U 2015. godini u Europi broj umrlih premašit će broj rođenih!

 

Austrija je, prema istraživanjima američkog časopisa Forbes, najbolja zemlja za život umirovljenika. Prilikom sastavljanja liste država u kojima umirovljenici najbolje žive, stručnjaci su uzeli u obzir nekoliko kriterija uključujući sigurnost, troškove života i medicinsku zaštitu. Tako su se uz vodeću Austriju na listi 10 najboljih država za život u zlatnoj dobi našli i daleki Tajland, ali i Italija kao i Irska, te Francuska, Španjolska, Panama, Malezija i Kanada.Prema pisanju časopisa Forbes “ niti jedna država nije savršena. Neke zemlje visoko kotiraju u jednoj oblasti, ali niže u drugoj. Primjerice, Kanada ima surovu, hladnu klimu koja uglavnom ne godi umirovljenicima. Zato, u Italiji gdje je toplo i gdje je kvaliteta života visoka, država pak nameće visoke poreze, a birokracija je vrlo glomazna.” No, ukoliko pripadate srednjoj klasi Europske unije utoliko vas kao umirovljenike najugodnije iznenađenje i očekuje upravo u Srednjoj Europi. Prema istraživanjima Mercera, Beč ima najviši indeks kvalitete života na svijetu, sa dobro osimišljenim sistemom medicinske zaštite i bolnicama svjetskog ranga. U Austriji se izdvaja 15 posto BDP za mirovine. Uz to ima samo četiri posto nezaposlenih što je najniža stopa nezaposlenosti u EU. Austrija bi se mogla dopasti ljubiteljima planina i seoskog života. To je faktički isto što i Švicarska, samo za manje novaca!

U nedostatke ove susjedne nam zemlje sa kojom nas vežu veze iz prošlosti svakako bi se mogla ubrojiti suzdržanost njezinih stanovnika koje i inače nije naviklo uživati u životu kao primjerice njihovi susjedi na Mediteranu. Tako je Italija u svijetu poznata po drevnim spomenicima kulture i vječnom gradu – Rimu, ali i po temperamentnim i brbljavim žiteljima, dok je malo poznato da ima jedan od najboljih zdravstvenih sustava na svijetu! Ipak, malo je poznata i druga strana medalje života umirovljenika u Italiji. Od 14,5 milijuna talijanskih umirovljenika njih sedam milijuna prima manje od 600 eura mirovine, dok je prosječna talijanska mirovina 800 eura, što se smatra granicom siromaštva. Iako umirovljenicima s minimalnim mirovinama talijanska vlada daje mjesečni bonus od 40 eura za kupovinu, mnogi umirovljenici primorani su hraniti se u društvenim menzama! Stoga i američki časopis Frobes napominje kako je “svaka zemlja ovog neobičnog rejtinga po nečemu interesantna, ali da idealno mjesto ne postoji.”

Redakcija se, naime, ograđuje i ističe da “ne obećava umirovljenicima raj za 30 dolara dnevno” i dodaje da, naprotiv “ raj nigdje ne postoji”. Čudi kako Frobes nije barem spomenuo Njemačku kao glavnu umirovljeničku silu Europske unije. Malo je koja socijalna grupa u Njemačkoj toliko moćna kao umirovljenici. Dok su u mnogim drugim zemljama umirovljenici “zadnja rupa na svirali” u Njemačkoj predstavljaju snagu koju nitko ne može ignorirati. Danas u Njemačkoj ima oko 20 milijuna umirovljenika, što istovremeno znači i 20 milijuna glasača. To je činjenica koju niti jedan političar u toj zemlji ne može ignorirati. Četvrtina građana Njemačke su umirovljenici – to je ne samo veliki politički već i ekonomski potencijal. Prema ispitivanju instituta Allensbach, prosječna mirovina u Njemačkoj iznosi 1 900 eura. Turistička branša je već odavno otrkrila tzv. seniore kao važnu skupinu, jednako kao i prehrambena industrija, proizvođači odjeće, farmacija… I dok njemačka Vlada, kako pišu europski mediji, “vježba optimizam, znanstvene procjene o demografskom razvoju su manje ružičaste. Dok danas u zemlji ima gotovo jednak broj 60-godišnjaka i novorođenčadi, prema računicama Njemačkog saveznog statističkog ureda 2050. godine će osoba starih 60 i više godina biti dvostruko više od novorođenčadi. Već danas u Njemačkoj na jednog umirovljenika dolaze samo dva zaposlena, a tek se odnos 3:1 smatra minimalno potrebnim za održanje postojeće razine mirovine. Inače, njemački mirovinski sistem počiva na načelu generacijske solidarnosti, a ne štednje: mirovine koej se danas isplačuju nisu ušteda umirovljenika, već doprinos zaposlenih. Što znači da će zaposlenima u Njemačkoj mirovine isplačivati današnja djeca!

