… sa Simonom Gotovac (11.12.’13.)

U POVODU 13. GODIŠNJICE SMRTI “HRVATSKOG CICERONA”, VLADE GOTOVCA

Gošća malih ženskih razgovora: prof. dr. sc. SIMONA ŠANDRIĆ GOTOVAC, udovica Vlade Gotovca

Onako jednostavna, sa sinjskim naglaskom koji ne pokušava sakriti, pristupačna, decentna u ponašanju i odijevanju, dr. Simona Šandrić Gotovac već je na prvi pogled otkrivala da je u Zagreb u Institut Vlade Gotovca doputovala iz vječnog grada – Rima (kao iz Čarolije izmaštane Poliklinike Life poput Tilli Nardi) u kojem živi i radi već 35 godina. Udovica političara koji je ušao u legendu, Vlade Gotovca, dr. Simona Šandrić Gotovac kardiolog je na Sveučilišnoj Poliklinici Gemelli gdje se liječio Papa Ivan Pavao II, te profesor na Medicinskom fakultetu u Rimu, predaje na raznim školama za kardiologiju za sportsku medicinu i internu medicinu i surađuje za mnogobrojne talijanske i svjetske znanstvene časopise, a i članica je Talijanske akademije znanosti i umjetnosti.

Oduvijek je željela biti liječnica, jer je željela biti na pomoć drugima, kako je kazala, te je nakon rodnog Sinja, klavir koji je učila, zamijenila studijem medicine u Zagrebu, potom u Rimu, a nastavila u SAD-u, da bi se skrasila u gradu u koji vode svi putevi. Za Vladu Gotovca udala se 1993. godine i bila sa njime u braku sve do njegove smrti 7. prosinca 2000. godine, dakle, punih sedam godina. Danas sa jednakim žarom kao i njezin strastven u svemu što je radio suprug, taj “hrvatski Ciceron”, kako ga javnost pamti i zove, dr. Simona Šandrić Gotovac nastavlja ideju svojeg supruga o “pravnoj, pravednoj, poštenoj i civiliziranoj Hrvatskoj, članici europskih naroda”.

Uspjela je dočekati i 10. godišnjicu Instituta Vlado Gotovac čija je predsjednica, a u Zagrebu i obilježavanje 13. godišnjice smrti i preko 80 godina od rođenja još jednog velikog Imoćanina uz Tina Ujevića, pjesnika, filozofa, govornika, štovatelja umjetnosti i svega što je pod ingerencijom kulture, počevši od odnosa među ljudima – Vlade Gotovca. Kako je Vlado Gotovac preminuo u bolnici u Rimu u kojoj je već tada radila njegova supruga, a danas njegova udovica, u Rimu će 18. prosinca biti obilježena 13. godišnjica njegove smrti.

Za Male ženske razgovore bez trunka sujete sa iskrenom poniznošću, a opet na sasvim osebujan način o svojem malom ženskom svijetu i gnijezdu koji je savila u Rimu progovara za naše čitateljice dr. Gotovac, te otkriva kako joj započinju rimska jutra, kako provodi slobodno vrijeme, koji joj je trenutak u životu bio najromantičniji, nadraži joj film, omiljeni joj parfem, najdraža joj knjiga…govori o oprostu, o neostvarenim željama i još o ostalim sitnicama koje život znače i koje ga pokreću. Pa, zavirimo zajedno ovih zimskih večeri zavaljene u udobnoj fotelji, prekrivene toplim pokrivačem, u život u Rimu, akademkinje i liječnice, udovice Vlade Gotovca, dr. Simone Šandrić Gotovac.

Jutro započinjete sa…
Skočim iz kreveta i u kuhinju da popijem kavicu!

