… s Ivankom Boljkovac (03.06.’15.)

Budi što pošteniji prema drugima!

Gošća malih ženskih razgovora:
operna primadona,
Ivanka Boljkovac

“Što god pjevam to mi je pri srcu i duši. A počelo je čim sam se ja rodila. Odmah sam se počela jako derati. Očito da sam imala jaki glas pa sam nastavila. Ali, ne. Šalim se. U mojoj kući se pjevalo od malih nogu, moja mama lijepo pjeva, cijela familija, tako da sam ja oduvijek mislila da ću biti pjevačica, ali ne operna nego narodna pjevačica. Možda bi bolje prošla, ali ne žalim se.” tim je riječima započela naše Male ženske razgovore nacionalna prvakinja Opere HNK mr. Ivanka Boljkovac. Ivanka je rođena u gradu na četiri rijeke – Karlovcu.

Počela je kao osnovnoškolska svirati violinu, pjevati i tako je došlo do ovog danas. Diplomirala je u klasi prof. Marije Borčić 1978. na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, a 1980. godine magistrirala ulogom Elisabette u Don Carlosu. Pjevala je u Pikovoj damu, Iljiča Čajkovskog, bila Prva dama u Čarobnoj fruli Wolfganga Amadeusa Mozarta, bila Amelia u Krabuljnom plesu Verdija, Krčmarica u Borisu Godunovu, Doma u Eru s onoga svijeta. Nisu joj niti strane svjetske pozornice. Gostovala je na gotovo svim europskim pozornicama kao i Boljšoj teatru u Moskvi. Za svoj umjetnički rad odlikovana je Redom Danice s likom Marka Marulića, nagradu Milka Trnina, nagradu hrvatskog glumišta, te velik broj ostalih nagrada.

Pjevanje je za Ivanku prema njezinim riječima” Dio mojeg života. Ono što je moj hobi to je i moj posao. Volim pjevati, glumiti, plesati, ljude zabavljati. Ja se osjećam ugodno, a nadam se da i drugi”.

Za Male ženske razgovore Ivanka je sa sebi svojstvenom nehinjenom vedrinom, jednostavnošću, ali i slobodoumnošću pomiješanom sa tradicionalnim svjetonazorom – kombinacijom kojoj “ništa ljudsko nije strano”, progovorila i o svojem malom ženskom svijetu kojeg živi ne samo u teatru kroz različite uloge, nego u svojem intimnom krugu u kojeg su stali njezina majka, svi njezini prijatelji i dragi znanci, o motu kojim kormilari kroz život, neispunjenim snovima, najdražem filmu, omiljenom parfemu, svojim jutrima, odmorima koje provodi na Jadranu bacajući udicu i još koječem drugom što je u životu iskreno veseli…

Jutro započinjete sa…
Sa kavom. Makar, da vam pravo kažem: što sam starija to je sve manje i manje volim. Ili sam se ja promijenila ili kava više nije ono što je bila?! Ali mislim da je jedno i drugo. Vjerojatno mi želudac ne može podnositi onoliko kave kao prije. Ali istina je da niti kava nije to što je bila prije. Bila je ukusnija.

Kako biste se opisali u tri riječi…
Ako su ljudi pošteni oko mene onda sam ja izvrsna. Onda ću ja biti uvijek i vesela i zadovoljna. Ali ako ljudi kasne ili ne govore istinu, onda poludim. Tu sam zeznuta. Ne volim kašnjenja, ne volim laži, ne volim muljancije.

Svaka prava žena nikad ne smije…
Biti zaguljena. Recimo: maltretirati muške, naravno. Pogotovo ako se muški malo “nacvrckaju” onda ih treba pustiti. Lijepo se s njima zabavljati onda će biti sve OK.

Vaš uzor u životu?
Ja imam jedan krug ljudi s kojima se družim. S nekima malo više, s nekima malo manje i onda su mi to uzori. Recimo: odnos roditelj – dijete, dijete – roditelj i bračni odnosi.

