Gost zdravlja: Zoran Milosavljević – O ljubavi i zaljubljenosti…

Teško je zamisliti svijet kako bi izgledao kad ne bi bilo ljubavi?!

Gost zdravlja: psihoterapeut iz Beča i Novog Sada,
dr.med.
Zoran Milosavljević 

Gotovo da nema odraslog čovjeka, pa i tinejdžera, koji kada se sjete svoje prve ljubavi ili dana zaljubljenosti, ne osjete ponovno one iste “leptiriće u trbuhu”, ne zaklecaju im koljena kada vide svoju “prvu ljubav” ili im se ne oznoje dlanovi od uzbuđenja, a i srce nekako zalupa jače i obrazi se zarumene. O zaljubljenosti i ljubavi ispisano je stotine soneta i stihova, pa i skladano bezbroj skladbi od lakih nota do simfonija. Jedna od ovih prvih upravo nam dolazi iz Dalmacije i upozorava nas “da nije jubavi ne bi svita bilo. Ili: jubav nas veže i spaja. Samo jubav.” A što je o ljubavi tom čudesnom i nikad do kraja otkrivenom, neizostavnom “začinu života” kazao psihoterapeut, međunarodni predavač na kolegiju za transakcijsku analizu na Univerziteu Sigmund Freud u Beču i stručni direktor Psihopolis instituta u Novom Sadu, pisac knjiga “Formule ljubavi”, “Emocije”, “Igre koje igraju narkomani”, “Mala knjiga za velike roditelje” dr.med. Zoran Milosavljević, doznajmo iz slijedećih redaka.

Mnogi će se iznenaditi kada čuju da su ljubav i zaljubljenost dva potpuno različita osjećaja. Danas ljudi vjeruju da je zaljubljenost vrlo intenzivna ljubav, koja se mora pojaviti na samom početku ljubavne veze, nakon koje slijedi ljubav. Stav suvremene psihologije o zaljubljenosti je da je ona zasnovana na potpuno različitim mehanizmima i procesima idealizacije druge osobe, a da je ljubav odnos prema realističnoj slici o drugom – kazao je dr. Milosavljević, te dodao da “danas idemo tako daleko da neki smatraju da je zaljubljenost negacija ljubavi. Iz nerazlikovanja ljubavi i zaljubljenosti nastaje civilizacijski problem jer je društvo zasnovano na braku, a brak zasnovan na zaljubljivanju dvoje ljudi. Tu treba i tražiti nestabilnost suvremenih brakova”.

Prema riječima dr. Milosavljevića “zaljubljivanje počinje već u vrtiću i upravo tu zaljubljivanje i ima opravdanje jer je to jedno dječje osjećanje koje nam pomaže u uvježbavanju ljubavnih odnosa.”

Dakako, da postoji i razlika između zaljubljenosti u tinejdžerskoj dobi i one u zreloj ili pak poodmakloj životnoj dobi.

Zaljubljivanje je odlika onih koji su skloni idealizaciji, što je također povezano sa neizgrađenom slikom o sebi. I zbog toga je sasvim prirodno da se mladi ljudi međusobno zaljubljuju – kazat će dr. Milosavljević, te istaknuti “međutim, kako raste emocionalna zrelost, kako ljudi bolje sagledavaju realnost, dakle, sebe i druge, tako gube sposobnost idealizacije, a samim tim i zaljubljivanja. I zbog toga se emocionalno zreli ljudi ne zaljubljuju. To nije samo moj stav, tako je davno govorio i poznati Carl Gustav Jung.”

Kako nam je ljeto dobrano zakucalo na vrata, a ljetnim ljubavima rijetko tko može odoljeti, posebno nađe li s ena nekom sunčanom, idiličnom otoku, okruženom ili mladim preplanulim ljepoticama ili dalmatinskim galebima i o tome je dr. Milosavljević izrekao svoj sud.

Iako je možete jako voljeti, ipak se ne možete zaljubiti u osobu koju dobro poznajete. Za zaljubljivanje je potrebno da nekog ne poznajete, da o njemu maštate, da postoji tajanstvenost. A to je upravo ono što se može dogoditi kada ste na nekom drugom terenu. Ljudi koji odlaze na odmor očekuju zabavu, da im se nešto dogodi – kazat će dr. Milosavljević.

Osim ljetnih ljubavi koji se obično u našem dnevniku svode pod naziv ljetna avantura postoje i u nama kroz gotovo cijeli život tinjaju prve ljubavi. O prvoj ljubavi pjevao je i Vojvođanin Đorđe Balašević kroz stihove “došla je tiha, nestvarna, sama, skrila se tu ne gdje, zauvijek u nama…”

Prva je ljubav vrlo važan događaj u životu svakog čovjeka. I dok se ljudi tope od nježnosti dok slušaju pjesnika, ono što im govore terapeuti često je dosadno, pa i iritirajuće. Primjerice; prva ljubav je na prvi pogled nešto vrlo pozitivno. Ali zaboravljamo da prve ljubavi često završavaju na neugodan način, stvarajući traumu koja u velikoj mjeri može utjecati na budući ljubavni život osobe. Pogotovo što većina doživi prvu ljubav u doba kad se formira kao osoba, u djetinjstvu i mladenaštvu – govori dr. Milosavljević, te ističe “i zato roditelji trebaju provjeriti kako je njihovo dijete doživjelo raskid, da spriječe donošenje nekog patološkog zaključka o sebi, o svojoj osbnoj vrijednosti, o tome da li zaslužuje ljubav.”

