Gdje ste i kada ste rođeni?
Rođen sam u ljeto 1992. godine u Zagrebu.
Koje ste sve škole završili?
Najprije sam pohađao OŠ Vladimir Nazor, prve četiri godine. U petom razredu sam se preselio u OŠ Silvije Strahimir Kranjčević kako bih učio latinski i grčki. Po završetku osnovne škole upisao sam se u Klasičnu gimnaziju u Križanićevoj (kako bih još malo učio latinski i grčki). Nakon srednje škole upisao sam se na studij međunarodnih odnosa i diplomacije.
Kada ste i gdje diplomirali?
2016. godine diplomirao sam u Zagrebu studij međunarodnih odnosa i diplomacije.
Kojim ste se sve aktivnostima kroz djetinjstvo i mladenaštvo bavili tijekom školovanja?
Kroz djetinjstvo sam se bavio raznim sportovima. Najintenzivnije sam se bavio atletikom, judom i valbadom. Iako sam trenirao i druge sportove – kao na primjer veslanje, aikido, streljaštvo, košarku, itd. Isto tako sam volontirao u raznim udrugama u Zagrebu, npr. u udruzi Prijatelji životinja sam kroz nekoliko godina pomagao u organizaciji ZegeVege festivala, u udruzi Sedam od Devet sam pomagao u treniranju i socijaliziranju pasa prije nego što su započeli s procesom udomljavanja, u udruzi HrOpen (Hrvatska udruga za otvorene sustave i Internet) sam pomagao prevodeći i lektorirajući tekstove sa engleskog na hrvatski i vice versa. Također sam volontirao u udruzi Vjetar u leđa, gdje sam pomagao organizatorima radionica s djecom s potrebnim potrebama i nadarenom djecom. U udruzi za audio-vizualna istraživanja 25 FPS, volontirao sam na međunarodnom festivalu eksperimentalnog filma i videa, a u udruzi Tavan je javan pomagao sam pri organizaciji i održavanju evenata gdje mali proizvođači organske hrane imaju priliku prodavati svoje proizvode.
Iz kakve obitelji potječete? Što su Vam po zanimanju bili djedovi, bake, otac, majka i sl.? Koliko braće imate?
Iz kakve obitelji potječem… Hm… Rekao bih normalne građanske obitelji, ali tko zna što to zapravo znači. Moji roditelji su vrlo poduzetni ljudi i od kada znam za njih, stalno su okupljeni poslovnim aktivnostima. Moj otac je homeopat, a moja majka se bavi nekretninama, između ostalih projekata kojima se bavi. Od kada znam za svoje djedove i bake – svi su redom bili penzioneri. Imam brata i sestru, oboje su stariji od mene.
Kada ste se počeli baviti slikarstvom?
Slikarstvom sam se počeo baviti od malih nogu, jedna od prvih sjećanja koje imam je uzimanje pastela koje su se nalazile u kutiji ispod mojeg kreveta i šaranje po zidu. Možete samo zamisliti moje roditelje kako ulaze u sobu i ugledaju cijeli zid išaran svim mogućim bojama.
To bi mogao biti početak mojeg slikarstva, ali realno nisam imao interes u slikarstvu sve do negdje 2014. godine kada sam počeo raditi kao model na satovima crtanja i slikanja sa svjetski poznatim slikarom Hrvojem Majerom.
Što Vas je potaknulo da uzmete kist u ruke i platno?
Nakon godinu dana mirnog sjedenja i slušanja njegovih instrukcija bio sam i sâm potaknut da se okušam u slikarstvu, tako da sam u svibnju 2015. godine uzeo kist u ruke, po prvi put nakon osnovne škole, i krenuo slikati. Sjećam se tog dana kao da se jučer dogodio. Bio je ponedjeljak kasno navečer, došao sam doma sa sata slikanja, uzeo sam likovnu mapu, vodene boje i kistove koje sam iz nekog nepoznatog razloga odlucčio sačuvati još od osnovne škole, stavio ih na stol i krenuo slikati. Dok sam ja tako slikao, vrijeme je prolazilo neizmjernom brzinom i ja sam uživao kao beba sa zvečkom. Na sljedećem satu sam donio svoje radove Hrvoju i on mi je rekao da su jako dobri i da samo tako nastavim dalje. Nisam bio niti svjestan, a već mi se slikarstvo uvuklo pod kožu.
Kojim ste temama u slikarstvu okupirani? I zašto baš tim temama?
