U Hrvatskoj je još uvijek rak dojke u porastu…

Gošća zdravlja: dr.med. Ljerka Eljuga
sa poliklinike za ženske bolesti i tumore,
iz Zagreba

U Hrvatskoj je još uvijek rak dojke u porastu dok je u SAD-u došlo do osjetnog pada obolijevanja!

Iza nas je mjesec listopad- mjesec borbe protiv raka dojke. Krećemo u mjesec studeni – mjesec borbe protiv raka (nažalost brojnih vrsta). Znam, nimalo vesela tema! Ali, nemojte odmah „zatvoriti“ ovu stranicu. Cilj ovog teksta nije zastrašivanje. Možda ipak nađete neku novu i korisnu informaciju ili Vas ovaj tekst možda podsjeti da morate na pregled kojega već dugo odgađate.

Kada netko u bliskoj okolini oboli od raka, hvata nas strah. Svi se podjednako bojimo zloćudnih bolesti a razlog je njihova visoka smrtnost. Zašto uopće nastaje rak? Jednostavno pitanje s tisuću nejasnih odgovora… Ljudsko tijelo stvara bilijune novih, zdravih stanica koje kontrolira najkompleksniji sustav u našem organizmu a to je genski sustav smješten u jezgri naših stanica. Pa kako se onda dogodi greška u „proizvodnji“? Događa se greška koja nije prepoznata, ugradi se u nove gene i stvori nenormalnu stanicu. Ako pak imunološki sustav prepozna takvu stanicu, uništit će je u samom početku. A nastanu li mnogobrojna genska oštećenja, imunološki sustav izgubi snagu djelovanja, oštećenja se množe a kontrola je izgubljena. Pojednostavljenim opisanom tako nastaje rak.

Neka se oštećenja gena nasljeđuju od krvnih srodnika (5-10%) a većina njih su stečena tijekom života. Zato, što dulje živimo rizik oštećenja biva veći a zloćudne bolesti sve učestalije. Kod žena s rakom dojke, najčešće su oštećeni geni BRACA 1 i BRACA 2. Ako žena ima bliskog srodnika s rakom dojke, ne znači da je i ona nositeljica oštećenog gena. Rizične čimbenike za rak dojke grubo možemo podijeliti na one na koje možemo i one na koje ne možemo utjecati. Kronološka dob je najvažniji rizični čimbenik raka dojke.

Najveći broj oboljelih žena u Hrvatskoj je između 50. i 69. god. a vodeći je uzrok smrti u dobi od 35 do 45 god. U Hrvatskoj je još uvijek rak dojke u porastu dok je u SAD-u došlo do osjetnog pada obolijevanja. Moguće objašnjenje je da je to posljedica smanjenja korištenja hormonske nadomjesne terapije nakon menopauze. Smrtnost od raka dojke u Hrvatskoj je također u porastu dok je u SAD-u u padu zbog ranijeg otkrivanja bolesti i poboljšanog liječenja. Mnogima poznati čimbenici za rak dojke na koje (ipak) možemo utjecati su: rađanje u mlađoj dobi i dojenje, izbjegavanje korištenja oralnih kontraceptiva i hormonske nadomjesne terapije u menopauzi, smanjenje unosa alkohola, možemo paziti na tjelesnu težinu i vrstu prehrane te povećati tjelesnu aktivnost.

Neka istraživanja tvrde da je čak 25% raka dojke uzrokovano tjelesnom neaktivnošću. Redovita pak tjelovježba smanjuje rizik od bolesti zbog dva razloga: prvi je razlog smanjena razina estrogena u krvi što je dokazano u žena koje redovito vježbaju a drugi je razlog bolji imunitet. Sjedilački način života poguban je za naše zdravlje a uz mali trud možemo ga promijeniti. Aditive i konzervanse u hrani teško možemo kontrolirati izbjeći šećer, bijelo brašno, sol i mast možemo smanjiti na minimum. Jedini oblik energije koji ljudska stanica može iskoristiti jest šećer, zvani glukoza. Sve što unesemo u organizam potrebno je pretvoriti u glukozu da bismo mogli živjeti. Inzulin prenosi glukozu u stanicu. Jako je važno kojom brzinom šećer ulazi u krv a to ovisi o hrani koju konzumiramo. Poznato je da svaka namirnica ima svoj Glikemijski index (GI). Važno je konzumirati namirnice s niskim GI jer se time štedi rad gušterača a time i proizvodnja inzulina.

