… s Lidijom Kralj (17.12.’14.)

Cijeli život činite dobra djela, a na kraju vidite kako niste mogli pomoći svima!

Gošća malih ženskih razgovora:
popularna kuharica iz Ludbrega s adresom u Stonu,
Lidija Kralj

 

Kako će se ovih dana pred blagdane sve više žena posvećivati kuhanju, a prije toga nabavci namirnica za Božić i Novogodišnje blagdane tako smo se i mi sjetili najpopularnije kuharice u Hrvata – Lidije Kralj. Prije nekoliko godina mogli smo je gledati u popularnoj emisiji “U istom loncu”. Bila je jedina dama među muškom profesionalnom kulinarskom ekipom i već svojim ugodnim izgledom-“bokunom žene” kako bi kazali Dalmatinci, plijenila pažnju publike koja je nerijetko navijala za njezino kulinarsko i estetsko umijeće na tanjuru, a glasovi žirija gotovo redoviti išli su njoj u prilog.

Riječ je, dakle, o rođenoj Ludbrežanki vrsnoj profesionalnoj kuharici sa stalnom adresom već 20 godina u Malom Stonu, gore najavljenoj – Lidiji Kralj. Od njezinih početničkih kulinarskih koraka u obrtničkoj školi u Varaždinu prošlo je više od 20 godina, a za to vrijeme osim što se udala u Dalmaciju i obavila svoje “ženske i majčinske obaveze”, zajedno sa svojim, danas pokojnim suprugom, prva je na Dubrovačko-neretvanskom području otvorila obiteljski hotel Ostrea (što prevedeno s latinskog znači: Kamenica) kojem su što je vrlo zanimljiv podatak, svim sobama u hotelu dali Dalmatinska ženska imena: Ane, Kate, Frane i Ljube… Uz hotel Lidija je nakon suprugove prerane smrti nastavila voditi uspješan restoran na rivi u Malom Stonu, Kapetanova kuća u kojoj se jela spravljaju s puno ljubavi i maštovitosti i u kojem se jede ne samo slasno nego i domaće. Lidija ima vlastiti maslinik i uzgaja vlastito povrće iz vrta za potrebe restorana, pa tako godišnje preradi i po tonu i pol šalše od domaće uzgojenog pomidora.

Za svoj rad dobila je priznanje 2005. godine od Dubrovačko-neretvanske županije kao jedina žena koja je uspjela u svojem poslu i dala znatan doprinos hotelijerstvu i kulinarstvu na tom području. Osim hotela i restorana vodi i nekoliko apartmana u autohtonim arhitektonskim zdanjima Dalmacije. Uz to imali smo je, a i imat ćemo je od Nove godine viđati u reklamama za vrhnje Fino&Friško, a bila je i suradnica časopisa Tene kojima je svakog tjedna predstavljala recepte. Uz kavu i domaće zagorske štrukle, kakve je potpisnica ovih redaka jela jedino još kod svoje pokojne bake i u Esplanadi na predstavljanju knjige Žuži Jelinek, a nada se da će ih jesti još jedino na svojem vjenčanju, bude li ih pripravljala sama Lidija Kralj, u stanu njezine kćerke, studentice u Zagrebu, u novogradnji na Trešnjevci, čavrljale smo o malim stvarima koje čine ženski svijet, otkrivale zajedno tajnu kulinarskog umijeća, doznali zašto Lidija želi provesti staračke dane u Varaždinu i još puno toga iz malog ženskog svijeta ove vedre, dobroćudne, odmjerene, jednostavne i pristupačne Ludbrežanke sa gardom Dalmatinke koji mnoge zbunjuje.

Jutro započinjete sa…
To je jako lijepo pitanje. U jutro, to je dio dana u kojem živim samo za sebe. Jer, preko dana kad imate 35 ljudi oko sebe, da vam svaki dan dođe samo jedan nervozan i kad je moja malenkost isto tako možda nervozna onda dođe do problema. U jutro do 10 sati, to su rituali samo za mene. Znači: da mi svira neka muzika, da pregledam vijesti, da zdravo jedem, da zdravo živim, ali da bi se sve to moglo treba i zdravo razmišljati.

Kako biste se opisali u tri riječi?
Borbeno, neuništivo i ljubavno!

Vaš uzor?
Ne bih spomenula kao osobu nego više kao opisno. Znači: ljudi koji zrače dobrotom i ljubavlju. I tako pristupam svim ljudima bilo da su to moji gosti ili moji bližnji ili daljnji ili ljudi koje prvi put vidim u životu.

Vaš moto u životu?
Pristupi čovjeku i kontaktiraj s njime kao da ti je prijatelj od prije 100 godina! I nećeš pogriješiti. Međutim ako naiđeš na nekakav stup nerazumijevanja onda se povuci. Jer ne možemo mi ljude mijenjati. Bože mili, ima nas svakakvih! I još jedan: lijepa riječ, svaka vrata otvara.

