Bijeli oblaci na Veneri priječi Zemljane da otkriju je li ona prekrivena oceanima!

Ili, ako su oblaci samo magla, u tom slučaju na Veneri bi mogli biti oceani!?
No, na taj odgovor još se moramo malo strpjeti!

 

Venera se također nalazi bliže Suncu nego Zemlji, i poput Merkura ona također pokazuje faze, koje su nalik fazama Mjeseca. Ona se također vidi prije izlaza i poslije zalaza Sunca. To znači da je katkad vidimo na večernjem nebu poslije zalaza Sunca, a katkad na jutarnjem nebu prije zore. Za nju su Grci imali dva imena – Hesper, kada se pojavljivala na večernjem nebu, i Fosoforos, kada se pojavljivala u zoru. Venera je gotovo blizankinja Zemlje. Ona je samo neznatno manja u masi i promjeru, ima gotovo istu unutarnju gustoću, a vjerojatno i isti sastav. Postavlja se zbog toga pitanje da li je njena površina slična površini Zemlje. Na nesreću, ovo se pitanje ne može riješiti direktnim promatranjem, jer je Venera neprekidno pokrivena bijelim oblacima. A ovi oblaci ne samo da zaklanjaju pogled; oni, također, onemogućuju da saznamo je li Venera djelomično pokrivena oceanima.

Poznato je da atmosfera Venere sadrži velike količine ugljičnog dioksida, a nedavno je, kao rezultat promatranja balonima, u SAD-u, u njoj otkrivena neznatna količina vode. To se otkriće može interpretirati na dva različita načina, koja ovise o tome, za koju se temperaturu oblaka Venere odlučimo. Ako je njihova temperatura vrlo visoka, tada nas činjenica, da je otkriven neznatni dio vode, sili da zaključimo da bi na Veneri zaista moglo biti vrlo malo vode. Međutim, ako su oblaci vrlo hladni, ne možemo očekivati da nađemo mnogo vode u oblacima, ali je mnogo leži ispod njih.

Ova druga interpretacija nailazi na ozbiljnu poteškoću. Ukoliko je temperatura minus 75, postojat će više vodene pare nego što je nađeno. Kako oblaci mogu održavati tako nisku temeparaturu, kad su oni neprekidno podvrgnuti intenzivnom grijanju sa Sunca? U stvari, oni bi to mogli i održati kad bi imali svojstva da odbijaju i propuštaju Sunčevu svjetlost, a ne da je apsorbiraju. U tom slučaju bi se dio upadnog svjetla reflektirao natrag u prostor, a ostatak bi prošao kroz oblake u niža područja; zapravo ne bi došlo do apsorpcije, koja je ugrijala oblake. Ako se ovako događa, problem prirode oblaka može se riješiti vrlo jednostavno. Oblaci bi bili magla, sastavljena od finih krutih čestica ugljičnog dioksida, a ispod njih bi se nalazili oblaci vodene pare. Na taj način bi Venera mogla imati oceane poput onih na Zemlji. Odluku između ove dvije pretpostavke dat će skora budućnost.

(iz knjige Astronomija,
autora Fred Hoyle-a)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s