Prof.dr.sc. Miroslav Radman poručuje: Ljudi se pale na ideju “opasne” GMO hrane dok Afrika vabi za tom hranom! A mi ćemo ovdje umrijeti od pesticida!

Kako se nakon spektakularne vijesti koju su prije par godina objavili svi mediji da je: “MEDILS (Mediteranski institut za istraživanje života) iz Splita u suradnji sa pariškim NECKER-om došao do revolucionarnog otkrića koje bi uskoro moglo rezultirati usporavanjem starenja ljudi i sprečavanjem većine smrtonosnih bolesti koje prate starenje i zato – produljivanjem života.” Nakon svega prestalo pisati i govoriti o tom fenomenu, mi smo tragom ovog otkrića krenuli u potragu za našim sugovornikom, molekularnim biologom prof.dr.sc. Miroslavom Radmanom, članom Francuske akademije znanosti i umjetnosti, Svjetske akademije znanosti i Europske organizacije za molekularnu biologiju (EMBO) i sa njime uz šalicu kave za rubriku Znanost portala ZMUSK progovorili o doista “čarobnom napitku kojeg ćete moći u jutro popiti i ostati vječno mlad i zdrav” kao i o radu MEDILS-a, ali i o spasonosnoj, a ne “bauk” GMO hrani za – gladnu Afriku, pa i opservacijama na temu umjetno kreirane sintetske stanice koja je nedavno krenula iz laboratorija znanstvenika svjetskog glasa Craiga Ventera, te o položaju znanosti i znanstvenika u Hrvatskoj i u svijetu. Suosnivač MEDILS-a dr. Miroslav Radman iza sebe ima 177 objavljenih znanstvenih radova, opisao je 25 otkrića citiranih više od tisuću puta, te je dobitnik 12 svjetskih nagrada. U Jutarnjem listu je prije par godina izabran za vodećeg hrvatskog intelektualca.

Koje godine je utemeljen MEDILS?
MEDILS je utemeljen 2004. godine. Krajem 2003. su potpisani papiri, ali radovi su još bili u tijeku. Zgrada je te godine bila još u derutnom stanju.

Sa kojim ciljem je osnovan MEDILS?
Da bude centar kreativnosti i znanosti kakvog nema ne samo u Hrvatskoj niti na Balkanu, nego kakvog nema niti u Europi. A to je da bude više tvornica ideja i projekata nego neki institut gdje imamo jedan projekt i na tome ćemo raditi slijedećih 10 ili 20 godina. Razlog tome je, što se kad pogledate reklamne fotografije laboratorija, stalno vidite neke mlade ljude sa pipetom u ruci, naočale i oni pipetiraju. I poruka koja se šalje je: mi smo strašno vrijedni, dakle dajte nam novac, mi zaslužujemo priznanje jednostavno zato što radimo. Uz to moram spomenuti da jednostavni robot za pipetiranje koji je efikasniji od ljudi košta oko šest do sedam tisuća eura. Tako da već postoji mašina beskrajno efikasniji od ljudi. Nikome ne pada na pamet da napravi fotografiju mladih, starih ljudi koji sjede oko table za crtanje ili diskutiraju. I te fotografije ste mogli vidjeti 20. godina prošlog stoljeća kad su fizičari stvarali fiziku, kvantna teorija, Einstain i Plankt i uglavnom su to bile te fotografije, a ne velikih akceleratora. Isto je bilo u biologiji 50-60 tih godina gdje je u tih nekoliko desetljeća u tim drvenim kućama sakupili oko sedam Nobelovih nagrada. Što je bilo na fotografiji? Woodstock! Razvaljeni znanstvenici na travi koji diskutiraju o znanstvenim pitanjima. Danas nas korporativna kultura gura u pravcu koji nije produktivan za vaš rad. Kao da vas netko gura u leđa i koje ne prija. Svatko od nas želi ići nepoznatim, najriskantnijim putem, pa makar došao u potpuni mrak. Hoću da vidim što je u potpunom mraku i skretati. Ali kad imate jednu mašineriju koja vas financira o kojoj ovisi vaša plača, hoćete li platiti stanarinu, struju i vodu, koja vas gura u leđa, to je totalno neproduktivno! Tu ogromne pare idu , a jako malo ima stvarnog proboja!

