GOŠĆA ZDRAVLJA: NUTRICIONISTICA, ANITA ŠUPE

Sve se više jede s nogu i to pekarskih proizvoda na ulicama

Povratak tradicionalnim vrijednostima i lokalnom uzgoju hrane. Izbjegavanje i odbacivanje masovnog uzgoja i industrijske obrade hrane koji uništavaju i okoliš i naše zdravlje. Izvorna prehrana sastoji se od lokalno uzgojenog sezonskog povrća i voća, jaja, jela od mesa, ribe i prirodnih masnoća, punomasnog domaćeg mlijeka i mliječnih proizvoda, orašastih plodova i sjemenki.

Pojam paleoprehrana ušao je u svijet 70-tih godina na mala vrata, a tijekom 40 godina svojeg postojanja u paleti zagovornika raznih načina prehrane našao je u svijetu, ali i kod nas velik broj svojih poklonika. Osobito kod nas. Pojam paleoprehrana znači izvorna hrana, a naša kultura još se ipak nije toliko otuđila od izvornosti svoje prehrane poput razvijenih industrijskih zemalja. O paleoprehrani kao i o prehranbenim navikama hrvatskih građana, te o bolestima koje vrebaju ”iz tanjura” za prilog Zdrvalje portala ZMUSK razgovor smo vodili sa autoricom knjige ”Istine i laži o hrani”diplomiranom nutricionisticom Anitom Šupe iz Šibenika sa davije adrese, onom u rodnom joj Šibeniku i u Švedskoj gdje se školovala i živjela. Anita Šupe radi privatno – pruža nutricionističke usluge online i osobno, trenutno u Šibeniku. Osim toga vodi blog, piše za neke portale i časopise i radi na slijedeće dvije knjige: kuharici i knjizi o prehrani za djecu.

Što je paleoprehrana?

Preferiram domaći izraz – izvorna prehrana. To je prehrana koja odbacuje ”novu” hranu: prvenstveno industrijske prerađevine, hranu koja se bazira na šećeru, pšeničnom brašnu, rafiniranim biljnim uljima i kemijskim dodatcima.

Odakle je krenuo i kada taj pokret i tko je inicijator?

Paleo prehrana je popularizirana 70-tih godina, a danas je sve veći broj autora i istraživača koji zagovaraju takav način prehrane u svojim knjigama i akademskim člancima. Bazira se na evolucionarnoj medicini, tj spoznajama da smo kao vrsta genetski prilagođeni prirodnoj hrani u njenom izvornom obliku, tj tradicionalnom načinu prehrane iz predindustrijskog doba. Ovomu u prilog govore istraživanja predindustrijskih kultura koji su imali robusno zdravlje i izvrsnu otpornost prema bolestima.

Odakle vaš interes za paleoprehranu?

Oduvijek sam bila zainteresirana za povezanost prehrane i zdravlja, i taj je interes s godinama bivao sve jači. Proučavajući stručnu literaturu, te kroz kontakt s brojnim sljedbenicima ovog načina prehrane, dolazim do spoznaje da je izvorna prehrana optimalna za dobro zdravlje.

O čemu najviše govorite u svojoj knjizi “Istine i laži o hrani”?

Neke teme su: neutemeljeni mitovi i zablude vezane za ”zdravu” i ”nezdravu” prehranu; koja nas hrana ubija a koja liječi; osvrt na neka ne tako davna vremena i način prehrane ljudi dok su još uvijek bili zdravi, prije nego što je nastupila epidemija debljine, srčanih bolesti, dijabetesa i drugih ”civilizacijskih” bolesti; interesi na kojima se temelje službene medicinske prehrambene preporuke.

Zašto niste zagovornih dijeta?

Mislim da nije prirodno vagati hranu niti računati kalorije. Ni naši stari nisu to radili pa ipak nisu patili od debljine kao današnje generacije. Pametnije je birati namirnice, nego ih vagati, jer izborom namirnica utječemo na hormonalni sustav, regulaciju metabolizma masnoća, kao i regulaciju apetita.

Zbog čega suvremenog čovjeka iz njegovog vlastitog tanjura “vreba smrt ili bolest”?

To je prehrambeno-medicinski paradoks. Usprkos napretku nauke, medicine i farmacije, ljudi ipak nisu zdraviji. Usprkos činjenici da se neprestano lansiraju novi lijekovi, nikad u povijesti ljudskog roda nije bilo toliko kroničnih i degenerativnih bolesti. Bolesti su toliko česte da smo ih prihvatili kao normalno stanje.

