Kako sam saznala da razumijem jezik životinja?!

Ili, kad mogu razgovarati sa praščićima, svinjama, psima i mačkama…

Monica Diedrich: Imam za vas tri pitanja. Kako se zove vaš pas, koliko dugo živi s vama i koliko je star?, s velikim zanimanjem upitala je Monica. “Ime mu je Jinx. Uzeli smo ga iz skloništa za životinje Dumovec. Star je dvije godine, a od trećeg mjeseca starosti živi s mojom obitelji. Dobro nam se prilagodio. Međutim, lako se preplaši, zbog čega ulazi u sukobe”, objasnila nam je djevojka.

Monica je zatvorila oči u dubokoj koncentraciji koja je trajala 20 sekundi. Kad ih je otvorila, objasnila je djevojci da se Jinxu dogodilo nešto veoma loše dok je bio mali. Kada je imao samo tri mjeseca napao ga je drugi pas, što je na njega ostavilo trajanje posljedice. “Pustite ga da malo prošeta ovuda”, savjetovala je Monica. Djevojka se ustala. Držeći uzicu prošetala se s nemirnim psom po prostoriji. Jinx je živahno počeo njušiti sve oko sebe – ostale posjetitelje i predmete. “Vidim čim ste ovdje došli, sjeli ste te pas nije imao prigodu da pomiriše sve oko sebe. Osjeća se opuštenim tek kada može bolje shvatiti mjesto u kojem se nalazi. Ne osjeća se ugodno uz druge životinje. Bio bi sjajan lovački pas, jer mu je njuh savršen. Kod kuće mu je često dosadno. Najbolje bi bilo da češće izlazi van, kako bi se što više zabavio”, strpljivo je savjetovala Monica. Poslije nekoliko minuta intenzivnog njušenja po prostoriji, Jinx je mirno sjeo. Napetost je zaista prošla.

Tako izgleda jedan od uobičajenih dana terapeutkinje Monice Diedtrich. U svom radu posvetila se dobrobiti životinja. Tvrdi da s njima može suptilno komunicirati putem vizualnih poruka. Potkraj listopada i početkom studenog 2013. godine po prvi put je posjetila Hrvatsku, a tako i Europu. Održala je niz predavanja, radionica i savjetovanja u Zagrebu i Opatiji. Autorica je pet knjiga o umjetnosti komunikacije sa životinjama, od čega su dvije dostupne na hrvatskom jeziku – Što govore vaše životinje te i Životinje imaju osjećaje. Opisani prizor razgovora između Monice i djevojke sa psom Jinx kojem smo prisustvovali dogodio se 30. listopada 2013. godine tijekom predstavljanja njenih dvaju knjiga u prekrasnom ambijentu Životinjskog kutka u Vlaškoj ulici u Zagrebu. Riječ je o informativnom centru u kojem građani Zagreba mogu dobiti korisne informacije o kućnim ljubimcima i životinjama Zoološkog vrta. Mjesto je to različitih susreta i predavanja, gdje sudjeluju udruge za zaštitu životinja, autori i predavači. Misija kutka je podizanje svijesti o brizi prema životinjama pa je to bilo i idealno mjesto za gostovanje Monice Diedrich. Njezin dolazak pobudio je zanimanje mnogih Zagrepčana koji su Životinjski kutak posjetili sa svojim kućnim ljubimcima. Dan prije prezentacije popričali smo s Monicom o njenim dugogodišnjim iskustvima u radu sa životinjama. Slijedi intervju s Monicom Diedrich.

Svjetlost: Koje ste znanje i certifikate stekli tijekom vašeg rada?

MD: Kada sam pohađala školu kod nas nije postojao smjer o životinjama. Pokušavala sam pronaći neki studij koji njeguje duhovnost. Studirala sam metafiziku i tako sam dobila doktorat iz metafizike. Kroz taj studij učite o svim umjetnostima i religijama. Učite o šamanizmu, hinduizmu, budizmu i još mnogo toga. Kada sam dobila diplomu rekla sam si da se moram koncentrirati na ponašanje životinja. No, u to doba nije bilo puno takvih smjerova pa sam o tome pohađala kratke tečajeve. Dobila sam različite certifikate o životu u divljini i kućnim ljubimcima. Radila sam kao asistentica kirurga u veterinarskoj ambulanti, iako ne volim namještanje kreveta i krv. To ne volim, pa nisam željela studirati za veterinara. Naučila sam dosta toga o holističkim pogledima, alternativnoj medicini, kiropraktici, masaži, biljkama i hidroterapiji. Čak sam i vikend prije mog dolaska u Hrvatsku pohađala tečaj o tehnikama životinjskog treninga. Dakle, kada ljudima dajem savjete o problemu putem poruka koje mi šalju životinje, često pokušavam pomoći klijentima i sa savjetima o treningu njihovih pasa i mačaka.