Mogao bih podijeliti svoje slikarstvo u dvije skupine. Jedna od njih je apstraktno slikarstvo i druga je realistično, iako se ponekad ove dvije skupine miješaju i teško je napraviti jasno razliku između njih. Primjetio sam u protekle četiri godine, otkako sam počeo slikati – da slike dolaze u grupama (kolekcijama). Stoga sam unutar određenog vremenskog perioda bio zainteresiran za vrtloge, zatim cvijeće pa oblake, pa pejzaže i u zadnje vrijeme volim slikati svemir te interesantne pojave koje se ondje događaju. Zašto baš te teme? Nemam pojma, jednostavno rečeno – imam ideju za sljedeću sliku i krenem slikati, tijekom slikanja griješim i ispravljam greške te dobijem uvid za novu sliku, stoga sljedeća slika je često poboljšana verzija prethodne. I tako se serija slika ili kolekcija počinje stvarati, nekad ta serija ima 2-3 slike, a nekad 40-50. Vidim kako dok pada interes za jednu temu, raste interes za drugu i tako se tranzicija polako napravi i krećemo s novim fokusom u slikarstvo. Moje radove možete pogledati na web stranici www.tuisada.com
Kada slikate? U koje doba dana? I gdje slikate?
Krenuo sam slikati u svojoj sobi u Zagrebu, na radnom stolu. I slikao sam kada sam imao slobodno vrijeme, što je najčešće bilo u kasnim noćnim satima – kada bih završio sve svoje studijske, poslovne i volonterske obveze. Kasnije sam krenuo slikati na tavanu, gdje je Hrvoje Majer imao satove slikanja – isto tako u večernjim satima. S vremenom sam doznao da u zgradi u kojoj sam živio postoji sklonište, kojeg sam počeo koristiti kao atelijer. Da će sklonište postati slikarski studio – iznenadilo je i moje susjede, srećom oni su ljudi dobrog srca i dopustili su mi da nastavim izražavati svoju ljubav prema slikarstvu u miru i bez problema. Neki od njih su bili toliko zainteresirani za to što radim da su počeli dolaziti na izložbe i neki od njih danas imaju moje slike u svojim domovima.Danas imam atelijer u Barceloni gdje redovito slikam, ovisno o drugim životnim obvezama, ili rano ujutro ili kasno navečer ili ako je dobar dan – cijeli dan.
Gdje pronalazite inspiraciju za svoja djela?
Pronalazim inspiraciju za slikanje u svijetu koji me okružuje. Najčešće je to jedan osjećaj koji kaže: „Wow, kako bi to bilo zabavno slikati…“ i tu počinjemo. Ta inicijativa započinje proces koji završava s umjetničkim djelom. Inspiracija često dolazi od onoga što sam vidio, kao npr. divan pejzaž ali nije isključivo – ponekad dobra pjesma, citat ili govor je također izvor inspiracije. Ponekad dok sanjam, okolina koja me okružuje je toliko interesantna i očaravajuća da u trenutku kada se probudim mi ne preostaje ništa drugo nego krenuti slikati i pokušati dočarati svoje snove.
Kojom tehnikom se koristite u slikarstvu?
Najčešće slikam s uljanim bojama na platnu – i to s mnogo tankih slojeva ulja. Taj proces uključuje čekanje da se ulje posuši između slojeva, što produlje vrijeme koje je potrebno da se slika dovrši. Ponekad završim sliku unutar nekoliko mjeseci, a ponekad proces traje više godina da se slika dovrši. Iz tog razloga često slikam s vodenim i akrilnim bojama jer je proces mnogo brži i dinamičniji.
Ljudi me često pitaju, koliko nijansi boja se nalazi na jednoj slici i kako postižem da je prijelaz iz jedne boje u drugu skoro pa neprimjetan? Na fotografiji ispod jasno se može vidjeti 20 nijansi plave boje, 15 nijansi roze boje, itd. Primjena tih boja u određenom redoslijedu čini prijelaz između boja skoro pa neprimjetnim, a svaki sljedeći sloj omogućava da se bilo kakve nepravilnosti isprave i da se sveopći dojam bude očaravajući. Jedna slika u prosjeku ima između 10 i 40 slojeva boje, ovisno o kompleksnosti slike.
Gdje ste sve do sada izlagali? Koliko ste imali izložaba do sada i gdje sve?
Dosad sam imao 11 izložbi: šest izložbi u Zagrebu, jednu u Milanu, jednu u Londonu te tri u Barceloni i okolici.
Imate li uzor u slikarstvu?
Želio bi slikati prekrasne pejzaže poput Williama Turnera ili Caspar David Friedricha i apstrakcije poput Pollocka i Gerarda Richtera. Želio bi slikati atmosferu događaja poput Caravaggia ili Velazqueza. Bit će divno, jednog dana slikati poput njih.
