Znanost i religija u potpunoj su suprotnosti i ne nadopunjuju se!

Već godinama znanstvenici iz CERN-a rade na otkriću “Božanske čestice”. Kod laika to ne stvara nikakav ili vrlo mali interes, pa čak i sumnju da se “znanstvenici igraju Boga”. U ove predblagdanske dane mi smo za našeg sugovornika odabrali prof.dr.sc. Ivicu Puljaka iz Splita koji radi u timu u CERN-u na ispitivanju “Božanske čestice”. Tako da smo za našu rubriku o znanosti uz šalicu kave sa prof.dr.sc. Puljakom razgovor vodili o stanju u znanosti kod nas i u ostalim zemljama EU, o religiji i znanosti i o istraživanjima koje obavljaju znanstvenici u CERN-u…

Kada je prije koju godinu objavljena vijest da su znanstvenici u CERN-u na tragu Higsovom bozonu, što se time zapravo željeli poručiti javnosti?
Zeljeli smo jednostavno objaviti najnovije rezultate potrage za Higgsovim bozonom, nakon analize podataka iz sudara protona na Velikom sudaraču hadrona (LHC), prikupljenih tijekom 2010. i 2011. godine.

O čemu je, dakle, tu riječ?
Postojanje Higgsovog bozona predviđeno je jednim teorijskim mehanizmom kojim bi bilo objašnjeno zašto sve ostale elementarne čestice u prirodi imaju masu. Ali taj mehanizam ne predviđa samu masu Higgsovog bozona, pa naša potraga mora pretražiti jedno veliko područje u kojem može postojati. Najnoviji rezultati potrage, koje smo upravo prezentirali, isključili su veliko područje u kojem se Higgs bozon ne nalazi. Ostalo je još jedno malo područje na niskim masama, u kojem smo uočili više zanimljivih događaja nego što bi očekivali da ne postoji Higgsov bozon. Ovaj fenomen bi mogao upućivati na postojanje Higgsovog bozona u tom području masa, ali je isto tako još uvijek kompatibilan s hipotezom da je višak događaja samo posljedica statističke fluktuacije poznatih fizikalnih procesa. Da bismo konačno zaključili o čemu se radi trebat ćemo prikupiti još više podataka, što očekujemo kroz sljedeću godinu.

“Veliki prasak” bio je prije u velikim akcelaratorima simuliran, ali što je sad ovo, posljednje otkriće?
Ovo je samo nastavak iste vrste znanosti koja se izvodi već oko 100-tinjak godina, od samih početaka kvantne fizike. Novom generacijom akceleratora, od kojih je LHC najnoviji i najmoćniji, približili smo se bliže samom početku stvaranja svemira. LHC proizvodi energijske uvjete kakvi su vladali u svemiru u trenutku od jednog milijuntog dijela jednog milijuntog dijela jedne sekunde nakon velikog praska.

Otkriće Higsovog bozona? Govori li to o “jednom, zajedničkom prapočelu svijeta”?
Još je rano pričati o otkriću. Mi smo samo prezentirali najnovije rezultate koji se za sada ne mogu interpretirati kao otkriće. Otkriće Higgsovog bozona bi nam objasnilo porijeklo mase svih elementarnih čestica i na taj način upotpunilo najfundamentalniju teoriju prirode koju zovemo “Standardni model elementarnih čestica i njihovih interakcija”. To bi nas odvelo još jedan korak dalje prema jedinstvenoj teoriji opisa prirode koja bi ujedinjavala sve interakcije, uključujući i gravitaciju, te nas još više približila opisu samog početka svemira.

Govori li ovo otkriće u prilog ideji da Bog postoji?
Potencijalno otkriće Higgsovog bozona nema nikakve veze s hipotezama o postojanju ili nepostojanju Boga.

Kako je prema znanstvenicima CERN-a izgledao Svijet u početku? Što bijaše na početku?
U sudarima protona na LHC-u se ponovo stvaraju energijski uvjeti koji su odgovarali vrlo ranom svemiru. Moderna znanost pokušava doći što bliže samom početku stvaranja svemira i studirati fizikalne procese koji su se tada odvijali. Postoje razne spekulacije o tome što se dogodilo na samom početku. Neke od tih spekulacija imaju više znanstvenog kredibiliteta od drugih, ali su i dalje samo spekulacije, dok se eksperimentalno ne dokažu.

