Gošća zdravlja: prof.dr.sc. Mirjana Krizmanić

POSLIJE BLAGDANSKE DEPRESIJE

Gošća zdravlja: popularna psihologinja,
prof.dr.sc. Mirjana Krizmanić

Ako sa skromnošću i zahvalnošću znamo prihvati ono što imamo, život nam može postati ne samo podnošljiv, nego i lijep!

Posljednjih se desetak godina u medijima uobičajilo govoriti o pred blagdanskoj, blagdanskoj i dakako, poslije blagdanskoj depresiji. Čini se da je to oblik pretjerivanja poput onog da je sve što nam se u životu događa odmah „stres“ , umjesto  da se govori o životnim teškoćama ili problemima. Činjenica je da veliki blagdani, poput Božića i Nove godine dovode kod  većine ljudi do određenih promjena raspoloženja, koje se, barem u normalnim životnim prilikama, za većinu ljudi mogu opisati kao „radosno očekivanje“. Vjernici se raduju rođenju Djeteta, dok se ostali  uglavnom vesele darovima, gozbama i druženju s rodbinom i prijateljima.

Ima, dakako i mnogo ljudi koji se zbog siromaštva u kojem žive, nemogućnosti da nekim lijepim darovima obraduju svoju djecu, bolesti koja ih muči ili od koje pati netko od njihovih bližnjih ili zbog osamljenosti osjećaju u vrijeme opće radosti i blagdanskog uzbuđenja još tužnije i osamljenije. Ali i njihova se blagdanska tuga ne može odmah nazvati depresijom, već samo promjenom raspoloženja, koje već i prije blagdana nije, zbog objektivnih životnih okolnosti, bilo vedro – kazala nam je naša sugovornica prof. Mirjana Krizmanić.

 

Kad blagdani prođu dolazi, kao i poslije svih velikih očekivanja i uzbuđenja, do određenog vraćanja u „normalu“. U teškim vremenima u kojima živimo, a u kojima tisuće ljudi nemaju radno mjesto i jedva žive, vraćanje na posao rijetko će kome teško pasti, jer je već sama činjenica da su zaposleni gotovo ravna dobitku na lutriji. Ima, dakako, ljudi, koji će biti razočarani nekim neispunjenim očekivanjima ili uzaludnim očekivanjem sreće koju će im donijeti početak Nove godine.

Pri tome većina zaboravlja da je sreća samo kratkotrajno stanje ushita i radosti, a da je ono što nas na duži rok čini sretnima opće zadovoljstvo životom kojeg živimo – kazala je prof. Krizmanić. “Za to smo opće životno zadovoljstvo i sami odgovorni” mišljenja je prof. Krizmanić jer ono, “među ostalim ovisi i o tome u kojoj mjeri uspijevamo u životu prepoznati neke prave vrijednosti koje ne  ovise o materijalnim dobrima.”

Takve se vrijednosti najčešće nalaze u odnosima s drugim ljudima i u emocijama koje s njima dijelimo: od prijateljstva do ljubavi, od naklonosti do odanosti – reći će prof. Krizmanić, te dodati kako “Ne bih rekla da se izgubio pojam „tihe sreće“, jer ima mnogo ljudi koji baš tako – tiho- žive svoje živote, zahvalni za ono što imaju.”

U takvu tihu sreću ulaze i mnoge radosti koje nam pruža uživanje u ljepotama prirode ili onima koje nalazimo u lijepoj glazbi, dobroj knjizi ili pomaganju onima kojima je teže nego nama… – govori prof. Krizmanić.

Mediji nam nude neku drugu sliku sreće i radosti, u kojoj smo svi uvijek lijepi, mladi, zdravi i bogati, a postajemo sretni tak kad možemo kupiti najnoviji auto, najskuplje cipele ili kapute itd. Na sreću, većina ljudi ne podliježe toj potrošačkoj groznici, neki zato što i ne mogu, a drugi što i ne žele.

 

Ljudi bi se trebali radovati onome što ih čeka samo u vrijeme blagdana: susretima s članovima obitelji koji možda ne žive u istim gradu, druženjima s dragim prijateljima kojima će poželjeti sreću u Novoj godini ili samo činjenici što su živi i zdravi. Izvori radosti razlikuju se  od čovjeka do čovjeka, pa i nema općih uputa čemu bi se trebalo radovati. Bitno je da nam je ono što  želimo u manjoj ili većoj mjeri dostupno, a još je važnije da se, ako nam nešto i nedostaje, možemo veseliti sreći drugih ljudi – reći će prof. Krizmanić.

U vrijeme moje mladosti, prisjeća se prof. Krizmanić “sve je u biti bilo isto kao i danas, samo na drugačijoj ljestvici vrijednosti. Mi smo čekali Novu godinu jedući „sendviče“ od crnog kruha namazanog svinjskom mašću i posipanog crvenom paprikom, a samo su rijetki imali neki bogatiji blagdanski stol. Budući da se uvijek druže slični sa sličnima, ljudi su se u svom krugu znali radovati neovisno o onome što je bilo na stolu ili „pod borom“. Danas se nakon blagdana više govori o tome što se jelo i pilo, tko je kome što darovao, nego o zajednički provedenom vremenu.”

Ja osobno i dalje doživljavam blagdane kao dane kad se mnogo ljudi zaista vesele i slave, a mnogi zaista pate i tuguju, ali sve je to samo naglašeno blagdanima, a ne i uzrokovano. Meni je lijepo provesti vrijeme s obitelji, bez žurbe i trke; veseli me ljudima koje poznajem zaželjeti sretnu Novu godinu i to je to. Ne vidim razloga da nakon blagdana život bude teži nego što je bio prije blagdana, osim ako smo nerealnim očekivanjima na neki način sami sebe „prevarili“ – govori prof. Krizmanić.

 

Stoga se ne smije zaboraviti da su i blagdani samo ljudske konvencije i kalendarski dani, pa sve ono što nas je veselilo ili rastuživalo prije blagdana  čeka na nas i poslije blagdana.

Ako sa skromnošću i zahvalnošću prihvatimo ono što imamo i ne težimo za onim što nam nije dano ili što ne možemo imati, svakome od nas može život biti u najmanju ruku podnošljiv, a mnogima i zaista lijep i uzbudljiv – poručila je prof. Krizmanić.

Bilo bi dobro svakako imati na pameti ovu poruka kad se novčanik nakon pretjerane predblagdanske potrošnje istanji, nakon što kod nekih dođe i do doslovnog otrežnjenja ili do otrežnjenja od ponašanja “poput pijanih milijunaša”, a čarolija snježnog pokrivača sa ulica nestane preko noći i pretvori se u “bljuzgavicu” poput princa koji se  pretvorio u žapca, pa ulice postanu nepodnošljive, dani sivi, jednolični i kao da im nema kraja, a mi se razočarani našim očekivanjima sreće sjetimo da smo upravo za blagdanskih dana kako nam je to poručio u Znakovima pored puta koje nam je kao podsjetnik iza sebe ostavio Nobelovac književnik Ivo Andrić “postali stranci jedni drugima”. Sva je sreća što još negdje, daleko od očiju javnosti ili znatiželjnika, tinja tiha sreća skromnih ljudi velikih i toplih srca koji se umiju radovati “jednoj naranči ili jednom slatkišu”, i što je najvažnije: iskrenom osmijehu, zagrljaju i poljupcu kojeg dobivaju kao svoju dozu sreće i to svakog dana i nakon što bučni blagdani prođu. Takvim sretnicima blagdani su svaki dan. Samo, danas je  takvih sve manje i manje. Na žalost.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s