Problem u Njemačkoj predstavlja tzv. starosna piramida – sve manje mladih mora uzdržavati sve više starih. Tako da se sada rješenje problema u najjačoj gospodarskoj europskoj sili za umirovljenike pronalazi u zaduživanju države, ali to je samo odgoda i te dugove će morati otplačivati danas još nerođena djeca. Još prije deset godina tadašnji ministar rada Norbert Bluehm tvrdio je “ I možemo slobodno zapisati: mirovine su sigurne!”. Danas , prema svim ozbiljnim ekonomskim njemačkim i europskim analitičarima ta tvrdnja za Njemačku zvuči poput priče iz tisuće i jedne noći – samo još, naime, mala djeca vjeruju u nju.” Umirovljenike u Njemačkoj i Austriji bitno se razlikuje od onog za ostalo stanovništvo, dok je taj rizik viši od onog u ostalog stanovništva u Grčkoj, Portugalu i Velikoj britaniji. U svim zemljama umirovljenici imaju nešto veći stupanj deprivacije, vezano za kvalitetu stambenog prostora, ali nešto manji od ostatka populacije u slučaju kad je riječ o posjedovanju trajnih dobara. U pravilu što su umirovljenici stariji to je veća vjerojatnost da će biti siromašniji. Također i samački život povećava rizik siromaštva među umirovljenicima. Umirovljenici su također češće socijalno izolirani nego drugi odrasli. Mirovine su u svakom slučaju, najefikasnije sredstvo reduciranja siromaštva među umirovljenicima. Jedino je u Velikoj Britaniji uloga means-tested socijalnih trasfera nekoliko puta važnija za smanjenjen siromaštva nego u drugim zemljama”, iz članka o umirovljenicima Transition into retirement, autora S. Middletona.

Za razliku od Njemačke, Francuska u posljednjih nekoliko mjeseci problem mirovina pokušava riješiti produljenjem radnog vijeka Francuza. Muškarci u Francuskoj odlaze u mirovinu sa 58,7 godina što je najniža dob i u EU i u zemljama OECD-a. Francuzi – Meditaranci, navikli uživati u životu već su izašli na ulicu kako bi se suprostavili zakonu o odlasku u mirovinu sa 61 godinom života. Francuska je tako još uvijek pravi raj za umirovljenike! Tamo i žene i muškarci u mirovinu odlaze sa 60 godina. No, zato danas za 10 posto volumena u Francuskoj nema pokriča za isplatu mirovina iz plača! Uvjerljiva večina stanovnika Frnacuske njih 63 posto se protivi produljenju radnog vijeka . O nekakvoj perspektivi kao u susjednoj Njemačkoj gdje je odlučeno da se u mirovinu mora ići sa 67 godina života, Francuzi neće niti čuti! Na međunarodnoj konferenciji: La protectton sociale dans one Europe en voie d’ elargissement održanoj u Parizu prije više od sedam godina bilo je u sklopu socijalne politike EU i riječi o umirovljenicima. Mirovinski sustavi i pitanja zaštite starijih dominirali su u mnogim izlaganjima. Michele Lefevre (DREES, Pariz) ponudila je zanimljivu analizu unutar koje su zemlje EU podijenljene u tri grupe. U većini kontinetalnih europskih zemalja život umirovljenika sličan je životu prosječnog građana, a čemu najviše pridonosi relativna izdašnost mirovinskog sustava.

