Nova ekonomija

Ili, ponovno izbacimo mjenjače novca!

 

Našem se svijetu dogodilo jako puno korporativnih skandala i u njemu vlada pohlepa. Mnogi direktori koji se nalaze na vrhu svoje tvrtke tvrde da se “boje Boga”. Ali, u učenjima Boga Jučerašnjice uspjeli su nekako pronaći poruku koja im omogućava da se ponašaju onako kako se ponašaju, smatrajući da je to posve u redu.

Globalni konglomerati prijete da će preuzeti svijet u svoje ruke. Sada su mnogo moćniji od velikog broja vlada, a možda su moćniji i od svih vlada. U svakom slučaju, čini se da upravljaju našim vladama.

Odmahivali smo glavom i pitali se: “Kakva bi vrsta etike mogla stvoriti takve poslovne postupke, takvu zlouporabu moći? Ako je to današnja etika, dajte nam što prije Boga Sutrašnjice.

 

No, kako će to izgledati? Kako će Nova Duhovnost utjecati na svjetsko gospodarstvo?

Najprije ćeš zamijetiti da gospodarstvo više neće biti odvojeno ni od kojeg drugog Životnog sustava. Ponovno će ideja jedinstva sviju stvari – temeljno uvjerenje Nove Duhovnosti – igrati glavnu ulogu u stvaranju svijeta sutrašnjice, a konkretno u odnosu na svjetsko gospodarstvo.

U danima Nove Duhovnosti sveukupno će gospodarstvo, trgovina i poslovanje postati dio Pristupa Cjelovitih Sustava stvaranja načina života i utemeljenje društva u kojem svatko ima svoje mjesto.

Sve do prije nekoliko godina, ljudi na vašoj planeti donosili su gospodarske planove i vukli gospodarske poteze malo se ili nimalo obazirući na društvene posljedice koje ti postupci mogu imati na okoliš. Tvornice su se zatvarale, a tvrtke prebacivale s jedne lokacije na drugu – i iz jedne zemlje u drugu – a pri tome se razmišljalo gotovo isključivo o zaradi. Takozvani ljudski troškovi jednostavno nisu ni ulazili u tu jednadžbu.

No u budućnosti će savjest postati dijelom trgovine. Porast će svijest i vodit će se briga o različitim utjecajima poslovnih odluka. Odluke se neće donositi u zrakopraznom prostoru. Tvrtke će biti zajednice ljudi i dijelovi šire zajednice naroda na čije živote odluke tvrtke izravno utječu. U takvom shvaćanju pronaći će se potpuno novi cilj postojanja. U danima Nove Duhovnosti promijenit će se svrha poslovanja i trgovine. U trenutačnom modelu posao postoji zato da bi vlasnicima donio zaradu.

E, to je malo prestrogo. Mnoge tvrtke na neki način služe ljudima.

Motivacija svakog poslovanja je zarada, a kada tvrtka više ne donosi zaradu, prestaje raditi. Zbog vašeg društva i vrijednosti koje ste u njemu uspostavili doslovce nije moguć daljnji rad tvrtke koje ne donosi zaradu.

Zato i imamo neprofitne organizacije. Tvrtke koje žele služiti ljudima i koje se za to odluče od vlade dobivaju neprofitni status i nisu podložne zakonima tržišta. To im omogućuje, da bez obzira na zaradu, ostanu u poslu.

Besmislica. One ipak moraju zarađivati više novca nego što ga potroše ili će prestati raditi. Raspitaj se u takozvanim neprofitnim bolnicama.

Istina je da sve više neprofitnih bolnica odbija sve više i više siromašnih pacijenata, jer si bolnica ne može priuštiti da im pruži usluge. Ako imaš jako malo novaca, možeš računati da ćeš dobiti i vrlo ograničenu zdravstvenu njegu i doslovce nikakvu preventivnu njegu. Možda ćete primiti na hitni odjel, ali čak ni to nije zajamčeno, a preventivna medicina ili briga o održavanju zdravlja? Zaboravi.

 

I, što u tome ne valja? Što je važnije, kvaliteta ljudskog života ili zarada liječničkih ambulanti, bolnica i ustanova za njegu starijih ljudi?

Kvaliteta ljudskog života.

Nije tako, barem prema postupcima tvoga društva. Prema tvome društvu, najvažnija je zarada. Čak i za tvoje “neprofitne organizacije”. Smanjujete socijalne usluge uzduž i poprijeko jer ih se ne možete priuštiti. U školama imate sve manje i manje programa jer si ih ne možete priuštiti. Mentalno oboljele ljude vraćate na ulicu, zatvarate “vanjske kuće” i druge ustanove, jer si ih ne možete priuštiti.

