GOST ZDRAVLJA: dipl.ing. kemije Marko Košiček

 O istraživanju lijeka protiv Alzheimerove bolesti, položaju znanosti i mladih znanstvenika u nas i u svijetu, etici i znanosti, ali i kreativnosti u znanosti

Na tragu lijeku za preveniranje Alzheimerove bolesti!

Nije problem otići van na usavršavanje, ako se mislite vratiti. Mnogi moji kolege su otišli iako nisu htjeli. Izbor je bio Zagrebačka burza ili međunarodni institut. Na žalost mi puno novaca ulažemo u obrazovanje mladih koje kasnije ne znamo zadržati u Hrvatskoj. Mnogi bi se i htjeli vratiti u Hrvatsku ali jednostavno ne mogu jer ovdje nema posla za njih.

“Ljubav je kemija, a seks je fizika. Pošto sam ja kemičar o seksu, dakle, ne znam , ništa”, kazao je to dipl. ing. Kemije Marko Košiček, 33-godišnji znanstveni novak na Zavodu za molekularnu medicinu, Instituta Ruđer Bošković kada je prije sedam godina. primao prvu nagradu na međunarodnom znanstvenoj natjecanju u Cheltenhamu u Engleskoj i izazvao salve smijeha, te “pobrao” gromoglasan pljesak. Inženjer kemije Marko Košiček u djetinjstvu je želio biti smetlar, jer su mu imponirali ljudi koji se voze na kamionima noću,kako nam je kazao, ali roditelji su ga usmjerili tako da ga je život ipak odveo u znanstvene vode. Danas, nakon prve nagrade na Labolatoriju slave za “molekulu ljubavi” bavi se istraživanjem lijeka protiv Alzheimerove bolesti. Sa ing. kemije Košičekom koji je upisao postdiplomskl studij u Zagrebu i u inozemstvu za Regionalni tjednik razgovarali smo o stanju u znanosti u Hrvatskoj, znanstvenim istraživanjima lijeka protiv Alzheimerove bolesti, etici i znanost i položaju mladih znanstvenika u Hrvatskoj kao i u Europi i u svijetu.

Koje godine ste prvi puta sudjelovali na Laboratoriju slave u Engleskoj?

Po pravilima ovog natjecanja samo jednom možete sudjelovati. Natjecanje se u Hrvatskoj održava od 2007. a ja sam sudjelovao 2008. Kao pobjednik iz Hrvatske, natjecao sam se u međunarodnom finalu u engleskom Cheltenhamu gdje sam također pobijedio.

Od kada u svijetu postoje takva znanstvena natjecanja?

Laboratorij slave (u originalu FameLab) nastao je u sklopu festivala znanosti u Cheltenhamu 2005. godine. Glavni cilj je bio mladim znanstvenicima dati priliku da sa širom publikom podijele svoju strast prema znanosti. Od 2007. natjecanje se preko mreže British Councila proširilo prvo u jugoistočnu Europu, a danas uz Europske zemlje sudjeluju i neke zemlje iz Južne Amerike, Afrike i Azije.

Dobili ste prvu nagradu sa znanstvenim projektom…?

Ovo je natjecanje u prezentaciji znanstvenih tema, naglasak je dakle na prezentaciji. Ono što natjecatelji prezentiraju nije ono što su oni otkrili, nego neke opće znanstvene spoznaje koje laicima na prvi pogled zvuče komplicirane i nemoguće za shvatiti. Ja sam na natjecanju sudjelovao s prezentacijom pod naslovom Biokemija ljubavi, a cilj mi je bio objasniti publici u svega 3 minute, koliko svaki natjecatelj ima na raspolaganju, koje su molekule koje nas čine zaljubljenima.

O čemu je zapravo riječ?

Poanta moje prezentacije je bila da ljubav zapravo dolazi kroz nos. Feromoni, organske molekule koje lučimo putem znoja, mogu potaknuti kemijsku reakciju u mozgu druge osobe ukoliko je ta osoba „kompatibilna nama“. U mozgu dolazi do lučenja molekule ljubavi (fenil-etil-amina) koji smanjuje aktivnost u regijama mozga koje su zadužene za racionalni pogled na svijet i aktivira regije u mozgu koje izazivaju euforiju. Zato se kaže da je ljubav slijepa. Za dugoročnu ljubav važan je oksitocin, hormon koji se u žargonu naziva i ljubavnim ljepilom. Njegova uloga je također važna u stvaranju majčinske, a ne samo romantične ljubavi.

Bili ste u Munsteru? Koji su vas razlozi naveli da ste se uputili u Munster?

Moja mentorica sa Instituta Ruđer Bošković dr.sc.Silva Katušić Hećimović surađuje sa prof.dr.sc. Jasnom Peter Katalinić s Instituta za medicinsku fiziku i biofiziku iz Munstera, a u sklopu te suradnje radim na projektu kojem je cilj pronaći potencijalne lipidne promijene u likvoru osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti.

