Sve što trebate znati o pravima pacijenata, na jednom mjestu! – 2.DIO

piše: dr. Đula Rušinović Sunara

Fondacija Centar za javno pravo i Sveska za javno pravo

Najčešći razlozi za neostvarivanje statusa zdravstveno osigurane osobe su:

  • Status zdravstveno osigurane osobe je izgubljen neprijavljivanjem u zdravstveno osiguranje nakon gubitka posla ili isteka roka za prijavljivanje nakon gubitka statusa po nekoj drugoj osnovi;
  • Status nije nikada stečen niti se može steći poradi upitnog državljanstva.

Ipak, može se sa sigurnošću tvrditi kako je u Republici Hrvatskoj iznimno visok postotak zdravstveno osiguranih osoba, a najviše neosiguranih osoba imaju poteškoća s dokazivanjem državljanstva, odnosno nemaju riješen ni status prebivališta.  Najviše se takvih osoba zasigurno može pronaći među pripadnicima nacionalne manjine Roma, a između kojih je najviše osoba s neriješenim pitanjem državljanstva.

2.2.4. Pravni okvir prava pacijenata

Početkom 2004. Godine Vlada Republike Hrvatske je uputila u saborsku proceduru prijedlog Zakona o zaštiti prava pacijenata. Provedena su tri čitanja prije nego li je zakon izglasan u studenom, a stupio na snagu u prosincu iste godine.

Usvojeni Zakon o zaštiti prava pacijenata uvelike je različit od sadržaja kojega je predlagala Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata, “Nacrt prijedloga Zakona o pravima, obvezama i odgovornostima pacijenata” iz 2002. godine, a za kojega se tvrdilo kako je služio kao predložak u izradi vladinog prijedloga. Naročito je vidan nedostatak učinkovitih provedbenih odredbi te Udruga nikada nije prestala ukazivati na neučinkovitost postojeće legislative, kao niti na potrebu za izmjenama.

Jedna od iznimno pozitivnih strana Zakona o zaštiti prava pacijenata Republike Hrvatske jest u tome što u Općim odredbama ističe definiciju pacijenta, a kako je već ranije u tekstu spomenuto.11Ovo je bitno u kontekstu uvriježene kolokvijalne prakse da se pacijentom vrlo često podrazumijeva isključivo bolesna osoba, čime se pacijentu pridodaje značenje ovisnog od tuđe pomoći i time ujedno implicira njegova slabost, odnosno nemoć.

U kontekstu postojećih društvenih odnosa u Republici Hrvatskoj, definiranje pacijenta korisnikom usluga, u društvu se potiče na pozitivan pomak. Naime, tom definicijom se ukazuje i potiče na snažniju poziciju pacijenata, a snaženjem uloge pacijenata omogućuje se njihov aktivni pristup politici zdravstva. Na taj je način proces demokratizacije ipak ušao u sustav zdravstva Republike Hrvatske, iako na “mala vrata”.

Pravna zaštita provedbom odredbi Zakona o zaštiti prava pacijenata se u praksi pokazala potpuno neučinkovitom, a tijekom proteklih preko osam godina od usvajanja ovog pravnog akta, u Hrvatskoj nije naplaćena ni jedna globa predviđena kaznenim odredbama samog Zakona, koliko je poznato javnosti. Posljedično, pacijenti ne osjećaju pravnu sigurnost u okolnostima kada imaju primjedbe i pritužbe bilo na kvalitetu i sigurnost usluga, bilo na njihovu dostupnost, a posebno kada smatraju ugroženima svoja osnovna ljudska prava, primjerice na informaciju, ljudsko dostojanstvo, slobodu odluke i sl.

Udruga je prepoznala loše strane tako sročenog pravnog akta te je podržala Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o zaštiti prava pacijenata, koji se temeljio na tvrdnjama kako navedeni pravni akt:

  • pojedinim odredbama izrijekom diskriminira pacijente,
  • pojedinim odredbama krši ljudsko dostojanstvo ,
  • pojedinim odredbama prava pacijenata se ne priznaju ljudskim pravima ,
  • u određenim člancima daje smisao suprotan zaštiti ljudskih prava i time direktno ugrožava ista,
  • nema provedivost odredbi koje trebaju jamčiti provedivost zaštite prava pacijenata, čime strukturalno dotični akt ne odgovara pravnoj normi.