Kako se svijet oblikovao prema ovoj teoriji? Raspodjela “tmine i svjetlosti” “dobra i zla” i sve na ovome svijetu dobilo svoj oblik i formu?
Moderna znanost vrlo vjerodostojno opisuje razvoj svemira od trenutka koji odgovara otprilike deset-tisućitom dijelu jednog milijuntog dijela jedne sekunde od samog Velikog praska do danas, koristeći rezultate velikog broja eksperimenata iz raznih područja znanosti. Mi vrlo dobro znamo, tj. imamo izvrsnu globalnu sliku, kako su nastajale složene čestice, atomi, molekule, kako su se oblikovale galaksije, zvijezde, planete itd. Naravno sve detalje ne znamo i to su područja aktivnog istraživanja, ali svakim danom moderna znanost slaže sve bolju i bolju sliku evolucije svemira.

Koliko su ovakvi eksperimenti etički? I ne igraju li se znanstvenici ovime samog Boga?
Ovi eksperimenti su u potpunosti etički. Ne uključuju eksperimentiranje na živim bićima, a pokušavaju naći odgovore na fundamentalna pitanja moderne znanosti, tj. nastavljaju put koji smo započeli prije par stotina godina, spoznavajući prirodu znanstvenom metodom, što se pokazalo kao najbolja metoda za pronalazak odgovara na bilo koje pitanje.

Dokaže li se postojanje Higsove čestice što će to značiti za fiziku, pa potom i za sve prirodne, pa i društvene znanosti?
Za fiziku i prirodne znanosti to će dati odgovor na pitanje odakle masa elementarnim česticama te će nas uputiti u kojem pravcu tražiti odgovor na još dublja pitanja, kao što je na primjer pitanje možemo li ujediniti sve sile u prirodi u samo jednu silu. Sama činjenica da u LHC eksperimentima po prvi put sudjeluje cijeli razvijeni svijet i tako pokazuje da različite nacije i države mogu surađivati na idejama koje ih povezuju (a to su znanstvene ideje), predstavlja, između ostalih, zanimljiv fenomen i za društvene znanosti.

Koliko znanstvenika radi na ovom otkriću? I koliko je njih iz Hrvatske?
Postoje četiri eksperimenta koji studiraju fiziku sudara na LHC-u, dva velika eksperimenta opće namjene (ATLAS i CMS) i dva mala specijalizirana (ALICE i LHCb). Na velikim eksperimentima radi po oko 3000 znanstvenika, a na manjima po oko 1000 znanstvenika. Iz Hrvatske, s Instituta Ruđer Bošković i sveučilišta u Splitu i Zagrebu, sudjeluje oko 20 znanstvenika na CMS i ALICE eksperimentima.

Koja je Vaša uloga u ovom projektu?
S timom znanstvenika sa Sveučilišta u Splitu sudjelujem u potrazi za Higgsovim bozonom kroz jedan kanal njegovog raspada. Od ove godine koordiniram tim od oko 100-tinjak znanstvenika iz cijelog svijeta, koji traže Higgsov bozon kroz raspade u tzv. Z bozone.

Tko financira ovaj projekt?
CERN se financira iz proračuna u koji doprinose sve zemlje članice CERN-a. LHC projekt financiraju sve zemlje koje su uključene u projekt, među kojima i Hrvatska.

Koliko dugo se već radi na ovom projektu?
Na LHC projektu se radi od kasnih 80-tih godina prošlog stoljeća. Prvih dvadesetak godina projekt se planirao, izrađivali su se razni prototipovi detektora i studirale tehnologije za gradnju velikih detektora, zatim simulirali fizikalni procesi koji se očekuju. Zatim se pristupilo samoj gradnji detektora, što je trajalo oko 10-tak godina. Krajem 2009. godine LHC je započeo sa stabilnim radom, a očekujemo da će raditi sljedećih 20-tak godina.

Koliko novaca je uloženo u ovaj projekt?
Cijena LHC akceleratora i ova četiri detektora je oko 7.5 milijardi eura i time predstavlja jedan od najskupljih znanstvenih projekata u povijesti. Treba imati na umu da je ova cijena raspoređena preko više od 20 godina, koliko je trajala sama gradnja akceleratora i detektora, i da uključuje rad od oko 7 000 znanstvenika preko tog perioda. Izgradnja akceleratora i detektora tijekom svih ovih godina zahtijevala je razvoj novih tehnologija, od kojih neke nisu niti postojale. Tako je npr. početkom 90-tih godina prošlog stoljeća na CERN-u razvijen world-wide-web, upravo za potrebe suradnje velikog broja znanstvenika iz cijelog svijeta. Zbog činjenice da je razvijen u jednom javnom laboratoriju tipa CERN-a, postao je vlasništvo cijelog svijeta i danas je moderno društvo nezamislivo bez njega. Cijeli niz medicinskih tehnologija, potpun PET skenera razvijen je isto tako u ovom tipu istraživanja. Fundamentalna istraživanja se isplate zbog same činjenice da se tako pomiču granice ljudskog znanja, ali i zbog toga što vrlo često takva istraživanja zahtijevaju razvoj novih tehnologija, koje onda nađu primjenu u drugim dijelovima društva.