Omiljeno jelo?
Podravka sam. Došla sam dolje na more. Prihvatila sam mediteransku kuhinju. Jako malo mesa konzumiram ili nekakva teška jela. Svatko jede ono što želi. Ali geslo glasi: reci mi što jedeš, reći ću ti tko si! Jedem sigurno najbolje i mogu si priuštiti najbolje. Za mene postoji pet namirnica koje su vrhunske, a to su: šampanjac, jagode, losos, gušča jetra i kamenice. To su pet namirnica koje u čovjeka pobuđuju i maštu i ljubav i kvalitetu i naravno to treba znati i pripremiti i konzumirati.

Iz takta me može izbaciti…
Ograničeni ljudi. Smatram da su ograničeni ljudi oni koji bez obzira na godine se ne razvijaju.

Što smatrate svojim najvećim uspjehom?
To što sam spasila svoju firmu od kraha. Neki su se zlobnici kladili koliko ću dana nakon muževljeve smrti opstati. Danas sam vrlo ponosna žena i mogu svakome pogledati u oči zato što sam sa svojih 35 radnika i sa šogorovom familijom spasila firmu, proširila je i što danas imam jedno normalno, divno odgojeno dijete.

Svaka prava žena nikad ne smije…
Previše pričati! (Smijeh) Ponekad svaka žena treba znati zašutjeti i u tom braku i pred tom našom dječicom, jer zato sve što je više je odviše. Uvijek je jedna moja prijateljica govorila: Bolje je jedna vrata zatvoriti nego sedmera otvoriti. I to je tako i u braku, u problemima i u životu. Svaka žena bi trebala biti mudra. Mora znati razlučiti što je prioritet. Moji prohtjevi ne smiju biti veći od mogućnosti.

Najromantičniji trenutak u životu bio je…
Ah, to ne smijem reći! (Smijeh) Ima puno romantičnih trenutaka u životu. Svaki trenutak može biti romantičan. Fascinira me u životu cvijeće i ja za svoj rođendan dobijem toliko cvijeća da mi šogorica reče: ja kad umrem neću dobiti toliko ruža koliko ti dobiješ za svoj rođendan.

Iz kuće nikad ne izlazim…
Ja kažem da u Hrvatskoj ja imam najbliži posao. Ja izađem na jedna vrata i uđem na druga vrata. U torbi uvijek nosim sve one ženske potrepštine za koje bi muškarci rekli: gluposti u torbi, a to su: čak i antibiotici za gripu i raznorazne lijekove kojima uvijek svima, od gostiju do osoblja moram davati.

Što nikad niste učinili, a svakako biste htjeli probati?
U životu sam sve i svašta probala. Rekla sam: još samo da naučim voziti avion i podmornicu! Vrlo sam radoznala po prirodi, ali to nije bolesna radoznalost. Ne, jer život vam je samo jedan. Pa, jadan bi bio život kad svugdje ne biste gurnuli nos i sve znali.

Omiljeni parfem?
Calvin Klein “Euforija”.

Hobi?
Volim raditi oko cvijeća. Imam drugi hobi, a to je slikarstvo. Kojem se želim posvetiti pod stare dane onako amaterski. Imam umjetničku crtu u sebi. Jer i u kuharstvu vam treba umjetnička crta. Svaki tanjur treba biti lijep i ugodno izgledati i s ljubavlju pripremljen. K tome još i poznavanje ljekovitog bilja i spravljanja rakija od bilja. Radim oko 20 vrsta domaćih rakija.

Što Vas je privuklo kod Vašeg supruga?
Bio je karakterno jak, snažan čovjek. U biti me fasciniraju snažne ličnosti. Volim brbljave, šarmantne, odvažne i karakterno snažne muškarce.

Knjiga koju biste rado još jednom pročitali?
O kulinarstvu neću govoriti. Jedno vrijeme sam kupovala talijanske časopise o kulinarstvu, a onda sam prešla na znanstvenu fantastiku. A sad čitam knjigu “Budi moja svjetlost” Majke Tereze. To me fascinira, jer je to žena koja je život posvetila siromasima. No, čini mi se da ću se baš poput nje i ja razočarati, jer cijeli život činite dobra djela, a na kraju vidite kako niste mogli pomoći svima.

Što je najvažnije u braku?
U braku je najvažnija strast! Ako nema strasti između muža i žene, možete vi nekog poštovati, možete mu reći i pet puta na dan da ga volite, ali ako nema strasti, a vrlo dobro znamo što je strast? Znači: Da vas netko privlači do besvijesti. I kad se dogodi ta lijepa strast onda tu ima i prave ljubavi i pravog seksa i pravog poštovanja. A kad nam strast nestane onda nestane i braka i veze i prave ljubavi. Možeš biti i 20 godina u braku, imati petero djece, ali ako nestane strasti između muža i žene, nestane vam i ljubavi. Sve se to pogasi.

