Ljudi ne vole odbacivati staro i prihvaćati novo…

Dobro, ali što ako ti kažem da moje stare ideje
ne uključuju nikakvu vjeru u Boga?!
…Ljudi ne vole odbacivati staro i prihvaćati novo…

 

Posljednji put ću sada pojasniti da ne govorim o novom Bogu, nego o novom iskustvu “staroga” Boga. Ponekad je staru istinu potrebno izgovoriti na nov način, potrebno je novo širenje stare mudrosti, da bi se čula istina i da bi se shvatila mudrost. Sve istine i sveukupna mudrost koju ću sada podijeliti s vama dobili ste već i prije.

U ljudskoj su se povijesti vaše drevne istine povremeno izgovarale iznova, u skladu s novim razdobljem. Ponovno su se, na nov proširen način, izražavale misli koje su bile i prije rečene. To je učinio Abraham. To je učinio Mojsije. Buddha i Isus su to učinili. Muhamed je to učinio. Baha’u’llah je to učinio. Đalai al-Din Rumi je to učinio. I Joseph Smith. To su napravili mnogi majstori i mnogi učitelji, poznati i nepoznati. Mnogi to čine i danas.

Dobro, ali što ako ti kažem da moje stare ideje ne uključuju nikakvu vjeru u Boga? Što ako me razgovor s Bogom samo ljuti, frustrira ili budi u meni nešto što nema nikakve veze sa stvarnošću?

 

Bog sutrašnjice neće od vas zahtijevati da vjerujete u Boga.

 

Zar neće?
Ne, neće. To je Prva Važna Razlika između Boga Jučerašnjice i Boga Sutrašnjice:

Boginja Sutrašnjice ni od koga ne zahtijeva vjeru u Boga.

 

Čekaj malo. Bog sutrašnjice će biti žensko?
Tako je. Osim ako neće. Onda će biti muško. Osim ako neće. A u tom slučaju Bog neće biti niti muško niti žensko, nego neće imati spola.

 

Neće imati spola?
Neće imati spola, ni veličine, oblika, boje ili bilo koje karakteristike koja pripada individualnom živom biću. To je Druga Važna Razlika između Boga Jučerašnjice i Boga Sutrašnjice:

Bog Sutrašnjice nema spola, veličine, oblika, boje ili bilo koje druge karakteristike koja pripada individualnom biću.

 

Hoćeš reći da Bog Sutrašnjice nije živo biće?
Nije. Ne u smislu u kojem vi koristite tu riječ.

A kako bi to moglo biti? Ako Bog nije živo biće, što onda jest?
To će i biti predmet ovog razgovora. No, najprije mi dopusti da ti ispričam priču.

Kasno jedne noći žena izađe na balkon i sa suzama u očima podigne pogled prema nebu ispunjenom dijamantima, pokušavajući pronaći odgovore na svoja pitanja i iscjeljenje svome slomljenom srcu. Čini joj se da je posve sama i očajna. “Bože”, kaže, “ako postojiš, pokaži mi se. Ne mogu više živjeti ovako, posve sama”. Iznenada, preko baršunastog neba preleti zvijezda padalica. Ženi zastade srce. Ostala je bez daha. Ne može vjerovati vlastitim očima.

A sada, pitanje za tebe.

 

Je li to bio Bog?
Da, vjerujem da je Bog poslao zvijezdu padalicu.
Ne, nisam te pitao je li Bog poslao tu zvijezdu. Upitao sam te je li to što se događalo bio Bog.
Ne znam kako bih ti odgovorio na to pitanje. Mogla je biti i slučajnost.

 

A što je uzrokovalo slučajnost?
Rekao bih da ju je uzrokovao Bog, ali onda bismo se vratili na definiciju Boga koja kaže: Bog je Uzrok sviju stvari, ali ne i ono uzrokovano.

Pretpostavljaš li da bi Bog mogao biti i Uzrok i Ono Što Je Uzrokovano? Misliš li da bi Bog mogao biti i Stvoritelj i Stvoreno?
Nikada o tome nisam razmišljao na taj način. Znam da drugi jesu, dakako. Veliki mislioci ljudske povijesti često su istraživali tu temu. Oko njihovog razmišljanja razvio se čitav misaoni sustav – panteizam. Panteizam smatra da je Svemir jedno s Bogom – da su Stvoritelj i Stvoreno jedno te isto.

Nedavno je fizičar John Wheeler iznio koncepciju o svemiru kojega nazivamo “promatrač-sudjelovanje”, odnosno, suradnički svemir zatvorene petlje u kojemu, prema kvantnoj fizici, promatrač utječe na sve što promatra. Drugim riječima. Stvoritelj i Stvoreno su Jedno, i stvaraju jedno drugo. Ili, kao što si ti često ponavljao, mi smo: “Bog koji Boguje!” No, na prvi pogled ne bih rekao da je Bog Stvoritelj, a mi svijet ono Stvoreno. Kad uopće ne bih vjerovao u Boga, rekao bih da je zvijezdu padalicu uzrokovala slučajnost.

A slučajnost je slučajno odabrala taj slučajni trenutak da se slučajno pojavi?
Tako je. Kad ne bih vjerovao u Boga, rekao bih da je tu pojavu uzrokovala slučajnost. Što uopće znam? Što me to pitaš? Kažem ti da je to moglo biti samo ono što se dogodilo. Činjenica da se dogodilo upravo tada ne bi imala nikakvog značenja, osim onoga koji mu netko pridaje.

Sada si nešto otkrio. Ništa nema nikakvog značenja osim onoga koje mu pridaješ.

Kakvo značenje ti pridaješ zvijezdi padalici koja prelazi preko noćnog neba upravo u onome trenutku kada žena traži Boga da joj dade znak svog postojanja?
Zapravo ne znam kakvo bih značenje dao toj pojavi. Ne znam što bih s time. Nisam bio ondje, nisam to doživio i ne znam što bih o tome rekao.

 

A što bi, prema tvojem mišljenju, žena mogla reći o tome?
Mogla bi reći da je Bog poslao zvijezdu padalicu ili da je zvijezda padalica bila Bog koji je upravo u tom trenutku i ondje odgovorio na njezinu molitvu. Mogla bi, s obzirom na sinkronicitet događaja, povjerovati ili jedno ili drugo…

 

(nastavlja se;
preuzeto iz knjige Bog sutrašnjice,
autor Neale Donald Walsch)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s