Superbakterija?! Što je pak sad to?!

Mudrosti iz povijesti „moli i radi“ i „pomozi si sam pa će ti i dragi Bog pomoći“ bi i u slučaju superbakterija bile korisnije i efikasnije nego etiketiranje opravdano zabrinutih ljudi kao paničara.

piše: prof.dr.sc. Davor Juretić,
znanstvenik iz Splita

Superbakterije su uvijek zanimljive za novinare kao šokantna nova-stara vijest. Ako tu riječ ubacimo u Google pojavit će se na vrhu samo stranice sa datumima od 26 do 28 prosinca 2013 koje povezuje smrtne slučajeve u Srbiji sa superbakterijama. Tek na trinaestoj stranici pojavljuje vijest od 14 kolovoza 2010 o smrtnim slučajevima zbog infekcije sa superbakterijama u Velikoj Britaniji. Zanimljivo je ne samo da se radi o istom tipu superbakterije nego da je i službena reakcija u Hrvatskoj bila gotovo identična i 2010 („nema razloga za paniku“) i tri godine kasnije krajem 2013 („nema potrebe za dizanjem pretjerane panike“).

Jeste da postoji naizgled sitna nijansa u gradaciji uputa što se tiče panike. Šefica Službe za mikrobiologiju u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo te predsjednica Povjerenstva za mikrobiologiju pri Ministarstvu zdravlja javlja se krajem 2013, kao stručnjak koji o ovom problemu ima najbolje spoznaje, pa se njena slika svuda pojavljuje i novinari se međusobno natječu tko će prije s njom napraviti intervju dok je stvar još aktualna (dok vijest o superbakterijama iz Srbije ne postane stara i nezanimljiva vijest). Ministarstvo zdravlja je opravdano zabrinuto da ne bi slučajno u svijet otišla vijest o pojavi superbakterija u Hrvatskoj, bilo da superbakterije postoje u Hrvatskoj ili ne, jer bi to bilo sigurno štetno za našu ekonomiju i turizam.a je i službena reakcija u Hrvatskoj bila gotovo identična i 2010 („nema razloga za paniku“) i tri godine kasnije krajem 2013 („nema potrebe za dizanjem pretjerane panike“).

U javnim medijima su se pojavile i izjave prof. dr. sc. Arjane Tambić Andrašević, dugogodišnje predsjednice Odbora za praćenje rezistencije bakterija na antibiotike Akademije medicinskih znanosti Hrvatske a sada Predsjednice Interdisciplinarne sekcije za kontrolu rezistencije na antibiotike Ministarstva zdravlja, iz kojih je jasno da je pojava bakterija otpornih na antibiotike globalni problem koji postoji i u Hrvatskoj a ne samo u Velikoj Britaniji i u Srbiji.

bakterije

Razni stručnjaci iz Hrvatske daju različite razloge za pojavu rezistentnih bakterija i različite recepte kako zaustaviti i umanjiti širenje takvih bakterija. Rijetki spominju biološku evoluciju bakterija u tijelima ljudi koji duže uzimaju neki antibiotik kao prirodni razlog za pojavu rezistencije. Svatko od nas je ekološki sustav koji osim ljudskih stanica ima i oko dva i pol kilograma stotina vrsta bakterijskih stanica. Kako su bakterijske stanice puno manje nego naše stanice, svatko od nas ima u sebi više bakterijskih nego vlastitih stanica, pa smo htjeli to mi ili ne, za bakterije izvrsni transportni sustav.

Često hvaljena globalizacija donosi nam ljude i njihove bakterije i iz nama udaljenih dijelova svijeta. Bakterije su nam neophodne za probavu. Tek kada imunološki sustav oslabi zbog neke bolesti, bakterije u našem tijelu ili bakterije koje na sebi i u sebi nose drugi ljudi s kojima dolazimo u kontakt, mogu postati opasne. Bakterije međusobno izmjenjuju gene za otpornost na antibiotike, jer im to pomaže da prežive u sredinama kao što su bolnice, gdje se antibiotici često i dugo koriste, posebno u jedinicama za intenzivnu njegu. Zlatni stafilokok, nazvan MRSA, postao je poznat kao opasna superbakterija.

Zapravo superbakterije možemo klasificirati prema antibioticima i obiteljima antibiotika na koje su te bakterije postale rezistentne. MRSA stafilokok nazvan je prema antibiotiku methicilinu i oxacillinu na koji je taj soj 100% otporan (i u Hrvatskoj). Oxacillin je vrlo sličan methicillinu, tako da ga je zamijenio u kliničkoj uporabi. Kao i methicillin, koristio se za tretiranje bakterijskih infekcija kada su bakterije razvile otpornost na penicilin. Naravno, da je to bila vrlo loša vijest kada su liječnici pronašli bakterije koje su postale otporne i na penicilin i na methicillin/oxacillin. Još lošija vijest je bila spoznaja da su takve bakterije postale otporne i na niz drugih, takozvanih, beta-lactam antibiotika. Međutim, dobra vijest je postoje antibiotici niske toksičnosti za ljude na koje su MRSA sojevi još uvijek osjetljivi (i u Hrvatskoj).