Koja je bila vaša osobna inicijativa kad ste pokretali MEDILS?
Dakle, moja briga je bila da nam ne presuše izvori inovacija konceptualnih, da ne izađemo, da u slijedećih 15 godina realiziramo u smislu primjene aplikacija sve što znamo fundamentalno danas, a onda hoćemo se zaustaviti? Tko će otvarati nove izvore? Jer, vidite sve nas zanimaju pare. Pare su potrebne za sve: za muziku, za umjetnost…jer svak mora jesti. I pjesnik mora jesti i platiti struju i stanarinu. I ljudi gledaju na to : što će nam donijeti najbrže pare? To je ono što je najbliže primjeni. Tu za nas iz Hrvatske nema mjesta! Jer, ono što je blizu primjeni, ti ogromni novci i fantastična kompetencija i efikasnost zemalja kao što su Japan i SAD i cijela Zapadna Europa… Mi ne možemo kljukati ko kokoši ta zrna, jer oni imaju mašineriju koja će pokljukati ta zrna na brzinu. Mi moramo igrati na to… mi smo osuđeni na originalnost! To je bila moja dijagnoza. Možda se varam, ali jako bi se iznenadio da se varam.

Dakle, koja je osobitost MEDILS-a u odnosu na jake europske i svjetske znanstvene institute?
Da smo mi osuđeni na originalnost, a mene kao osobi kao karakteru zanimaju samo originalnost. Mene ne zanima niti nastaviti eksploataciju istraživanja koje sam radio. Kad je evidentno ono što ja moram raditi mene to više ne zanima! To je možda defekt karakterni, ali ja ga želim iskoristiti. Kao što za slijepce nije hendikept – mrak. Zašto MEDILS pored Ruđera Boškovića? MEDILS zato da bude konkurentan sa Harvardorm, Starfardom, EMBO-om. Jer MEDILS koliko god je mali, kad u momentu vi radite nešto što nitko na Harvardu, EMBO-u, Standfordu ne radi, vi ste značajni! Vi možete imati više ili manje uspjeha u tome, ali vi imate svoj identitet! Vi niste jadnik koji se sa biciklom na autoputu utrkuje sa ferarijem! Što je slučaj kad pokušavamo raditi ono što rade na Harwardu ili sličnim ustanovama.

Zašto MEDILS, koji će ići na riskantne projekte?
Projekt koji ne ide na rizik nije originalan! Ili nije originalan, pa nema rizika, jer ako jest originalan mora biti rizik ugrađen. Znači: tražimo nešto što se ne zna. Ako se ne zna onda je to riziko. Naš posao znanstvenika je akvizicija znanja. To je proces, to nije akumulacija, to nije enciklopedista – to je lijepo za kavanske priče, ali istraživač za razliku od naučenjaka je uvijek na granici neznanja, jer istražuje nepoznato. Uvijek gledate u nepoznato. Zbog toga sam mislio da MEDILS ne mora biti uopće velik, ali ako zaigramo na igru koju drugi više ne igraju, zato jer nema para za to, onda može uspjeti. Nitko vam više neće dati novac da kaže: vi ste fantastičan umjetnik ili talentiran znanstvenik. Neće vam nitko dati novac za užitak. A upravo je u tome stvar: i umjetnik i znanstvenik ako ne uživa u svojem poslu on će misliti na nešto drugo ,to je jedna rutina, to će biti bačen novac! Slika iz MEDILS-a je: mi se svi kupamo zajedno… Ali to je stvarati interakcijom različitih mozgova, postavljat nova pitanja i ići u nešto novo u inovacije u nešto što ne postoji. Mi ćemo stvoriti identitet za Hrvatsku. Brand za Hrvatsku. I to se dogodi samo od sebe.

