… s Vesnom Domany Hardy (28.01.’15.)

Iz takta me može izbaciti nepristojnost, bahatost, Izmišljotine i laži na tuđi račun, bezobrazluk, pomanjkanje poštovanja prema drugima, nemar prema okolini…

 

Gošća malih ženskih razgovora:
profesorica engleskog jezika i komparativne književnosti,
kći pokojne Eve Grlić i sestra redatelja Rajka Grlića,
Vesna Domany Hardy

 

Rođena mjesec dana nakon uspostave Pavelićeve NDH bila je ako ne prvo, a ono među prvom rođenom židovskom djecom koju je rasna i dehumanizirana politika već u “ajmpedeklu” usudila se obilježiti žutom zvijezdom. Majka Eva Grlić nekako ju je unatoč svemu uspjela spasiti iz rodilišta i nakon što je veći dio obitelji završio u logorima, a otac Robert Domany otišao u partizane za njim je otišla i majka.

Malu Vesnu Domany ostavila je u Zagrebu kod susjede Ruže Fusch gdje je Vesna rasla uz Ružinu djevojčicu. Otac Domany je poginuo u partizanima i nakon rata proglašen je narodnim herojem, a majka Eva Grlić vratila se sa prvim svibanjskim danima nakon oslobođenja u Zagreb. Kad je Ruža Fusch kazala maloj, tada već četverogodišnjoj djevojčici Vesni odjevenoj u šarenu “klajdicu” da joj je došla mama, ova mudrica je samo digla glavicu i na tečnoj kajkavštini odgovorila mirno “je, a kaj ja imam dve mame?”

Nije prošlo puno vremena i majka Eva se udala za novinara, a potom i poznatog sveučilišnog profesora filozofije Danka Grlića iz čijeg braka ima sina, danas poznatog redatelja Rajka Grlića. Zbog neslane šale ili čak dosjetke, pa i izrečene duhovitosti na račun tadašnjeg režima, ova bivša partizanka je osuđena na Goli otok. Obitelj se ponovno rasula. Mala Vesna je završila u Dječjem domu, a brat Rajko kod oca. Ostalo su sve sjećanja opisana kao takva u istoimenoj knjizi Eve Grlić “Sjećanja”.

Vesna Domany Hardy, kći Eve Grlić i sestra Rajka Grlića, nije se u svojoj skromnosti željela predstavljati kao takva u javnosti. Jednostavno, ne voli popularnost, već samozatajna život u kišovitom i maglovitom Londonu gdje živi sa suprugom i gdje smo je pronašli. Ova diplomirana studentica komparativne književnosti i engleskog jezika sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta i povjesničarka umjetnosti koja je diplomirala u Londonu za mladih je dana bila pravi svjetski nomad. Živjela je u Pakistanu, Rimu, u Parizu gdje je rodila drugo dijete, a pod starost svoj dom sa suprugom Britancem pronašla je upravo u Londonu.

Tijekom Domovinskog rata bila je koordinatorica projekta za izbjeglice i prognanike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine posebice za djecu koja su tražila svoje roditelje ili najbliže U Rimu je radila u Britanskoj ambasadi kao povjesničarka umjetnosti, a radila je i kao prevoditeljica, te danas surađuje za neke od londonskih novinskih redakcija. U svojim zrelim godinama jednako tako nije zaboravila svoju “drugu mamu” koja joj je spasila život u okupiranom Zagrebu i čuvala je od ustaša i nacista, te je Ružu Fusch predložila za orden Pravednika među narodima. Ova stara gospođa samo je skromno kazala: “kako nije ništa naročito učinila” i još malo poživjela na ovom svijetu, tek toliko da postane Pravednicom među narodima.