Zlatni stafilokok spada u takozvane Gram-pozitivne bakterije koje imaju manje prepoznatih mehanizama obrane od antibiotika nego Gram-negativne bakterije. Prava nevolja i frustracija liječnika nastala je sa pojavom Gram-negativnih bakterija koje su otporne gotovo na sve ili baš na sve antibiotike iz kliničke prakse (panrezistentne bakterije). Na takve bakterije odnose se vijesti iz 2010 i 2013 koje smo prije spomenuli. Kako se boriti protiv takvih bakterija? U vijesti iz 2010 tvrdi se da razloga za paniku nema, budući da se već sada u zemljama u kojima je zaraza potvrđena, testiraju novi lijekovi prilagođeni otpornoj bakteriji. Znajući da je za razvoj novog antibiotika i dobivanje dozvole da se upotrebi u kliničkoj praksi potrebno oko 20 godina rada i više od 100 miliona dolara, ova utjeha ne izgleda vrlo uvjerljiva.

Zdravstveni turizam prenosi opasne bakterije neusporedivo brže i jeftinije. Problemi sa superbakterijama u Velikoj Britaniji 2009 i 2010 povezani su sa širenjem superbakterija u Indiji i sa državljanima Velike Britanije koji su obavljali neke, inače skupe, zdravstvene procedure u Indiji, zato što im je bilo jeftinije da to tamo obave čak i uključujući transportne troškove. Tako je gen, koji je davao otpornost tim bakterijama prema antibioticima iz obitelji karbapenema, nazvan New Delhi metalo-beta-laktamaza ili NDM-1, što naravno Indiju i stanovnike New Delhija nimalo ne veseli. NDM-1 gen kodira za sintezu laktamaze, a laktamaza je enzim koji čitavu jednu obitelj antibiotika (karbapenemi) pravi bezopasnom za bakterije koje imaju taj enzim. To nije razlog za paniku, ali sigurno je razlog za zabrinutost, jer su se karbapenemi do sada smatrali najjačim i najpouzdanijim antibioticima za vrlo ozbiljne bakterijske infekcije.

Liječnici su već tada odmah shvatili da je otpornost bakterija prema karbapenemima katastrofalno loša vijest, jer su lijekovi iz te obitelji antibiotika bili njihova zadnja linija obrane za kritično ugrožene pacijente, kada bi sve drugo zakazalo. Smrtnost je zaista bila vrlo visoka za takve pacijente (između 30 i 70%). Da li ipak i u ovom slučaju postoji zadnja linija obrane? Prof. Tambić Andrašević je nedavno spomenula da ipak postoje još dva antibiotika na koje su osjetljive ovakve Gram-negativne bakterije nazvane CRE bakterije (po engleskom nazivu carbapenem-resistant Enterobacteriaceae). Premda nije spomenula koja su to dva antibiotika, može se na temelju publiciranih znanstvenih radova pretpostaviti da se radi o tigecyclinu and colistinu (u hrvatskom jeziku koristi se i naziv kolistin i colistin za isti antibiotik).

Vrlo slični prirodni spojevi pronađeni su odmah nakon Drugog Svjetskog Rata. Imaju visoku antibakterijsku aktivnost ali su i dosta toksični. Tako se tigecyclin ne smije davati djeci mlađoj od osam godina (bar u SAD), a colistin je nefrotoksičan i neurotoksičan (toksično djeluje na bubrege i na živčani sustav).  Još jedna loša vijest za ova dva antibiotika zadnje linije obrane je da su još 2011 pronađeni kod pacijenata na Nacionalnim institutima za zdravlje (NIH), SAD, klinički izolati CRE bakterija više ili manje otporni na jedan ili drugi od ovih antibiotika. Borba protiv širenja zaraze sa CRE bakterijama vrlo je teška i u najbolje opremljenim bolnicama sa najvišim standardima higijene. Za ilustraciju, nekoliko se pacijenata u NIH bolnici u SAD zarazilo sa CRE bakterijama korištenjem kontaminiranog ventilatora koji je prije toga temeljito opran jednom sa izbjeljivačom a dva puta sa otopinom razrijeđenog amonijaka. To se otkrilo detektivskim istraživanjem i dekodiranjem čitavog genoma CRE bakterija Klebsiella pneumoniae kod 18 pacijenata od kojih ih je 11 umrlo (Snitkin i suradnici,  Sci Transl Med 4, 148ra116 (2012). Autori tog rada opisuju i koliko su radikalne mjere koje su poduzete u svim sobama jedinice za intezivnu njegu nakon epizode zaraze sa superbakterijom K. pneumoniae.

