… s Majom Cvek (28.05.’14.)

Kad dođete u neke “ozbiljnije godine” iz vas progovori “Kunta Kinte”!

Gošća malih ženskih razgovora:
zagrebačka pjesnikinja, Maja Cvek

Do sada je za svoj pjesnički rad bila nagrađena 13 puta ali, nikada nije, kako nam je sama kazala “dobila prvu nagradu.” Tri puta bila je drugonagrađena, tri puta treće nagrađena, a kao ostalo osvajala je 4.5 i 6. mjesta, već prema pravilima organizatora recitala. Zanimljivo je, da se na nekim recitalima, već godinama nalazi među prvih 20 pjesnika (uglavnom među onima čije se pjesme uz objavu u zborniku i javno prezentiraju).

Sve nagrade ili osvojena mjesta su joj dragi, ali svakako bih izdvojila, kako je istaknula “nagradu za najbolju lirsku minijaturu na Recitalu suvremenog kajkavskog pjesništva „Dragutin Domjanić“ u Zelini, 2007.g.” Recital u Zelini posebno joj je važan, jer je svakako najmjerodavniji za kajkavsko pjesništvo.

Osim toga, izdvojila je i Pohvalnicu za izvrsnost u dijalektalnoj književnosti, koju je dobila 2012. g u Križevcima, na 31. Susretu hrvatskih zavičajnih književnika – u sklopu Hrvatskog sabora kulture, kao i Pohvalnicu na recitalu „Željka Boc“ – za najljepšu ljubavnu pjesmu, koju je dobila ove godine u Mariji Bistrici.

Iza svih ovih nagrada i nekoliko vrijednih zbirka pjesama koje su izlazile od 2002. godine do danas krije se ime samozatajne, ali ljupke i prpošne zagrebačke pjesnikinje Maje Cvek. Maja Cvek rođena je u Zagrebu, za vrijeme kako nam je kazala “jedne prvomajske parade”.

Iako je žarko željela raditi kao prosvjetni radnik, sticajem okolnosti našla  se u uredu tajnice direktora i u toj funkciji odradila 37 godina radnog staža.
Trenutno je, kako kažu, u penziji, ali nije u mirovini, budući da nikad ne miruje. Osim što se bavim pisanjem, surađujem sa Centrom za kulturu Trešnjevka kao honorarni novinar i prati događanja u trešnjevačkim knjižnicama (najljepši posao na svijetu), pokušava promovirati kajkavski dijalekt (kao kulturno blago naroda), glasnogovornica je i voditeljica zagrebačkog KUD-a „GOLUB“, održava poetske tribine

Piše, kako nam je kazala “od najranijeg djetinjstva. Naime, naučila sam čitati već sa 5 g. i čitala sam gotovo sve (što je i što nije bilo primjereno mojem uzrastu), tako sam stekla već vrlo rano poprilično znanje i zavoljela knjigu iznad svega. Knjiga mi je oduvijek bila najvažnija i nikad se, pa ni danas, ne odvajam od nje. Poeziju sam posebno zavoljela čitajući Jesenjina. On mi je godinama bio uzor a tu ljubav sam kasnije prenijela na svojega sina.”

Prva zbirka pjesama „Za moju dušu“ objavljena joj  je 2002.g. i pisana je na hrvatskom standardu.

Na pitanje: zašto piše na kajkavskom? Maja Cvek je odgovorila: “Kad dođete u neke „ozbiljne“ godine, progovori „Kunta Kinte“. Naime, moja je majka rođena u Međimurju a kao malo dijete s obitelji se preselila u Podravinu, u Ludbreg. Godinama sam školske praznike provodila u Ludbregu i nikada taj dio djetinjstva, kao ni taj dijalekt,nisam zaboravila. Doduše, ranije nisam pomišljala da pišem na njemu, ali prije 11 godina napisala sam zgodnu pjesmu „Daj me kušni“, koja je kasnije i uglazbljena u KUD-u GOLUB (oni kažu da je to njihova himna i jako ju rado pjevaju). Kada sam recitirala tu pjesmu, negdje 2004.g., čula me je prof.Stanka Pavuna (majka znanstvenika Davora Pavune) i tada mi je rekla: „Dijete, ti pišeš jako lijepe pjesme, ali tvoja budućnost je u pjesmama na dijalektu“. Poslušala sam je i od tada puno pišem na kajkavskom.”