Što trenutno kao znanstvenik radite? Na kojim projektima?

Glavna tema naših istraživanja u Zagrebu i Munsteru, pa tako i moje doktorske disertacije, je razjašnjavanje molekularnih mehanizama nastanka Alzheimerove bolesti. Naime iako je već prošlo više od 100 godina od njenog otkrića, još uvijek jako malo znamo o tome zašto do bolesti dolazi, a samim time ne znamo niti kako ju uspješno spriječiti ili izliječiti.

A ispitivanje lijeka protiv Alzheimerove bolesti…? Što se točno događa na tom području?

Postoje različiti preparati koji su u kliničkim testiranjima no ne možemo tvrditi da postoji lijek za Alzheimerovu bolest. Ja sam bazični znanstvenik pa nisam kompetentan govoriti o kliničkim primjenama lijekova koji su trenutno dostupni, no prema mojim saznanjima oni uglavnom djeluju na ublažavanje simptoma bolesti ili usporavanje progresije ali ne i na potpunu prevenciju ili izlječenje.

U kojoj životnoj dobi se najčešće javlja Alzheimerova bolest?

Alzheimerova bolest najčešće se javlja nakon 65. godine života. Najveći čimbenik rizika je životna dob, pa se starenjem prevalencija bolesti povećava. Zbog toga što se životni vijek ljudi stalno povećava, broj oboljelih kontinuirano raste i pretpostavka je da se svakih 20 godina udvostruči. Do 2040. neki predviđaju da će biti više od 80 milijuna ljudi oboljelih od ove bolesti.

Koju populaciju najviše pogađa? Muškarce ili žene?

Nema strogih pravila oko toga. Statistike kažu da je nešto više žena oboljelih od Alzheimerove bolesti, no to je vjerojatno zato što žene u prosjeku dulje žive od muškaraca, a kao što sam već napomenuo životna dob je najveći rizični faktor. Neka istraživanja kažu da kod osoba starijih od 85 godina faktor rizika može iznositi i do 50%.

Što je zapravo Alzheimnerova bolest?

Alzheimerova bolest najčešći je oblik demencije među starijom populacijom. Karakterizira ju progresivan gubitak mentalnih sposobnosti, koji na kraju rezultiraju potpunom nesposobnošću oboljele osobe da samostalno brine o sebi.

Je li točna činjenica da je stres jedan od glavnih “okidača” ove bolesti?

Stres sigurno ne djeluje dobro na naš organizam općenito, pa tako i na naš mozak. Da je stres glavni okidač pretenciozno je tvrditi. Postoji čitav niz rizičnih čimbenika poput ozljeda mozga, niske mentalne sposobnosti u ranijoj životnoj dobi, vaskularnih bolesti, arteroskleroze, pušenja, gojaznosti, dijabetesa i dr.

Što sa lijekom? Kako bi se on koristio? Kao prevencija ili…

Najvažnije je razviti metode koje omogućavaju rano otkrivanje bolesti. Trenutno se bolest dijagnosticira tek kad se pojave teži simptomi, a tada dostupni preparati i ne pokazuju veliku djelotvornost. Studije su pokazale ako se terapija trenutno dostupnim lijekovima počne dovoljno rano bolest se može značajno usporiti. Svaka godina kvalitetnog života u toj životnoj dobi je izrazito važna. O prevenciji je teško govoriti s trenutnim spoznajama koje imamo. Dok ne znamo zašto nešto nastane ne možemo niti to prevenirati. No to ne znači da u budućnosti to neće biti moguće.

Na što bi lijek djelovao?

Ne znamo kako nastaje bolest pa ne mogu dati suvisli odgovor na ovo pitanje. Kada znate na molekularnoj razini zašto nešto nastaje, onda ciljano možete kreirati lijekove. Do tada bi ovo bilo čisto naklapanje.

Koliko je u svijetu oboljelih od Alzhemireove bolesti?

Trenutno se procjenjuje da ima oko 26 milijuna ljudi u svijetu oboljelih od Alzheimerove bolesti.

Koja zemlja u Europi, pa i u svijetu prednjači u istraživanjima lijeka protiv Alzheimerove bolesti? I protiv ove opake bolesti općenito?

Ovo je teško pitanje. Oni koji imaju puno novaca naravno više ulažu. SAD je vjerojatno najveći, pojedinačnu Europsku zemlju ne mogu izdvojiti jer je znanstveno financiranje velikih projekata uglavnom na razini Europske unije. Nemam nikakve konkretne podatke o tome pa vam ne mogu dati precizan odgovor.

Je su li uvjeti rada mladih znanstvenika zadovoljavajući i općenito poticajni u Hrvatskoj? Ili se može još i bolje?

Uvijek se može bolje. Trenutna gospodarska situacija u Hrvatskoj nije sjajna, pa tako ni za nas znanstvenike. Budući da se naša vlada vidi Hrvatsku kao „zemlju znanja“ nadam se da će se i izdvajanja za znanost povećati u narednim godinama.