Činjenica je također da je industrijski napredak donio novu vrstu hrane koja nikad prije u povijesti nije postojala. Nikad nismo toliko malo znali o namirnicama koje unosimo u svoje tijelo – odakle dolaze, kako se prerađuju, što sadrže. Negdje na tom putu industrijskog razvoja, zaboravili smo drevnu mudrost naših predaka, koji su se tisućljećima hranili hranom za koju su uvijek znali odakle dolazi i kako je pripremljena. Povjerovali smo da je industrijski razvoj napredak, a zapravo sve više činjenica govori u prilog da je on – put u propast.

Kakvu hranu vi preporučate čovjeku 21. stoljeća?

Povratak tradicionalnim vrijednostima i lokalnom uzgoju hrane. Izbjegavanje i odbacivanje masovnog uzgoja i industrijske obrade hrane koji uništavaju i okoliš i naše zdravlje. Izvorna prehrana sastoji se od lokalno uzgojenog sezonskog povrća i voća, jaja, jela od mesa, ribe i prirodnih masnoća, punomasnog domaćeg mlijeka i mliječnih proizvoda, orašastih plodova i sjemenki.

A što valja izbjegavati posebno?

Šećer i njegove jeftine zamjene (glukozni, fruktozni sirup, zaslađivače), rafinirana, hidrogenizirana biljna ulja i trans masti, brašno i hranu od brašna genetski modificiranih žitarica i grahorica (pšenica, kukuruz, soja), industrijske prerađevine koje su nutritivno osiromašene a prepune kemijskih dodataka.

Gdje ljudi najviše griješe u prehrani svoje djece?

Kupuju im brzu hranu, industrijske slatkiše, kekse, hranu iz kutija – pahuljice, cornflakese, čokolina, medolina, pekarske proizvode, hrenovke, salame i paštete. Na ovaj način djeca dobivaju previše praznih kalorija a nedovoljno prave hrane i prirodnih masnoća koje trebaju za normalan rast i razvoj, a koje se nalaze u jajima, punomasnim mliječnim proizvodima, pravom maslacu, vrhnju, mesu, ribi, maslinovom ulju. Pekare niču kao gljive poslije kiše, sa svojim jefitnim, vrlo profitabilnim proizvodima – raznim pecivima, kiflama, krafnama, kroasanima, fornettima, pizzama i slično. Ovo je samo šećer, pšenično brašno i gluten, sve natopljeno u hidrogenizirana biljna ulja prepuna omega 6 masnih kiselina koje izazivaju upalne procese u tijelu, da ne govorim o kemikalijama koje se nalaze u tim proizvodima.

Imaju li manje sredine poput dalmatinskih malih mjesta, otoka ili pak primjerice Varaždina još uvijek neku kulturu stola? Odnosno hrane li se primjerenije i zdravije ljudi u manjim sredinama od onih u velikim gradovima ili pak megapolisima?

Mislim da ste u pravu i da se ljudi u manjim sredinama hrane zdravije zato što im je pristupačna domaća hrana, što nije slučaj u velikim gradovima. Iako, svijest o važnosti kvalitete i porijekla namirnica se sve više širi, pa imate recimo dostavu pravog (domaćeg nepasteriziranog mlijeka) na kućnu adresu u Zagreb.

Od kojih bolesti suvremeni čovjek najčešće oboljeva, a da su one posljedice nezdrave prehrane?

Dijabetes, srčano-žilne bolesti, pretilost, metabolički sindrom (povišeni šećer u krvi i/ili iinzulinska rezistencija, povišeni tlak, poremećene masnoće u krvi i abdominalna debljina), alergije i intolerancija namirnica, autoimunolške bolesti, kronične upalne bolesti crijeva i mnoge druge.

Što bi preporučili oboljelima od dijabetesa ili od srčanih bolesti, pa i od raka? Koje namirnice da konzumiraju, a koje da izbjegavaju?