Kako biste se opisali u tri riječi?
Jednostavna osoba, bez naročitih zahtjeva bilo koje naravi, osoba koja zna (ne kažem uvijek), ali znam koji su ciljevi mojega života. I naravno, da imam svojih nedostataka, grešaka… to je sasvim normalno… ljubim muziku

Svaka prava žena nikad ne smije…
Ja sam jedna posebna osoba koja ne prihvaća primjerice kada žene ogovaraju žene.

Iz takta me može izbaciti…
Laž!

Iz kuće ne izlazim bez…
Bez moje torbe, bez ključa od kuće. I u toj torbi sve nosim. I kada imam torbu punu svega i mojih sprava za moj posao, uvijek u toj torbi tražite ključ, novčanik za pare, tražite sve živo što postoji.

Što je najvažnije u vezi?
Tolerancija i iskrenost!

Što vas je privuklo vašem suprugu?
Mene privlače inteligentne osobe, ponizne osobe i iskrene osobe. Ali svaki moj odnos je bio izbor sa glavom, a onda vam se od jedanput u životu dogodi nešto, a da vi ne znate što je to? Dogodi se. I to se dogodilo između mene i Gotovca.

Najromantičniji trenutak u životu bio je…
Ako se već govori o braku, najromantičniji trenutak je bio kad me Vlado zaprosio i zamolio moju ruku. A osim toga – vjenčanje.

Je li istina da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena?
To možda donekle može biti istina, ali ako se govori već o mojem slučaju, ja ne bih to rekla. Jer Gotovac je već prije mene bio uspješan. Ali Gotovac je jedan poseban entitet, jedna posebna povijest duše. Koju nije lako u jednom trenutku samo tako rastumačiti.

Omiljeni parfem?
Nahema.

Najdraži film?
U posljednje vrijeme sam pogledala jednu rusku priču koja me podsjetila na jedan problem koji smo proživjeli mi u Jugoslaviji. Problem – slobode. Film se zvao Muzičista.

Knjiga koju biste još jednom rado pročitali?
Eh sad… to može za nekoga biti banalno, ali za mene nije baš tako banalno. Ja vrlo rado u ruke uzimam Stari zavjet u kojemu se nalazi Novi zavjet i koji se skriva unutra (Novi), taj Stari zavjet po Novome se otkriva. Ali, što me najviše zapanjuje u toj knjizi Starog zavjeta? To su psalmi. Praktički to su pjesme.

Što ste oduvijek željeli učiniti, a niste?
Moja želja se ostvarila, a to je bila da postanem liječnik i da budem u službi – drugog. Jer biti i živjeti sam za sebe to je posve neosmišljeno. Eh, vidite ja sam svirala klavir i kad sam postala liječnik to sam napustila. I to mi je jako žao što nisam nastavila to njegovati i da to dotjerujem. A možda zato, jer je liječnik jedna vrlo kompleksna obveze koja te potpuno u životu apsorbira.

Što je za vas uspjeh u životu?
Da napravite ono što vjerujete sa preciznošću, ljubavlju i sa strašću. Ono što vjerujete!

Koju glazbu volite slušati?
Volim slušati Musica lirica. Ja sam već od kad živim u Italiji, dakle, 35 godina pretplatnik Akademije Santa Cecilija svakog ponedjeljka kroz čitavu školsku godinu idem na koncert.

Koji odjevni stil njegujete?
Nikakav! Samo ono stavim na sebe u čemu se osjećam dobro. Iako ja idem u shopping, a vrlo rijetko, skoro nikada, ja neću doma ništa donijeti. Ali ako idem kroz ulicu i vidim u izlogu nešto što mislim da bi mi dobro stajalo ili da bi se u tome dobro osjećala, uđem, probam i kupim.I to je sve.

Volite li kuhati?
Volim kuhati samo kad imam goste i primjerice samo kad sam imala za koga kuhati, za – Vladu. Inače, kad sam sama nerado kuham.

