GOSTA ZDRAVLJA: DR.MED. FRAN BOROVEČKI

Ja vjerujem da postoji nada da će se Parkinsonova bolest moći izliječiti!

Trenutno se provodi velik broj istraživanja usmjerenih k razvoju novih lijekova, koji bi bili usmjereni k sprječavanju odumiranja neurona. Ne temelje se doduše na razini ispravka transkripcijske deregulacije, poput naših, no konačni cilj takvih istraživanja jest isti – neuroprotektivno djelovanje. Ideja bi bila da se spriječi bolest koja je uzorkovana odumiranjem neurona, umjesto da se daje simptomatska, tj. zamjenska terapija, kao što je slučaj danas. Ja vjerujem da će to biti u doglednom vremenu dostupno!

Danas u svijetu od Parkinsonove bolesti boluje oko šest milijuna ljudi! Pretpostavlja se da bi se taj broj mogao udvostručiti do 2040. godine. Kod nas je prema nekim izvorima registrirano šest tisuća oboljelih od Parkinsonove bolesti, no pretpostavlja se da bi stvaran broj oboljelih mogao biti između 15-20 tisuća! Parkinsonova bolest je bolest s poremećajima pokreta. Nazvana je po engleskom liječniku Jamesu Parkinsonu koji ju je prvi puta opisao 1817. godine i prvotno nazvao drhtajućom paralizom. Parkinsonova bolest je treći najučestaliji neurološki poremećaj u čovjeka. Javlja se u jedan posto populacije starije od 60 godina. Od Parkinsonove bolesti bolovao je i Papa Ivan Pavao II, boluje boksač Muhamed Ali kao i poznati glumac Michel J. Fox koji je osnovao Zakladu koja financira pokušaje borbe protiv ove opake bolesti. Upravo je prije nekoliko godina tim stručnjaka s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i KBC-a Zagreb na čelu sa docentom dr. Franom Borovečkim dobio od američke Zaklade Michel J. Fox 75 tisuća američkih dolara za svoja istraživanja uzroka i potencijalnih lijekova za Parkinsonovu bolest.

Za prilog Zdravlje portala ZMUSK ovaj mladi znanstvenik, voditelj Odjela za funkcionalnu genomiku Centra za translacijska i klinička istraživanja, dr. Fran Borovečki govori o uzrocima i simptomima Parkinsonove bolesti kao i nastojanjima njegovog tima znanstvenika da istraže mehanizme nastanka i potencijalne ciljne procese za terapeutske postupke kod bolesnika s Parkinsonovom bolešću, ali i demencije. Također nam je iznio svoja stajališta o stanju u znanosti kod nas u usporedbi sa inozemstvom, etičkom kodeksu znanstvenika-liječnika, sprezi farmaceutske industrije i znanstvenih istraživanja i osobnim razlozima ostanka u Hrvatskoj unatoč vrhunskim znanstvenim istraživanjima koja mu otvaraju vrata stranih Klinika i Instituta.

Koji su prvi znaci za uzbunu kad je u pitanju Parkinsonova bolest?

Ono što obično ljudi primijete prvo jest tremor u mirovanju. Znači da bolesnici primijete podrhtavanje udova, obično jedne polovica tijela. Najčešće su to prvi simptomi, koji kasnije progrediraju, te se u bolesnika javljaju usporeni pokreti, problemi s održavanjem ravnoteže i ukočenost. Spomenuti simptomi javljaju se zbog gubitka stanica u nekoliko regija mozga, uključujući i regiju koja se naziva substantia nigra. To su specifični neuroni koji su odgovorni za regulaciju pokreta i koji koriste transmiter dopamin.

U kojoj dobi se simptomi obično najviše javljaju?

Obično je to kod starijih ljudi, u šestoj dekadi života, no može se javiti i ranije. Na primjer, kod nekih monogenskih oblika bolesti koje izaziva mutacija u pojedinom genu bolest se može javiti i znatno ranije, negdje oko 40-te godine.

Pogađa li Parkinsonova bolest više muškarce ili žene?