Prije par godina svi mediji su objavili kako je MEDILS u suradnji sa pariškim NECKER-om došao do “spektakularnog otkrića koje bi uskoro moglo rezultirati usporavanjem starenja ljudi I sprečavanjem većine smrtonosnih bolesti koje prate starenje i zato – produživanjem života!” O čemu je, zapravo, tu bilo riječ?
Mislim da je to primjer originalnog rizičnog projekta na kojem nitko u svijetu ne radi momentalno, a koji od samog početka ima u sebi ugrađenu priču koja je fascinantna i nevjerojatna. Sve su civilizacije sanjale kako produljiti ljudski život. I vječni život i metuzalem i sve te priče i eliksiri mladosti, to je bilo u svim pričama i bajkama. Da li to znači da samo pričamo bajke? Momentalno – da! Prenositi energiju na udaljenost i to je bila bajka dok nije realizirano. Ako su projekti značajni mi počinjemo sa nekim perspektivama koje su priče. I onda se bacimo na posao. I to uspije i priča se realizira ili ne uspije pa se priča ne realizira. Ali radi se o tome da je kompletna molekularna biologija tih 60-70 godina osnovana na metodi da se istražuju funkcije života tako da uništite dani gen. To se radi mutacijom, dakle vi inaktivirate dani gen, pa onda jedan drugi, pa treći, pa četvrti… I vidite koje su posljedice toga. Što se događa kad jedan od tisuću gena ne radi? Jer, pojma nemate o tome. E, sad nakon što su se na tisuće i tisuće gena inaktivirali, što smo naučili od toga? Naučili smo što sve funkcionira dobro u normalnom organizmu bio on bakterija, mušica, čovjek ili slon. Što sve dobro funkcionira i koje su posljedice kad jedan specifičan gen ne funkcionira? Dakle, nakupilo se znanje što sve funkcionira dobro i čini normalni organizam – normalnim. Ali, od toga ne možemo ništa naučiti. Kako taj normalni organizam učiniti još boljim? Zato nam trebaju mutacije koje ne stvaraju defekt nego je njihova posljedica organizam koji je robusniji, rezistentniji, čije performanse su povećane. I mi smo išli u prirodu gdje je lako naći organizme poput malih životinjica koje žive u vodi: rotiferi i tardigradi i svojstvo tih rijetkih vrsta je da su praktički skoro neuništive.

Opišite nam te “neuništive, svevremenske životinjice”?
Možete ih u svojoj ladici u uredu isušiti na papiru i tako deset godina i nakon toga staviti taj papir u vodu. I što će se dogoditi? Oni će rehidrirati i početi živjeti. I ako su one nosile jaje u sebi ono će se razviti , jer se aseksualno razmnožavaju i sve će biti kao da se ništa nije dogodilo. Isto tako ako ih ozračimo sa gama zračenjima od milijom grada. Nas će stotinjak rada ubiti. Odakle rezistencija tih krhkih organizama koji su napravljeni od istih proteina i DNA, biokemijski su napravljeni od istih svojstava kao i ostali organizmi, odakle takva otpornost? To je rad dr. Anite Kriško.

Koju ulogu je u tom radu imala Varaždinka dr. Anita Kriško? I kako se dalje “eksperiment” odvijao?
Veliku! Općenito se može reći da su žene u MEDILS-u hrabrije od muškaraca. Ako hoćete da budemo pisci do kraja: imaju više muda od muških kolega! No… Nije bilo evidentno naići na odgovor na to pitanje odmah. Najjednostavnija stvar se dogodila. Te male životinjice sintetiziraju veliku količinu malih molekula. Koje štite sve druge stanične strukture od oksidacije, hrđanja od korozije. A znate da sve oksidira osim dijamanta! I živa bića oksidiraju.

