Proljeće, ljeto i jesen seksualnog života!

A gdje je nestala zima?!

Osobna seksualna povijest ponekad djeluje kao zbroj nekoliko različitih života. Ne samo način na koji se ponašamo u seksu već i slika koju imamo o sebi, ono što želimo i ono što više ne želimo ponoviti, način na koji uživamo i kako uživamo u užitku drugoga, riječi koje govorimo ili prešućujemo, način na koji iskazujemo potrebu, taktika odbijanja – sve se mijenja. Samo nas zaborav i činjenica da se svakog dana pred ogledalom uvjeravamo da promatramo jednu te istu osobu sprječavaju da razlike vidimo kakve doista jesu.

Prije gotovo deset godina posjetio sam gradić na obali Cortesova mora. Lutajući uskim ulicama povijesne jezgre, slučajno sam naletio na malu turističku agenciju koja je reklamirala ronilačke izlete. Kako sezona nije bila počela, sutradan u jutro bio sam na pučini u malom motornom čamcu s Marcom, instruktorom i njegovim učenikom. Nakon što mi je u plićaku obližnjeg otočića objasnio podmorsku signalizaciju i postupak u slučaju opasnosti, Marco je u jednom trenutku zaustavio brod i počeo me pripremati za uron.

Spuštali smo se niz pričvršćeno uže, izjednačavajući pritisak u ušima svakih metar ili dva, polagano se približavajući olupini omanjeg broda. Svjetlo je bilo slabo, no dovoljno da jasno vidim tri ili četiri metra unaokolo. Dok smo klizili uz potonulu brodicu i unutar nje – Marco bi me povremeno upozorio da ne žurim – scene su se neprestano mijenjale. Vidio sam jato fluorescentnih ribica koje su poput kazališne publike, ukočeno ili dostojanstveno, zurile u nas; greben koji se strmo urušava prema nepoznatom, dubljem dnu; brodske stepenice koje vode u potpalublje; pijesak… Međutim jedva uočljivu rupu u brodskoj oplati, ne bih opazio bez Marcova lagana dodira po ramenima.

Naši su seksualni životi – sastavljeni od različitih fragmenata u prividnu cjelinu – kao morsko dno dok ronimo pri slabu površinskom svjetlu. U svakom pojedinom trenutku pred nama je samo dio dna. Nastavljajući kliziti kroz vodu, ono što je prije bilo oku nedostupno polagano se pretvara u nov prizor. Onaj prethodni nestaje u mraku. Prisjećajući se svojih prijašnjih seksualnih života, vidim nekoliko poznatih lica. Dječaka koji misli da je već gotovo odrastao, pa mladića koji je siguran da je seks najjasniji pokazatelj razlika među ljudima, potom mladog muškarca koji vjeruje da se ljubav može najbolje izraziti seksualnim užitkom. O licu koje ovih dana susrećem u ogledalu tek trebam stvoriti sud.

Prije sam toga bio mnogo manje svjestan, no promjene su tkivo života. Kao i godišnja doba. Tijekom vremena naša se seksualnost mijena – u pojavnosti i upisanim joj značenjima. Proljeće je početak: godine u kojima počinju istraživanja i otkrivanja, dokazivanja i prilagođavanje koje nas tjera da činimo ono što su navodno, svi drugi već učinili. Seksualno proljeće puno je neodoljive šarmantne naivnosti i neznanja. Često nespretno, više prožeto ponosom da smo nešto iskusili nego stvarnim užitkom. To je doba kada su spolne razlike najizraženije. Uglavnom su mladići ti koji osvajaju (da, još uvijek), nagovaraju na seks, a kad im to pođe za rukom, ponosno prepričavaju uspjeh nad uspjesima. Od djevojaka se očekuje da pristanu na seks tek nakon pristojnog odbijanja te da to potom nevješto skrivaju. Puno buke, malo glazbe. Nije ni čudno, kada društvena očekivanja i pritisci koreografiraju svaki korak.

Treba li uopće opisivati ljeto, seksualnu zrelost koja omogućuje istinski uživanje i slobodno izricanje žudnje? Postali smo sposobni za istinsko vezivanje koje nam dopušta da erotiziramo čak i bol ili želju za podčinjavanjem – ne dovodeći u pitanje bliskost. Opušteni i sigurni u sebe (i vlastita ograničenja) spremno priznajemo da naše seksualne fantazije nemaju kataklizmički potencijal. Za trajanje ljeta muškarci i žene mogu zamijeniti uloge, osobito kad on napokon otkrije koliko užitaka ona može upiti.

Jesen je blaga i topla. Seks više nije eksperiment, ni isključivo usmjeren na ekstazu. Sve se više pretvara u potvrdu života i onoga što smo zajedno prošli. Atletska je faza iza nas. Seks je prestao biti utrka u kojoj ona pokušava stići do cilja što prije, a on što kasnije. Seksualna koreografija elegantnija je i smirenija, ispunjena uspomenama koje dodiri izazivaju. Razlike među spolovima isparile su; postali smo nalik jedno drugome. Seksualna jesen malo traži, a pruža upravo onoliko koliko smo u međuvremenu naučili primati.

Što je s četvrtim godišnjim dobom, pitate? Zima ne postoji, samo kraj. Tada ćemo, možda, u nekom bezvremenskom mentalnom zrcalu moći vidjeti seksualnu osobu kakvom smo se uvijek voljeli – i u sljedećem trenutku ugledati lice davno izgubljene strasti, osobe koju koža tvrdoglavo i nerazumno još uvijek pamti.

(iz knjige Što je za mene seks,
autora Aleksandra Štulhofera)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s