Posljedica pomisli da si “ne možete priuštiti” građansko društvo dovodi do toga da vaše društvo više ne može biti građansko. S tim ćete se problemom suočavati sve dok ustrajete na društvenom sustavu koji stvara one koji imaju i one koji nemaju. Što se provalija između bogatih i siromašnih više proširuje (a proširuje se svake godine i to sve većom brzinom), uljudnosti je sve manje.

Ako nije važno. Nikome do toga nije stalo. “Neka jedu kolače”. Nije li to rekla Maria Antoniette? Šačici je ljudi potreban prihod od 100 000 dolara i više, dva, tri automobila i televizor od 2 500 dolara i manje od nekoliko jutara zemlje. A ostalima? Bacite im mrvice.

Da, to si izrazio prilično sažeto. Međutim, većina ljudi ne želi niti razmišljati o tome.

Bg Jučerašnjice je Bog koji brine samo za sebe. Ta je ideja nastala zato što ljudi smatraju da je Stari Bog odvojen od ljudskih bića i Jučerašnja Duhovnost kaže da su ljudska bića odvojena jedna od drugih.

Budući da su svi međusobno razdvojeni, Bog mora voditi brigu o Svojim potrebama, a ljudi o svojima. Ako ljudi ne ispune Božje potrebe, tada On mora napraviti ono što mora… a ako posljedice Njegova čina naštete ljudima, a što se tu može?

I ljudi se moraju brinuti o vlastitim potrebama. Ako drugi ljudi ne ispune njihove potrebe, tada ljudi moraju napraviti ono što moraju…a ako posljedice njihovih djela naštete drugim ljudima, a što se tu može?

Život je težak.

U današnjem svijetu koji se razvija tri milijarde ljudi živi u siromaštvu, prema društvenom komentatoru Jacku Reedu, kako je to napisao u svojoj knjizi Sljedeća evolucija: kako bi svijet mogao funkcionirati za sve. “Od te tri milijarde 1,3 milijarde živi u apsolutnoj bijedi. Ne govorim o bijedi kako je definirana u SAD-u, nego o apsolutnom, očajnom siromaštvu, u kojemu ljudi ne mogu ispunjavati ni svoje temeljne potrebe za hranom, vodom, za pićem i skloništem i gdje im je preživljavanje svakodnevni zadatak.

To je zato što je svrha vašeg gospodarskog sustava stvaranje zarade.

 

A kakva bi trebala biti svrha sustava?

U svemiru ne postoji izraz “trebalo bi”. Tko bi odlučivao o tome što treba biti?

Dobro, razumijem. Bog Sutrašnjice ništa ne zahtijeva.

Upravo tako. Ideja da Zahtjevnost Postoji puki je privid. Jedan od Deset Privida Čovječanstva.

 

Kao što sam već spomenuo, ti su Prividi navedeni i prekrasno, detaljno objašnjeni u knjizi Zajedništvo s Bogom. Hoćemo li ih navesti i ovdje?

Hoćemo. Deset Privida čovječanstva su: Postoji Potreba, Postoji Neuspjeh, Postoji Razdvojenost, Postoji Nedovoljnost, Postoji Zahtjevnost, Postoji Prosuđivanje, Postoji Osuda, Postoji Uvjetovanost, Postoji Nadmoćnost, Postoji Neznanje.

Jednom kad shvatite te privide, shvatit ćete puno toga o Životu i njegovom funkcioniranju – a shvatit ćete i kako bi mogao funkcionirati.

Primjerice, vaše se gospodarstvo temelji na dva Privida, Nedovoljnosti i Razdvojenosti. Ideja “da nema dovoljno” onoga što je ljudima potrebno kaka bi bili sretni i ideja da su ljudska bića međusobno odvojena jedna od drugih tvore temelj čitavog vašeg gospodarskog modela.

Nova će vam Duhovnost pružiti novi temelj gospodarskog modela – odnosno, novi razlog za bavljenje poslovanjem. Svrha vašeg gospodarskog sustava više neće biti zarada.

 

Koja će mu biti svrha?

Stvaranje bogatstva.

E, baš mi je to neki napredak.

Zapravo i jest.

Meni se ne čini tako.

Još ti nisam rekao sve.

Oprosti. Nastavi.