U principu je ona relativno ravnomjerno raspoređena. Znači nema neke posebne distribucije. Kod nekih bolesti postoji takva predilekcija, ali kod Parkinsonove bolesti većina istraživanja pokazala je da u podjednakom postotku zahvaća oba spola.

Zašto su mladi ljudi pošteđeni od Parkinsonove bolesti, a opet tu je i glumac Michel J. Fox koji kao iznimka potvrđuje pravilo?

Kod svih neurodegenerativnih bolesti, a primjer za to je i Huntingtonova bolest, postoji određeni period tijekom kojeg dolazi do propadanja specifičnih populacija neurona, prije razvoja jasne kliničke simptomatologije. Tijekom tog razdoblja preostali dio neurona u zahvaćenoj regiji može još normalno vršiti funkciju, degeneracija specifičnih neurona nije još toliko uznapredovala, i ona se postupno razvija. Također kod neurogenerativnih bolesti postoje i biološki mehanizmi pomoću kojih organizam i mozak pokušavaju odgovoriti na patološke procese. No nakon nekog vremena neuroni počinju odumirati u tolikoj mjeri da se to onda manifestira simptomima pacijenata.

Odakle vaše zanimanje za Parkinsonovu bolest?

Mi se općenito bavimo sa neurodegenerativnim bolestima. Znači tu spada i Huntingtonova bolest, Parkinsonova bolest i Alzheimerova bolest. Zanimanje za ovo istraživanje koje sada provodimo i za koje smo dobili financiranje je započelo zbog želje da pojasnimo ulogu proteina alfa-sinukleina za koji se zna da igra važnu ulogu u nastanku Parkinsonove bolesti. Istraživanja su pokazala da se on osim što se nalazi u tim nakupinama proteina u mozgu koje se nazivaju Lewy-eva tjelešca, nalazi i u neuronima i u samoj jezgri te se veže za DNA. Ono što je nama bilo interesantno je da vidimo kako interakcija alfa-sinukleina s DNA utječe na ekspresiju gena. No bitno je za naglasiti da alfa-sinuklein nije važan samo za Parkinsonovu bolest, već i za neke vrste demencije, na primjer za demenciju sa Lewy-evim tjelešcima. U toj bolesti također dolazi do odumiranja neurona u supstanciji nigri, ali i do nastanka drugih neuropatoloških promjena koje su specifične za Alzheimerovu bolest. Kod tih bolesnika se uz demenciju može javiti parkinsonizam, određene psihotične promjene i td. Nama su bili interesantni opći mehanizmi neurodegeneracije koje bismo istraživanjem alfa-sinukelina i njegovog utjecaja na ekspresiju gena mogli otkriti. Fondacija Michael J. Fox-a poglavito financira istraživanja za Parkinsonovu bolest, pa je stoga i njima bilo zanimljivo financirati takva istraživanja.

Od kada i koliko intenzivno surađujete sa Zakladom Michela J. Foxa?

Ovo je prvi puta da smo financirani od stane spomenute zaklade. Sve je započelo kroz suradnju s prof. Tiagom Outeirom koji je također i suradnik na projektu. Na osnovu nekih dosadašnjih istraživanja i rezultata koje smo već prije radili u suradnji sa prof. Outeirom odlučili smo tražiti novce i aplicirati na Zakladu Michel J. Fox i tako je to počelo.

Što vama osobno znači novčana nagrada i koliko ste novaca dobili?

To je u principu namijenjeno za znanstvena istraživanja. Dobili smo 75 tisuća dolara za godinu dana s mogućnošću da se, ukoliko rezultati budu dobri i zanimljivi, to produljuje i dalje. Mislim da su to financijski sredstva pomoću kojih ćemo moći napraviti sve što smo namislili, no ona u svakom slučaju nisu neograničena. To nam je značajno i zbog svojevrsnog priznanja, jer financiranje od strane Fondacije nije lako dobiti! Većinom se ta sredstva dodjeljuju znanstvenicima iz inozemstva, prije svega iz SAD-a. Također nam je projekt važan jer rezultate možemo iskoristiti za traženje daljnjih izvora financiranja.

