Završna riječ zdravstvenog manifesta o pravima pacijenata – 4.DIO

dr.med. Đula Rušinović Sunara

Ipak, problemi povezani sa stručnim pitanjima koje prepoznaju pacijenti u Republici Hrvatskoj, doista zadiru u sve segmente struke. Tako postoji razotkrivena afera kupovanja ispita na medicinskom fakultetu, podmićivanja liječnika pa sve do obavljanja poslova liječnika od strane osoba koje nikada nisu ni upisale ni završile medicinski fakultet. U kontekstu otkrivenih afera, shvatljivo je i kako se pacijenti s razlozima obraćaju Udruzi tražeći informacije o stručnosti pojedinih liječnika, a podrazumijevajući kako Udruga ima dojave o onima na koje se pacijenti učestalo žale. Dakako, Udruga takve informacije ne daje, ali je indikativno da se među pacijentima javlja sve više sumnjičavosti u sve segmente zdravstvenog sustava pa i u samu stručnost pojedinih zdravstvenih radnika, čime se također ozbiljno narušava djelotvornost ukupnog sustava.

Jedna od afera izravno je postavila u središte interesa javnosti etičnost stručnih usavršavanja financiranih od strane farmaceutske industrije. Radi se o aferi pod kodnim nazivom “Hipokrat”, koja je uzdrmala hrvatsku javnost krajem 2012.godine. Farmaceutska tvrtka je optužena za podmićivanje liječnika u cilju ostvarivanja veće potrošnje njihovih lijekova, a na teret HZZO-a, dakle društvenog novca. Ta je afera iznjedrila i javno propitivanje stručnih usavršavanja koje su hrvatskim liječnicima gotovo isključivo dostupna uz donacije farmaceutskih tvrtki, a koje za uzvrat očekuju povećanje potrošnje njihovih proizvoda, odnosno povećanje profita od prodaje lijekova. Time se u fokus javnosti ponovno postavilo i pitanje o sve učestalijem prozivanju farmaceutske industrije za nametanje upotrebe nepotrebnih lijekova, poticanje na snižavanje kriterija za indiciranje lijekova, ali i poticanje na povećanu upotrebu medikamentoznih oblika prevencije uz zanemarivanje poticanja osnovnih higijenskih i zdravih životnih navika.

Iz sveukupno gore navedenih teškoća s kojima se pacijenti u Republici Hrvatskoj dnevno sreću, a odnose se upravo na medicinska pitanja, proistječe i karakterizacija njihova statusa kao diskriminiranih, iskorištavanih i nemoćnih. Ipak, nije ni uvijek niti pretežito tako te bi se ovakav opis položaja pacijenata u Republici Hrvatskoj trebao prvenstveno sagledati kroz prizmu upozorenja na ono što će izgledno tek uslijediti ako se stanje ne počne sanirati. Naime, sve učestalije pojave opisanih nepravilnosti rezultiraju sve težim položajem korisnika zdravstvenih usluga te će doći do potpunog urušavanja javno-zdravstvenog sustava, koji je ovako dugo izdržao izgledno samo zahvaljujući decenijama iznimno visoko-kvalitetne javne zdravstvene zaštite u sustavu koji nije poznavao tržišne odnose.

U Republici Hrvatskoj je vrlo teško pronaći osobu koja nije ostvarila pravo na osnovno zdravstveno osiguranje. S te strane promatrano, Republika Hrvatska ima vrlo veliku, gotovo stopostotnu osiguranost svojih građana u pogledu obveznog zdravstvenog osiguranja.

Zdravstveni osiguranici u Republici Hrvatskoj imaju vrlo širok spektar osiguranih usluga, a nedovoljna definiranost osnovnog tj. bazičnog paketa osiguranih zdravstvenih usluga činjenično dozvoljava razne zloupotrebe sustava. Možda bi najbolje opisalo ukupnu sliku položaja zdravstvenog osiguranika u Republici Hrvatskoj: na papiru ima sve, a u praksi vrlo često opseg toga “sve” ovisi o osobnim poznanstvima, vezama pa i mitu.