Za Male ženske razgovore sa poprimljenom dozom opreza iako “slavenski” srdačno Vesna Domany Hardy otvorila je vrata svojeg ženskog svijeta i rekla “sve što joj leži na srcu”, ali i otkrila koji su to mirisi koji joj najviše gode, koja jela voli kuhati, kako provodi slobodno vrijeme u kišovitom Londonu, a gdje se voli opustiti kad dođe u svoj rodni Zagreb. Sa lucidnošću “naslijeđenoj po ženskoj lozi” u obitelji na koju nije ostala imuna niti jača polovica Vesna otkriva svoj mali ženski svijet u kojem vlada ljubav za knjigu, ali prije svega za čovjeka. Takva joj je bila majka, takav joj je bio i otac i očuh, a takav joj je i brat. U svakom slučaju, Vesna je izdanak jedne živopisne i nesvakidašnje obitelji na našim prostorima koja zakonitošću biologije polako napušta ovaj svijet, ali iza sebe nenametljivo ostavlja tragove. Pa, krenimo zajedno ovim pisanim tragovima Vesne Domany Harrdy koja je iz maglovitog Londona dala intervju za naše Male varaždinske ženske razgovore.

Jutro započinjete sa…
Oduvijek sam bila ranoranilica što držim velikom srećom, posebno jer obožavam rana jutra. Rano jutro je za mene vrijeme dana kad sam najaktivnija. Čim ustanem desetak minuta radim vježbe istezanja, zatim uz kavu čitam oko jedan sat uz bilješke, slijede šetnja ili plivanje, dok jednom tjedno uzimam satove Feldenkreis metode. Obično sam oko deset za radnim stolom.

Kako biste se opisali u tri riječi…
Mislim da bih to radije ostavila drugima…

Svaka prava žena nikad ne smije…
Mislim da ne postoje recepti jer pitam se kakva bi to bila neprava žena? Kad gledam transvestite čini mi se da su oni ponašanju po općenito prihvaćenoj percepciji pravih’ žena, odnosno u smislu ovog pitanja.

Vaš uzor u životu?
Imala sam ih nekoliko ali su se s vremenom svi pokazali nevrijedni pijedestala. U mnogo čemu uzor mi je moja majka. Usprkos svim nedaćama koje je u životu doživjela ostala je do kraja optimistička ličnost i dosljedna ideji o socijalnoj pravdi. Kad je oko sebe gledala kako nezajažljivi ljudi uništavaju dugogodišnji životni napor mnogih iz njene okoline, napisala je u svojoj 78 godini života knjigu svojih ‘Sjećanja’, djelomice da bi prokazala sistemske laži da bi svoju knjigu napisala bez osjećaja revanšizma ili gorčine.

Iz kuće ne izlazim bez…
Živim u Londonu gdje se ne izlazi bez knjige ili materijala za čitanje jer ne volim besposleno čekanje, a skoro se uvijek dugo putuje. Inače moram jako paziti da imam sa sobom ključeve, novčanik, naočale, vozačku dozvolu, freedom pass, kišobran pa kad to sve strpam u tašku nema više mjesta za recimo make up.

Što je najvažnije u vezi?
Čega ili s čime? Ako pak mislite na bračni suživot onda su za dugotrajno dobre odnose bitni materijalna neovisnost, poštovanje, povjerenje i neposesivnost .

Što je za vas majčinstvo?
Najdublji i najtrajniji životni osjećaji.

Koju glazbu slušate?
Dobru. Volim klasičnu glazbu, obožavam jazz, volim operu jer su u zadnje vrijeme dostupne fantastične produkcije, luda sam za francuskim chansonama. U Pakistanu sam stekla razumijevanje i zavoljela sufistički quawali muziciranje. Općenito danas je izbor fantastičan zahvaljujući tako velikim koracima tehničkog napretka…

Knjigu koju biste još jednom rado pročitali?
Uh, ima ih previše. Sad kad se prihvatim čitati klasike koje sam čitala na brzinu kad sam bila mlada zapanjim se svaki puta koliko se toga preskoči ili ne primijeti u ranom čitanju. No konkretno govoreći rado bih ponovo pročitala Cervantesova Don Kihota obzirom na pravu pozadinu tog romana o kojoj sam naučila mnogo kasnije

Što nikada ne biste oprostili?
Sve vrste fanatizma ali i cinizama koji bezobzirno uništavaju živote i egzistencije drugih. Na primjer nikad ne bih mogla oprostiti onima koji su namjerno proizveli rat u Jugoslaviji da bi se osobno okoristili premda svjesni mogućnosti miroljubivih načina rješavanja problema. To isto važi za rat u Iraku, Afganistanu, kao i za settlere na palestinskim teritorijima u Izraelu i još mnogo toga, lista bi bila predugačka.