Dolazite iz “malog Splita”, kako Vi vidite položaj znanosti i znanstvenika u nas u usporedbi sa svijetom?
LHC je prvi globalni svjetski projekt. Sve razvijene zemlje svijeta sudjelovale su u gradnji akceleratora i detektora i sada sudjeluju i studiranju fizikalnih procesa koji se proizvode u sudarima protona i teških iona u LHC-u. Kolaboracije koje upravljaju detektorima broje po nekoliko tisuća znanstvenika iz cijelog svijeta i organizirane su kao male države, s “parlamentom” i “vladom” koje biramo svake dvije godine. Na takav način pokušavamo osigurati da svaka institucija i svaki znanstvenik imaju mjesto koje im pripada po svom angažmanu i sposobnostima. U takvoj organizaciji i mi imamo svoje mjesto, premda dolazimo iz relativno male institucije. U današnjem povezanom svijetu i kod nas se možemo baviti ovom vrstom znanosti, uz uvjet da smo praktički svakodnevno povezani s kolegama iz kolaboracije. Mi smo članovi CMS kolaboracije od 1994. godine. Započeli smo izradom jednog diplomskog rada na CERN-u te zahvaljujući konstantnoj podršci Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, kao i naših matičnih institucija, izrasli smo u grupu koja danas može raditi modernu znanost na isti način kako to rade i sve ostale grupe slične veličine u svijetu. Mi bismo željeli kad bi se i dalje mogli razvijati u tom smjeru. Sada imamo takvu grupu u koju se vraćaju naši znanstvenici iz inozemstva, a možemo privući i strane znanstvenike, koji bi kod nas željeli provesti nekoliko godina na usavršavanju. Upravo radimo na povratku jednog od naših najboljih znanstvenika u svijetu, prof. dr. sc. Gorana Senjanovića, koji bi nam rado pomogao na razvoju teorijske fizike u Splitu i u Hrvatskoj. To je jedinstvena prilika za razvoj fundamentalne znanosti u Hrvatskoj, koju ne bismo smjeli propustiti.

Kako se nosite sa kolegama iz EU?
Bez značajnog povećanja sredstava koja naša država ulaže u znanost i značajne reforme našeg znanstvenog sustava nećemo se moći nositi s kolegama iz EU.

Što nama najviše nedostaje kad je pitanje znanosti posrijedi u našem okruženju? Novaca, stručnosti, zdrave ambicije ili…?
Nedostaje nam svega toga. Možda najviše nedostaje sredstava, ali nemamo dovoljno stručnosti niti zdravih ambicija. Naravno, postoje rješenja za ovu situaciju, koja nisu jednostavna niti kratkoročna, ali treba započeti što prije, da bismo za pet do deset godina došli u situaciju da se možemo mjeriti s razvijenim svijetom.

Zašto vi niste napustili Split i otišli živjeti i raditi u Švicarsku?
Jedan dio svoje karijere sam proveo u inozemstvu. Doktorirao sam u Parizu, a sve zajedno više od 4 godine proveo u više navrata u Švicarskoj. Za svoj stalni posao sam odabrao Split i Hrvatsku jer me za njih veže obitelj. Na sreću sam mogao i svoje ambicije ispuniti ovdje. U tom slučaju Split je bio logičan izbor za mene.

Jesu znanost i religija nužno u suprotnosti ili se nužno nadopunjuju?
Mislim da su znanost i religija u potpunoj suprotnosti i da se ne nadopunjuju.

Koliko su novac i uspjeh motivi znanstvenog djelovanja, a koliko korist općem dobru i zajednici?
Svatko ima svoj motiv. Mislim da je većini znanstvenika, kao i meni, glavni motiv spoznaja prirode. U modernom društvu ti motivi su povezani s općim dobrom za pojedinca i za zajednicu, a vrlo često rezultiraju osobnim uspjehom, koje onda prati i pristojna novčana naknada. Svi znanstvenici koje sam ja upoznao imaju vrlo kvalitetan i ispunjen život i u prosjeku su vrlo zadovoljni ljudi.