U odnosu na dostupnost zdravstvene zaštite hrvatski građani imaju iz dana u dan teži položaj. Hrvatsko gospodarstvo nema mogućnost pratiti sve zahtjevnije standarde kvalitete zdravstvenih usluga, a politika ne promišlja nimalo ozbiljno o sustavnim reformama zdravstvenog sustava. Većinu onoga što su dosadašnje vlasti poduzimale i nazivale reformom zdravstva, odnosilo se na prilagodbu novim troškovima s isto ili manje sredstava. Tako su te “reforme” i shvaćene kao restrikcije opsega osiguranih zdravstvenih usluga. Pri tom se ne vodi računa o jednakosti i pravednosti toliko koliko o političkim posljedicama pa se može uočiti kako se npr. smanjuju osigurani lijekovi i pomagala za one grupacije bolesnika koje nisu dovoljno bučne, a čak i velikodušno povećavaju za one koji mogu dovoljno snažno u javnosti razvikati svoj problem, ali (što je političarima daleko važnije) i zahvalnost za nekakve ustupke.

Primjerice najnovija promjena u vladajućoj strukturi svoje prve “reformske” korake u zdravstvu usmjerila je na raspravu o medicinski potpomognutoj trudnoći, jer je bilo vrlo očito kako se zainteresirana skupina građana može snažno boriti za svoja prava. Njihova snaga je očito u tome što činjenično nisu pogođeni nikakvom teškom bolešću te im je i psihofizička snaga za upuštanje u izravnu borbu s politikom i vlastima daleko veće nego bilo koje skupine oboljelih osoba. Javna rasprava je bila i vrlo bučna i vrlo duga te su ostali, vrlo značajni i teški problemi u zdravstvenom sustavu bili potpuno udaljeni od javnosti, ali i od početka rješavanja. Na tomu sličan način politički se marketing poigrava vrlo često s građanima kada je u pitanju upravo zdravstveni sustav te upliv volje građana na istinske probleme nije izgledan.

Institucije najčešće ističu kako je problem zdravstvenih osiguranika u nedostatku financijskih sredstava. Na takav način vrlo brzo ušutkaju one koji propituju njihov rad, iako je jasno kako svaka ekonomska analiza može ponuditi ista kratkoročna i dugoročna rješenja: kratkoročna u štednji, a dugoročna u dobro promišljenim ulaganjima u zdravlje.

Umjesto slijeđenja tako jasnih naputaka, u hrvatskom zdravstvenom osiguranju nema pomaka, jer je zdravstveni sustav u cijelosti nedostupan ocjenjivanju javnosti te je rad zdravstvenih institucija potpuno nejasan. Tako se ne propituju odluke poput onih kojima se nude i provode restrikcije osnovnog paketa zdravstveno osiguranih usluga u bazičnom paketu, što vodi u zatvaranje postojećih zdravstvenih radnih mjesta u javnom sektoru zdravstva te otvaranje privatnih zdravstvenih ustanova, namijenjenih i dodatno i dopunski osiguravanim uslugama. Iako izgleda kao logično i ispravno, ovo je izravno pogodovanje onima koji u svojem radu žele djelovati sukladno tržišnim odnosima te svoj profit graditi na uslugama u zdravstvu i to na štetu onih koji su najpotrebniji pomoći neke zajednice: bolesnih i nemoćnih. Takva politika predstavlja izravno osiromašivanje sustava javnog zdravstva, od smanjenja sredstava do smanjenja radnih mjesta i preljev zdravstvenih radnika u privatni sektor i nudi crne perspektive za hrvatske zdravstvene osiguranike. Zdravstvene usluge će izgledno postati vrlo teško dostupne.

Samo u posljednjih 10 godina, broj liječničkih radnih mjesta u javnom zdravstvenom sustavu izravnog pružanja medicinskih usluga smanjen je za nekoliko tisuća i taj trend se očigledno nastavlja. U javnim medijima se već najavljuje i veliki odljev dobro školovanih stručnih zdravstvenih kadrova iz Hrvatske u ostale zemlje članice Europske unije, koje su već najavile dolazak agenata koji će praviti popise željenih stručnih kadrova…

Nedostatak promišljene politike koja bi dovela u ravnotežu privatno i javno zdravstvo u Republici Hrvatskoj se dade vidjeti i kroz izravni primjer u kojem se i sam Predsjednik Republike Hrvatske odaziva skupu i podržava inicijativu kojom se predstavlja vizija kojom bi Republika Hrvatska kroz ponudu zdravstvenih usluga ulaskom u Europsku uniju trebala postati vrlo dobro posjećena od strane onih građana iz zemalja članica Europske unije, koji bi se koristili relativno jeftinim zdravstvenim uslugama te bi se tako hrvatsko gospodarstvo “dičilo izvozom” medicinskih usluga.