S čime ste se do sada bavili u znanosti?

Uglavnom s genomskim pristupima, tj. istraživanjem strukture i funkcije genoma. Ono što nas interesira jest analiza stanica, bilo ljudskih ili u animalnim modelima bolesti na razini svih gena koji se nalaze u genomu. Pri tome primjenjujemo pristup sustavne biologije, tj. analize setova gena i njihovih interakcija, umjesto dosadašnjih pristupa analize pojedinačnih gena. Naša dosadašnja istraživanja uključuju razvoj biomarkera, tj. potencijalnih dijagnostičkih testova, za bolesnike sa Huntingtonovom bolešću, gdje smo pokazali gdje je moguće genomskom analizom razlikovati bolesnike od zdravih pojedinaca, kao i pratiti progresiju bolesti, te potencijalni odgovor na terapiju. Spomenuta istraživanja provodili smo u suradnji sa znanstvenicima s Harvarda, iz SAD-a. Također smo provodili i druga istraživanja u suradnji sa znanstvenicima iz Hrvatske, kao što su genomska istraživanja kod bolesnika sa multiplom sklerozom, gdje smo pokušali odrediti također takav potpis gena, tj. biomarker kojim se može razlikovati bolesnike sa multiplom sklerozom od zdravih pojedinca. Trenutno provodimo genomske i glikomska istraživanja neurodegenerativnih procesa u Alzheimerovoj bolesti. Pri tome valja naglasiti da u takvim istraživanjima pokušavaom implementirati i translacijske pristupe, tj. provoditi bazična biomedicinska istraživanja usmjerena k budućoj kliničkoj primjeni. Ideja je primijeniti moderna genomske pristupe u neurološkim bolestima kako bismo mogli poboljšati ili dijagnostiku ili liječenje za pacijente.

Kakav je odjek terapije? Kakve odgovore pokazuje praksa?

Većina tih genomskih istraživanja je za sada u eksperimentalnim stadijima. Za sada se može istaknuti nekolicina lijekova ili dijagnostičkih postupaka koji su u svakodnevnoj kliničkoj primjeni. No to i jest jedan od razloga zašto se potiču translacijski pristupi u biomedicinskim istraživanjima. Na takav način se pokušava ubrzati prijenos značajnih novih saznanja iz bazičnih istraživanja u kliničko okružje. Valja imati na umu da su brojna epohalna otkrića vezana uz humani genom dovršena relativno nedavno, prije nekih desetak godina. Zbog toga i postoji trend u svijetu da se pokuša ubrzati primjena na bolesnicima svega novootkrivenoga. Mi trenutačno živimo u vrlo uzbudljivom razdoblju za biomedicinu, budući da nove tehnologije omogućavaju gotovo svakodnevna nova značajna otkrića, no cilj je da se to što prije primjeni kod bolesnika. To je nažalost dugotrajna proces. Istraživanja kao što su ova koja provodimo u Centru za translacijska i klinička istraživanja vjerujemo da će se ti procesi ubrzati. To je trend i u SAD-u, a i većina razvijenih zemalja ulaže u takva istraživanja.

Da li se može reći da ste vi otkrili ili da ste na pragu otkrića lijeka protiv Parkinsonove bolesti?

Mi pokušavamo po tom pitanju nešto napraviti! Bilo bi pretenciozno reći da smo na pragu otkrića lijeka. Ono što bi mi željeli napraviti u sklopu naših istraživanja jest razvoj testova za visoko-propusno probiranje. Takvi testovi mogu se koristiti za otkriće novih potencijalnih lijekove za Parkinsonovu bolest! No valja naglasiti da je to dugotrajan proces koji zahtijeva i puno novaca.

Koliko dugo vremena?

