Čovjekova seksualnost – 5. DIO

SEKSULANI ODGOJ TINEJDŽERA

prof.dr.sc. Aleksandar Štulhofer

Kad je riječ o prvim seksualnim iskustvima s kojima se susreću tinejdžeri i njihovi roditelji prof.dr. Štulhofer poručuje : “Prvo što je važno razlikovati jest seksualna aktivnost mladih ljudi, od spolnih odnosa. Većina mladih ljudi je seksualno aktivna ne nužno u smislu da su već imali prvi snošaj. I uvijek kad govorimo kako o zabranama tako i o pravu na istraživanje vlastitog tijela, seksualnosti, bitno je naglasiti da seksualna aktivnost ne znači nužno i snošaj.”

Različiti tipovi seksualne aktivnosti zahtijevaju i različitu pripremljenost i fizičku, a posebno psihičku. Problem koji danas, čini mi se postoji u Hrvatskoj je da još ima uvijek puno roditelja – većina onih koji nisu jako komforni sa idejom da oni budu seksualni edukatori svoje djece jednostavno zato jer se ne osjećaju dovoljno pripravnima, ne osjećaju se da imaju dovoljno informacija. S njima njihovi roditelji nisu tako radili. Zbog toga je većina njih itekako željna seksualne edukacije u školi. Inače oni roditelji koji jesu seksualni edukatori svojoj djeci – to je dobro.- reći će prof.dr. Štulhofer, te istaći kako “ Nema neki poseban trenutak kad se počne educirati dijete. To se jednostavno počinje kad se počinju pojavljivati prve scene na televiziji i prva pitanja, onda se počinje odgovarati na ta pitanja kao što bi odgovarali na sva druga pitanja vezna uz život kao takav.”

Drugim riječima prilagođujući odgovore dobi djeteta ti roditelji su odašiljali poruku, a to je da razgovor o intimnim stvarima seksualnosti je jednako legitiman i jednako se lako može govoriti kao o bilo kojem drugom dijelu života u obitelji. Ogromna je pogreška kod roditelja koji misle ako prerano počnu razgovarati o tome da će nešto potaknuti. Ne! Oni će samo učiniti to da će zapravo prekasno pokušati zapodjenuti taj dijalog u trenutku kad njihovi tinejđeri, odnosno, adolescenti, će moći sve drugo osim sa svojim roditeljima pričati o seksu. Jednostavno to u tom trenutku to neće više željeti! I u tom smislu su ti roditelji propustili šansu da doista educiraju svoju djecu. – ističe prof.dr. Štulhofer.

Kao što je poznato u Hrvatskoj je bilo inicijativa i do nedavno je trajalo eksperimentalno sprovođenje dva programa koje je završilo s odlukom Ministarstva obrazovanja i sporta da niti jedan od ta dva programa nije efikasan, pa ih prema tome ne treba niti uvoditi, odnosno, da su postojeći sadržaji u školi dovoljni.

Tu postoji, naravno, niz problema: postojeći sadržaji u školi ne samo da nisu dovoljni nego nisu ni izbliza nekakav početak seksualne edukacije. S druge strane, mislim da  najveća greška počinje od Ministarstva obrazovanja i sporta koje je na početku ograničilo provođenje jednog šireg programa, dakle, jednog zdravstvenog programa u kojem je seksualnost trebala biti samo jedan od pet modula. Iz literature koja se bavi tim problemom vrlo je jasno da je ta satnica nedovoljna za ikakav suvisli efekt. Prema tome što evaluacijska studija nije našla nikakav efekt ne govori puno o tim programima nego govori o tom formatu koje je Ministarstvo zadalo za promidžbu. Kad govorimo  o ta dva programa, jedan je liberalniji, drugi je tradicionalniji. Problem sa programom Udruge Grozd je problem sa njihovim modulom seksualnosti koji je prerušeni program nekadašnjeg programa koji se zvao “teen star” i koji dolazi iz Amerike kao jedan tipičan apstinencijski program kojeg su američke vlasti nedavno prestale financirati jer je ustanovljeno da nemaju nikakav efekt.- govori prof.dr. Štulhofer, dodajući kako “ Apstinencijski programi žele odgoditi seksualne aktivnosti mladih ljudi sve do ulaska u brak, odnosno, kod onih koji su to već započeli žele to prekinuti. Niti jedno niti drugo se nije pokazalo uspješnim, a dodatni problem, možda još i veći od toga je taj što apstinencijski programi u tom cilju odgađanja do braka propuštaju govoriti o kontracepciji, odnosno, često daju netočne informacije o načinima zaštite ili kao što je bio konkretan slučaj sa tim dijelom programa Grozd daju informacije poput one da je korištenje kontracepcije čak i u braku nešto što stvara jednu duhovnu barijeru među partnerima.”

U stvari, izrazito problematično ne samo u zdravstvenom smislu već i u moralnom. Jer govori ne samo o stvarima koje sa znanošću nemaju nikakve veze nego su protivne znanstvenim spoznajama. Jedna isto takva ideja koja se provlačila kroz jedan dio Grozdovog programa je da je masturbacija štetna ne u zdravstvenom smislu, ali da onemogućava ljude da ostvare skladan odnos jer se tako fokusiramo na sebe . U tom smislu čini mi se da još uvijek nemamo jedan dobar program koji bi imao potencijal da doista educira djecu u školama, ali se bojim da se kontroverze oko ova dva programa i odustajanje Ministarstva da ih provede posebice određene podijeljenosti u hrvatskom društvu gdje se čini da je jedan dio građana podupire tradicionalan svjetonazor koji je po mojem mišljenu vrlo restriktivan po pitanju seksualnosti, čini više štete mladima nego što bi to bio slučaj da nemamo nikakav program u školama. Ima i drugih koji podržavaju jedan program sustava seksualne edukacije, dakle, nešto što će mladima pružiti provjerene informacije s druge strane ih oboružati vještinama od komunikacijskih na dalje i spoznajom da je odgovornost u donošenju odluka jedino što im može omogućiti sretan život kako u seksualnom smislu tako i izvan.
Drugim riječima sustav seksualne edukacije je izuzetno bitan jer mlade zapravo potiče da razmišljaju o svojem seksualnom životu, da postavljaju argumente, da slušaju kontraargumente, i da neki način na temelju svih tih činjenica i pozitivnih vrijednosti o seksualnosti zapravo budu u stanju donijeti  odgovornu i autonomnu odluku: kada, sa kime, zašto i na koji način?- naglašava prof.dr. Štulhofer, te dodaje kako “ Mi prečesto zaboravljamo da seksualnost nije samo snošaj, da mladi ljudi mogu biti seksualno aktivni i bez da imaju seksualni odnos, osobito ako misle da još nije vrijeme za to ili jednostavno u sadašnjem trenutku ne vide smisao toga. I to je ono što je jako bitno naglasiti da seksualna aktivnost nije rezervirana samo za one koji su učinili seksualni odnos već za sve one koji ako ništa drugo barem imaju seksualnih fantazija pa nadalje. To je nešto što je u tradicionalnom pristupu seksualnoj edukaciji, u jednom moralističkom pristupu koji Crkva, naravno, podržava, taj aspekt se potpuno gubi. I inzistira se na jednoj nerealističnoj koncepciji da mladi ljudi moraju čekati brak da bi tada počeli seksualno živjeti. Prvo moraju upoznati sebe i partnera,a to počinje tek u braku, pa mi se čini da će tu biti niz problema o kojima mislim da vaši čitatelji već imaju dovoljno jasno mišljenje da ne moram ništa dalje govoriti o tome.”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s