“Nešto u meni tjera me da pišem pjesme koje imaju ritam i naprosto „teku“. Zbog toga je više mojih pjesama uglazbljeno. Npr. za mladog pjevača Željko Dvorski – Tom iz Varaždinskih Toplica, napisala sam četiri ili pet pjesama, a pjesma „Pola sata za ljubav“ bila je vrlo uspješna na festivalu „Pjesmom do srca“ i često se čuje na radiju KAJ. Također sam izuzetno ponosna što sam za bivšu grupu „El Niño“ napisala prepjev za dvije pjesme (jednu je inače pjevala pok. Cesaria Evora, a orig.tekst je napisao Pedro Rodriguez.

Osim toga pišem i prozu.  Do sada su objavljene moje dvije kratke priče u Varaždinskom regionalnom tjedniku” – nastavlja Maja sa pričom bez imalo sebe isticanja, već kao iznošenje životnih činjenica.

Uza sve to voli ulogu voditeljice. Često vodi poetske ili glazbeno-poetske tribine. Vodila je i promocije  nekoliko knjiga, između ostalih i knjigu spisateljice Silvije Čolić. Vodi i tribine koje promoviraju kajkavski dijalekt, a često je radi toga pozivaju u osnovne škole.

Jedna od njezinih ljubavi je i povijest grada Zagreba. O tome puno piše, pa je tako  nastala knjiga „Zagrebački vez“ koja je ustvari nešto poput turističkog vodiča u stihovima a ima i dodatna pojašnjenja za strance. Knjiga je prevedena na engleski i dospjela je u sve dijelove svijeta pa je  tako predstavljena i na radio Torontu.

Također je glasnogovornica KUD-a GOLUB i vodi njihove nastupe.

Članica je Collegiuma Hergešić, tribine za znanost i umjetnost, Kajkavskog spravišča i Udruge hrvatskih zavičajnih književnika.

Umirovljeničke dane provodi vrlo aktivno. Osim obveznih zadataka domaćice, prati većinu kulturnih događanja, odlazi na kazališne predstave, prati razvoj svojeg unuka koji se aktivno bavi pjevanjem, te mi je osim pisanja, najveći užitak otići u hotel Esplanade gdje on često pjeva, kao i na njegove nastupe na otvorenom, diljem grada.

Rado se druži i sa svojom unukom te joj je potpora u učenju njemačkog jezika, ali također obje vole skitnje po gradu i trgovinama.

Ali, veliki užitak pružaju joj i odlasci u prirodu i na vrt gdje se najbolje može pozabaviti svojim mislima.

Planova za budućnost uvijek ima, ali, dali će se ostvariti, teško je reći. Uglavnom, kao i svima, problem mi je novac. Svakako bih željela objaviti još jednu knjigu (naravno nešto zgodno iz povijesti Zagreba), a kako je „Zagrebački vez“ bio uspješan i knjiga je tražena, bilo bi mi drago kad bih mogla objaviti i II. izdanje te knjige. Za sada me uglavnom zadovoljava što mi se pjesme objavljuju u 7 ili 8 zbornika s raznih recitala, a eto počela sam objavljivati i na portalima kao što je Webstilus i ZMUSK. Što se glazbenog dijela tiče, rado bih svojem unuku napisala bar jedan tekst za uglazbljivanje.

 

Nakon što smo ovako izdašno, zahvaljujući bogatom životu predstavili profesionalni put naše sugovornice Maje Cvek, vrijeme je da “zavirimo” među njezina “jutra koja započinju zahvalama Bogu za još jedan dan” u njezin maleni ženski svijet u kojem sve odiše, skladom, harmonijom, nježnošću, ženstvenošću, potrebom za lijepom riječju, za lijepim ugođajem…ma “ženska ruka čuda čini”, a ona od pjesnikinje Maje Cvek čini čudo od svojeg života i od života svakoga kojeg “sretne na svojem životnom putu”. Zavirite slobodno među ove stranice. Uvjerit ćete se da smo “bili u pravu”.

Jutro započinjem sa…
„Hvala ti Bože za još jedan dan“. Kad odem do prozora i pogledam napolje, sve mi je lijepo i nije bitno je li sunce, kiša ili snijeg. Tada još jednom potvrdim sebi da je najvrijednije od svega da sam hitro i bez ičije pomoći ustala, da me ništa ne boli i tada sam svjesna  sebe ali i radovanja životu koji je preda mnom.

Vaš moto u životu je?
Ako možeš, pomozi drugome, a ako ne, ne petljaj se ni u čiji život.