U prijevodu na građanima razumljiv jezik, privatne zdravstvene usluge u Hrvatskoj postatće “hit” građanima iz zemalja Europske unije u kojima su te iste, također privatne zdravstvene usluge, višestruko skuplje. Posljedično će gotovo svi privatni liječnici u Republici Hrvatskoj raditi isključivo za građane Europske unije, a svi koji stječu znanje u javnim ustanovama pobjeći će iz njih čim steknu uvijete za odlazak. No, ne treba zanemariti niti činjenicu kako će svako zdravstveno osiguranje u zemljama članicama Europske unije, a sukladno Naputku 2011/24/EU, koji treba stupiti na snagu 25. listopada 2013., imati za prioritet svoje osiguranike uputiti na Jadransko more na vrlo dugotrajno ljetovanje kako bi u tom vremenu obavili čim više zdravstvenih usluga, a koje će to isto osiguranje plaćati po višestruko manjim cijenama od ugovorenih u njihovim državnim granicama za te iste usluge i osiguranike u državnim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Posljedično će javne zdravstvene ustanove, a koje su već preopterećene i s dugim listama čekanja, biti još nedostupnije građanima Republike Hrvatske.

Tijekom korištenja zdravstvenih usluga, hrvatski građani imaju sve više spoznaja o tome kako postoji Zakon o zaštiti prava pacijenata, a sam sadržaj toga akta nedovoljno poznaju i vrlo često smatraju kako im isti nudi zaštitu od smanjenja opsega osiguranih usluga.

Dakle, hrvatski građani prepoznaju smanjenja opsega osiguranih zdravstvenih usluga kao kršenje prava pacijenata, što činjenično nije u istoj kategoriji prava s ljudskim pravima. Neprepoznavanje sadržaja i smisla prava pacijenata, građani dodatno pogoduju ugrožavanju tih prava.

Unatoč vrlo opsežnim i detaljnim razradama, izvjesno je kako Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama također ne pruža dovoljno učinkovitu i nepristranu pomoć u zaštiti ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama. Ovome zasigurno doprinose izražene opće teškoće u funkcioniranju institucija u Republici Hrvatskoj. Također je važno istaknuti kako su u provedbu ovih zakonskih odredbi uvelike uključene institucije socijalne skrbi, koje sasvim očito, a sudeći prema brojnim razotkrivenim aferama u Republici Hrvatskoj, imaju podosta nepravilnosti u radu. Sukladno iskustvima Udruge, većina problema povezanih s pravima osoba s duševnim poteškoćama ostaje u potpuno zasebnoj zoni interesa, koja gotovo u cijelosti izmiče javnosti.

Pokušaji Udruge da sukladno zakonskim odredbama, uputi osobe s duševnim smetnjama da se za pomoć obrate Državnom povjerenstvu pri Ministarstvu zdravlja, u više je navrata bilo neuspješno, tako da su te osobe povratno izvijestile kako s članovima povjerenstva ne mogu nikako doći u kontakt. Isto je pokušala i aktivistica Udruge, koja također nije uspjela doprijeti ni do jednog od sedam članova povjerenstva.

2.4 Definiranje problema

Problemi u sustavu zdravstva su uvijek vrlo kompleksni i često isprepleteni sukobima interesa. Položaj korisnika zdravstvenih usluga je stoga izravno povezan s cijelim nizom problema koje sustav ima. Stoga je potrebno razabrati barem najosnovnije probleme korisnika i istaknuti posljedice koje se potom odražavaju na daljnje produbljivanje problema u cijelom sustavu. Tako se otvara i put ka mogućim rješenjima.

Uzevši u obzir kako su ishodište brojnim drugima, posebno treba obratiti pažnju na sljedeće probleme:

  • Paternalistički odnosi s posljedičnom diskriminacijom;
  • Nema mogućnosti koristiti se pravom na žalbu, odnosno procedura koja jest određena zakonskim okvirom nije učinkovita niti nepristrana;
  • Nedostaju odredbe koji zakonska prava pacijenata mogu provesti u djelo te činjenično nema odrednica kako poštivati prava pacijenata;
  • Nema slobodne odluke pacijenata o sustavu niti u sustavu zdravstva – jer nema nepristrane, potpune, razumljive, istinite informacije ni o čemu povezanim za taj sustav;
  • Nedostaje legislativa o alternativnim načinima liječenja.

Posljedice nerješavanja nabrojanih problema:

  1. a) Sumnjičavost prema struci – “Vrana vrani oči ne vadi,nitko ni za što ne odgovara”;
  2. b) Nemogućnost utjecanja na strukovna pitanja – izbacivanje iz demokratskih principa odlučivanja o najvažnijem sustavu za svakog pojedinca – nema mogućnosti utjecaja na poboljšanja;
  3. c) Nepovjerenje u sveukupnu pravnu državu – otežavanje daljnjih procesa demokratizacije;
  4. d) Okretanje alternativnim načinima liječenja, a za to područje ne postoji pravni okvir.