Šećer je „idealna“ hrana za rak i zato ga treba izbjegavati. Također treba izbjegavati konzumiranje zasićenih masnih kiselina a u prehranu uvrstiti nezasićene masne kiseline. Sve ovo prethodno nabrojeno su metode „primarne prevencije“. Znači, svjesno treba mijenjati stil života. Nažalost, često ga se ne promijeni tek kada žena oboli. Pridržavajući se gotovo svih uputa opet ne smijemo zanemariti niti ono najvažnije a to su redoviti pregledi. Rano otkrivanje tumora je bit dugog i kvalitetnog preživljenja. Ako se rak dojke otkrije dok je malen (do 1 cm) više od 95 % žena preživi i više od 20 godina. Ako je pak rak u dojci velik 2-3 cm, 75 % ih preživi 5 godina. Zato je najvažnije RANO otkrivanje bolesti. A gotovo svima su poznate i metode pregleda.

Mamografija je rendgensko snimanje dojki koje ne ugrožava život. Međutim su to neki mediji nedavno krivo prezentirali, uplašili mnoge žene i napravili puno štete. Mamografija je kao metoda je pouzdana u oko 75 % slučajeva. U 25 % slučajeva nalaz nije pouzdan pa se mora nadopuniti ultrazvučnim pregledom. Prva mamografija preporuča se ženama nakon 40. godine. Ultrazvučni pregledi savjetuju se započeti već s 20- tak godina. Važna je metoda u žena s gustim žljezdanim tkivom. Magnetska rezonanca (MR) ne primjenjuje se kao metoda probira kao mamografija ali nam je vrlo korisna u kombinaciji s mamografijom jer je senzibilnija.

Treba naglasiti da niti jedna metoda pregleda nije 100 % savršena i sigurna. Samopregled ne smatramo ozbiljnom metodom kontrole na što se još mnoge žene pouzdaju i tek kada nešto napipaju (često su to već uznapredovali tumori) javljaju se na pregled liječniku. U većini slučajeva, prvi korak u liječenju je operativni zahvat. Ukoliko je tumor lokalno uznapredovao (što se još uvijek događa), primjenjuje se kemoterapije da se tumor smanji i prevede u operabilni oblik. Nakon operacije čeka se definitivna patohistološka dijagnoza na temelju koje se određuje tzv. adjuvantno, odnosno dodatno liječenje. Uloga patologa je izuzetno bitna jer u nalazu mora opisati i definirati vrstu tumora, veličinu, gradus (1, 2 i 3), hormonski status (estrogenski receptori i progesteronski receptori), HER2 status, proliferacijski indeks. U isto vrijeme kada se odstranjuje tumor iz dojke, moraju se odstraniti limfni čvorovi pazuha te patolog analizira i limfne čvorove da li u njima postoje presadnice (metastaze) tmora.

Ovisno o navedenim parametrima slijedi daljnje liječenje a to može biti kemoterapija, zračenje, antihormonska terapija ili biološka (ciljana) terapija. Unazad nekoliko godina rak dojke se klasificira na temelju ekspresije gena. Tzv. Luminal A tumori imaju bolju prognozu i liječe se manje agresivnim vrstama citostatika od Luminal B tumora koji su bržeg rasta i statistički lošije prognoze. Uz standardnu kemoterapiju (cistaticima) već je neko vrijeme u primjeni ciljana terapija. Cilj ove terapije je djelovati na zloćudne stanice a normalne stanice ostaju netaknute.

Ženska dojka je spolni organ i , vidni znak ženstvenosti a isto tako i stresni organ podložan bolestima. Gubitak tog dijela tijela operativnim zahvatom (mastektomija) itekako negativno utječe na psihu pa se zadnjih godina kod sve većeg broja žene ako je potrebno odstraniti dojku odmah „ugradi“ nova dojka što se naziva primarna rekonstrukcija. Takvom vrstom zahvata bitno je poboljšana kvaliteta života.

Na kraju, važno je naglasiti da je uz ove navedene vrste liječenja za kvalitetan oporavak i povratak u obiteljski život i radnu sredinu, izuzetno važna psihološka potpora kako samoj ženi a jednako tako i njezinoj obitelji.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s