla kao samohrana majka. Imate li vremena, provirimo zajedno u svijet ove prave Zagrepčanke koja je i zaigrala u istoimenom filmu “Zagrepčanka” po romanu Branimira Glumca, a koju kako je odmah rekla “ puno odigranih uloga u Varaždinu kao i prijateljstvo sa ravnateljicom Varaždinskog HNK Jasnom Jakovljević vežu uz ovaj grad”. Pa, vrijeme je da krenemo u još jednu avanturu otkrivanja ženskog svijeta.

Kako biste se opisali u tri riječi?
Iz dana u dan mogle bi biti druge tri riječi. Danas sam začudo smirena, samopouzdana (što nije svaki dan) i staložena. To je danas. Sutra već može biti sve suprotno tome.

Što smatrate svojim najvećim životnim uspjehom?
Da sam postavila kćer na svoje noge. Sama. Da je završila fakultet, zaposlila se i da vidim da će biti sposobna živjeti kad mene neće biti. Netko bi možda mislio da ću reći to što sam nacionalna prvakinja ili docentica. Ali što je to u usporedbi sa životom? Ovaj gore spomenuti osjećaj je nemjerljiv sa time kad vidite da vam je dijete postalo svoj čovjek.

Vaš moto u životu?
Misli, radi, ustraj!

Vaš uzor u životu?
Moja mama, koja je danas pokojna i koja mi jako nedostaje. S godinama sve više i više.

Svaka prava žena nikad ne smije…
Nikad ne smije izgubiti dostojanstvo!

Omiljeni parfem?
Kenzo Đangl.

Iz takta me može izbaciti…
Puno toga. Bedastoća, glupost.

Najdraži film?
“Dim”

Jeste li ljubomorni?
Da. Kad nekog imam onda ga hoću imati do kraja, jer ja se dajem do kraja i onda tu nema nikakvog razgovora, pa makar trajalo sve to – pet minuta!

Što za vas znači majčinstvo?
Jedna uloga, sasvim sigurno – najteža u životu (to mi glumci možemo reći). Ne znamo nikada do kraja kako će ispasti. Ali, koja iziskuje neke stvari koje nemaju rezerve. Svaka pauza može biti kobna. Majka mora biti ispravna! Kad je majka ispravna onda baca sve iz kuće van što nije ispravno. I mi smo odgovorne za sudbinu svoje djece! I mi im određujemo pravac! Treba biti hrabar za takvo što reći, a naravno i živjeti!

Kakvi vas muškarci privlače?
Pametni, odgovorni i ozbiljni. A svi oni drukčiji nisu za po doma!

S kojim glumcem biste izašli na večeru?
Niti s jednim. Dosta mi je glumaca u poslu. Ne trebam mi još i za večeru!

Što nikad ne biste oprostili?
Nevjeru i zločin.

Jeste li praznovjerni?
Ne. Niti horoskope ne čitam.

Nešto što ste oduvijek željeli, a niste učinili?
Htjela bih putovati puno više nego što putujem. Ali da sve to bude pod kapicom Europe. Ovaj život na asfaltu me veseli. Ovaj urbani. Bez toga ne mogu.

Porok?
Ne pušim, ne pijem, ne “droksam” se. To je prvo troje. A drugo troje: sex, drugs and rock and roll? Od svega toga rock and roll mi je najdraži.

Na TV nikad ne propuštam…
Tu “vražju politiku”. Tu sam se navukla. Gledam čak i Sabor. Onda se sa televizijom na glas svađam.

Da ulovite zlatnu ribicu koje tri želje biste poželjeli?
To je poput jedne molitve. Prvo: da život moje kćeri bude jednostavan, normalan, da se realizira i da bude zadovoljna. Drugo: da moja šira obitelj bude zdrava, da budemo bliski jedni drugima i da se otvaramo drugim ljudima svojom dobrotom, te da se okružujemo dobrim ljudima. I na kraju ostajem – ja. Da meni ostane ovako kao što mi je sada. Ne trebamo tražiti više nego što trebamo, jer nam život pokaže da možemo i bez toga.

Najromantičniji trenutak u životu bio je…
Ja živim jedan romantičan život. Malo je moj život zasanjan. Moji odnosi sa mojim bližnjima su romantični. Možda je to malo nerealno, ali meni je – realno.

Vaši dojmovi iz Varaždina i dodirne točke sa Varaždinom?
Moja suradnja sa varaždinskim teatrom seže daleko u prošlost. Moja prijateljica Jasna Jakovljević sa kojom sam 35 godina u HNK u Zagrebu živjela danas mi nedostaje, jer je ona bila “dobri duh” kazališta. A Varaždin? Prekrasan, barokni gradić, za pojesti, k’o bombon. Grad po mjeri čovjeka. Kad prošećete njegovim ulicama vratite se u prošlost koja mi je puno bliža nego ovo današnje vrijeme. Uz Varaždin me veže još jedna osoba. A to je: Zlatko Vitez s kojim sam proslavila 40 godišnjicu njegovog rada. Tako da se iz Varaždina ne možemo samo tako lako maknuti.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s