Na vašoj se planeti bogatstvo danas definira kao posjedovanje i moć. Stara vas Duhovnost ohrabruje da vladate Zemljom. Vi ste si to objasnili kao vlast nad svime. Zamislili ste si da je vlasništvo i moć nad ljudima, mjestima i stvarima nešto pozitivno, dio onoga što nazivate “bogatstvom”.

Prema toj paradigmi, što više stvari posjedujete, to ste moćniji i bogatiji.

U danima Nove Duhovnosti bogatstvo se neće definirati kao posjedovanje i moć, nego kao pristup i sreća.

Nisam siguran da sam shvatio.

Govorimo o korištenju, a ne posjedovanju tvari od koje je sastavljen Život. Dopusti mi da ti postavim pitanje. Je li ti potreban usisivač?

Molim?

Imaš li osjećaj da ti je za sreću potreban usisivač?

Nisam siguran da mi je baš potreban, ali svakako volim imati usisivač. Mnogo mi je lakše čistiti tepihe.

Uistinu. A je li ti potrebna perilica za pranje rublja?

Želio bih ti dati isti odgovor. Nisam siguran je li mi baš potrebna, ali mi je s njom svakako puno lakše prati rublje.

Uistinu je tako. Pa ipak, jesi li svjestan da polovica svjetskog stanovništva proživi čitav život bez usisavača i perilice za rublje?

Jesam, svjestan sam. S njima je samo lakše, to je sve. Oni među nama koji žive u bogatijim zemljama imaju takve stvari da bi im bilo lakše. Tako uštedimo vrijeme.

A vrijeme je novac.

Uh, pa da. Mislim da je. Hoću reći, ljudi kažu da je tako.

Zanimljivo je to vaše gospodarstvo.

Pa, to je samo izreka.

No, ne bi li bilo zgodno kad bi svi ljudi mogli uštedjeti to vrijeme?

To bi svakako bilo zgodno, ali ne uviđam kako bi se to moglo dogoditi. Neće se dogoditi barem još neko vrijeme.

Mislim da hoće. Mislim da je to pošten odgovor. No, kao što sam rekao, proći će još mnogo godina prije nego što se svjetsko gospodarstvo razvije do te mjere da si svaki čovjek na svijetu može priuštiti te stvari.

A što bi bilo kada bih ti rekao da si mnogo, mnogo više ljudi na tvojoj planeti može priuštiti usisavač i perilicu za rublje a da ne moraju čekati dok vi ne razvijete gospodarstvo? Zapravo, što bi rekao kad bi saznao da odgovor nije u razvoju gospodarstva, nego u njegovom smanjivanju?

Što bi bilo kad bih rekao da bi se svi uskoro mogli koristiti usisavačem i perilicom za rublje, a da se ni jedna perilica ili usisavač ne proizvedu i ne kupe. Što bi rekao na to?

 

Ne znam kako bi se to moglo postići?

Odgovor bi glasio: ponovno definirajte “bogatstvo” i dosptupnost. Prebacite se s gospodarstva “posjedovanja i moći” na gospodarstvo “iskorištavanja i suradnje”.

Ne mora svatko imati vlastiti usisavač. Samo se njime trebaju poslužiti. Ne mora svatko imati svoju perilicu za rublje. Samo se njome trebaju moći poslužiti.

Što bi se dogodilo kad bi četiri obitelji koje žive u blizini odlučile imati zajednički usisavač? Misliš li da bi im tepisi bili prašniji?…

U potrošačkom društvu zapadnog svijeta uče nas da trebamo imati “vlastiti, osobni primjerak svega što postoji”. No, u nekim manje bogatim područjima svijeta…

…što znači u dvije trećine svijeta…

 

Osim toga, ljudi teže onome što vide. Čak i u najsiromašnijim zemljama televizore svi imaju, iako možda nemaju druge luksuzne aparate. Upravo zbog toga što nemaju dovoljno veliki prihod da bi mogli trošiti novac na druge oblike zabave, mnogi u slobodno vrijeme gledaju televiziju. Iz zapadnjačkih serija i drama dobivaju poruke o “dobrom životu”. Prirodno je da i sami žele živjeti na taj način. Ne možeš ni očekivati da čeznu za nečim drugim. Da bi takva ili slična ideja postala dio života imućni, a ne samo siromašni, moraju ponovno definirati bogatstvo. Oni koji postavljaju mjerila moraju postaviti novo mjerilo…

(iz knjige Bog sutrašnjice,
autor Neale Donald Walsch)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s