Dijabetes je šećerna bolest, a ipak se tim ljudima prema službenim medicinskim preporukama savjetuje da se njihova prehrana bazira na ugljikohidratima – lancima šećera-glukoze, koju ti ljudi nisu u stanju normalno metabolizirati. Kronično visoki šećer u krvi i inzulin dovode do tzv komplikacija kod ovih ljudi, što se lako može izbjeći ako se postigne stabilizacija šećera u krvi prirodnim putem – jednostavno tako da se smanji konzumacija ugljikohidrata (šećera i škroba) i da se poveća unos prirodnih masti koje osiguravaju energiju, esencijalne vitamine topive u masti i esencijalne masne kiseline koje su specijalno važne upravo za dijabetičare. Ali dijabetičari koji uzimaju lijekove i inzulin trebaju voditi računa da prehrana s nižim unosom ugljikohidrata ne diže šećer u krvi isto kao i standardna prehrana, pa se sa nepromijenjenim dozama lijekova može dobiti hipoglikemija. Zato treba kontrolirati šećer u krvi i prilagoditi dozu lijekova i inzulina, najbolje u suglasnosti s liječnikom ili drugim medicinskim osobljem.

Jesu li se naši stari zdravije hranili od nas?

Jesu, definitivno.

Ide li potrošačko društvo u pogrešnom smjeru što se tiče zdrave prehrane? Je li mu važan samo profit, a za zdravlje na tanjuru ne brine?

Tako je, najjači je marketing onih proizvoda na kojima se ostvaruje najveći profit. Zapravo se posebno trebamo čuvati proizvoda koji se deklariraju kao ”zdravi” i raznih zamjenskih proizvoda – margarina, rafiniranih biljnih ulja, sojinih prerađevina, ”light” proizvoda, ”zdravih” pahuljica – to su najgore industrijske prerađevine koje najviše štete našem zdravlju.

Je li potrebno hraniti se u skladu sa podnebljem? Dakle, sa onim proizvodima i namirnicama koje su tipične za neko podneblje?

Vjerujem da je tako, da iz lokalno i ekološki proizvedene hrane (bez špricanja i umjetnih gnojiva) dobivamo sve hranjive tvari koje su nam potrebne.

Hrane li se Šveđani zdravo? I što najviše vole pojesti?

Slično kao i u ostalim zemljama, mnogi se pokušavaju hraniti zdravo ali slijede krive prehrambene savjete mainstreama. Sve je više pretilih Šveđana, jer se i njihova prehrana temelji na škrobu i tijestu. Oni recimo imaju pojam ”fika” što znači sjesti u društvu i popiti kavicu, ali to je uvijek sa nekim kolačem ili pecivom. U Švedskoj nema kafića u kojima se poslužuje samo kava i piće, u svakom se kafiću poslužuje i hrana – kolači, peciva, sendviči, razne ”zdrave” alternative koje se opet svode na škrob iz cjelovitih žitarica, dva lista salate i nemasnu šunku.

Kako bi ocijenili prehrambene navike Hrvata?

Pozitivno je što se kod nas hrana još uvijek kuha, za razliku od ”naprednijih” zemalja gdje se jede više gotovih jela. No loše je što se puno toga konzumira ”on the go” npr sasvim je uobičajeno vidjeti ljude da hodaju ulicom i jedu pekarske proizvode.

Koji dio Hrvatske se po vašem sudu najzdravije hrani? Slavonija,

Sjeverozapadna Hrvatska, Dalmacija ili Istra?

Pošto sam ja iz Dalmacijem rekla bih – Dalmacija, ako se držimo tradicionalne prehrane: riba i druga hrana iz mora, puno maslinovog ulja i češnjaka, domaće meso, zeleno povrće, špek, jaja…

Ne pretvara li se i nutricionizam u jednu profitabilnu industriju?

Da. Nutricionisti daju savjete o ”zdravoj” nemasnoj prehrani, preporučuju razne pilule, praškove, suplemente i metode mršavljenja, a ipak se epidemija debljine ne zaustavlja. Jasno da se promovira ono što se temelji na profitu a ne na istinitoj brizi za ljudsko zdravlje. Žalosno je što su mnogi stručnjaci marionete u toj mašini (plešu kako industrija svira) a da nisu ni svjesni toga.

Koliko su ljudi postali snobovi kad je posrijedi hrana? Dakle, ne jedu namirnice niti tradicionalna jela koja su kuhale njihove mame ili bake, već imaju na stolu namirnice iz nekih drugih kultura? Je li i takva “multikulturalnost” poželjna i zdrava za organizam ili je to jedan modni trend u prehrani?

Naravno svi rado pojedemo nešto egzotično, a i lijepo je poznavati razne kuhinje svijeta. No slijediti trendove tako da djecu vodimo u McDonalds nije multikulturalnost nego multi-ludost.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s