Sve gore nabrojeno izravno pokazuje kako je često prozivana neodgovornost pacijenata prema zdravstvenom sustavu posljedica njihove činjenične pravne nezaštićenosti.

Vrlo je važno osvrnuti se na česte javne istupe predstavnika institucija i vlasti, a koji za problem zdravstva vrlo jasno okrivljuju nedostatak materijalnih sredstava odnosno pad standarda, ekonomsku krizu, nizak BDP i slične ekonomske razloge. Dakako, financijska situacija jest iznimno važna i količina sredstava predstavlja limitirajući faktor za osiguravanje zdravstvenih usluga u sustavu javnog zdravstva. Ipak, činjenice ukazuju kako je daleko veći problem od nedostatka sredstava taj što nema transparentnosti u korištenju sredstava predviđenih za javno zdravstvo.

Također je zdravstvo u državnoj politici nominalno među prioritetima, dok se prilikom “rezanja državnog proračuna” redovito najprije umanjuju prava iz zdravstvenog osiguranja i pri tom građani nemaju vidno manje osiguranih usluga. Time se gotovo otvoreno prikazuje kako su sredstva nepravilno korištena, a to znači kako je ta sredstva netko usmjeravao na “nepotrebne troškove”, što sasvim jasno govori kako su sredstva korištena u nečiju osobnu korist.

Trenutno stanje u sustavu zdravstva u Hrvatskoj ukazuje na opću potrebu demokratizacije sustava zdravstva, koja podrazumijeva partnerske, ujedno i aktivne uloge pacijenata u ukupnom sustavu, omogućenje jasnog tijeka novca izdvojenog za javno zdravstvo i transparentnog određivanja i političkih i medicinskih prioriteta.

Neučinkovit pravosudni sustav i nepostojanje učinkovitih načina rada s pritužbama pacijenata sprječavaju pozitivne pomake na temelju bilo negativnih bilo pozitivnih praktičnih iskustava samih korisnika te se greške uporno ponavljaju, a niti potiču na učinkovita promišljanja o rješenjima.

2.5 Rješenja

Sukladno istaknutim problemima, slijedi i zaključak kako je žurno potrebno započeti reformu zdravstva na osnovu izmjena odnosa čimbenika toga sustava, za što treba definirati:

  • Prava i zaštitu prava pacijenata;
  • Obveze i odgovornosti pacijenata;
  • Osnovni paket osiguranih zdravstvenih usluga kako bi se moglo definirati i usluge iz dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja;
  • Pravni okvir alternativnih načina liječenja.

Osvrt na mogućnosti:

Teoretski bi se tek nakon zakonskog definiranja gore nabrojenih parametara, moglo početi raditi na transparentnijoj kontroli stručno medicinskih pitanja u zdravstvenom sustavu, a da isti bude okrenut pacijentu tj. čovjeku. U praksi se svako medicinsko pitanje postavlja ispred gore nabrojenih te ova pitanja nikako ne dolaze na red za rješavanje. Time se uspostavlja “circulus vitiosus” iz kojega netko treba smoći hrabrosti iskoračiti. U Republici Hrvatskoj još nemamo takvu osobu na poziciji s koje bi se to dalo i napraviti. Tako se već preko dva desetljeća napreduje u vrlo malim i sporim pomacima koje javnost teško i zamjećuje.

Ipak, postoji zakon o zaštiti prava pacijenata, sve više informacija o pravima pacijenata se širi u općoj populaciji, sve više ljudi prepoznaje svoja prava korisnika zdravstvenih usluga, sve češće se zamjećuje razlikovanje prava iz osiguranja i ljudskih prava… Ovi mali pomaci ipak nezaustavljivo vode u demokratizaciju sustava zdravstva, a koliko će je Republika Hrvatska dugo morati čekati činjenično ne ovisi samo o hrvatskim prilikama, već daleko širim, čak globalnim.

Stavljanje građana u središte zdravstvenog sustava postala je krilatica kojom se već na dnevnoj bazi koriste voditelji strategije zdravstva, kako u okviru Svjetske zdravstvene organizacije tako i u pojedinim zemljama svijeta. Već pojava takve krilatice po sebi zorno ukazuje koliko je udaljen čovjek od središta zdravstvenog sustava, no ujedno ukazuje i na sve veću svijest o potrebama strukturnih reformi toga sustava i to na globalnoj razini.