Omiljeno jelo?
Kad bih vam rekla da je kruh, vi to nećete vjerovati. Najomiljenije moje jelo je – kruh! Ja vam idem u potragu za kruhom. I imam u Rimu određene točke gdje ja zanm da se pravi dobar kruh. A to je kruh  od domaćega brašna, vrlo jednostavan sa domaćim kavscem. Tako da me raduje jesti kruh i da osjećam pšenicu, miris kruha i miris tog kvasca koji uzdiže kruh.

Da ulovite zlatnu ribicu, koje tri želje, biste poželjeli?
Sad ću ići malo daleko: najvoljela bih da bude mir u svijetu, potom: najvoljela bih da moja domovina postane jedna pravna, iskonska i poštena zemlja. Zato se zalažem i zato preko Instituta Vlade Gotovca promoviram ideju jedne pravne i poštene politike koja će donijeti dobrobit svakom čovjeku, ne samo tajkunima. I da dođe do toga. Vlado Gotovac je bio moralna vertikala. Zato sam se uvijek zalagala da bi zavladala pravna država i pravda, jer bez toga nikad nećemo naprijed ići. Jer, nikako da prodremo do Europe. To me strašno zabrinjava. I treće: za zdravlje, da mogu raditi.

Najviše novca potrošila bih…
Za knjige. Jer strašno volim čitati.

Najdraži slikar?
Od hrvatskih slikara: ne možete zaobići Edu Murtića, Kantocija, Šimunovića (kojega je vlado obožavao), Lovrenčića, a što se tiče drugih, svjetskih, ima ih puno. Ali, izuzetan je Piccaso. U početku mi se više sviđao nego poslije.

Vaš moto u životu?
Učini dobro i zaboravi!

Vaš uzor u životu?
Kao vjernik, to mi je Krist, ali volim jako Sv. Franju Asiškoga, jer je bio čovjek, pjesnik…on je ispjevao hvale svem stvorenom, što je Bog stvorio. On je bio jednostavan. Čovjek vrlo, vrlo jednostavan koji je bio strog prema sebi, a blag prema slabima i ljudima koji nisu mogli biti savršeni.

Što nikad ne biste mogli oprostiti?
Treba sve oprostiti. Ne smijete u sebi nositi jednu mržnju, jednu sjetu, jer nikada nećete postići mir ako ne oprostite. Jer opraštanje je jedan vrlo kompleksan čin čovjekovog života. I time su se bavili i teolozi i psiholozi i filozofi. I nisu došli do jedne prave definicije oprosta. Primjerice Darida, francuski filozof, koji je nedavno umro, ima jedna njegova knjižica u kojoj je on pokušao objasniti što je to oprost? Oprost mora biti ne samo sa jedne strane. Treba biti netko tko pita za oprost i sa druge strane osoba koja je spremna oprostiti. To znači da za oprost se traži recipročnost. Inače , nema oprosta.

Kako provodite slobodno vrijeme?
Imam malo slobodnog vremena. Ja provodim slobodno vrijeme u čitanju koliko se može. A idem pogledati sve izložbe koje su moguće, jer Rim je kolijevka umjetnosti i umjetnina. I u Rimu se uvijek nešto događa. Sad je primjerice izložba Van Gogha. U Rimu možete uvijek nešto vidjeti ili slušati koncerte ili ići u kazalište koje jako volim. Onda posvetim malo vremena i bližnjima i prijateljima. Posvetim večere studentima iz Hrvatske u Rimu koji su usamljeni, pa da se zbliže, da osjete jednu toplinu. Ja se potrudim da se posvetim i svojim prijateljima. A onda ne samo prijateljima nego i siromasima pripravim jelo, posebno na blagdan za Božić ili Novu godinu, pa autom odvezem na mjesto gdje se okupljaju… Tako, to su te male sitnice života i ti segmenti vremena koji preostaju čovjeku iza posla, iza proučavanja iza predavanja. Tako ostavim vrijeme za te stvari koje su humanitarne naravi.

 

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s