Iz kuće ne izlazim bez…
Hm, sad ću malo stihoklepački:  uvijek se trudim da se uljudim (da se uredim). Nikad, ali baš nikad ne izlazim ni u dučan, a da se ne dotjeram koliko i kako mi nalaže moj ukus.

Svaka prava žena nikad ne smije… 
Niti jedna žena ne bi nikada smjela dozvoliti da je omalovažavaju zbog spola i osporavaju joj vrijednost. Kažem „ne bi“, jer jako dobro znam da to nije uvijek ostvarivo. Uvijek je bilo, a i danas (u 21. stoljeću) ima nepravde prema ženama. Koliko glupih predrasuda još i danas sprečava žene da žive i rade onako, kako žele. Npr. onaj njemački Die drei K (Küche, Kirche und Kinder) oduvijek mi je bio odvratan, a nažalost i danas muški rod tako misli (iako oni inteligentniji ne pričaju glasno o tome).

Vaš uzor u životu je?
Vjerovali ili ne, moj uzor je bila i ostati će MARIJA JURIĆ ZAGORKA.

Najromantičniji trenutak u životu bio je?
Bilo ih je, dakako, ali radije te trenutke pretačem u svoje stihove.

Kako provodite slobodno vrijeme?
Ustvari, ne znam što je to slobodno vrijeme. Svaki moj trenutak posvećen je nekom od mojih interesa. Pisanje, povijest, priroda, fotografiranje, druženje s dragim ljudima, unucima… Ono, sasvim slobodno vrijeme provodim u …snu.

Volite li kuhati?
Znam kuhati i mislim da to radim prilično dobro. Naučila sam, iako sam uporno tvrdila da se nikada neću udati i da neću kuhati. Zato kažem da znam kuhati, ali, ne mogu reći da to volim raditi. Kuhanje je nešto bez čega žensko biće ne može proći kroz život. Barem na našim prostorima još uvijek je tako. To je nešto, što se jednostavno podrazumijeva da spada u žensku domenu. Kada i tko je odredio da je taj posao baš za žene??? Eto, kuham jer to društvo od mene očekuje, pa da ne budem bijela vrana…

Koju glazbu volite slušati?
Klape, evergreene, pop, rock, instrumentalnu glazbu. Kad sam jako raspoložena, volim poslušati tamburašku i romsku glazbu. A posebice volim fado.

Što nikad ne biste mogli oprostiti?
Iako sam katolkinja i kako vjera uči, treba opraštati, nisam toliko jaka.
Neke stvari mogu oprostiti ali ne zaboravljam. A izdaju nikako i nikome ne opraštam ni ne zaboravljam.

Što vas prvo privuče kod muškarca?
Duhovitost, inteligencija i urednost.

Jeste li ljubomorni?
Ljubomorna nisam. Žao mi je jedino ako netko postigne uspjeh koji nije zaslužio.

Što je za vas majčinstvo?
Ljepota, sreća, briga i VEEELIKA odgovornost.

Što je za vas uspjeh u životu?
Baviti se poslom koji istinski voliš, a pri tome imati podršku obitelji.

Koja vam je najdraža knjiga?
Ima ih jako puno koje su mi drage. Na primjer, još uvijek volim ruske klasike (zbog kojih se mojim kolegicama dizala kosa na glavi, kada ih je trebalo čitati za lektiru), volim i knjige E.Zole, Choella. Ipak izdvojila bih knjige-razbibrige(kako ih ja zovem) kao, „Zameo ih vjetar“ i „Mandolina kapetana Corellia. Rado im se vraćam.

Sa kojim glumcem biste rado otišli na večeru?
S Kevinom Kostnerom, npr.

Najdraži parfem?
Chanel „Allure“ – sensuelle (dovoljna je jedna kap).

Da ulovite zlatnu ribicu, koje tri želje, biste poželjeli?
Zdravlje za sebe i cijelu obitelj, uspjeh u životu svojim unucima i  objavljivanje barem još jedne knjige.

Na televiziji nikad ne propuštam…
Gotovo uvijek pogledam emisiju „TV kalendar“.

Što ste oduvijek željeli, a niste učinili?
Žao mi je što nisam naučila španjolski ili portugalski jezik.

Koji odjevni stil njegujete?
Nemam poseban stil odjevanja i nisu mi važni „potpisi“ poznatih dizajnera. Važno mi je da su boje usklađene i da nosim odjeću koja pristaje mojem stasu i godinama.

Na što najradije potrošite novac?
Moram priznati da su razne majice i tunike za mene prava napast. Jako mi je teško odoljeti da ne kupim neku, koja mi zapne za oko.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s