Za razvoj novih lijekova potrebno je najmanje deset godina, te značajna financijska sredstva. Riječ je obično o stotinama milijuna dolara. Ono što mi sada želimo napraviti su prvi koraci: da potvrdimo osnovni mehanizam djelovanja i način na koji bismo mogli razviti lijek. A nakon toga slijedi dodatna potvrda i dugotrajan proces razvoja lijeka.

Realno gledajući da li ipak postoji nada za izlječenje Parkinsonove bolesti?

Ja vjerujem da postoji općenito nada. Trenutno se provodi velik broj istraživanja usmjerenih k razvoju novih lijekova, koji bi bili usmjereni k sprječavanju odumiranja neurona. Ne temelje se doduše na razini ispravka transkripcijske deregulacije, poput naših, no konačni cilj takvih istraživanja jest isti – neuroprotektivno djelovanje. Ideja bi bila da se spriječi bolest koja je uzorkovana odumiranjem neurona, umjesto da se daje simptomatska, tj. zamjenska terapija, kao što je slučaj danas. Ja vjerujem da će to biti u doglednom vremenu dostupno!

Može se reći da bi sve to moglo poteći iz “ove naše male Klinike”?

Ja mislim da bi to bilo dosta pretenciozno reći. Ne bih toliko daleko išao. No mi ipak pokušavamo raditi ono što je trend u svijetu! Znači da pokušavamo napraviti nešto što se pokušava napraviti i u drugim institucijama koje su među vodećim. No ne bih želio da se stekne dojam da su istraživanja koja mi provodimo jedino i osnovno što će dovesti do poboljšanja u liječenju Parkinsonove bolesti.

Što sve, osim primjerice stresa, uzrokuje pojavu Parkinsonove bolesti?

Za Parkinsonovu genetski rizični čimbenici imaju važan učinak. Tako se zna da se u otprilike pet posto bolesnika bolest javlja zbog mutacije u jednom genu i već se zna za dosta gena čija mutacija uzrokuje Parkinsonovu bolest. To je taj tzv. familijarni oblik bolesti. Ostali bolesnici razvijaju tzv. sporadični oblik bolesti, kod kojeg također postoji značajan genetski rizik, pa se tako zna se da ljudi koji imaju rođake u prvom koljenu oboljele od Parkinsonove bolesti imaju nešto viši rizik da i sami razviju bolest. No, kao i kod svih kompleksnih bolesti, riziku doprinosi više gena odjednom. Sada se to istražuje sve više i više, te se pokušavaju otkriti koji to geni značajno doprinose riziku za razvoj bolesti. Uz genetske čimbenike pretpostavlja se da i neki okolišni igraju ulogu u razvoju bolesti. S vremenom se mijenja naše shvaćanje što sve iz okoliša može uzrokovati bolest.

Je li naše Ministarstvo obrazovanja i znanosti odvojilo izvjesnu svotu novaca za takva istraživanja ili je barem pokazalo izvjesnog sluha?

Naše Ministarstvo znanosti i obrazovanja ima svotu koja je određena za istraživanja, no ona bi u svakom slučaju trebala biti znatno veća. Postoje i različiti drugi izvori financiranja kao što je Nacionalna zaklada za znanost, Unity through Knowledge Fund ili kao što je Hrvatski institut za tehnologiju koji omogućavaju u našim okvirima značajnija sredstva pomoću kojih se mogu raditi specifična istraživanja. Svakako treba shvatiti da su Ministarstvo i ostale institucije ograničene sa razinom sredstava dostupnim iz proračuna, no bilo bi nužno iznaći način za dodatnu stimulaciju grupa koje pokazuju znanstvenu izvrsnost ili imaju značajnije međunarodne projekte. Slični pokušaju su već postojali, no sada takvi programi više ne postoje. U svakom slučaju trena poticati znanstvenike da apliciraju na međunarodnom nivou. Upravo takva međunarodna suradnja i međunarodno financiranje je ono što može donijeti značajan boljitak u razvoju znanosti u Hrvatskoj.

Je su li znanstvena istraživanja kod nas zanemarena u usporedbi sa Europom ili SAD-om?