Da li se, stoga, može laički, reći: mi ćemo se u jutro probuditi i popiti napitak za vječnu mladost. I to je to?!
dr. Anita Kriško je uspjela definirati da se radi filtrirajući ekstrakt tih životinjica ili bakterija sa ultrafiltracijom i ustanovilo se da te male molekulice nisu toksične, ali nismo ih još kemijski identificirali. Da li je to samo jedna vrsta molekule ili koktel od deset različitih ili dvadeset? To još uvijek ne znamo. Ali znamo da te male supstance iz bakterije Deinococcus djeluju zaštitno na normalnu bakteriju, dakle, da štite jednako dobro i stanične strukture ostalih organizama! Dakle, tu je nada! Došli smo na pola puta. A to je: koji je efekt toga? Da te molekule mogu biti sasvim netoksične za nas i da ih možemo piti u nekom obliku. I da li mi možemo postati rezistentni i da li će se usporiti starenje zbog toga? Smatra se da sve bolesti koje prate starost i koje na kraju krajeva i uzrokuju smrt, dakle i kardiovaskularne, rak, neurodegenerativne, infektivne, sve bolesti na koje na kraju života nismo imuni i koje nas na kraju i jedna od njih i dokrajči, da li to možemo usporiti? To se nama događa kod menopauze, dakle, oko 45 – 50 godine. Kod miša se to događa nakon prve godine. Dakle, majka priroda može raditi bolje! Jer, da smo mi miš koji je školovan i da razmišlja o tome, školovani miš bi rekao: Ooo!, to uopće nije upitno da li ja mogu živjeti 10 ili 20 godina?!Pa, gledajte ljude, žive po 100 godina! A isti smo! Zašto konj živi 30 godina? Magarac – 80 godina. A genetski su skoro identični!?

Što bi uopće značilo da u svojim ispitivanjima o vječnoj mladosti dođete do konačnog cilja?
Mislim da biološki ne bi značilo ništa. Jer, ako bi živjeli 100 godina nakon prestanka reprodukcije naravno da bi konzumirali hranu i resurse svoje djece i svojih praunuka. Pitanje je to kulturne evolucije, koliko je ta mudrost koja dolazi s godinama bitna?. Živeći dugo, čovjek neke lekcije iz vlastitog života nauči, načinio je više grešaka, pročitao više , načinio više uspjeha i sad nakon što se u svakoj individui ta banka iskustava i znanja, mudrosti i podataka raste sve više i više i onda iz bioloških razloga može slabiti sve više i više, pa onda dođe i Altzhaimer, pa možda i umre. I dakle, to iskustvo osim onog što je taj čovjek mogao zapisati ili snimiti, onda to iskustvo umire! Više nitko neće moći tako efikasno, funkcionalno upotrebljavati to iskustvo kao što je ta osoba sama koja je stekla to iskustvo. Ja smatram da bi došlo do kulturne revolucije, jer ja vidim čovjeka koji biološki ima mozak od 35-40 godina, a star je 110 godina. Koji iza sebe ima 110 godina iskustva i naravno snagu mladića. (Ja sam se tu nasmijao, naravno). Ali, dozvoljeno nam je sanjati! Jer, što bi prije 40 godina rekli na to da ćete razgovarati sa jednog na drugi otok sa “malo metala”. Rekli bi vam da ste lud. A ovo je mali san. Mi imamo malu meduzu koja nikad ne umire, ona živi vječno! U laboratoriju nitko ne radi na njoj, jer mi živimo u vremenu koje se zove main stream. To nisu tolike priče. Kad dođe meduza na kraj svojeg reproduktivnog perioda ona se počne mijenjati, ide u adolescenciju. Meduza živi vječno kao što bi i mi ljudi oscilirali između menopauze i adolescencije. Međutim, meduzu jedu ribe i predatori. Sve to postoji samo što su to bizarni kurioziteti kojima su se nekad bavili naučenjaci koje su smatrali čudacima – kao na one koji mrežicama hvataju leptire. I to je nama postalo smiješno. Pa se mi time ne bavimo. Mi smo se skoncentrirali na dvije-tri bakterije, na jednog crva, vinsku mušicu na miša i na čovjeka. Ovo drugo kao da ne postoji. Zašto? Jer su i znanstvenici ovce! E, pa mi imamo tu hrabrost da počnemo od nule. Jer će nas ti organizmi naučiti nečemu što nas ostali organizmi ne mogu naučiti.

