U budućnosti nas čeka velika seoba naroda, ali na – drugi planet!?

Sunce izađe, pa zađe…
Ili, u budućnosti nas čeka velika seoba naroda, ali na – drugi planet!?

(“Svi zainteresirani mogu se već sad predbilježiti na adresu portala ZMUSK i priložiti životopis, fotografiju i dokaz o platežnoj mogućnosti, radi provjere je su li osuđivani i mogli li sebi priuštiti preseljenje na drugi planet…?”)
službena ponuda portala ZMUSK otvorena je do daljnjega!

 

Prva osoba koja je spomenula osnivanje ljudske kolonije izvan Zemlje bio je povjesničar Edward Everett Hale, godine 1869. i od tog trenutka, život u svemiru postao je popularna tema u dijelima znanstvene fantastike. Tek nedavno i znanstvenici su počeli ozbiljnije razmatrati napuštanje rodnog planeta zbog osiguravanja neke bolje budućnosti-negdje drugdje! Jedan od razloga za to je i činjenica da je ljudskom biću sve teže preživjeti na planetu Zemlji i da dugoročno gledano, to možda i neće biti moguće.

Iako je opstanak ljudi kao vrste izložen različitim prijetnjama kao što su nagle klimatske promjene, nuklearni rat ili neka ogromna destruktivna prirodna katastrofa, ono što bi ultimativno i stopostotno uništilo sav život je smrt Sunca. Jer, kako i sve zvijezde- i naše Sunce ima svoj životni vijek. S vremenom će Sunce prolaziti kroz niz agresivnih promjena prije nego se smanji i preživi ostatak svog vremena kao relativno hladno i neaktivno tijelo koje će se konačno na kraju pretvoriti u bijelog patuljka.

Ukoliko ljudski rod opstane dovoljno dugo, ova sunčeva prijetnja daje nam sasvim dovoljno vremena – pet milijuna godina što bi čovječanstvu trebalo biti dovoljno da uspostavi dostatnu izvanzemaljsku koloniju. Ali, sunnčeva smrt je prilično daleko, a realno gledano, ostale su prijetnje koje su puno manje “velikodušne” kad se radi o vremenu…Ipak, govorimo li opstanku, ljudskom rodu su za opstanak, uz minimalnu pomoć strojeva potrebne tri stvari: voda u tekućem obliku, kisik i gravitacijska sila slična Zemljinoj. Prvi je korak saznati koji bi planet mogao osigurati te uvjete.

Oko svake zvijezede u svemiru postoji jedinstvena zona u kojoj je temperatura u rasponu pogodnom za postojanje tekuće vode. Prostranost te zone ovisi o zvjezdanom sustavu u kojem se nalazi, njegovoj veličini i toplini. Ako je planet preblizu zvijezdi, voda isparava, ako je predaleko, smrzava se. Ukoliko je u toj zoni, planet bi mogao iamti dovoljno jako magnetsko polje da ima atmosferu i prikladnu rotaciju i tekuću vodu. Upravo je takav planet pogodan za kolonizaciju-barem teoretski. Na žalost, nama najblića zvijezda Alpha Centauri, udaljena je 4,24  svjetlosnih godina od našeg Sunca. Čak i uz pretpostavku da oko nje kruže naseljivi planeti, trebat će nekoliko generacija ljudi da se uz današnje mogućnosti i brzinu tamo stigne. Ipak, onaj kandidat za koloniju izvan Zemlje kojeg svi spominju je – Mars-taj je planet sličan Zemlji, slične je veličine, a i dužina dana mu je otprilike jednaka danu na Zemlji. Mars je kao i Zemlja u Goldllock zoni.

U svakom slučaju do sada su ljudska bića hodala po površini Mjeseca i fotografirali daleke planete. Znamo da ljudi MOGU naseliti svemir i ta nas spoznaje uzbuđuje poput praznog papira koji u umjetniku budi maštu da naslika idealni svijet u koji može projicirati sve svoje fantazije. U TV seriji “Zvjezdane staze” koja ima desetke tisuća ljubitelja, posada traži nove planete i osniva kolonije, ali ono što se prikazuje u seriji većinom se odnosi na unutrašnjost Enterprisea, svemirskog broda, a malo toga nam govori o okruženju i uvjetima koji su izvan njega. Kakvi su to uvjeti? Pa, prilično nespojivo sa životom, stoga ih ljudska vrsta mora stvoriti umjetnim putem. Komora ispunjena zrakom, postrojenja ispunjena vodom i drugim nužnim materijalom koji treba proizvesti i transportirati na točnu lokaciju. Ukoliko se dostava ne može izvršiti sa zemlje-tada to svakako treba učiniti uz pomoć drugog izvora pronađenog u svemiru. A to zahtijeva puni pogon novih tehnologija koje će kemijskim i fizičkim putem transformirati materijale u potreban oblik.

Kada je riječ o kolonijama. Osim ovih očitih potreba, prirodni okoliši u svemiru zahtijevaju određena sredstva i uvjete. Zatvoreni i ograničeni unutar regije u solarnom sustavu, shvatili smo kako je naše prirodno okruženje, izvan svemirske komore, određeno nizom faktora: od lokacije u vremenu i prostoru do brzine kretanja, te u uskoj vezi sa Suncem, Mjesecom i planetima.

