Je li moguće biti zaljubljen u dvije osobe u isto vrijeme?

Ili, ljubav nije automatska pratnja braku!?

Brak je rijetko kada vjerna replika iz bajke “i svi su sretno živjeli do kraja života”. Život u braku i održavanje braka nije laka stvar. Lakše je voljeti kad vas djeca ne bude u tri sata noću, kad se ne svadite sa ženinim/muževim rođacima i kad vaše seksualne položaje ne odbija glava puna uvijača, maska za lice, zadah od cigarete ili nedjeljna nogometna utakmica.

U stvarnom svijetu malo je brakova u kojima se održava stalni odnos ljubavi. Čak i drugarska ljubav mijenja svoj intenzitet s vremena na vrijeme, kako bračni drugovi reagiraju na svakodnevne probleme i teškoće zajedničkog života. U svakom trenutku u braku je moguće da se muž i žena ne vole, pa čak i da se mrze, no da se ponovno vrate u odnos ljubavi.

Istraživači su utvrdili da se bračno nezadovoljstvo povećava što duže su ljudi oženjeni. I premda je moguće nagađati o različitim uzrocima – smanjeni seksualni interes, odgovornost roditeljstva i posla, nemogućnost da se vrijeme provodi zajedno, slaba komunikacija i promjene u izgledu (na lošije), da nabrojimo samo neke – u mnogim brakovima postoji benigno zanemarivanje koje gura vezu na niske grane, uklanjajući na taj način elemente koji obično održavaju ljubav.

Da bi se ljubav održala ili da bi joj se pomoglo da raste, bračni partneri moraju trajno ulagati emocije i energiju. Bračni partneri koji uspješno “daju” jedno drugome – u komunikaciji, tjelesnoj toplini, zajedničkim interesima i zajedničkim obavezama – imaju veliku vjerojatnost da će ostati zaljubljeni. I dok neki brakovi uspješno održavaju ljubav živom, drugi prerastaju u poslovne odnose ili vrstu “cimerstva” u kojoj ljubav postepeno nestaje. Partneri u brakovima koji tijekom vremena postaju nategnuti mogu ostati zajedno da bi zaštitili djecu ili jer se drže filozofije koja im ne dopušta razlaz ili rastavu. Premda ovi brakovi mogu biti bez ljubavi, oni ne moraju odmah biti “loši”. Čak su i dobri brakovi skloni nestanku ljubavi.

U eseju “Budućnost braka” Morton Hunt kaže: “Formalna obećanja za ljubav obećanja su koja nitko ne može održati, jer ljubav nije voljni akt; a pravne obveze nemaju snagu da održe ljubav živom onda kada ona nestaje”. Priroda braka je tijekom 1990-tih doživjela znatne promjene u odnosu na prethodna razdoblja, no priroda ljubavi nije. Glavni je izazov s kojim se susreće svaki brak – kako održati vatru ljubavi – zadatak koji zahtijeva predani rad i kreativnost.

SAŽETAK:

  • Interpersonalna se ljubav može definirati kao stanje u kojem je sreća druge osobe važna za vašu sreću. Elementi brige i poštovanja važni su aspekti ljubavi i mogu pomoći u razlikovanju ljubavi kao veze u kojoj se napreduje od ljubavi kao vrste ovisnosti ili navike.
  • Otvorenost, dijeljenje i žudnja (seksualna ili koja druga) najčešće su elementi, no ne isto što i ljubav. Stupanj u kojem se svaka od ovih karakteristika nalazi u ljubavnoj vezi veoma je varijabilan i ne određuje koja je ljubav zbog toga “bolja”.
  • Strenbergova triangularna teorija navodi tri osnovne komponente ljubavi: intimnost, strast i odluka/predanost.
  • Teorija privrženosti primijenjena na ljubavne odnose odraslih osoba kaže da svi ljubavni odnosi oponašaju onu vrstu privrženosti koja se može naći u ranim interakcijama majka-dojenče. Ovakav pristup dijeli ljubavne odnose u sigurne, izbjegavajuće i anksiozne/ambivalentne.
  • Romantična je ljubav dramatična, strastvena vrsta ljubavi koja je slavljena u pričama i stihovima tijekom cijele povijesti. Tennova je stvorila izraz “zaslijepljenost” da bi opisala najsnažniji oblik romantične ljubavi.
  • Ciklus romantične ljubavi često, no ne i uvijek, počinje stanjem prijemljivosti za ljubav tj. spremnošću za ljubav. Stadij zaljubljivanja najčešće prelazi u stadij voljenja, koji je obilježen optimizmom, ushitom i osjećajem trajnosti. Ovaj je stadij najčešće kratkotrajan i za njim slijedi razdoblje prijelaza u kojem zaljubljeni po prvi put uočavaju nesavršenosti i mane, suočavaju se s dosadom, nestrpljenjem ili frustracijama, te se počinju međusobno testirati. U ovoj fazi dolazi do sukoba, koji se mogu riješiti (veza se održava), privremeno odložiti (u nemirno primirje) ili mogu dovesti do odljubljivanja.
  • Drugarska ljubav je ljubav utemeljena na realnosti, bez strasti romantične ljubavi, no trajnija.
  • Ljubav može imati i biološke osnove, kao što se vidi po evolucijskim dokazima i po vezi između fiziološki pobuđenog stanja i emocija; no ljubav je ponajprije psihosocijalni fenomen.
  • U našoj se kulturi ljubav blisko povezuje sa seksom i brakom, no i jedno i drugo može postojati i bez ljubavi. Seks bez ljubavi nije odmah i lošiji od seksa s ljubavlju, kao što je i ljubav bez seksa veoma ugodna za neke ljude. Osobne odluke o seksu najbolje je učiniti na temelju osobnih vrijednosti i uvjerenja, uključujući prepoznavanje i utvrđivanje prioriteta između dviju vrijednosti koje mogu biti u sukobu.
  • Ljubav nije automatska pratnja braku, niti brak automatski proizlazi iz ljubavi. U našem društvu postoji nerealan sklop očekivanja o ljubavi i braku i ljudi se često razočaraju ili iznenade kad njihov odnos ne zadrži ljubav bez uloženog truda. Održavanje ljubavi zahtijeva aktivno sudjelovanje obje osobe kako bi se “dobila” ljubav, potrebno je početi tako da se “daje”.

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:

  1. Slažete li se sa stajalištem da je strastvena ljubav oblik ovisnosti? Zbog čega da ili ne?
  2. Je li moguće imati odličan seks bez ljubavi? Strastvenu ljubav bez dobrog seksa? Mogu li se ljubav i seks svesti na zajednički nazivnik, ili su njima u osnovi različite vrste poriva?
  3. Prema pjesmi iz 60-tih “Teško je prekinuti”. Što čini prekid veze teškim? Je li lakše ako ste vi osoba koja prekida vezu? Kad razmišljate o prekidu veze s partnerom, što možete poduzeti da umanjite psihološki udarac?
  4. Je li točno da snagu nečije ljubavi prema vama možete ocijeniti po ljubomori te osobe prema drugima koji pokazuju interes za vas? Je li moguće da netko bude toliko siguran u ljubav da bude iznad osjećaja ljubomore?
  5. Premda živimo u društvu koje cijeni ljubav prije braka, postoje li neke okolnosti u kojima biste razmišljali o braku, a ne biste bili zaljubljeni? Kad biste se oženili/udali za nekoga koga ne volite, smatrate li da bi se na koncu u odnosu razvila ljubav? Zbog čega da ili ne?
  6. Je li moguće biti zaljubljen u dvije osobe u isto vrijeme?

(iz knjige Ljudska seksualnost, autori:
Wililiam H. Masters, Virginia E. Johnson i Rober C. Kolodny)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s