Kad biste ulovili zlatnu ribicu, koje tri želje biste poželjeli?
Što se tiče te zlatne ribice?! Ja sam u životu vrlo skromna. Dan danas palim svijeće za sebe, za svoje najbliže i za svoje zaposlene, za njihovo zdravlje, jer ako se njima nešto dogodi i ja ću ispaštati u tome, a onda se naravno sjetim i svih drugih bolesnih ljudi koji vape za zdravljem. Mislim da je zdravlje na prvom mjestu. Jer kad imate zdravlje imate sve. Kad se bolest uvuče u jednu familiju to vam je krah svega. Drugo: meni ne treba, ja što imam novaca meni je to dovoljno, ali dao Bog onima koji nemaju. I treće: da ta ribica usliši sve žalosne, ucviljene, nesretne. Ja sam u životu par puta bila nesretna, kad opet vidim zašto i zbog čega…? Danas ima onih koji sami sebe naprave nesretnima. To ne valja. Čovjek treba biti borac u životu. Jedino vam to pali.

Što je za Vas majčinstvo?
Tko doživi majčinstvo, to je jedna lijepa odlika u životu, ali vrlo zahtjevna. Ja danas svoju mater zovem skoro svaki dan. I obožavam je više nego oca. No, međutim, ja kao majka dala sam toliko ljubavi i pažnje dala svom djetetu. Ali ja uvijek kažem : dijete se goji do 10 godine. Dijete kad uđe u pubertet formira se ličnost. Dijete nisam rodila za sebe. Poštovanje postoji. Iza djeteta morate ići i ako skrene s puta da ga kao navigator usmjerite na pravi put. Sam osjećaj biti majka je krasan. Jer, ako ljubav dajete, ljubav ćete i primiti natrag.

Volite li kuhati?
Kuhanje je moja strast. Moja ljubav. Kuhanje strašno obožavam. Da moram kuhati samo za sebe onda ću kuhati jednostavna jela. Ali kad kuham za drage prijatelje ili za goste volim ih razveseliti, jer mislim kako sve ide preko želuca. “Jedan gospodin je za moju kuhinju u restoranu rekao: Ovo je prava kuhinja kad se čuje smijeh iz kuhinje”. Poslije sam to i čitala u jednom časopisu gdje je pisalo: “Iz kuhinje iz koje izvire smijeh se pet puta bolje kuha, da je sva ta ljubav i veselje prešlo na hranu koja se sprema da bi to gost sa uživanjem pojeo”

Varaždin kakvoga nosite u srcu?
Vrlo sam ponosna na to što sam pohađala srednju školu u Varaždinu. Varaždin mi je na prvom mjestu kao grad cvijeća, ljubavi, ljepote. I zato kažem: Varaždin ili Samobor? Tamo će mi starački dani biti zaokruženi. U Varaždinu sam prvo upisala Gimnaziju, pa sam na očev zahtjev povukla upisnicu i otišla u obrtničku školu. Učila sam kuharstvo kod prof. Barbare Martinez koja me uputila u sve tajne kuharstva i uputila nakon srednje škole u Zagreb.

 

 

Nedjeljni ručak prema receptu Lidije Kralj:

Juha od krumpira i piletine

SASTOJCI:

  • 200 g piletine
  • 300 g krumpira
  • 3 dcl vrhnja
  • 1 dcl kiselog mlijeka
  • 2 žlice brašna
  • malo ribanog hrena, začini

PRIPREMA:
Očišćeni krumpir narežite na kockice i dinstajte s rezanom piletinom, dodajte začine i brašno, nalijte vodu, vrhnje i kiselo mlijeko. Hren naribajte u juhu.

 

Torta od sira i višanja

SASTOJCI:

  • 1 gotovi okrugli biskvit
  • 5 dcl šlaga
  • 3 g želatine
  • 500 g svježeg sira
  • 2 dcl mlijeka
  • 200 g šećera
  • 4 žumanjca
  • 200 g višanja

PRIPREMA:
Donji dio kalupa obložite biskvitom. Na laganoj vatri miješajte ručnom miješalicom do vrenja mlijeko, jaja i šećer. Želatinu dodajte na kraju, minut neka provri. U mlaku kremu dodajte svježi sir i tučeni šlag. Višnje prokuhajte u malo vode sa šećerom i zakuhajte jedan puding od vanilije. Stavite kremu od višanja na biskvit te gore kremu od sira i na vrh narezani biskvit.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s