Angažirana je privatna kompanija koja je sve sobe i sve uređaje dekontaminirala koristeći pare vodikovog peroksida, jednog od najjačih oksidansa koji uništava sve mikroorganizme. Dodatna opasnost kod ovakvih infekcija je da prvi zaraženi pacijent može prenijeti svoje bakterije direktno ili indirektno ali da se to ne vidi (nema znakova infekcije) sve dok ne prođe tri sedmice. Još jedna komplikacija je da prenošenje nekog CRE gena (NDM-1 je samo jedan od desetak takvih gena) nije ograničeno na K. pneumoniae. Naziv, koji se prije par godina počeo širiti za Gram-negativne superbakterije je ESKAPE, kratica za višestruko rezistentne bakterijske sojeve:  Enterococcus faecium, Staphylococcus aureus, Klebsiella pneumoniae, Acinetobacter baumannii, Pseudomonas aeruginosa, i Enterobacter sojevi. Stručnjaci u Hrvatskoj posebno su zabrinuti radi (mogućeg) širenja višestruko otpornih sojeva Acinetobacter baumannii i Pseudomonas aeruginosa.

Na kraju napravimo jednu malu analizu svih 123 komentara koji su se pojavili slobodni za čitanje nakon nekoliko vijesti o pojavi superbakterija u Srbiji:
(http://www.24sata.hr/svijet/opasna-superbakterija-ubija-i-u-srbiji-otporna-je-na-antibiotike-346842),
(http://www.vecernji.hr/hrvatska/superbakterija-u-srbiji-nema-mjesta-panici-u-hrvatskoj-912062),
(http://www.24sata.hr/news/strucnjaci-u-hrvatskoj-nema-opasnosti-od-superbakterije-346941).
Oko 20% je vickastih/šaljivih komentara kao da autori drže da se to njima nikada ne može desiti, a nije ih briga što se dešava tamo negdje daleko.  Oko 15% su razne teorije zavjere u spektru od pokvarenih farmaceutskih kompanija, pokvarenih amerikanaca, pokvarene vlade, pa do zla koje dolazi iz laboratorija. Zabrinjavajuće je da odmah izgubi kredibilitet osoba koja kao gospođa Blaženka Hunjak javno nastupi u ime neke državne ustanove ili u ime nekog Ministarstva. Nema nijednog pozitivnog komentara o onome što je rekla i o onome što su novinari napisali da je rekla. Svi su komentari negativni. Izgleda da se više očekivalo, nego što se dobilo od šefice Službe za mikrobiologiju u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i predsjednica Povjerenstva za mikrobiologiju pri Ministarstvu zdravlja. Hrvati jednostavno ne vjeruju stručnjacima koji tvrde (ako je vjerovati novinarskim natpisima) da nema opasnosti od superbakterije u Hrvatskoj.

Problem je i u tome što novinari ne znaju tko su stručnjaci za neki problem, koji ima veze sa znanošću, i koji je iznenada postao gorući problem. To im se već dešavalo u Hrvatskoj, da novinari predstave kao stručnjaka nekoga koji nikada nije napisao nijedan znanstveni rad o tematici od trenutnog interesa. Tako su prije nešto više od 10 godina, kada je bila uzbuna oko ludih krava i priona, predstavili kao stručnjak za prione jednog gospodina iz Zagreba koji je za prione tvrdio da su virusi i to nakon što je Stanley B. Prusiner  dobio Nobelovu nagradu 1997. za dokaz da su proni proteini.

Izjava gospođe Blaženke Hunjak na Dnevniku 3 HRT-a da nema potrebe za dizanjem pretjerane panike, izgleda kao osobna procjena upućena neidentificiranim paničarima, pa se ne treba čuditi ako je to iziritiralo osobe koji su pročitale ili čule takvu izjavu. Kada smo već kod osobnih procjena, možemo i mi napraviti osobnu procjenu da u Zagrebu ima oko stotinjak a u Splitu oko desetak stručnjaka koji su jednako dobro upućeni u tematiku superbakterija kao i  gospođa Blaženka Hunjak. Međutim, malo ih je u njenom položaju da mogu utjecati na Ministra zdravlja da ne štedi na dekontaminaciji uređaja i jedinica za intenzivnu njegu nakon što su ih koristili ili kroz njih prošli pacijenti infecirani s nekom superbakterijom.

Mudrosti iz povijesti „moli i radi“ i „pomozi si sam pa će ti i dragi Bog pomoći“ bi i u slučaju superbakterija bile korisnije i efikasnije nego etiketiranje opravdano zabrinutih ljudi kao paničara.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s