U osnovi ljubavi je emocionalno vezivanje, proces koji se polako razvija i koji vrlo čvrsto povezuje dva bića. Zaljubljenost je moguća i na prvi pogled. Iako su zaljubljeni ljudi spremni i na samožrtvovanje i na žrtvovanje raznih drugih svojih vrijednosti, ipak je zaljubljenost površna. Zaljubljeni se mogu vrlo brzo odljubiti, čim primjećuju da se “hladi”, a onaj koji voli, vrlo teško prestaje voljeti. A emocionalno razvezivanje uvijek podrazumijeva tugu, žalost… – nastavit će dr. Milosavljević.

I dok prema psihoanalitičaru, psihologu i filozofu Frommu “ljubav podrazumijeva odgovornost, poštovanje i brigu, zaljubljenost sve te osobine gotovo izuzima.”

Na osnovu ljubavi, na osnovu emocionalne vezanosti nastaje ono što dr. Milosavljević naglašava da se zove ljubavna veza, odnos ljubavi. Osjećanje ljubavi stvara samo sklonost prema takvom odnosu. Puno zavisi od toga tko je kakav, kako definira ljubav, da li mu je važnije da voli ili da bude voljen, itd. I zato jako griješimo ako izjednačavamo ljubav kao emociju sa ljubavnom vezom. U tom smislu ljubav nije dovoljna. Potrebno je izgrađivati vezu, dogovarati se sa voljenom osobom kako bi veza bila podjednako udobna i njemu i njoj – kazat će dr. Milosavljević.

Prema riječima dr. Milosavljevića točna je tvrdnja “da ako volim cijeli svijet, zapravo ne volim nikoga.” Jer, prema njegovu mišljenju “ljubav je isključiva”.

Ne možemo istovremeno na kvalitetan način voljeti puno ljudi. Zbog toga odnos ljubavi uključuje neke, a mnoge isključuje. Vjerujem da je po svojoj biti ljubav uvijek emocionalna vezanost za neke konkretne osobe, za konkretna živa bića. Dakle, uvijek volimo nekog koga poznajemo. Na temelju ovakvog emocionalnog odnosa mi izgrađujemo pozitivan odnos prema uopćenim kategorijama: primjerice, ljubaznost prema nepoznatima. Dok u ljubavi zaista volimo, mi smo ljubazni i onda kada ne volimo osobu, ali se ponašamo kao da je volimo – govori dr. Milosavljević.

Prema njegovim riječima “svatko od nas je okružen raznoraznim ljudima, objektima, situacijama, dijelovima svijeta. Oni za nas nemaju istu važnost. Upravo emocionalni odnosi čine da su nam neki ljudi ili neke situacije važnije od drugih.”

Ljubav i služi da unesemo nađ subjektivni red u vanjski svijet. Upravo putem ljubavi mi se vezujemo za one dijelove svijeta koje smo izabrali, njima se okružujemo u smislu jednog intimnog svijeta u kojem smo ušuškani. To je kao naše intimno gnijezdo iz kojeg posmatramo onaj drugi, veliki svijet koji nam je često i stran – istaknut će dr. Milosavljević.

Moderan čovjek za dr. Milosavljevića “precjenjuje zaljubljenost i seks i zaboravlja na to što ljubav doista jest.”

Već 60-tih godina prošlog stoljeća ljubav i seks su definitivno razdvojeni. Zato se dana ništa ne podrazumijeva. Potrebno je ispitati što svatko od nas vidi u seksu. Dok je za neke to doista vođenje ljubavi, za druge je to potvrda osobne vrijednosti, gimnastika, užitak. U doba narcisoidnosti drugi ljudi nisu više ljudi već objekti koje moderni Narcis ili Narcisa koristi da bi kod sebe izazvao užitak, a koje zatim odbacuje i zamjenjuje drugim objektima. Tu nema ljubavi. A tragedija je da ni seks, ni drugi užici, pa ni zaljubljenost ne mogu zamijeniti taj osjećaj praznine – naglašava dr. Milosavljević.

Unatoč konzumerističkom doživljavanju ljubavi u modernog čovjeka dr. Milosavljević ipak poručuje kako je “ljubav nešto normalno, prirodno, obično. Svako ima pravo na ljubav, da voli i bude voljen. Ako netko čezne za ljubavlju, to znači da je cijelu stvar prilično zakomplicirao. I zato je prvi korak demistifikacija ljubavi. Oni koji vole onoga koji njih ne želi, moraju shvatiti da to što netko ne želi ići sa njima ne znači da su oni manje vrijedna ljudska bića. Treba birati partnera među onima kojima se mi sviđamo, a ne među onima kojima se ne sviđamo. Početak je da zavolimo sebe kako bismo voljeli one koji nas vole.”

Iako mi volimo govoriti kako ljubav pokreće svijet, svijet se okreće bez obzira na nas. Ono što pokreće ljude je ljubav prema sebi, neka vrsta sebičnosti. I od toga polazimo i razvijamo osjećaje prema drugima, razvijamo ljubav prema drugima, ali i ljubaznost. No, teško je i zamisliti kako bi izgledao život na ovom svijetu kada ne bi bilo ljubavi i drugih emocija. Osoba tada ne bi bila emocionalno vezana za bilo što. Niti ljudi, niti predmeti njoj ništa ne bi značili. Dakle: emocionalna praznina i pustoš – zaključio je dr. Milosavljević.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s