Svemirska stanica mogla bi na primjer, kružiti oko jednog planeta ili bi mogla biti stacionirana na planetu ili Mjesecu, ili čak putovati svemirom. A to zahtijeva različite preduvjete, posebno one koji se tiču gravitacije i energije tj. goriva potrebnog za putovanje. Očito je da se na površini nekog velikog planeta poput Jupitera ne može organizirati ljudska kolonija jer bi vrućina, pritisak plina i gravitacija trenutačno smrvili i uništili svemirsku stanicu i njene stanovnike. Zbog toga bi u pravilu sve ljudske kolonije trebale biti ograničene na mjesta s malom gravitacijom, hladnijim temperaturama i manje gustom atmosferom nego ova na Zemlji. Ti određeni uvjeti morali bi biti u okviru podnošljivosti. Što se tiče svih drugih uvjeta, na primjer komfora – za to imamo visoku tehnologiju koja nam može osigurati umjetnu gravitaciju, grijanje i osiguravanje prikladnog tlaka zraka.

U ovom trenutku nema znanstvenih dokaza da negdje u svemiru postoji kakva kolonija živih bića – osim na Zemlji. Ukoliko susretnemo izvanzemaljsku vrstu inteligentniju od nas i ukoliko takva vrsta želi s nama stupiti u kontakt, nama bi to predstavljalo veliki rizik. Ipak, sve govori kako ćemo, širom našeg solarnog sustava, u slijedećim stoljećima uspostaviti kolonije u kojima će živjeti ljudska bića. Svaka kolonija bit će opremljena vlastitim svemirskim komorama i razvit će vlastiti ekosustav utemeljen na različitim razinama života, uključujući bakterije donesene sa Zemlje.

S vremenom bi genetske razlike između osoba koje žive u tim kolonijama mogle postati prevelike da bi osigurale sigurno putovanje od jedne do druge kolonije. Čak i ako se uspije u tome, svaka bi kolonija morala osigurati komunikaciju sa ostalim kolonijama, kroz sigurnu i energetski učinkovitu tehniku ili radio komunikaciju. Za kolonije bi bilo važno ostati u društvenoj vezi, nego u fizičkoj. Na kraju, čovječanstvo bi imalo dvije preostale i zapravo, najvažnije dragocjenosti: svoje gene i svoje društvo.

U svakom slučaju ma gdje bila kolonija trebat će visoka tehnologija kako bi se proizvelo sve što nam je nužno- i to iz izvora koje nađemo na dotičnom planetu. Sat naše gluposti otkucava-sposobna kvočka zaštitit će svoje piliće- pa i mi trebamo jako dobru destinaciju da zaštitimo čovječanstvo od istrebljenja. I naravno, sva jaja, ne smijemo staviti u jednu košaru!

 

Kao vrsta smo spremni…ali, čak ako bi i pokušali, kamo bismo otišli? Kolonizacija izvanzemaljskih svjetova oduvijek je intrigirala maštu ljudskog roda-uostalom, zašto ne bi, kad su ljudi jedna od prilagodljivijih vrsta u prirodi! Uz pomoć moderne tehnologije, sposobni smo preživjeti u ekstremnim visinama, mračnim dubinama oceana, najvrelijim i najhladnijim predjelima na Zemlji, čak i u svemiru, daleko od zaštite Zemljine gravitacije i atmosfere… S druge strane, oduvijek ima i skeptika koji vjeruju kako je kolonizacija drugih planeta samo osebujna (ali ipak) znanstveno fantastična ideja. Hoće li jednog dana pripadnici ljudskog roda napustiti svoj rodni planet ili je čovječanstvo već dosegnulo granicu kad je riječ o mogućnostima?

 

Ljudi bi morali kolonizirati planete u drugim solarnim sustavima- i to putujući pogonom sličnim onim u seriji Zvjezdane staze, jer će se suočiti s prijetnjom istrebljenja, tvrdi slavni britanski kozmolog Stephen Hawking. Upitan za složene teorije i brzinu svjetlosti, poznati znanstvenik tvrdi kako će napredak teorije unijeti revoluciju i brzinu putovanja svemirom i kako će takve kolonije biti moguće uspostaviti. “Prije ili kasnije, katastrofe kao što je udar asteroida ili nuklearni rat mogle bi u potpunosti izbrisati ljudsku vrstu”, rekao je prof. Hawking, koji je u dobi od 21 godinu obolio od bolesti mišića i koji govori putem kompjutorskog uređaja. “Ali kad se jednom proširimo u svemir i uspostavimo neovisne kolonije, naša je budućnost sigurna”, rekao je Hawking. S ciljem opstanka, čovječanstvo se mora otisnuti na naseljive planete koje kruže oko neke druge zvijezde, ali konvencionalno kemijsko gorivo za rakete, koje je članove misije Apollo odvelo na Mjesec nije pogodno i trebalo bi oko 50 tisuća godina da ljudi stignu na takvo mjesto. Hawking predlaže pogon nalik na onaj viđen u Zvjezdanim stazama -warp pogon …

(iz časopisa UFO)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s