Do kojih slikara najviše držite u Hrvatskoj i u svijetu? I zašto baš do – tih?
Ima mnogo slikara u Hrvatskoj i svijetu do kojih visoko držim i to iz mnogih razloga. Najčešće poštujem ustrajnost, volju i disciplinu koji su potrebni da se razvije vještina i lakoća slikanja koji oni posjeduju. Njihova djela kao produžetak njihovog životnog izričaja, ukazuju na ono što sami osjećaju i kakav pogled na svijet imaju. To je ono što ih objedinjuje u ljude vrijedne divljenja.
Kako se mladom slikaru samom probijati u svjetskim slikarskim krugovima?
Zabavno i neobično. To je putovanje koje uključuje mnoge uspone i padove. Upravo je to iskustvo ono što je najvrjednije na tom putovanju i, naravno, ljudi koji ga čine interesantnim i uzbudljivim.
Što nam novoga pripremate u slikarstvu?
Trenutno pregovaram s nekoliko galerija u Barceloni, Firenci i Rimu za izložbe. Stoga sam intenzivirao slikanje i sada je moj atelijer u Barceloni prepun zalazaka sunca, noćnih pejzaža, zvijezdi, Mliječnih staza, nebula, galaksija, kometa i ostalih nebeskih događaja. Uskoro će doći trenutak da sve te slike izađu iz studija i otiđu na izložbe i u domove ljudi koji vole umjetnost, magični realizam i svemir.
Osjeća li se kako se razvijate u slikarskom smislu u Vašim djelima?
Osjećam kao da je svaka slika stepenica za sljedeću sliku. Kada kronološki gledam slike koje sam napravio mogu vidjeti kako se razvija određeni izričaj, a isto tako mogu vidjeti kako se tehnika stvaranja slike mijenja i unaprjeđuje. Ako pogledamo prvu sliku koju sam napravio i posljednju, jasno se može vidjeti skok u slikarskom izričaju. Imam osjećaj da se razvijam u slikarskom smislu, a s time i moja djela.
Zašto ste se iz Zagreba preselili u Barcelonu?
Radeći u Zagrebu, upoznao sam jednu djevojku u koju sam se zaljubio – ona je naravno iz Barcelone. Evo za par dana ćemo proslavili obljetnicu 4 godine veze. Svi znamo da ljubav na daljinu nikad ne funkcionira dugo vremena, tako da sam nakon godinu i pol veze na daljinu odlučio preseliti u Barcelonu i biti s njom. I dalje sam tu…
Gdje je življa likovna scena u Zagrebu ili Barceloni?
Hm… teško je reći, Barcelona ima dva puta više stanovnika od Zagreba, stoga je za očekivati da će u većem gradu biti više muzeja, galerija i drugih prostora gdje se umjetnici i ljubitelji umjetnosti mogu okupljati. Zasigurno Barcelona ima mnogo veći volumen od Zagreba, ali živost scene ovisi o ljudima koji u njoj prisustvuju. Ja sam sretan da imam dobra iskustva u Zagrebu, kao i u Barceloni.
Što je, međutim sa Vašom profesionalnom karijerom? Vi ste karijerni diplomat. Hoćete li se okušati u tom fahu?
Dosad mi je životni put otvarao vrata u poslovnom svijetu i u svijetu slikarstva, hoće li uskoro nova vrata biti ona konzularnog ureda, ambasade ili ministarstva vanjskih poslova – moguće je. Ne znam što mi život sve donosi. Prije 5 godina nisam ni razmišljao da ću slikati u Barceloni – naprotiv, da mi je to netko rekao, vjerojatno bih se dobro nasmijao vrckastom humoru. Stoga, ako mi netko sada kaže da ću za 5 godina sjediti u ministarstvu vanjskih poslova – rekao bi da to zvuči interesantno i da me zanima kako će se to odviti.
Koliko jezika govorite?
Govorim hrvatski, engleski i španjolski. Također, razumijem talijanski i katalonski – ali da ih tečno mogu pričati, ne mogu. Potrebno je još malo prakticiranja kako bi ih usavršio. Tko zna, možda ću kroz koju godinu moći tečno pričati 5 jezika. Također sam upoznat s latinskim i grčim, ali to su mrtvi jezici, tako da ih ne pričam, no s lakoćom bi mogao prevoditi ih.
Što Vam je najvažnije u životu? Pet Vaših prioriteta?
Najvažnije u životu je ljubav prema samom sebi i drugim ljudima. Pet prioriteta: ljubav, zdravlje, sreća, blagostanje i dobri odnosi s ljudima koji me okružuju.
