Strossmayerov pokušaj suradnje sa Srbima i osnivanje JAZU 1866./67.

U političkim previranjima i ratovima zbili su se neki važni kulturno-politički događaji u Hrvatskoj. Tako je potkraj 1866. godine održana u Zagrebu velebna proslava 300. obljetnice sigetske opsade i junačke smrti Nikole Šubića Zrinskog na koju su došli i brojni Slovenci s Janezom Bleiweissom na čelu i uspostavili dobre odnose s hrvatskim narodnjacima jer su i oni osjetili velikonjemačku ugroženost u Monarhiji. Đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer pokušao je suradnju s Kneževinom Srbijom, a hrvatski Srbi su opet u Hrvatskom saboru pokrenuli pitanje priznavanja njihove narodnosti i jezika.

Bilo je to doba velike političke i kulturne djelatnosti biskupa i mecene J.J. Strossmayera koji je još 1861. godine dao sredstva za utemeljenje najviše znanstvene ustanove, akademije znanosti u Hrvatskoj. Godine 1864. Franjo Rački uz njegovu pomoć pokreće prvi znanstveni časopis u Hrvatskoj – Književnik. Njime se htjelo pokazati kako Hrvatska raspolaže s dovoljno znanstvenih sila za otvaranje akademije. Kad je Hrvatski sabor 1866. godine potvrdio pravila nove akademije, izabrani su i njeni prvi članovi, njih 14, a među njima je bio spomenuti slovenski prvak Bleiweiss, tajnik je bio Srbin, Đuro Daničić, a predsjednik svećenik dr. Franjo Rački, istaknuti povjesničar.

Budući da je prema Strossmayerovoj zamisli ta institucija trebala biti središte znanstvenog i kulturnog okupljanja i djelatnosti svih Južnih Slavena, nazvana je Jugoslavenskom akademijom znanosti i umjetnosti (JAZU), kad je potvrđen izbor Račkoga za predsjednika JAZU je i službeno počela djelovati 10. travnja 1867. godine. Otvorenje Akademije bilo je 28. srpnja u Zagrebu i pod imenom JAZU djelovala je sve do ljeta 1941. godine kada je postala ono što je oduvijek bila: Hrvatska akademija. Godine 1945. Akademiji se vraća staro ime, a od 1991. djeluje pod imenom HAZU.

Međutim, jugoslavenski politički program i orijentacija Narodne stranke i Strossmayera bili su već u začetku onemogućeni sa srpske strane. Radilo se o zajedničkoj djelatnosti u Bosni, pa o njenom oslobađanju i podjeli, ali sve je te tajne dogovore, koje su u ime Hrvatske i Srbije vodili dvojica Hrvata sa srpske strane Antonijo Orešković, a s hrvatske Matija Mrazović, knez Mihailo Obrenović izdao Mađarima. To je Strossmayera dovelo u vrlo neugodan položaj prema Beču i Budimpešti iz kojega se vrlo teško izvukao. Bila je to prva Mihailova pouka Strossmayeru da od jugoslavenstva, makar sa srpske strane, neće biti ništa. Povjesničar J. Šidak ocijenio je taj korak kao “izdaju zajednički ugovorenog sporazuma”.

(iz knjige Povijest Hrvatske,
Dragutin Pavličević

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s