Država SHS između srbijanskog i talijanskog imperijalizma!

Srbija i Italija bile su pobjednice u I. svjetskom ratu. Imale su snažnu potporu velike četvorice saveznika koju su uz Italiju činile SAD, Francuska i Engleska. Srbijanska vojska je nakon proboja solunskog bojišta nastupala s jugoistoka, a talijanska sa zapada kopnom i preko Jadranskog mora. Srbija je prešla svoje granice i ušla na područje kojim je upravljalo Narodno vijeće Države SHS gdje je vladao kaos. Italija je nastojala zauzeti Trst, Istru, Rijeku, otoke i sve ono što joj je obećano Londonskim sporazumom iz 1915. godine.

Narodno vijeće je naložilo Janku Vukoviću Podkapelskom da preuzme golemu austrougarsku flotu u Puli, što je on i učinio i na najvećem brodu, Viribus unitis, podigao hrvatsku zastavu. Vuković je imenovan kontraadmiralom, kao prvi hrvatski zapovjednik mornarice novijeg doba. I dok su mornari slavili podizanje hrvatske zastave, došli su talijanski diverzanti i potopili zapovjedni brod s kojim je potonuo i Vuković, ne želeći se spasiti. (1. studenog 1918.)

Srbijanska je vojska ušla u Bačku i Banat, gdje je 25. studenog održana Narodna skupština Vojvodine. Srbi, iako su u Bačkoj bili četvrti narod po brojnosti (iza Mađara, Hrvata, Nijemaca), donijeli su odluku, zapravo falsificirali zapisnik skupštine i objavili da se Vojvodina izravno sjedinjuje sa Srbijom. Idućeg dana u glavnom gradu Crne Gore, iz kojeg su Karađorđevići otjerali zakonske vladare Petroviće, održana je Podgorička skupština na kojoj je pod pritiskom donesena odluka da se Crna Gora ujedinjuje s bratskom Srbijom u jedinstvenu državu. Uskoro je izbio i protusrpski ustanak u Crnoj Gori, ali je silom ugušen. Bila su to dva prva nelegalna i nasilna akta u nastajanju nove države.

I dok je srbijanska vojska dolazila prema Zagrebu, a talijanska se spremala na osvajanje gotovo čitave naše obale, u Središnjem odboru Narodnog vijeća vodile su se rasprave o budućem uređenju zajedničke države. Zbog toga Svetozar Pribičević sve rjeđe saziva središnji odbor, a odluke donosi na Predsjedništvu gdje on ima svu vlast. Bio je protiv ujedinjavanja koje bi Srbiju i Hrvatsku priznalo kao ravnopravne strane i svim silama želio stvoriti centralističku državu. Jedan je od rijetkih protivnika takvu njegovu shvaćanju bio Stjepan Radić koji je predlagao buduće odnose sa Srbijom koji bi bili gotovo konfederalistički.

Kad su Talijani počeli osvajati na našoj obali i one predjele koji im nisu bili obećani Londonskim ugovorom, dio Središnjeg odbora s Pribičevićem na čelu, predlagao je hitno i bezuvjetno ujedinjenje sa Srbijom, ali se Radić tome suprotstavljao. Upozoravao je da se takve odluke ne mogu donositi naprečac i da valja prije raspraviti sve odnose između dviju država. On je izrekao i onu povijesnu rečenicu: “Ne srljajte kao guske u maglu!” Pribičević se već toliko osilio da je progonio sve one koji su se protivili njegovu načinu ujedinjavanja, a neke je čak odstranio iz službe…

 

(ovim tekstom iz knjige Povijest Hrvatske, autora Dragutina Pavličevića zaokružili smo ciklus o Hrvatskoj u I. svjetskom ratu. Za sada toliko od nas.
Nastavlja se nakon niza tekstova iz tzv. egzaktne, prirodne znanosti)

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s