Ruski svemirski program!

Ili, dok se pisala “Ana Karenjina” drugi su u Rusiji gradili svemirske rakete i svemirske programe!

 

RS: Ako sam u pravu, Konstantin Eudardović Cilkovski, Fjodorljovjev učenik, postavio je neke temelje za ono što se kasnije prometnulo u ruski svemirski program. Možete li nam reći nešto o njemu i njegovim postignućima?

GY: Čak i prije objavljivanja Fjodorovljevih zapisa šačica slušatelja i čitatelja u njemu je prepoznala um daleko ispred svoga vremena. Tolstoj je napisao da se ponosi što je živio u istom stoljeću kao i Fjodorov. Solovjov je napisao da je od pojave kršćanstva Fjdorovljev “projekt”prvi korak naprijed ljudskog duha stazom koju je unio Krist. Međutim, sljedbenik koji je učinio najviše u ostvarenju dijela Fjodorovljeva “projekta” bio je Konstantin Ciolkovski ( 1857.-1935.), gotovo gluhi, ali rano sazreli 17-godišnjak iz malena sela koji se preselio u Moskvu radi obrazovanja i u knjižnici dospio pod Fjodorovljevo tutorstvo. Kao što će Ciolkovski kasnije i napisati, Fjodorov ga je usmjeravao u njegovom čitanju, učio ga da vodi bilješke i za njega bio poput sveučilišta u jednoj osobi. Nakon nekoliko godina studiranja uz Fjodorova Ciolkovski se vratio u svoje selo kako bi podučavao. Nakon nastave izrađivao je makete raketa i svemirskih brodova od drveta, razvio i objavio matematičke formule koje su na kraju dovele do lansiranja prvih umjetnih satelita. Uz njegove seminarne znanstvene radove, za koje je dobio priznanje kao praotac ruskog svemirskog programa, Ciolkovski je objavljivao znanstvenofantastične priče o istraživanju svemira koje su generacije ruskih čitatelja nadahnjivale da maštaju o tome da postanu kozmonauti. Premda ih nije mogao objaviti putem službenih sovjetskih kanala, on je pisao, te ponekad tiskao i cirkulirao brojna ezoterična i teozofska razmišljanja o višim bićima koja imaju osjećaje te energijama koje žive diljem kozmosa.

 

RS: Što u tom kontekstu znači biti “kozmist”?

GY: Mislim da je jedno od glavnih obilježja kozmističke misli ono što je Fjodorov nazivao prelaskom s ptolomejskog na kopernikansko poimanje svemira. U intelektualnom smislu odavno smo shvatili da naš planet nije središte svemira, ali u emocionalno, kulturološkom, estetskom i gotovo svakom drugom smislu još se uvijek držimo ptolomejske kozmologije. Kozmisti ne žele da samo mislimo nego i da osjećamo te da na sve moguće načine uvidimo da smo građani cijelog svemira. Naš dom nije samo naš planet, već čitav kozmos, a naš život nije da bi trajao tek 70-ta godina nego vječno. Kozmisti drže da mi nismo finalni proizvod nego se još uvijek nalazimo u ranim fazama evolucije. Mi smo još uvijek djeca ili, u najboljem slučaju, adolescenti, sa svim osobinama i problemima koji se vežu uz to doba, a pred nama je još dug put do zrelosti. Nesigurnosti, apetiti i potrebe – seksualne, gustratorne i td. – koje sada upravljaju i dominiraju našim životima na kraju će jenjati. Bit ćemo znatno drukčiji u odnosu na to kakvi smo sada. Kao što je napisao Fjodorov, mi moramo shvatiti – realizirati u svakom smislu-da smo svi mi već sada “nebeski stanari”.

 

RS: Kako su kozmisti zamišljali međuplanetrana putovanja?

