O Uršulinoj pički

Iz 15. stoljeća u baštinu su nam ostavljeni erotski stihovi epigrama Ivana Česmičkog, znanog kao Janus Pannonius (1434.-1472.godine) o kojima se malo zna u javnosti. Za našu rubriku o ljudskoj seksualnosti donosimo tek dio lascivnih stihova.

O Uršulinoj pički

Dražestan ti je jezik, podatno tijelo,

izgled lijep, apred čin sam meni se, Uršulo,

dopadaš sva.

Kad se pružih, tako u stidnicu opuštenu kurac

pade, misleći da nije ni ušao u pičku.

Ne ćuti stijenku, niti dno, kao da se na čistom

zraku meškolji ili dau tekućim vodama plovi,

i uzalud se nemoćan uzda u svoju želju.

Nema koristi drmati guzicu, stezati bedra nit

pomaže na leđa dignuti visoki gnjat.

Napori ginu, gine napor dahtavih grudi i kosti

u gnječenim slabinama bole.

Uršula, ili ti oduzeli bogovi da ljubavi dostojna

budeš – ili neka dodijele da jebena biti možeš.

Ovo su, dakle, stihovi iz 15. stoljeća, a u 20. stoljeću lascivne stihove je napisao književnik Milan Begović. I to sljedeće:

Napokon je došao čas ekstaze-

uzdah i hropot, trzanje bedara.

Mucave riječi. Raksinute fraze

i zadnji krik udovoljenog žara.

Ko s otrige što gurman vodu srče

on spizde sok u pohoti pijuca.

A ona mlaz što iz kurca sad trče

s ustima punim kao šerbet guca.

Suvišak probi mimo krvna usta

i ocijedi joj se niz vilice svježe

ko pjena konju koga uzda steže.

Tad žar i ljubav najedanput susta:

Slegle se glave smiriše s euda,

a kurac klonu preko mekih muda!

Osim ove erotske poezije u hrvatskom slikarstvu bezbroj je erotskih oslikanih prizora baš kao i u europskom. Od slikara koji su istraživali erotiku na platnu ponajprije valja istaknuti minijaturista Juraja Julije Klovića, pa potom krenimo od 19. stoljeća sa slikarom Nikolom Mašićem i njegovim Ženskim aktom po Belliniju, tu je i svakako neizostavan Vlaho Bukovac sa Djevojkom na potoku – pastel na kartonu, pa Mato celestin Medoić sa Polijaktom žene s uzdignutim rukama iz 20. stoljeća i dakako Bela Cikos Sessia sa Studijom za anđeoski poljubac iz 1921. godine. Uz njih tu su i drugi istaknuti slkari koji se nisu povukli pred izazovom erotskog motiva: Menci Clement Crnčić, Franjo (Franz) Von Bayros, Ivan Tišov, nezaobilazan Robert Auer, pa Branko Angeli Radovani i Mirko Rački. Uz njih ravnopravno sljede Tomislav Krizman, Mihovil Krušlin, Vjera Bojničić Zamola i Ivan Meštrović, pa Nasta Rojc i Josip Račić. U stopu ih slijede Miroslav Kraljević, Vladimir Becić, Oskar Herman, Zoe Borelli Vranska Alačević, Zdenka Pexider Srića, pa nezaobilazan Maksimilijan Vanka, Ljudevit Kara, Ljubo Babić, Jerolim Miše, Bogumil Car, Mirko Uzorinac, Fredo Čus, pa Vladimir Filakovac, Zlatko Šulentić, i slavni Vinko Gecan. Uz njih tu su i Milan Steiner, Miljenko Gjurić. Marino Tartaglia, Anka Krizmanić, Marijan Trepše i Milivoj Uzelac te ostali ništa manje odlični slikari hrvatske likovne scene 20. i 21. stoljeća.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s