Ja bih rekao da bi se na neki trebala dodatno razvijati svijest društva o značenju znanstvenih istraživanja. Primjerice, u SAD-u 2/3 sredstava za znanost dolazi iz privatnih izvora, poput Fondacija, iz ostavštine bogatih pojedinaca, ili od velikih korporacija koje se povezuju sa znanstvenim institutima. Samo 1/3 dolazi od države. U Europi je nekako taj omjer okrenut tako da 1/3 dolazi iz privatnih sredstava, a 2/3 iz državnih sredstava. Kod nas je većina dolazi iz državnih izvora ili od međunarodnih projekata. Mislim da bi se ulaganje u znanost trebalo dodatno poticati. To što 2/3 sredstva u SAD-u dolazi iz privatnih sredstava pokazuje da ljudi shvaćaju kako je to važno! Ljudi shvaćaju da to direktno doprinosi razvoju društva i razvoju ekonomije.

U kakvim uvjetima naš mladi znanstvenik istražuje u usporedbi sa svojim kolegama u Europi i SAD-u?

Uvjeti za istraživanje su svakako bolji u SAD-u i EU, no ja bih rekao da to ovisi i o znanstvenim grupama u kojima mladi znanstvenici rade, jer različite grupe su različito povezane sa drugim međunarodnim institucijama. Tako da kod nas ima grupa koje rade kvalitetnu zanost. Ono što bi bilo još poželjno je to da postoji neka vrsta sustavne potpora. Što pod tim mislim? Mislim da bi se trebalo omogući da se što više mladih ljudi usavršava u inozemstvu. Ali pri tome je bitno da se omoguće i uvjeti i konkretna radna mjesta gdje se nakon usavršavanja mogu vratiti. Samo kroz takvu edukaciju i kasniji povratak u Hrvatsku se moguće dalje razvijati. Takva internacionalizacija i globalizacija znanosti i društva je nešto što je nužno i što može dovesti do uspjeha u znanosti. Bilo bi nerealno reći da svi naši mladi znanstvenici imaju iste mogućnosti kao i znanstvenici u SAD-u. To jednostavno ne stoji. No, ne mislim da zbog toga ne treba pokušavati podići razinu znanstvenog rada, što ih više educirati i sa njima raditi.

Da li se naši mladi znanstvenici po kvaliteti obrazovanja, pa i po entuzijazmu sa kojim rade mogu uspoređivati sa svojim kolegama u inozemstvu?

Mislim – da! Bez daljnjega. To se vidi i po tome da mnogi naši znanstvenici koji odu u inozemstvo tamo postižu zapažene karijere. Čak i naši međunarodni suradnici koji dođu u Hrvatsku i rade sa našim studentima vide da su to stvarno perspektivni mladi ljudi koji pokazuju snažan interes za napredovanje, za znanost i za usavršavanje, te koji po tome ne zaostaju za svoji kolegama u inozemstvu. To je veliki kapacitet i velika mogućnost za razvoj ove zemlje!

Hoćete li i vi otići na takvo usavršavanje u SAD-e?

Ja sam već bio na postdoktorskom usavršavanju na Harvardu kao stipendist fondacije Fulbright. Tada sam imao priliku raditi na Harvard Medical School i na Massachusetts General Hospital koja je najstarija i najveća bolnica povezana sa Harvardom. Tijekom usavršavanja sam također radio u labolatoriju koji je na neki način pokušavao primjenjivati genomske pristupe u translacijskim istraživanjima. No vjerujem da je nužno da se znanstvenici kontinuirano usavršavaju, pa sam tako i prošle godine bio u New Yorku na Center for Genome Technology Sveučilišta New York. Također su i moji suradnici provodili znanstvena usavršavanja u Velikoj Britaniji i Portugal. Držim da se bez toga danas ne može funkcionirati.

Koliko dugo ste radili na istraživanju na lijeku protiv Parkinsonove bolesti?

Istraživanja koja provodimo o ulozi alfa-sinukleina u transkripciji traju već dvije godine, te su inicijalno bila financirana od strane Unity through Knowledge Fund, koji su osnovali Svjetska banka i Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske.

