MEDIJI, ZNANOST I ISTINA!

Ili, što ako netko ospori Einsteinovu teoriju relativnosti?
Što tada?! I tko će taj biti? I kada će se to dogoditi?!

 

 http://www.poliderma.hr/var/poliderma/storage/images/poliklinika_poliderma/zdrav_zivot_i_njega_koze/intervju_dr_kaliterne_u_slobodnoj_dalmaciji_u_vezi_utjecaja_solarija_na_kozu/30733-2-cro-HR/intervju_dr_kaliterne_u_slobodnoj_dalmaciji_u_vezi_utjecaja_solarija_na_kozu_gallery_thumbs.jpgPrije nekoliko godina, intervjuiran sam za jednu BBC-jevu emisiju o kozmologiji. Sasvim prikladno, emisija se zvala Velika znanost. Voditelj mi je postavio jednostavno pitanje: ako u području toliko dalekom od javnog shvaćanja postoji znanstveni spor, kako da obični ljudi odluče koja je strana u pravu? Bio sam u neprilici. Na veliko veselje mojih prijatelja, emisija je nastavljena scenom u kojoj se ja češem po glavi i govorim kako ne znam odgovor. http://metro-portal.hr/img/repository/2012/11/medium/ceskanje.jpgOtada sam dugo i uporno razmišljao o tome, ali još uvijek nemam odgovor. Zaključio sam, međutim, da je pogrešno pitanje.

Znanost se ne bavi onime što je “pravo” ili “krivo”. Umjesto toga, ona ima posla s opisima stvarnosti koji su ili “korisni” ili “nisu korisni”. Ekspedicija vezana uz pomrčinu nije pokazala da je Newtonova teorija gravitacije “kriva”. Naprosto se pokazalo da postoje neki fenomeni koje ona ne može objasniti i koji zahtijevaju istančanu teoriju. No, Newtonova teorija još uvijek omogućava savršeno pouzdana predviđanja u mnogim situacijama, uključujući primjerice vrijeme nastupanja potpunih pomrčina Sunca. Kada se neka teorija pokaže korisnom u širokom rasponu situacija, ona postaje dijelom našeg standardnog modela svijeta. To je, međutim, ne čini istinitom, jer nikad ne možemo znati neće li je budući eksperimenti istisnuti. http://www.znanje.org/i/i2011/11iv08/11iv0821/Albert%20Ajnstajn%20i%20teorija%20relativiteta.jpgLako je moguće da se otkriju fizikalne situacije u kojima će opća relativnost biti nadomještena nekom drugom teorijom gravitacije. Fizičari, dapače, već znaju da Einsteinova teorija zakazuje u slučajevima kada je materija toliko gusta da kvantni efekti postaju važni. Einstein je sam uvidio da će se to vjerojatno dogoditi njegovoj teoriji!

Sastavljajući materijal za ovu knjigu, bio sam zatečen brojnim paralelama između događaja iz 1919. godine i izvještavanja o sličnim temama u novinama iz 1999. godine. Jedna od “vrućih” tema u medijima u siječnju 1999.godinehttp://www.seebiz.net/wp-content/uploads/2013/07/novine-newspaper-new-640x426.jpg bilo je, primjerice, otkriće jedne međunarodne skupine astronoma da su daleke rasprskavajuće zvijezde zvane supernove mnogo slabije nego što se predviđalo. Da skratimo priču, to znači kako se za te objekte smatra da se nalaze mnogo dalje nego što se očekivalo. Zaključak što iz toga slijedi je taj da univerzum ne samo da se širi, nego to čini sve brže i brže kako vrijeme prolazi. Drugim riječima, univerzum se ubrzava. Jedini način na koji moderne teorije mogu objasniti to ubrzanje jest sugeriranje nekog dodatnog izvora energije što prožima sam vakuum svemira. Navedena zapažanja stoga imaju duboke implikacije za fundamentalnu fiziku.