Svjetlost: Opišite nam trenutak kada ste, kako rekoste, otkrili da imate dar suptilne komununikacije sa životinjama?

MD: Rođena sam u Buenos Airesu u Argentini. Budući da sam živjela u gradu, nisam imala prigode da budem blizu životinja. Kad sam imala 8 godina moja obitelj je kupila kuću, gdje smo trebali provoditi vrijeme tijekom ljetnih školskih praznika. Naši susjedi radili su na farmi. Jednog dana vidjeli su mene i ostale djevojčice dok smo trčkarale. Pozvali su nas da vidimo njihove životinje na farmi. Bila je to moja prva prigoda da budem u blizini životinja. Tako sam hodala uz staje gdje su bile skotne svinje i svinje s tek rođenim praščićima. Prišla sam jednom kavezu gdje je bila svinja s 10 praščića. Tada mi se učinilo da sam je čula kako kaže: “Molim te pomozi mi. Mnogi ih je i ne mogu ih sve prehraniti”. Bila sam zaprepaštena. Pomislila sam: “Ali ja sam tek mala djevojčica. Ne mogu ništa učiniti za tebe.” Polako sam se premjestila do drugog kaveza. Tu je bila skotna svinja koja mi je rekla:”Sve me boli. Možeš li mi pomoći?!” Okrenula sam se oko sebe i zatim pogledala u nju: “Meni govoriš?”, upitala sam je. Nisam mogla vjerovati da čujem sve te životinje. Tada sam pomislila da tu moć imaju i ostale djevojčice te da se meni to sada događa prvi put i da zato sve još ne razumijem najbolje. Istodobno, moji rođaci već su bili daleko ispred mene tijekom našeg razgledavanja farme. Okretali su se prema meni i vikali mi da požurim. Pitala sam se kako oni mogu tako brzo komunicirati sa svim tim životinjama dok prolaze kraj njih. Pokušala sam si to objasniti tako što oni imaju iskustva u tome a ja nemam. Naposljetku je došla večer. Sjedili smo za stolom i pili čaj. Tada sam se okrenula prema rođacima i upitala ih: “Jeste li čuli što su govorile svinje?” Je li vam pas rekao što se dogodilo jučer poslijepodne?” Blenuli su u mene, užasnuti; kao da sam sišla s NLO-a. Rekli su mi da to što govorim nije u redu i da sam sišla s uma. Tada se prema meni okrenulo 6-godišnje dijete i reklo mi: “Ne, ti nisi luda. Ti si ustvari vještica.” Sve me je to nekako posramilo. Zbog toga sljedećih 10 godina nisam o tome nikome govorila. No, tijekom cijelog tog razdoblja nisam to u sebi mogla isključiti. Sa 18 godina preselila sam se u SAD-e. Odlučila sam da ću otkriti što se to događa sa mnom. Otišla sam u knjižnicu gdje sam počela čitati mnoge knjige. Nisam uspjela naći niti jednu o komunikaciji sa životinjama. Zato sam našla knjige o vidovnjacima, komunikaciji s drugim bićima i duhovima. Pomislila sam da se možda i meni nešto slično događa. Međutim, ja čujem životinje. Polako sam počela shvaćati da možda ipak nisam luda i da nisam vještica. Sjećam se da sam jednog dana rekla svemiru i Bogu da je bilo dosta razmišljanja. Iskoristit ću taj dar da ga mogu rabiti za nešto dobro. Prenosit ću ono što životinje poručuju i tako ću im dati svoj glas.

(priredili: Giuliano Marinković i Dunja Pavliček,
preuzeto iz časopisa Svjetlost
Nastavlja se…)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s