Može li znanost biti zloupotrijebljena od politike ili ekonomskih moćnika? Koliko su znanstvenici nezavisni?
Znanost može biti zloupotrijebljena, ali je društvena korist znanosti neusporedivo veća od bilo koje zloupotrebe. Znanstvenici se trude biti što neovisniji u svome radu. Ponekad se pojave slučajevi u kojima znanstvenici djeluju suprotno općeprihvaćenim etičkim i moralnim normama, ali općenito gledano znanost je u proteklih par stotina godina, od kada smo sustavno započeli s upotrebom znanstvene metode u promatranju prirodnih i društvenih pojava, značajno doprinijela izgradnji sve boljeg i boljeg društva. Tako će se nastaviti i u budućnosti.

Što bi prema vašem mišljenju ministar znanosti, obrazovanja i sporta najprije trebao poduzeti kad su obrazovanje i znanost posrijedi u nas?
Mislim da bi najprije trebao provesti neko vrijeme u izgradnji tima ljudi s kojima će krenuti u promjene sustava. A promjene su nužne na svim razinama. Znanstvenici svakako očekuju da se izbori za povećanje sredstava koje država izdvaja za znanstvena istraživanja, na sličnu razinu kao i u ostalim europskim zemljama. Isto tako očekujemo da se cijeli sustav znanosti uskladi sa svjetskim standardima. Na primjer, cijeli sustav znanosti u svijetu počiva na sloju znanstvenika koji su upravo doktorirali i nakon toga obavezno rade par godina na nekoj drugoj instituciji prije nego pokušaju naći stalniji posao na nekoj trećoj instituciji (u našem žargonu takve znanstvenike nazivamo “postodoci”). Ali u našem sustavu taj sloj znanstvenika uopće ne postoji! Doduše postoji na papiru, ali ne i u praksi. S druge strane, znanstvenici kod nas vrlo rano, u ranim tridesetim dobivaju stalne pozicije, što je vrlo rijedak slučaj bilo gdje u svijetu. Nadam se da će Ministar inicirati sve ove promjene, koje u konačnici mi sami moramo donijeti i sprovesti.

Ima li “akademska zajednica” na našim sveučilištima i to kako predavači tako i studenti, svoj dignitet? I moralni i društveni i materijalni? Ili sve to stoji na jako “lošim granama”?
Na žalost mislim da to sve zajedno stoji na jako lošim granama. Mislim da u stvarnosti niti ne postoji termin “akademska zajednica”. Mi jednostavno ne sudjelujemo dovoljno u društvenim zbivanjima. Na primjer, kad ste vidjeli da je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti snažno reagirala na bilo koju devijaciju u društvu? A bilo ih je i te kako mnogo u zadnjih 20 godina. Postoji mnoštvo razloga zašto se to dogodilo. Vjerujem da se to može popraviti, ali ne baš tako brzo. Ali treba započeti, i ono što svi očekujemo od nove vlasti je da napokon započnemo s promjenama koje će nas za nekoliko godina dovesti do zadovoljavajuće situacije.

Može li se, dakle reći da je pronađena Božanska čestica”? Da li sve ide u tom smjeru u CERN-u?
Ako LHC u 2015. godini nastavni sa stabilnim radom kakvim smo imali ove godine, očekujemo da ćemo prikupiti tri puta više podataka nego što ih sada imamo. Ta količina podataka bila bi dovoljna da odgovorimo na pitanje postoji li Higgsov bozon kakav predviđa najjednostavniji i najelegantniji mehanizam kojim čestice dobivaju svoju masu. S druge strane, ako ne pronađemo takav Higgsov bozon, znači da još nismo razumjeli kakav mehanizam je priroda odabrala za dodjeljivanje mase elementarnih čestica, te ćemo nastaviti s istraživanjima nadajući se da ćemo do kraja rada LHC-a razumijeti taj, ali i mnoštvo drugih fundamentalnih problema, kao što su problemi nestanka antimaterije, postojanje teških neutrina, struktura tamne materije u svemiru itd. Pred nama su uzbudljive godine u kojima ćemo nastaviti veliku ljudsku avanturu razumijevanja prirode, pronaći odgovore na neka važna pitanja, ali pronaći i nova pitanja za sljedeće generacije.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s