U Irskoj, Danskoj i Velikoj Britaniji umirovljenici žive lošije od prosjeka. Razlozi su tome različiti – u Danskoj je mirovinski sustav benevolentniji nego u drugim dvijema spomenutim zemljama, ali ima puno starijih ljudi, od kojih su neki bez prihoda. U južnoeuropskim zemljama je lošija ekonomska situacija velikog dijela umirovljenika efektivno ublažena međugeneracijskom solidarnošću te dodatnim prihodima od rada. Na konferenciji u Parizu 2003. godine govorila je i Mojca Novak sa Instituta Republike Slovenije za socijalno varstvo. Iznesenim podacima ona je na primjeru Slovenije potvrdila tezu Espinga-Andersena po kojoj su u Europi danas socijalno ugrožene mlade obitelji i nezaposleni, a ne umirovljenici! Inače, susjedna Slovenija kao članica EU-a sa 13,2 posto osoba u dobi od 65 i više godina svrstava se među stara društva, a udio starih se u njenom stanovništvu povećava. Očekivano trajanje života za osobe iznad 65 godina je za jednu godinu kraće nego u Njemačkoj što je pokazatelj dobre kvalitete života u Sloveniji, osobito umirovljenika. Ispod granice siromaštva su osobe bez mirovine i osamljeni stari seljaci. Među problemima povezanih s društvenim položajem starih u Sloveniji, kako piše Blaž Mesec sa Visoke škole za socialno delo Univerze Ljubljana, su porast potreba za pomoći i njegom, opterečivanje članova obitelji, gubitkom smisla života, samoubojstvima i neizgrađena kultura umiranja. Ostvarivanje ljudskih prava, piše dalje Blaž Mesec, “u starosti znači prije svega, skrb za kvalitetu života starih i sprečavanje diskriminacije na osnovi starosti.” Kvaliteta života se prema pisanju Meseca “osigurava prije svega sustavima mirovinsko-invalidskog i zdravstvenog osiguranja te mjerama socijalne zaštite pod pretpostavkom gospodarske uspješnosti države kao cjeline”. Na svim tim područjima, kako piše Mesec, “odvijaju se u Sloveniji procesi reformiranja i pluralizacije koji bi trebali uz jasnije definiranje aktivnosti i mreže javne službe povećati odgovornost pojedinca za vlastito blagostanje, te preraspodijeliti odgovornost na skrb uz državu i na druge nositelje”. Inače, u usporedbi sa Hrvtaskom u kojoj je prosječna mirovina 250 eura u Sloveniji je prosječna mirovina 500 eura. U Velikoj Britaniji trećina britanskih umirovljenika suočava se sa siromaštvom što je skoro jednako kao u Litvi, ali je taj postotak za trećinu je veći od prosjeka EU. Budući da se siromašnima službeno definiraju osobe čiji su prihodi niži od 6o posto nacionalnog prosjeka, to bi značilo da je u Hrvatskoj siromašan svaki radnik s plačom manjom od 3 300 kuna, ako računamo da je prosječni dohodak 5 500 kuna. Budući da prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi 2 100 kuna, siromašan bi bio, prema definiciji, svaki onaj umirovljenik koji ima mirovinu manju od 1 260 kuna, javlja Večernji list. Podaci pak europske statističke agencije Eurostat pokazuju da je u Velikoj Britaniji siromašno 30 posto umirovljenika, u Njemačkoj 17 posto, Francuskoj samo 13 posto, a u Češkoj nevjerojatnih – pet posto umirovljenika! Unutar EU samo Cipar ima višu razinu umirovljeničkog siromaštva od Velike Britanije, za koju se uglavnom misli da je bogato društvo. U mnogim tranzicijskim zemljama koje su članice EU umirovljenici čine siromašniji sloj stanovništva. Primjerice u Poljskoj drastične ralike u mirovinama, manji broj umirovljenika smještavaju u dobrostojeći, ali većinu u iznimno siromašni sloj građana. Iako je prosječna mirovina u Poljskoj 350 eura, većina od 7,5 milijuna umirovljenika prima samo 150 eura. Takva situacija primorala je Poljsku na reformu mirovinskog sustava. Sveobuhvatma reforma mirovinskog osiguranja koja se upravo provodi u Poljskoj izvodi se prema modelu Svjetske banke koji kao najbitniju novost predviđa uvođenje obvezne štednje za mirovinu putem države nadziranih privatnih investicijskih fondova. U Mađarskoj su najbolje mirovine bile od 1990. do 1991. godine kad je mirovina iznosila 66,2 posto ili 64, 2 posto od prosječne plače. Analiza životnih uvjeta u Mađaraskoj pokazuje da čak 27,9 posto umirovljenika nema WC u svojem domu,a kupaonicu nema 18,4 posto umirovljenika.U Hrvatskoj kao novoj članici EU prosječna je mirovina 253 