U kojoj je fazi trenutno istraživanje?

Trenutno pokušavamo potvrditi neke od dosadašnjih rezultata na normalnom alfa-sinukleinu, kao i istražiti na koji način mutirani oblici proteina mijenjaju funkcioniranje stanice na razini genoma.

Je su li se radili pokusi na životinjama ? I ako jesu, kakve su rezultate dali?

Za sad nismo. Većinu dosadašnjih istraživanja provodili smo na staničnim modelima, tako da zasada nismo radili na životinjskim modelima.

Kakva je inače etička (moralna) dogovornost vas kao znanstvenika u procesima istraživanja posebice ovakve vrste?

Mislim da je to izuzetno važno na svim razinama. Pogotovo ako se radi sa ljudskim materijalom. To su pacijenti koji su na neki način već sami po sebi imaju ozbiljne probleme – ozbiljnu bolest i pristup prema njima mora biti takav da oni znaju za što se njihovi uzorci koriste. Također je nužno da pacijenti znaju na koji način će se koristiti njihove osobne informacije, te da su sigurni da bilo koja informacija koja je za njih važna i koja se na njih osobno odnosi neće biti dostupna nikome osim onome koji je provodi spomenuto istraživanja. Normalno tu je važno i to da se na neki način pazi da istraživanja koja se provode sa tim materijalima budu u granicama etičkih uzusa.

Koji su motivi istraživanja? Da li su motivi isključivo humane naravi ili ima tu i malo ljudske taštine, kompetitivnosti i sl.?

Gledajte: ja mislim da je općenito u biomedicini vrlo teško očekivati da bi bilo kakva taština ili financijska korist do kraja mogle kompenzirati trud koji se mora uložiti. Ukoliko samo pogledam moj osobni primjer, onda je moja formalna edukacije trajala skoro 25 godina. Mislim da je potrebno puno ulagati u samog sebe, te se treba puno odricati tako da čak i ako netko krene s tim motivima, ja mislim da se vrlo brzo može obeshrabriti! Istina je da su projekti ili važna otkrića vrlo vrijedan poticaj i priznanje, no znanstvenik puno više vremena provede u mukotrpnom i konstantnom radu da bi došao do toga. U svemu tome mora postojati i želja da se ljudima pomogne. Ja vjerujem da zbog toga i liječnika se bavi medicinom, te većina znanstvenika sudjeluje u ovakvim istraživanjima!

A sprega znanstvenih istraživanja u tom pogledu i farmaceutske industrije? Znamo da farmaceutska industrija gleda ponajviše na profit!?

Istraživanja koja provodimo nisu direktno povezana sa farmaceutskom industrijom. Normalno, ako bude zanimljivih rezultata vjerujemo da bi oni mogli biti zainteresirani, i mi se nadamo da bi naša istraživanja mogla na neki način doprinijeti razumijevanju ciljnih mehanizama za buduće terapijske intervencije. Treba razumjeti i da današnje ekonomsko uređenje jest takvo da je, zbog visokih troškova razvoja lijekova, farmaceutska industrija pokretana profitom i to je s jedne strane dio samog sustava. Problem je onda kad profit postane jedini razlog djelovanja! To u svakom slučaju nije dobro. Ja osobno ne vjerujem da se na takav način može doći do solidnih rezultata i u konačnici pomoći ljudima! Vjerujem da mora postojati ideja o općem dobru, a ovo sve ostalo je sekundarno!

Da li se dovoljno vaš trud vrednuje kod nas? S bilo koje strane. I sa materijalne i etičke?