Kad vas se ovako sluša, doimate se da imate pravo. Ali, što je sa teorijama koje dolaze iz crkvenih krugova i koje vam “spotiču” da se svojim eksperimentima “igrate Boga”?!
To se pitanje stalno ponavlja. Ja bih najprije volio da mi netko definira Boga, da znam o čemu se radi. Ali čovjek se s tom definicijom “gomba oduvijek”. Čovjek je postao čovjekom kad se “počeo igrati Boga”. Uzeo je vatru iz prirode i nije se smrznuo. I gotovo! Tu je vatru počeo upotrebljavati kad je zagrijavao ulje i svoju braću koja su ga napadala počeo sa njime polijevati. To je patetično pitanje. Kad se prva željeznica pojavila ljudi su rogoborili. Mi ne smijemo ići u raj koji nikad nije postojao. Mi moramo uključivati pamet, a ne je isključivati. Jedino zelena bića su ekološka. Mi nismo zeleni. Mi ne možemo živjeti od Sunca… Odrasli koji su puno gluplji od djece kad tu moraliziramo, to je tako infantilno. Eto, to je moj stav.

Kako vi u tom kontekstu komentirate kreiranje umjetne stanice koje se nedavno dogodilo? O čemu se tu doista radi? Da li je to revolucionaran pothvat kakvim ga se nastoji predstaviti?
Konkretno nije! Ja znam svaki detalj tehnologije koji je upotrjebljen. I znam jako dobro Craig Ventera. Nije ovo slučaj sintetske stanice. Jer on nije sintetizirao strukturu stanice, membranu. U ovom slučaju je u postojeću strukturu stanice ubacio drugu DNA koji su dobili sintezom, prethodno izvukavši gene. DNA je DNA. Sintetizirana u laboratoriju ili u našoj stanici, sintetizirana je istom kemijom. Ta ista. I naravno da funkcionira. Tako da je to bilo samo zamijeniti DNA koja je napravljena prirodno sa DNA koja je ista samo što je napravljena sintetski.

Da li smo nešto od tog eksperimenta naučili?
Ne! To je jedna tehnološka bravaru gdje je najveći problem bio kako manipulirati tako veliku DNA. Te molekule DNA su jako duge, oko metar. I mogu se vidjeti mikroskopski. To je bio tehnički problem koji su oni riješili, jer su prenosili stanice bez DNA koji je ležao u nekoj smjesi poput gela. Ako se bude jednog dana cijela stanica sintetizarala, a ja mislim da hoće, to će biti samo dokaz da smo naučili u detalje kako kemijski funkcionira stanica, što je jako važno reći.

Zašto? Što ste ti time definirali? Život?!
Život je kemija! Ništa drugo. Kad se kaže kemija, ljudi misle da je to nešto čudno. Kiseline, vamo, tamo, mijenja nešto boju… Kemija je fascinantna stvar. Kemija je preraspodjela atoma između različitih molekula. Kemija je promjena materija koja se događa stimulirano. Postoje neki proteini, enzimi koji vrše sve životne funkcije u našim stanicama. Jednom kad budemo imali kompletnu listu kemijskih reakcija netko će sintetizirati živu stanicu I to neće ništa biti osim što ono što danas znamo 10 posto, onda ćemo znati 100 posto!