eura što je u usporedbi sa susjednom Srbijom 122 eura više. U susjednoj Federaciji BiH prosječna mirovina je 111 eura, u Crnoj Gori 129 eura, a u Republici Srpskoj 86 eura. S obzirom na “crna predviđanja” kako će u EU u 2015. godini, dakle, godini kojoj idemo u susret broj umrlih premašiti broj rođenih, bivši predsjednik EK Jose Manuel Barroso pojasnio je da smatra mirovinsku reformu važnim dijelom svoje strategije “Europa 2020. za održivi rast”. Pitanje kako reformirati europske mirovinske sustave sve je važnije kako europsko stanovništvo sve više stari. Od 2015. godine na dalje broj umrlih premašit će broj rođenih tako da će do 2060. godine jedan od trojice Europljana imati više od 65 godina, što će ostvariti veliki teret na gospodarstvo i javne financije. Povodom ovih predviđanja EK je 7. srpnja prije par godina objavila Zelenu knjigu o mirovinskom sustavu. U njoj je predložila automatsku prilagodbu dobi za odlazak u mirovinu aktualnim demografskim i gospodarskim trendovima. Budući da raste broj umirovljenika u Europi, a pada relativan broj radno aktivnog građanstva, potrebne su dodatne reforme kako bi primjerene mirovine i dalje bile održive, zaključuje EK u Zelenoj knjizi. Podaci EK pokazuju da Europljani trenutačno u mirovini provode trećinu odrasle dobi, a samo 50 posto njih zaposleno je i kada navrši 60 godina života. Omjer zaposlenih i umirovljenika kontinuirano se smanjuje, a dodatno će se smanjiti i viša očekivana životna dob. Ako se nastavi taj trend, neizbježna će biti bolna kombinacija nižih mirovina i viših doprinosa, istiće se u Zelenoj knjizi. Kako bi se izbjegli najcrnji scenariji, Bruxelles predlaže mehanizme atomatske prilagodbe dobi za odlazak u mirovinu višoj očekivanoj životnoj dobi. Iako su manje demokratski od rugih opcija, takvim se mehanizmima izbjegavaju rasprave i prosvjedi koji obično prate prijedloge vlade o podizanju dobi za odlazak u mirovinu. Temelje se na ideji o prijenosu ovlasti za donošenje odluka o tom pitanju iz političke sfere na područje zakona, stoji u izvješću vijeća ministara EU-a. Slab rast, velika razina duga i viša nezaposlenost znatno vladama otežavaju ispunjenje obećanja vezanih uz mirovine, stoji u objavljnom dokumentu EK. Stoga je potrebno osigurati da se vrijeme provedeno u mirovini ne nastavi produljivati u usporedbi s trajanjem radnog vijeka, kako bi se pojačala adekvatnost i održivost mirovinskih sustava. Također se poručuje kako to podrazumijeva podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu. Produljivanje radnog vijeka, uzimajući u obzir rast očekivanja životne dobi, s vremenom bi donijelo dvostruku korist: viši životni standard i održivije mirovinske sustave. Smjernice EK o reformi mirovinskih sustava, tzv. Zelena knjiga, dobile su pozitivne kritike, iako neki stručnjaci upozoravaju da bi reforme mogle jače pogoditi žene nego muškarce, kako pišu europski mediji. S obzirom na financijsku i gospodarsku krizu koje su pogoršale demografski problem, stručnjaci Zelenu knjigu smatraju korakom unaprijed u raspravi o mirovinskim sustavima. Iako vlade članice EU-a odlučuju o mirovinama, EU koordinacijom želi poduprijeti nacionalne reforme kako bi se osigurala dugoročna održivost mirovinskih sustava. Hrvatska kao buduća članica EU-e već i zbog sebe same morat će na tom polju napraviti “ozbiljne rezove” jer, umirovljenika je sve veći broj, a baby boom u Hrvatskoj je ipak sporadična pojava u usporedbi s “bijelom kugom” jednako tako gorućim problemom EU koja nam uskoro otvara vrata. U svakom slučaju: Mirovinski sustavi država članica EU-a moraju se reformirati. “Ljudi žive sve dulje i imaju manje djece, rekao je bivši predsjednik EK, Jose Manuel Barroso. “Pozivamo vlade da budu odgovorne i u sklopu socijalnog dijaloga provedu reforme europskog sustava koji želimo sačuvati za budućnost”, poručio je sada već bivši predsjednik EK, Jose Manuel Barroso u povodu prvih masovnih prosvjeda španjolskih sindikalista koji su digli svoj glas protiv Vladinog plana o produljenju radnog vijeka sa 65 na 67 godina života. Zbog sličnih najava prosvjedovalo se i u drugim članicama EU-a, uključujući Nizozemsku i Grčku.

.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s