Namjeravate li ostati zauvijek živjeti u Španjolskoj ili se pod stare dane vratiti u Zagreb?
Sljedeće 2 godine definitivno ću biti u Barceloni. Nakon toga bih volio putovati i živjeti u drugim državama svijeta, upoznati različite kulture i tradicije, vidjeti nova mjesta i upoznati nove ljude. Hrvatska će uvijek biti moja kolijevka i moj dom. I sve dok me hrani komad kruha, kapja vina i zrno soli, voljet ću Hrvatsku.
Što vam nedostaje u Barceloni iz rodnog Zagreba?
Najviše mi nedostaju obitelj i prijatelji. Uz to, ovdje je teško naći dobar Drniški pršut, Pašku janjetinu, Slavonski kulen ili kulenovu seku, ali zato ovdje ima drugih delicija koje se ne mogu pronaći u Zagrebu. Isto tako nedostaje mi snijeg – neobično je kada cijela zima prođe, a vani je 10 stupnjeva.
A na što ste se posebno navikli u Barceloni? Na hranu, imate nove prijatelje i sl…
U Barceloni sam se posebno naviknuo na sunčano vrijeme i lijepe pješčane plaže. Hrana ovdje je fenomenalna, jako slična našoj (mediteranskoj). Ljudi u Barceloni su jako otvoreni, stoga je lako stvoriti nova poznanstva i prijateljstva.
Naposljetku, zašto slikate?
Jako dobro pitanje. I da bih odgovorio na njega, trebam se vratiti u trenutak prije nego što sam počeo slikati. Dakako, u tom periodu sam bio zainteresiran pronaći odgovor na jedno važno životno pitanje koje sam čuo od Alana Wattsa, poznatog američkog filozofa koji je pitao: «Što bi radio da novac ne postoji?»
Dugo vremena sam razmišljao o tome što bih radio da novac ne postoji, čemu bih se posvetio i s čime bi se zabavljao. Nekoliko mjeseci je tako prošlo i ja nisam bio niti korak bliži odgovoru, no nisam postustajao. Život se nastavljao dalje, svi poslovi, treninzi, volontiranja, studij, ali sam osjećao da to nije to. Ja se volim baviti s više stvari istovremeno jer na taj način mi nikad nije dosadno, ako se izmorim s jednim, pronađem snagu i inspiraciju u drugom i tako ih mijenjam kroz dan i tjedan i ostvarujem rezultate. Smatrao sam da su rezultati u poljima djelovanja najvažniji i doista jesu, ali još je važnije biti ispunjen i živjeti sretan život. Stoga kada sam po prvi put primio kist nakon osnovne škole znao sam da kročim pravim putem.
Slikanje je jedna od rijetkih aktivnosti koje sam pronašao koje me istinski ispunjuje i vraća u sadašnji trenutak. Većina drugih aktivnosti kojima sam se bavio su zahtijevali posvećenost prošlosti ili budućnosti. Na primjer, u školi nisam učio da bih znao i bio informiran, nego da bi dobio 5 te iz prvog razreda otišao u drugi, pa treći, itd. Nakon osnovne škole treba se ići u srednju školu pa na fakultet. Uvijek sam pokušavao dostići neki cilj u budućnosti, i kada bih ga ostvario ne bih toliko uživao u njemu jer sam bio posvećen nekom drugom cilju, stoga bih rijetko uživao u sadašnjem trenutku. Stalno sam živio za budući trenutak, a kad bi on došao ja nisam bio ondje već sam živio u iščekivanju sljedećeg. Sa slikanjem je drugačije. Slikanje mi ne dopušta da brinem oko prošlosti ili razmišljam o budućnosti. Slikarstvo mi omogućava da istinski iskusim sadašnji trenutak ili kako ja volim zvati – jedina istinska stvarnost, tu i sada. Mogu slikati satima i biti toliko udubljen da u potpunosti izgubim pojam o vremenu, u tom periodu najviše uživam. Kada sam to osvjestio odlučio sam se u potpunosti posvetiti slikarstvu i dati sve od sebe, kao da novac ne postoji. Za mene je najvažnije ono što se nalazi Tu i Sada.
Pratite uspjeh mladog hrvatskog slikara na:
- Web stranici: https://www.tuisada.com/
- Facebooku: https://www.facebook.com/tui.sada/
- Instragramu: https://www.instagram.com/tuisada8/
- Twitteru: https://twitter.com/tuisada8
- LinkedInu: https://www.linkedin.com/in/tuisada/
- Pinterestu: https://www.pinterest.es/tuisada8/tui-sada-paintings/