Što vas je privuklo vašem suprugu?
Njegova istinoljubivost, ali mislim prvenstveno je tu bio njegov odnos i poštovanje prema ženama i velika dimenzija u slobodi razmišljanja.

Najdraži film?
Casablanca i još mnogo drugih…zadnji film koji me oduševio je južno korejski film Poezija.

Kako provodite slobodno vrijeme?
Imam sreću da je svo moje vrijeme slobodno zbog čega mi je veliko veselje kad imam neki posao pred sobom.

Omiljeno jelo?
Ovisno o dobu godine. Teško bi mi se bilo opredijeliti u izobilju raznih divnih stvari, kakve su nam danas dostupne. Kad sam u Italiji obožavam toskansku kuhinju, u Londonu volim neke istočne restorane kojih ima u izobilju. U Francuskoj obožavam neka jela, posebno morsku hranu. Dalmatinsku pašticadu ili sarmu rado pripremam zimi itd. Mislim da je život prekratak da bi se zadržali samo na jednom jelu ako to nije iz razloga neimaštine, dijete ili teških životnih uvjeta.

Koji odjevni stil njegujete?
Obzirom da živim u stalnom kretanju odijevam se praktično, u stilu urbane gerile.

Jeste li ljubomorni?
Bila sam samo jednom i tada sama sam se sama psihoanalizirala pisanjem o tome. Shvatila sam da je ljubomora jedno bolesno psihičko stanje, slično paranoji i uglavnom iracionalno. U pozitivnom smislu, ako ga se može naći u tom bolesnom stanju, nekim ljudima služi čak kao motivacijski impuls.

Što ste uvijek htjeli učiniti a niste?
Putovati na neka mjesta na kojima nisam bila kao Latinska Amerika i voditi jedan kulturno umjetnički centar

U kojem ste znaku rođeni?
Blizanci

Omiljeni restoran za izlazak?
Uh, to je teško pitanje. Uglavnom zato što nisam nikad dovoljno dugo na jednom mjestu a danas je teško vlasnicima restorana održati isti kontinuitet kvalitete. No kad sam u Zagrebu rado odlazim u Dva goluba ili u Vinodol ili neke bližoj gradskoj okolini.

Vaš moto u životu?
Jedna pjesma talijanskog nobelovca Salvatorea Quasimoda koja ide ovako:

Svako stoji sam na licu zemlje
Pogođen zrakom sunca
I odmah bude večer
Iz takta vas može izbaciti
Nepristojnost, bahatost, Izmišljotine i laži na tuđi račun, bezobrazluk, pomanjkanje poštovanja prema drugima, nemar prema okolini …drugim riječima svi vidovi asocijalnog ponašanja

Što je za vas uspjeh u životu?
Miran san i mogućnost da se može pomagati drugima kad god možemo.

Omiljeni parfem?
Cvijeće franđipana, miris rublja osušenog na vjetru, miris mediterana.

Da ulovite zlatnu ribicu, koje tri želje, biste poželjeli?
Nažalost već odavno ne vjerujem u bajke.

Volite li kuhati?
Volim jer je kuhanje lako dostupna kreativnost u svakodnevnom životu a osim toga veseli me prirediti radost dragim osobama. Mislim da druženje i živi razgovori oko dobre trpeze u ugodnom društvu starih prijatelja pridaju mnogo kvaliteti života.

Jeste li ste posjetili Varaždin i kako va se dojmio?
Prije nekoliko godina provela sam jedan dan u Varaždinu i jako mi se svidio kao cjelina i kao idealni gradski ambijent koji očigledno njegovi stanovnici vole i održavaju. Zadivila me barokna arhitektura i vaše tako specifične barokne crkve i druge građevine i naravno prelijepi stari grad.

 

Jedan odgovor na … s Vesnom Domany Hardy (28.01.’15.)

  1. verica napisao:

    Predivna žena.obožavam je.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s