Iz takta me može izbaciti…
Laži, bezobrazluk i kašnjenje.

Iz kuće ne izlazim bez…
Ključeva i mobitela.

Koju glazbu volite slušati?
Što god mi dođe pod ruku. Sve ovisi kakvog sam raspoloženja. Ako sam loše volje volim poslušati čak i ozbiljnu glazbu. Volim čak i narodnu i zabavnu, ali iritiraju me bubnjevi. Ako to preglasno puštaju postajem nervozna. I mislim da mladi rade krivo što to slušaju jer ih takva glazba navodi na agresivnost.

Kako provodite slobodno vrijeme?
Sa mojom majkom, sa mojim prijateljima, sa mojim društvom, sa znancima. Idemo na more, hvatam ribe – to mi odmara živce. Eto, svašta se radi.

Najdraži film?
Moje pjesme moji snovi. To sam gledala sigurno 12 puta.

Omiljeni parfem?
Zen.

Sa kojim glumcem biste najradije otišli na večeru?
Mora biti komad. Ne mislim lijep, nego nek’ bude muško.

Što ste oduvijek željeli učiniti, a niste?
Evo, željela sam oduvijek imati nogometni tim djece, a evo to nisam napravila. Treba odmah lijepo početi da se stigne nogometni tim napraviti.

Da ulovite zlatnu ribicu, koje tri želje, biste poželjeli?
Zdravlje svoje majke, mene i prijatelja. Da bude mir i da ljudi počnu biti bolji i tolerantniji.

Što ste po horoskopu?
Blizanac.

Volite li kuhati?
Volim kuhati. I to svašta, što god mi padne na pamet ili što imam u kući onda od toga stvaram nekakvo jelo. Tako da ne kompliciram previše.

Što nikad ne biste mogli oprostiti?
Prevare! To me uvijek boli i to pamtim ko slon. I zločestoću. To ne mogu opraštati.

Na televiziji nikad ne propuštam…
Obožavam gledati emisije o prirodi, životinjama i putopise.

 

Vaš moto u životu? Živi i pusti druge da žive! I budi što pošteniji prema drugima. Ono što ti nećeš da tebi naprave nemoj niti ti drugima. Što je najvažnije u vezi? Poštovanje. Mislim da je to najvažnije, jer u početku je i ljubav i seks, ali to mora preći u jedno poštovanje i prijateljstvo, jer ako toga nema onda ne može svijet uopće ići dalje. Što je za vas uspjeh u životu? Ako čovjek može raditi ono što voli i da to dobro radi. Da razveseljava svoju okolinu, da ima svoju familiju. Evo, ja tu nemam na žalost svoju familiju. Nemam muža, nemam djecu, ali nikad nije kasno. Dobro, za djecu je, ali može se i posvojiti. Jeste li posjetili Varaždin i kako vas se dojmio? U Varaždinu sam ja još od studentskih dana. Za Varaždince iz studentskih dana sam ja Mrkvica. Oni mene zovu Mrkvica, jer sam ja u Domu na Laščini… jeftina je bila mrkvica i kako sam ja bila sirotinja i tako, onda sam ja mrkvicu kupovala u glavnom , a oni su znali donijeti iz Lepoglave i Ivanca, Varaždina i iz onih krajeva, mesa, finih kolača. Ja bih iz Karlovca donijela krumpira, mrkve, buhtle. Uglavnom: oni bi ovo jeli, a ja sam njihovo meso jelo. I tako da smo se mi sprijateljili dobro i dan danas se posjećujemo. I drago mi je što me zovu Mrkvica. A što se tiče Varaždina? Ja sam nastupala često na Baroknim večerima. U zadnje vrijeme me baš ne zovu. Prije par godina sam imala Božićnu predstavu u Varaždinskom HNK. Slabo me zovu Varaždinci, osim mojih prijatelja.