A što sa GMO hranom? Varaždin je u 19. stoljeću imao velik pomor djece od gladi koja je harala, a i Dalmatinska Zagora pamti takvo što. Danas imamo veliku glad u Africi. Vi ste za upotrebu GMO hrane izjavili “Zašto njegovati zatucanost i glupost ako možemo pamet i odgovornost”!

Što ste time željeli poručiti?
Jedna velika rupa, falinga, da ne kažem greška je što ljudi razmišljaju stalno unaprijed. Oni jako rado iz nekog razloga zamišljaju opasnosti koje su sasvim neizvjesne od stvari koje se još nisu realizirale. Ili ako se jesu realizirale onda samo da svojoj mašti puste na volju. Ja mislim da je to samo zato što ljudi vole gledati horor filmove. Da bi se zabavljali. Niti jedan nema znanstveni dokaz da je bilo koja od GMO biljaka opasna ili štetna zbog toga što nitko nije hotimice uradio takvu pogrešku. I da je, što bi napravio? Uzeo virus velikih boginja ili nešto drugo… Ljudi ne vole dobre vijesti! Nisu intelektualno zainteresirani za prevenciju bolesti da se nikad ne razbole. Ali jesu zainteresirani kad se nekome zlo dogodi u saobraćajnoj nesreći ili od neke bakterije, pa ih onda neki lijekovi ili netko od kirurga spasi od tog groznog masakra ili te bolesti! Dat ću vam drastičan primjer: ako biste pitali čovjeka bi li ti volio da se nikad ne razboliš ili da koristiš lijekove protiv bolesti?” Svak razborit bi naravno odgovorio da bi volio uvijek ostati zdrav. Ali, to ljudi ne znaju cijeniti. Mi ne znamo cijeniti to dok sad mi pričamo da fino dišemo! Ali, ako pogledamo nekog tko umire od enfizeme koji se guši, koji nema dovoljno kisika, onda ćemo vidjeti koliko je važno ono čemu ne posvećujemo uopće pažnju. A to je da – dišemo! I to je izvor nesreće ljudi. Da se ne vesele onome što imaju, nego se skoncentriraju na loše vijesti, a kad ih nema dovoljno za njihovu zabavu, onda ih izmišljaju. Kao primjerice opasnost od GMO-a. To je izmišljena opasnost. Ništa nije toliko sigurno… Budimo fer. Mi pojedemo druge. Možda bi trebalo ponovno školovati ljude da budu razumni.

Kazali ste kako smo “izgubili kontakt sa zdravim razumom”…
Jer često kad je školovanje loše izgubi se zdrav razum seljaka i ribara. Glupi seljak i glupi ribar… glupi seljak je umirao od gladi. Glupi ribar se potopio. To je bila Darwinistička selekcija razuma! Zdrav razum! A mi ga u školovanju gubimo. Pogotovo u Hrvatskoj. Svaki put kad dođem u Hrvatsku ja primjećujem da su ljudi neiživljeni. Ljudi su neiživljeni! Meni je žao da im ja to kažem, ali oni meni truju živce, oni meni sa svojom neiživljenošću idu na živce. Pa, dajte se dokažite. Ono ste što ste uspjeli učiniti u životu to ste vi. I ljudi se pale na ideju “opasne”GMO hrane dok Afrika vabi za tom hranom. A mi ćemo ovdje umrijeti od pesticida. Mi ćemo biljke genetski modificirati tako da im te kemikalije neće trebati. Najprije problem gladi rješavati kemijom, pa je kemija pogoršala…Ne sve to nije dobro. Treba nam nova edukacija da prestane subverzivna aktivnost ljudi koji ne znaju razmišljati, ali su arogantni! U demokraciji je dalo pravo da jednako glasaju oni koji su instruirani i oni koji nisu. I oni misle da je to prirodno pravo. To nije prirodno pravo. To bi bilo jednako kao da ja mislim kako imam pravo voziti avion u kojem se i sam vozim. Nemam! Jer će se srušiti! Oni imaju pravo postavljati pitanja, a ne agitaciju kao da su popili svu mudrost ovog svijeta, a izgubili su zdrav razum. I rade protiv sebe i rade protiv onih koji umiru od gladi!