Članak 8 Zakona o zaštiti prava pacijenata je prozvan suprotnimčl.3, 14, 20, 21, 22 i 23Ustava Republike Hrvatske.12

Zakon o zaštiti prava pacijenata nabraja konvencijama i deklaracijama već šire prihvaćena prava korisnika zdravstvenih usluga, ali se nedovoljno precizira načine provedbe kao i mogućnosti provedbe kaznenih odredbi. S obzirom ne to kako se sve vrijeme, od prijedloga takvog zakonskog teksta pa do danas, u kontinuitetu traži njegovo poboljšanje, moglo bi se reći kako je zakon o zaštiti prava pacijenata i napisan sa svrhom da bude neprovediv te hrvatski pacijenti baš i nemaju neposredne praktične koristi od njega.

Još uvijek se ne poduzimaju koraci za izmjenu ovog zakonskog okvira, ali ne treba zaboraviti pozitivni pomak za kojeg je izravno zaslužan kroz definiranje pojmova, nabrajanje prava, pokretanje javnih rasprava, promicanje ljudskih prava te osvješćivanje sadržaja pojma prava pacijenata u najširoj populaciji.

Poradi specifičnosti problema, Republika Hrvatska posjeduje zasebni pravni akt u svrhu zaštite osoba s duševnim smetnjama, kojim regulira načine zaštite i unaprjeđivanje njihova zdravlja.13Zakon navodi kako imaju pravo na dostojanstvo, biti zaštićeni od bilo kakvog oblika zlostavljanja te ne biti dovođeni u neravnopravan položaj poradi svojeg duševnog stanja.14Zakon ističe kako se posebne mjere prisilnog smještaja u zdravstvenu ustanovu ne smatraju oblikom nejednakog postupanja, a o istom odluku donosi sudac nadležnog županijskog suda.15Istim se zakonom nalaže osnivanje zasebnog povjerenstva pri nadležnom ministarstvu, a pod nazivom “Državno povjerenstvo za zaštitu osoba s duševnim smetnjama”.16  Ovo povjerenstvo od 7 članova, imenovao je ministar zdravstva i socijalne skrbi, dana 07. svibnja 2008. godine.

2.3. Stanje – praktični primjeri

2.3.1. Prikaz pritužbi

Kako bi se detaljnije prikazalo stanje u sustavu zdravstva te položaj pacijenata u Republici Hrvatskoj, ovdje će se pokušati izrijekom nabrojiti na što su se sve pacijenti žalili tijekom obraćanja Savjetovalištu Udruge, a na temelju preko 16.000 poziva građana:

a) Pritužbe u okviru primarne zdravstvene zaštite:

Postoje česte pritužbe na nemogućnost odabira liječnika u primarnoj zaštiti, a kojega ne mogu izabrati niti ni na koji način promijeniti ako se radi o izoliranoj sredini (otoci, udaljena naselja), ali se slična situacija javlja i tamo gdje ima više liječnika, ali koji imaju prekobrojne pacijente. To su mahom stomatolozi i ginekolozi, a sve više pedijatri i obiteljski liječnici. Razlozi zbog kojega bi pacijenti željeli promijeniti svojeg odabranog liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti su slični ukupnim razlozima za pritužbe.

Ostali razlozi za pritužbe:

– u ordinaciji obiteljske medicine:

  • neprimjereno ponašanje (liječnik prostači, pije, bahati se, ne dolazi na vrijeme na radno mjesto sukladno onome kako je naznačeno radno vrijeme, bavi se politikom u nekom od tijela vlasti pa nema vremena za pacijente, vidno i nesuzdržano diskriminira prema nacionalnoj pripadnosti, verbalno prijeti po nacionalnoj osnovi, o problemima pacijenata priča izvan ordinacije s osobama koje zasigurno nemaju prava na te informacije, prijavljen je i slučaj liječnika koji ne poznaje dovoljno hrvatski jezik te ne može obavljati svoj posao, jer pacijenti s njim ne mogu komunicirati)
  • naplaćivanje usluga koje “drugi liječnici ne naplaćuju” (spominjano je naplaćivanje unatoč posjedovanja police dopunskog osiguranja, za vađenja krvi, izdavanje uputnica, izdavanje doznaka za bolovanje kao i doznaka za ortopedska i druga pomagala, nabavku lijekova koje daje liječnik u svojoj ordinaciji)
  • ne dolazi u kućne posjete i kada se radi o bolesnicima koji nemaju nikakvu mogućnost doći u ordinaciju (potpuno nepokretni iz bilo kojeg razloga)
  • nepravilna njega kroničnih rana  uz odbijanje izdavanja uputnice za kirurško zbrinjavanje, prijavljene su sepse i smrtni ishodi u nekoliko navrata, ima i podignutih sudskih tužbi