Moram reći da možda ne razmišljam u potpunosti u tim relacijama. Ja ne radim nešto samo zato da bi se to javno vrednovalo, već zato da bi se nešto promijenilo i unaprijedilo. Ukoliko to postigne i neki odjek tim bolje. Ako pak govorite o medicinskoj struci općenito, ja vjerujem da ona nije dovoljno vrednovana. Znanstvena pak struka – isto tako. Mislim da bi tu trebalo razlučiti ono što je važno od onoga što nije. Vjerujem da je važno liječnike primjereno platiti, te da će to također riješiti i čitav niz problema koji se danas javljaju u sustavu. Što se tiče znanstvenika, svakako je nužno da se osiguraju veća sredstva za provođenje istraživanja, no nužno je prilagoditi neke stvari i unutar sustava, tako da se vrednuje rad i uspjeh. Na takav način bi se mogle unaprijediti okolnosti bez značajnih financijskih izdataka nauštrb ostalih sfera društva. Naravno da znanost nije izdvojena od ostatka društva i ako trenutno vlada financijska kriza, ne može se očekivati da će se veliki novac ulagati u znanost! No, već i promišljenom preraspodjelom novca moglo bi se već dota postići. Držim da je to nešto u što bi se trebalo ulagati, jer jednom kad uđemo u EU i postanemo dio europskog tržišta radne snage i europskog znanstvenog sustava onda će zbog boljih uvjeta u drugim zemljama neki od naših visoko-obrazovanih ljudi će otići! Mislim da je to na neki način potrebno prevenirati i poboljšati.

A kako komentirate “odljev mozgova”?

Problem je u tome što su uvjeti za rad i znanstvene institucije u inozemstvu primamljivi, pogotovo našim mlađim kolegama. Prije svega je to zbog dostupnosti značajnijih financijskih sredstava. No odljev mozgova nije nešto što je specifično samo za Hrvatsku. Toga će na žalost uvijek biti. Tako primjerice brojni znanstvenici iz Njemačke odlaze raditi u SAD-e. Također, ono što se sada događa da brojni znanstvenici azijskog podrijetla iz SAD-a odlaze raditi u Kinu. To sve ovisi o tome kakve su financijske i opće prilike, te kako je uređen sustav unutar kojeg znanstvenici funkcioniraju. To se može promijeniti sa pristupima koji će poticati razvoj znanosti i koji će poticati mlade da ostanu.

Da li se može konstatirati da” nitko nije prorok u vlastitom selu”?

Ja držim da u Hrvatskoj nije takvo stanje stvari da se ne prepoznaje kvaliteta. Mislim da se kvaliteta uvijek na kraju prepozna. Pri tome ne govorim samo o svojem osobnom iskustvu, nego općenito. Na neki način je uvijek potrebno ulagati u sebe, raditi, potrebno je pokušavati što više napraviti i držim da će se na kraju to uvijek vrednovati. Mislim da je naše društvo takvo da ne prepoznaje prave vrijednosti. Premda postoje mnogi koji se sa time ne bi složili, ja vjerujem da je naše društvo progresivno, da je otvoreno prema novim stvarima i da je otvoreno prema onome što se događa u svijetu, no samo je potrebno na neki način sustav prema tome podesiti. Ja vjerujem da je Hrvatska zemlja koja ima potencijala i mogućnosti, koja se općenito kreće u dobrom smjeru. Uvijek je svakako nužno unapređivati uvjete i odrediti što je društvena strategija, što je društveni cilj. Znači, ako je naša društvena strategija da se što više ulaže u znanost, da se otvara što više radnih mjesta u proizvodnim granama, onda je nužno odrediti i aktivnosti koje treba poduzeti, te ćemo na kraju do toga i doći. No svakako je potrebno da cijelo društvo radi u tom smjeru. Ja vjerujem da je naše društvo za to sposobno i zrelo. I to je jedan od razloga zašto sam odlučio živjeti u Hrvatskoj i tu raditi.

Oglasi

Jedan odgovor na GOSTA ZDRAVLJA: DR.MED. FRAN BOROVEČKI

  1. Donka Cukor napisao:

    Članak sam pročitala nekoliko puta, i svaki put sam sve više oduševljena s ovakvim pristupom i silna istraživanja i, puno posla ali vjerujem u veliki uspjeh. Dr. Borovečki divim Vam se i želim Vam puno uspjeha u mukotrpnom radu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s