Kako biste ocijenili stanje u znanosti u Hrvatskoj, ali i u Francuskoj, Europi, SAD-u?
Mi se nismo oslobodili kompleksa siromaštva! Kako god se obogatili mi hoćemo svega još i još i još. Taj gen siromaštva naših predaka u nama progovara kroz stoljeća!. I vazalstva!. Od Kolomana kad se nismo mogli dogovoriti tko će biti hrvatski kralj, pa smo išli po savjet u Mađarsku. Do danas. Mlađi naraštaji znanstvenika nužno hoće znati tko je njihov nadređeni tako da mu znadu ljubiti ruku, a na podređene mokriti. Žalosno, ali je tako. Iz našeg rječnika se izgubila riječ: dostojanstvo i lojalnost !Interesantno je i to da neproduktivna grupa ljudi ne pušta na miru – produktivnu. Da ljudi koji su se iživjeli u svojem poslu i postigli rezultate i zadovoljstvo imaju smiješak na licu, a to onima neiživljenima – smeta!Neproduktivni svoju aktivnost usmjeruju da ometaju produktivne!

Možete nam otkriti zašto ste posjetili predsjednika RH Ivu Josipovića?
Pa, pokušavamo osigurati podršku. Problem je kulture u kojoj živimo i političke. Naši partneri su grad Split i Vlada, tako da uskoro i idem kod premijerke. Vlada je uložila blizu 20 milijuna kuna da zgrada postane upotrebljiva. Mi smo dobili koncesiju. U slučaju da tri mjeseca ne možemo platiti režije ili se ne možemo baviti znanošću nama uzimaju koncesiju. Kad vam kolege učine da izgubite ¾ od toga da se više ne možete baviti znanošću. Što ćete? Kriteriji izvrsnosti su totalno pomućeni u hrvatskom društvu. Nema autoriteta od predsjednika do gradonačelnika koje bi reklo: mi smo provjerili da oni posluju dobro I mi imamo povjerenja u prof. Radmana. Ili da kažu: Radman nam nije dovoljno dobar i mi želimo drugog. Super! Ja to prihvaćam , ali ne prihvaćam šutnju! To je subverzivno. Ja sam na francuskoj plači i ja sam slavljen u Francuskoj i koliko mi nije potrebno. Malo mi je čudno da mojih 80 posto energije nije potrebno ovdje da nismo dobro došli. Mi smo uzeli ovo mjesto zato da bude atraktivno za strance, da između Napulja ili ostalih gradova izaberu – Split! Kasnije kad imate talentirane ljude: dva nobelovca i talentirane ljude, dapače, još je bolje biti u konceptualnoj baraci. Jer nekad je potreba da stvarate nešto lijepo oko vas veća ako ste u ružnijim uvjetima! Zašto bi išta radili kad je sve u raju?! Proces treba početi od nule. I onda vidite da ima ljudi koji ne znaju. Ali, u MEDILS-u – ne!

Koliko stoji održavanje MEDILS-a?
140 tisuća mjesečno! To je 10 posto od plača NK Hajduk! Pola iznosa od plača mjesečno NK Hajduk je dovoljno za cijelu godinu rada MEDILS-a. Mi radimo kompetitivno na nivou Europe I svijeta. Mi se bojimo da pomno organiziranim hajkama ne unište našu inicijativu.

Osim dr. Anite Kriško ima li MEDILS i kojih drugih dodirnih točaka sa Varaždinom?
Pokušavamo ostvariti suradnju sa Tehnološkim parkom iz Varaždina. Imamo za njih projekte!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s