·     liječnik ne surađuje u njezi bolesne osobe koja je otpuštena s bolničkog liječenja na primjeren način te često prođe više dana od otpusta bez nadzora obiteljskog liječnika, ali i bez lijekova, pomagala ili daljnjih uputa;bilo je prijavljeno u više navrata kako se nije vodila briga o antikoagulantnoj terapiji pa bi dolazilo do komplikacija, u nekoliko navrata se išlo do sudskih tužbi, jer se prelazak na peroralnu antikoagulantni terapiju nije proveo po pravilima struke niti od strane bolničkih liječnika niti u nastavku od obiteljskog liječnika

  • ne izdavanje putnih naloga iako im je u HZZO-u rečeno kako bi ga trebalo izdati za navedeni slučaj
  • odbijanje izdavanja uputnica i kada postoji nalaz (ovlaštenog, odnosno ugovornog) specijaliste kojim traži kontrolni pregled

Neke “neopravdane” pritužbe odnose se na:

·     ne izdavanje uputnica za laboratorijske i druge pretrage na zahtjev samog pacijenta ( u takvim slučajevima se liječnik nije udostojio obrazložiti na ispravan način zašto to ne može činiti te je uskratio informaciju sukladno čl. 9 Zakona o zaštiti prava pacijenata na što se pacijent ne žali, jer ne poznaje to svoje pravo no nakon objašnjenja je svjestan u čemu je problem, ali i nadalje nema kome prijaviti /uz proceduru kršenje čl. 9 Zakona o zaštiti prava pacijenata)

·     odbijanje npr. pravljenja privatnog CT ili MR nalaza bez posebnog nalaza liječnika kojim bi se ta pretraga indicirala (ne shvaćaju da nije moguće za vlastiti novac “kupiti svaku zdravstvenu uslugu”, a koju oni sami indiciraju prema vlastitom nahođenju kako i kada se njima svidi, a pod izlikom kako oni to plaćaju pa “imaju pravo” kupiti).

– u ordinaciji izabranog stomatologa:

  • naplaćivanje usluga za koje pacijenti imaju saznanja da ih plaća HZZO u cijelosti (popravak zuba kod djece kao najčešće isticano)
  • neizdavanje računa na plaćene iznose, najčešće se računi nikako ne izdaju, a na izričito traženje pacijenta izdaje se račun na djelomičan iznos od plaćenog
  • nepreuzimanje odgovornosti za loše urađeni stomatološki uradak i kada se donese mišljenje relevantnog stomatološkog stručnjaka (česte su pritužbe kako ne mogu doći do neovisnog stručnog vještačenja te kako stomatološka komora naplaćuje za vještačenje, a to vještačenje “nije objektivno”, jer nekoliko stomatologa ima mišljenje kako je došlo do greške u radu na koju se pacijent onda i žali te traži mišljenje vještaka kako ne bi morao ponovno plaćati, a ne kako bi sudski tužio svojeg stomatologa – istovjetne pritužbe se odnose i na sasvim privatne stomatološke uratke od protetike pa do ortodoncije)

– u ordinaciji izabranog ginekologa:

  • naplaćivanje pregleda bez izdanog računa (ultrazvučnih pregleda jednom godišnje koje rade u preventivne svrhe kao i citoloških briseva, neujednačene cijene)
  • ne izdavanje citološkog nalaza s potpisom citologa (što upućuje na veliku vjerojatnost kako postoji suradnja s citologom izvan zakonski propisanih načina)
  • neprimjereno ponašanje (grubosti pri pregledu, ne obraćanje pažnje na ono što pacijentica želi reći, seksualno napastovanje na razne načine, prijavljena su čak i silovanja za vrijeme pregleda, prijavljivana su i vrijeđanja na nacionalnoj osnovi i to za više različitih nacionalnosti: hrvatsku, srpsku, romsku, kao i vrijeđanja muslimanki)