GY: Ciolkovski je postavio formule i razvio rakete za ljude kakvi smo danas. Međutim, on, Fjodorov i ostali zamišljali su mogućnost međuplanetarnih, pa čak i međugalaktičkih putovanja za naprednije stupnjeve čovječanstva. Korak u tom smjeru bio bi prestanak onog što je Fjodorov nazivao “kanibalizmom” tj da prestanemo jedemo organsku materiju, koja je sva, vjerovao je, sastavljena od čestica naših predaka, te prelazak na autotrofni način života, pri čemu bi se, baš kao i određene biljke i drugi organizmi, hranili zrakom, Sunčevom svjetlosti i drugim elementima. Kozmisti drže da mi sami moramo usmjeravati svoju evoluciju. Umjesto viših i težih tijela trebali bismo nastojati razviti manja i lakša te u konačnici čak možda eliminirati svoju masu i postati tjelesni umovi, oslobođeni gravitacije, bogovi-ljudi koji su u stanju biti gdje god i posvuda u kozmosu. U toj fazi međuplanetarno putovanje postizalo bi se automatski i trenutačno, odlučite da želite na Jupiter i eto vas ondje.

 

RS: Čini se da su kozmisti bili među prvim misticima koji su zamišljali ljudske sposobnosti izvan granica fizičkog planeta Zemlje. Koji je, po vama, njihov najvažniji doprinos u tom smislu?

GY: Fjodorov i drugi kozmisti pokušavali su doslovno naći smisao u idejama kao što su “uskrsnuće mrtvih”, “nebo na zemlji”, “vjećni život”, “jedinstvo s Bogom”, “mana s neba” i td. Oni su vjerovali da ne bismo trebali samo sanjati i moliti se za “nebeski mir”, nego da možemo i trebamo preuzeti ostvarenje tih koncepata na sebe kao svoju ljudsku dužnost i zadaću. Prvi je korak za njih stoga bila promjena u svijesti, preobrazba razmišljanja o stvarima koje nisu ” od ovoga svijeta” u zadaće koje se trebaju realizirati na ovom svijetu, preobrazba metafizike u inženjerske projekte. Pisci kao što su Jules Verne, princ Vladimir Odojevski i drugi pisali su zabavnu spekulativnu fikciju o budućnosti s putovanjima svemirom, ali kozmisti su govorili: Nemojmo samo govoriti o tim stvarima, učinimo ih. Što se rezultata tiče, Ciolkovski je objavio formule koje su omogućile da predmeti ljudske izrade odole Zemljinoj gravitaciji. Solovjov je razvio filozofiju aktivnosti ljubavi u sklopu koje usmjerava čovječanstvo prema višoj, duhovno zreloj i androginoj razini postojanja. Bulgakov se suprotstavio Marksovoj zemaljskoj materijalističkoj filozofiji ekonomije, svojom kozmističkom, spiritualnom “filozofijom ekonomije” koja čovjeku dodjeljuje ulogu odgovornog vlasnika i upravitelja svemira. Vernadski je razvio ideju noosfere, sloja mentalne enrgije koji je stvaran i važan kao i stratosfera, ionosfera i druge energetske sfere koje okružuju naš planet. Muravjov je predložio nove socioekonomske strukture koje će tijekom vremena omogućiti masovnu kontrolu ljudi. Čizevski je izumio uređaje za fokusiranje elektromagnetske energije radi okrepljivanja radnika i povećanja produktivnosti životinja, a uz to je otkrio koleracije između periodičkih solarnih oluja i ciklusa masovne ljudske aktivnosti. Kuprevič je položio temelje nevjerojatnom ruskom napretku na području gerontologije i istraživanja ljudske dugovječnosti koja se danas provode. Smatram, stoga, da je jedan od najvećih doprinosa ruskih kozmista taj što su za ozbiljno uzeli ideju da su ljudi stvoreni za beskonačan svemir i beskonačno vrijeme.

(nastavlja se)

(preuzeto iz časopisa Svjetlost)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s