Kao što je, čini se, uvijek slučaj, tisak ta zapažanja prikazuje kao gole činjenice. Kao astrofizičar, vrlo dobro znam da se ona u astronomijskoj zajednici itekako osporavaju. http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e2/Stylised_Lithium_Atom.png/200px-Stylised_Lithium_Atom.pngNa znanstvenim skupovima redovito dolazi do živih rasprava o tim rezultatima i njihov je status daleko od nepobitnog. U stvari, prije samo godinu dvije, jedna te ista skupina zastupala je upravo suprotan zaključak od onoga koji je sama izvela na temelju svojih ranijih podataka. No, mediji kao da nerado prikazuju znanost onakvom kakva jest, kao arenu u kojoj se o zamislima žustro raspravlja i u kojoj se svaki rezultat predstavlja uz upozorenja i pomnu raščlambu moguće pogreške. Oni, umjesto toga, radije portretiraju znanstvenike kao svećenike koji nedvosmisleno propisuju zakone. Što je teorija ezoteričnija i izvan dosega nespecijalista, to se svećenika više uzvisuje. Ne radi se o tome da javnost želi znati – ona ne želi znati, već vjerovati.

http://zez.hr/wordpress/wp-content/uploads/2013/10/TetaPodloga.png

Čini se da su stvari s tim jednako stajale i 1919. godine. Premda rezultati iz Sobrala i Principea http://kultura-sporta.com/ks/images/duhovna_oaza/zvijezde.jpgnisu dobili neovisnu potvrdu drugih eksperimenata, baš kao što je slučaj i sa skorašnjim eksperimentima vezanim uz supernove, ipak ih se širokoj publici predočavalo kao konačne dokaze nečega vrlo dubokog. Činjenica da su mjerenja pomrčine kasnije dobila potvrdu ovdje nije bitna. Ta vrsta izvještavanja može, barem privremeno, uzdignuti znanstvenike na razinu svećenstva, ali ne čini ništa da premosti vazda sve širi jaz između onoga što znanstvenici rade i onog što javnost misli da oni rade.

Khttp://danas.net.hr/2010/07/16/0231007.48.jpgako ulazimo u novo tisućljeće, znanost se nastavlja proširivati na područja koja još više izmiču razumijevanju prosječne publike. Atomski fizičari žele steći uvid u ustroj materije u sve sitnijim razmjerima duljine i vremena. Astronomi žele saznati kako su nastale zvijezde, galaksije i sam život. No, u znanosti se povećava samo teoretska ambicija: eksperimentalni testovi suvremene teorije čestica iziskuju metode kojima se mogu ispitivati objekti veličine majušnog djelića atomskehttp://www.astroweek.pl/wp-content/uploads/2013/07/teleskop-fotografii-nb10466-150x150.jpg jezgre. Pomoću sredstava kao što je Hubbleov teleskop, astronomi su kadri skupljati svjetlost koja dolazi iz tako udaljenih izvora te joj je trebalo gotovo čitavo vrijeme trajanja univerzuma da dospije do nas. Daljnje proširivanje tih eksperimentalnih metoda zahtijevat će, međutim, još više novca. Što je znanost udaljenija od široke javnosti, to se više oslanja na poreze što ga ona plaća.

Mnogi suvremeni znanstvenici igraju opasnu igru s istinom, gurajući http://sucurac.com/wp-content/uploads/2013/02/upitnik-21.jpgsvoje rezultate jednostrano u medije u sklopu krvoločne borbe za udio u oskudnom istraživačkom fondu. Time mogu doći do kratkoročnih nagrada u vidu potpore i pojavljivanja na televiziji, ali na duže staze utjecaj na vezu između znanosti i društva može biti samo poguban. Javnost je na Einsteina reagirala s bezuvjetnim divljenjem, ali “velika znanost” je kasnije svijetu dala nuklearno oružje. Iskrivljenja slika znanstvenika kao svećenika može po svoj prilici dovesti samo do otuđenja i daljnjeg gubitka javnog štovanja. Znanost nije religija, niti bi se trebala pretvarati da to jest.

http://x.vukajlija.com/var/products/posters/201006/13188/televizija.jpg

(iz knjige Einstein i rođenje velike znanosti,
autora Petera Colesa)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s