– u ordinaciji odabranog pedijatra:

  • odbijanje zadržavanja djeteta kao korisnika nakon navršene sedme godine, ali i nakon deset i više godina starosti djeteta (činjenično je uskraćena informacija i obrazloženje, a ne usluga)
  • uskraćivanje razumljivih informacija o bolesti djeteta

Zajednička pritužba na rad liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti je kako oni za učinjenu uslugu ne izdaju nikakav nalaz pa se dešava da stomatolog, ali i ginekolog ne opiše što radi i kasnije nema traga što je napravljeno, a ista je situacija i s obiteljskim liječnicima i  pedijatrima, iako ima najmanje pritužbi na pedijatre u ovom pogledu.

Posebno pitanje se postavlja oko obaveznih cijepljenja za djecu. Često u ovakvom obliku: “Zašto u vrijeme kada više nemamo javnozdravstvenih problema s bolestima protiv kojih se cijepi obavezno takvo cijepljenje i nadalje ostaje obavezno “dok su mnoge napredne zemlje” neka od tih cijepljenja izostavila iz obaveznog kalendara?”

Vrlo česte pritužbe radnika koji koriste pravo na nadoknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad je kršenje prava na privatnost kroz propisanu tiskanicu za bolovanje koja sa šifrom ide u ruke poslodavcu. Udruga je uputila Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja s Ustavom Republike HrvatskePrijedlog je upućen krajem prosinca 2011.,nakon bezuspješnih “pregovora” s HZZO-om. Do lipnja 2013. nije stigao nikakav odgovor, a nepravilnost je i nadalje prisutna.

b) Pritužbe na liječnike specijaliste izvan primarne zdravstvene zaštite:

·     nedostatne informacije, davanje informacija onima koji na to nemaju pravo, nedavanje informacija u neko određeno vrijeme, pokušaji prikrivanja nepravilnosti u liječenju, otpuštanje na kućnu njegu bez jasnih uputa, redovito otpuštanje bez otpusnog pisma, nemogućnost usklađivanja nastavka terapije započete u bolnici otpuštanjem krajem tjedna čak i kada se pacijentu daju lijekovi, jer se dogodi da liječnik obiteljske medicine nije na svom radnom mjestu pa dolazi do nedostupnosti lijekova i pomagala, općenito slaba i nikakva komunikacija između bolničkih liječnika i liječnika obiteljske medicine

·     uključivanje u klinička ispitivanja na nezakonit način (od nepravovaljano dobivenih potpisa do krivotvorenja istih)

·     “pripisivanje pacijenata pojedinom specijalistu gotovo u privatno vlasništvo” te ako njega nema “nitko” o pacijentu ne vodi brigu. (Ovo je jedan od ozbiljnih razloga za preispitivanje načina rada u javnim zdravstvenim ustanovama, jer sukladno Zakonu o obveznoj zdravstvenoj zaštiti pacijent ne bira specijalista, već mu osiguranje omogućuje uslugu u pojedinoj ustanovi, a ne kod pojedinog liječnika imenom. Isto pogoduje korupciji i neadekvatnom načinu rada: pacijent bi morao biti korisnik usluge HZZO-a u datoj ustanovi i o njemu bi trebali voditi brigu svi u toj ustanovi, a ako se jednog liječnika zadužuje imenom za pojedinog pacijenta onda to znači da taj koji ga je zadužio mora voditi brigu i što je s pacijentom u svakom trenutku kada dotičnog zaduženog liječnika nema na odjelu tj. jasno obavezati tko vodi brigu o pacijentu kada zaduženog nema čak i trenutno na odjelu, a što nije slučaj već se “čeka nadležnog” ne samo po nekoliko sati već i po nekoliko dana. Prijavljene su hospitalizacije pacijenata koji čak i preko 2 tjedna nisu imali zaduženog liječnika u blizini, a ostali su ih samo “ovlaš pozdravljali na vizitama”. Opisana “privatizacija” pacijenata je izravni odraz “poslovanja uz plave kuverte” te se javlja “sukoba interesa” između kolega koji jedan drugome  ulaze u “stavku prihoda” od plavih kuverti ako se drznu i pogledati pacijenta koji “pripada” nekom drugom kolegi.)