Čega najviše nedostaje? Novaca, opreme, strpljenja, truda, razumijevanja od nadležnih institucija…?

Strpljenje i trud pa i motivacija stvar su svakog pojedinca i po mojem mišljenju oni koji nisu spremni puno raditi i biti strpljivi ne trebaju se baviti znanošću jer otkrića ne dolaze preko noći. Suvremena istraživanja su skupa pa bez novaca i opreme ne možete daleko dogurati. Po mojem skromnom mišljenju Hrvatska mora odrediti svoje prioritete u svim segmentima djelovanja pa tako i znanosti. Danas se puno toga financiram novci se raspršuju i na kraju nitko nema dovoljno. Donošenjem odluke o znanstvenim prioritetima Hrvatske znanstvenici bi se više fokusirali na istraživanjima u određenom području i tako bismo bili konkurentni.

Namjeravate ići na poslijediplomski studij u inozemstvo. Zbog čega?

Ja sam upisao poslijediplomski studij Kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i moja baza je na Institutu Ruđer Bošković. Zahvaljujući svojoj mentorici u prilici sam svake godine provesti nekoliko mjeseci u Njemačkoj (Munsteru i Munchenu) na usavršavanju kod međunarodnih suradnika što mi je izrazito vrijedno iskustvo i dobra odskočna daska za dalje.

Hoćete li ostati vani?

Ugovor znanstvenog novaka je na određeno vrijeme. Nakon doktorata poželjno je da svaki mladi doktor znanosti provede godinu-dvije na usavršavanju u inozemstvu jer na taj način stiče nova znanja, iskustvo i poznanstva koja će mu u budućnosti omogućiti dobivanja međunarodnih projekata. Nakon tog usavršavanja volio bih se vratiti u Hrvatsku i ovdje graditi svoju karijeru, no to ne ovisi samo o meni nego i o ekonomsko-političkoj situaciji koja će tada biti u državi.

Kako vi doživljavate fenomen “odljeva mozgova” iz Hrvatske?

Nije problem otići van na usavršavanje, ako se mislite vratiti. Mnogi moji kolege su otišli iako nisu htjeli. Izbor je bio Zagrebačka burza ili međunarodni institut. Na žalost mi puno novaca ulažemo u obrazovanje mladih koje kasnije ne znamo zadržati u Hrvatskoj. Mnogi bi se i htjeli vratiti u Hrvatsku ali jednostavno ne mogu jer ovdje nema posla za njih.

Što je hrvatskim znanstvenicima donio ulazak Hrvatske u EU?

Znanost ne poznaje granice, ako ste vrhunski znanstvenik znanstvena zajednica će to prepoznati bez obzira na zemlju iz koje dolazite. Članstvo u Uniji nam je povećalo mobilnost, ali i omogućilo ravnopravno prijavljivanje na međunarodne projekte financirane od Europske unije.

Polaže li naša država kroz nadležne institucije dovoljno pažnje znanosti ili sve ostaje na deklarativnoj razini “zemlje znanja”?

Po mojem viđenju još uvijek smo na deklarativnoj razini, no nadam se da će se nakon što izađemo iz gospodarske krize i to promijeniti.

Koje moralne kvalitete moraju resiti znanstvenika? I polaže li se dovoljno pažnje etičkom aspektu u znanosti i profilu znanstvenika?

Etika je vrlo važna pogotovo u biomedicinskim znanostima koje su vrlo bliske ljudima. Poštenje je definitivno na prvom mjestu, svako lažiranje i plagiranje rezultat u ovom području znanosti može direktno imati posljedice na ljude. Postoje etička povjerenstva koja donose odluke o odobravanju određenih eksperimenata ako se oni odnose na životinje ili ljude, a da li se dovoljno pažnje polaže ne bih znao reći. Mislim, nitko ne provjerava „vašu etičnost“ na razgovoru za posao, iskreno ne znam niti kako bi se to moglo provjeriti. Neke stvari ostaju na vašoj savjesti ili na povjerenstvima koja otkrivaju prevarante i lažove.

Mora li znanstvenik budućnosti posjedovati i kreativnu, maštovitu crtu, ali i mnoge druge interdisciplinarne vještine, znanja ili informacije?

Kreativnost i maštovitost uvijek su bile važne kod znanstvenika pa tako i sada. Ljudsko znanje brzo se razvija pa se mi sve više specijaliziramo u relativno uskom području djelovanja. Suvremena istraživanja su interdisciplinarna, no to se postiže tako da se u tim uzimaju ljudi različitog formalnog obrazovanja. Primjerice u našoj grupi na Institutu Ruđer Bošković, moja mentorica, kolegica novakinja i ja, svatko od nas završio je drugi fakultet, a radimo na istom problemu. Rijetko ćete danas naći nekog tko kao Leonardo suvremeno barata znanjima i vještinama širokog spektra.

.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s