  • diskriminacija kroničnih bolesnika koji se češće s istom dijagnozom pojavljuju na hitnim prijamima u bolnicama tako da se takve bolesnike čak niti ne pregleda, jer se unaprijed poznaju kronične dijagnoze dotičnoga, ali se tako više puta dogodilo da se pacijenta nije uopće pregledalo na prijamu u bolnicu pa čak niti tijekom punih 24 sata od ulaska u bolnicu, a zabilježen je i smrtni ishod iz istog razloga (razvila se sepsa uslijed peritonitisa, unatoč jasnim simptomima akutnog abdomena, ali bolesnik nije niti pregledan na prijamu niti je tko mario što bolesnik jauče da ga jako boli trbuh i da bol “nije kao ranije” – tako je pregledan tek nakon razvoja peritonitisa nakon prsnuća crvuljka, iako je došao na vrijeme i bez znakova perforacije, a ti su se simptomi razvili na odjelu i tamo bili “neprimijećeni” uz sve jaukanje daljnjih 36 sati navodno čak bez da je pacijentu izvađena krvna slika kod prijama, već drugo jutro na odjelu…)

·     česte su pritužbe na potpuno nejasne liste čekanja koje ne sadrže podatke razumljive pacijentu te su datumi prijavljivanja na listu čekanja “pomiješani” te je upitno kako je netko uopće uvršten na listu i našao se na njoj tako da je njegov datum upisa više mjeseci raniji nego pacijenta koji je ispred njega i sl…Ima prijedloga da se uvrsti na listu OIB, a svakako se treba žurno maknuti JMBG koji krši pravo na privatnost; također su nejasni kriteriji za liste pa se netko prema redu hitnosti može staviti ispred reda na listu čime je dodatno netransparentan način kako je tko došao do usluge sukladno listi (najčešće su bile pritužbe na stacionarnu fizikalnu rehabilitaciju, dok se pacijenti za ugradnju proteza javljaju vrlo sporadično, čak iznimno rijetko)

·     čest je upit kako doći do putnih troškova za odlazak u drugu, ali ne najbližu zdravstvenu ustanovu, kada je to indicirano (??), a specijalisti ne potpisuju izjavu da “ne mogu i ne znaju” liječiti određeno stanje ili bolest. U ovakvim slučajevima je bilo i onih pacijenata koji su godinama pogrešno liječeni u najbližoj ustanovi, ali kada su došli u neki udaljeni klinički bolnički centar onda se dijagnoza postavila u nekoliko dana te su specijalisti nastavili tražiti kontrole takvih pacijenata u tim klinikama, ali nakon uspostavljanja dijagnoze više nije bilo razloga da i oni liječnici u najbližoj bolničkoj ustanovi ne bi znali dalje postupati… pa se opet svojataju pacijenti i postaju pacijenti određenog liječnika imenom, a ne kliničke bolnice odnosno osiguranici HZZO-a… “i s pravom se pacijenti pitaju zašto plaćaju i putne troškove i donose plave kuverte?”

  • nedostatak logopeda i ortodonata je iznimno često spominjan u pritužbama roditelja malodobnih pacijenata, a više puta spominjana je potreba za “školskim stomatolozima”
  • nedostatak fizikalne terapije na gotovo svim odjelima kirurških struka u najvećem broju hrvatskih bolnica
  • nedostatak kliničkih psihologa je istaknut kao veliki problem od strane posebice rodbine koja dobro poznaje psihički osjetljive bolesnike i vidi problem u nedostatnoj psihološkoj pripremi bolesnika, kako na bolest tako i na načine liječenja, poradi čega se nepotrebno povećavabroj BO dana uz slabije pozitivne učinke
  • problem psihijatrijskih bolesnika je zaseban problem, žale se kako s njima nitko ne želi razgovarati i kako im nitko ne želi objasniti na koji im se to način pomaže, a ima podosta prijava zlostavljanja i to ne samo na odjelima psihijatrijskih bolnica, već i u specijalističkim ambulantama; nema jasnog i brzog sustava uspostave privremenog i trajnog skrbnika te se o ovakvim bolesnicima ponekad skrbe potpuno “neprimjerene” osobe, prijavljivana su nasilna ponašanja tijekom prisilnih hospitalizacija, ali i nemogućnost pravilne skrbi nad nasilnim bolesnicima kao i nedostatno jasni način kome se takvi bolesnici obraćaju po pomoć unatoč zakonski određenom „Državnom povjerenstvu za zaštitu osoba s duševnim smetnjama”.

c) Pritužbe na službenike HZZO-a ili osobe uključene u sustav izvan područja pružanja medicinskih usluga:

Vrlo su česte pritužbe na liječnike ocjenjivače u komisijama, ali i na druge službenike HZZO-a, kao i na članove Povjerenstava za zaštitu prava pacijenata u županijama. Također je posebna kategorija pritužbi na djelatnike Bijelog telefona koji pacijente upućuju na udruge po njihova prava.

Podaci Udruge govore o tome kako 1/3 pacijenata sumnja kako je došlo do neke greške u postupku liječenja ili dijagnostike, a 2/3 traže informacije koje ne mogu dobiti od onih koji bi po Zakonu o zaštiti prava pacijenata trebali i novčano odgovarati za uskraćivanje toga prava.

d) Pritužbe zdravstvenih radnika

Zdravstveni radnici su evidentirani u oko 4 % svih poziva (čine manje od 2 % ukupne populacije). Imaju upite i pritužbe o:

·     kršenjima njihovih osobnih prava kada se sami nađu u ulozi pacijenta (kolege s njima ponekad razgovaraju na jednako bahati način na kojega se žale i drugi pacijenti koji nisu zdravstveni radnici; imaju problema s prekidanjem dugotrajnijih bolovanja; ne dobivaju dostatne informacije o provedenoj terapiji ili dijagnostici pa se sami snalaze, ali im je neugodno pitati jer bi kao trebali znati; prijavljuju češće  kršenje prava na privatnost i na povjerljivost podataka…)

·     pravima pacijenata i svojem osobnom odnosu prema istima na svojem radnom mjestu (pacijenti ih dovedu u situaciju kada nisu sigurni jesu li prekršili njihova prava ili ne, npr. trebaju li obavijestiti rodbinu ili ne o nekom problemu svojega pacijenta)

·     žele prijaviti neka kršenja prava pacijenata (pri tom misle na prava osiguranika) na koje su “natjerani” od strane HZZO-a te faktično prijavljuju mobing (u pravilnicima stoji neko pravo osiguranika koje oni ne mogu “dozvoliti” svojim pacijentima, jer ih “pritišće HZZO” – od putnih naloga do prepisivanja lijekova i izdavanja uputnica)

·     prijavljuju nepravilnosti organizacije sustava ili pak rada unutar neke ustanove koje se izravno odražavaju na uvijete njihovog rada i oštećuju prava pacijenata  (od loše organizacije sanitetskog prijevoza, izmjena u načinu rada hitnih medicinskih jedinica, nedovoljna komunikacija između pojedinih specijalnosti između sebe kao i prema obiteljskim liječnicima, novi udar na liječnike u obiteljskoj medicini zbog dvostruke naplate lijekova za vrijeme boravka bolesnika u zdravstvenim stacionarnim ustanovama, prijavljeno je od strane bolničkih djelatnika da taj sustav ne funkcionira, a od strane primarne zaštite da ih se kažnjava od strane HZZO-a, a da “nisu ništa tome oni krivi”) koje “bezuspješno prijavljuju nadležnima”

(nastavlja se)

2 odgovora na Sve što trebate znati o pravima pacijenata, na jednom mjestu! – 2.DIO

  1. Aida Muratovic napisao:

    Kronicni sam bolesnik sa dijagnozom F 11.2.
    Ono sto me ljuti je sto svaki pon cekam sat vremena da bi u ordinaciji provela 3 sekunde. Nije do doktora, sestri se tako svidja. Dok dr pacijenti telefonom rjesavaju narudjbe lijekova, ili npr neke estradne licnosti sa istom dijagnozom ne moraju ni doci po terapiju, jer im se odnese na dog mjesto…pa me ovako frustriranu zanimaju moja prava kao pacijenta
    Hvala

  2. Kandic Gordana napisao:

    Je li normalno da se neko nakon mozdanog udarara otpusti nakon 2sata iz bolnice
    .Je li moguce da netko sa sedimentacijom od 300 bude prakticno izbacen iz bolnice nakon 6 dana.Samo zato sto je bio 88 godina star.Sve se to dogodilo u surovoj Dalmaciji gdje svake nedilje idemo u crkvu Boga moliti.I ti ljudi sa 88 godi na su zasluzili da zive.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s