Hrvatski pacijenti nisu u znatno ni boljoj ni goroj situaciji te je na primjeru položaja hrvatskih pacijenata moguće sagledavati i daleko širi kontekst razvijanja novih odnosa unutar čimbenika zdravstvenog sustava. No, uzevši u obzir sve navedeno u gornjem tekstu, stanje je vrlo ozbiljno i prijeti potpunim urušavanjem sustava javnog zdravstva te je potrebno vrlo žurno započeti istinske mjere reforme sustava zdravstva.

Poboljšanje statusa pacijenata u Republici Hrvatskoj moguće je jedino kroz temeljito reformiranje društvenih odnosa, a ostala ponuđena takozvana rješenja su trenutačna reagiranja na tekuće probleme unutar pojedinih dijelova sustava, koji su već očito počeli pucati po šavovima. Malo tko o tome želi raspravljati na ovako širokoj osnovi, naročito jer je preširoka platforma ujedno ograničavajuća za učinkovitost poduzetog. Posebice to treba sagledati kroz prizmu činjenice da se učinkovitost političkih odluka, a odluke o zdravstvu su političke, vrednuje u kratkoročnim političkim mandatima, a ne općim dobrom.

Udruga u kontinuitetu od 1999. godine predlaže mjere koje bi dovele do dugoročnih promjena koje omogućuju reformiranje sustava zdravstva. Također je i tek imenovanom Ministru zdravlja Republike Hrvatske, 25. siječnja 2012. godine, ponudila sljedeći popis tema o kojima treba žurno promišljati te je dostavila sljedeće prijedloge rješenja:

  • Uloga pacijenata u sustavu zdravstva – uvođenje partnerskih odnosa – Preporuka br. 5 Vijeća Europe iz veljače 2000. godine – uspostava institucije neovisnih zastupnika prava pacijenata (skica reforme zdravstva kao temelj razgovora)
  • Izmjene Zakona o zaštiti prava pacijenata (revidirati sadržaj Prijedloga nacrta Zakona pravima, obvezama i odgovornostima pacijenata) – stvaranje pretpostavki za uvođenje institucije neovisnih zastupnika prava pacijenata
  • Uključivanje sadržaja o pravima pacijenata u nastavne kurikule osnovnih i srednjih škola unutar sadržaja o ljudskim pravima
  • Uvođenje posebnih edukacijskih sadržaja koji će približiti sustav zdravstva svim građanima – od osnovnih škola dalje uključiti i sadržaje koji će govoriti o sustavu zdravstva, a ne samo o zdravlju i medicini
  • Informativno – edukacijski sadržaji za udruge bolesnika, nevladine udruge koje se bave ljudskim pravima, pravima potrošača te za opću populaciju (za udruge posebni seminari, za građane: tribine, tiskani materijali, audiovizualni materijali…)
  • Odnosi s javnošću Ministarstva zdravlja koji uključuju sadržaje kojima Ministarstvo približava zdravstveni sustav građanima
  • Edukacija zdravstvenih radnika: seminari (predavanja i radionice) o pravima pacijenata za sve zdravstvene ustanove (njihove uposlenike) u sklopu trajne edukacije
  • Osmišljavanje kurikuluma na svim razinama formalne edukacije o pravima pacijenata kako bi se buduće generacije prilagodile već tijekom redovnog obrazovanja
  • Plan razvoja zdravstvenog prava kao polivalentne discipline (poslijediplomski studiji, doktorski studiji, priprema kadra za neovisne zastupnike prava pacijenata u Republici Hrvatskoj)
  • Razrada plana kojim će se utvrditi dinamika predloženih koraka
  • Razrada plana financiranja ukupnog projekta (od korištenja EU fondova, uspostave izdvojenog fonda u kojeg bi dužnost imale uplaćivati sve tvrtke koje se bave osiguravanjem zdravstvenih usluga i u kojeg bi se uplaćivale dijelom i globe naplaćene od pravomoćnih presuda na domaćim sudovima u svezi s kršenjima ljudskih prava pacijenata).

Dobivena je pismena i usmena preporuka za projekte Udruge koji se odnose na edukaciju udruga, građana i zdravstvenih radnika. Udruga provodi te projekte uz financijsku podršku Ministarstva zdravlja, lokalnih uprava te samih zdravstvenih ustanova, ali činjenično u minimalnom obliku te je učinak daleko manji nego li bi mogao biti uz jasniju političku podršku. Također je u potpunosti zanemaren najvažniji od prioriteta za uspostavu promjena: hitna izmjena legislative o pravima pacijenata. O alternativnim načinima liječenja nije još otvorena nikakva javna rasprava niti ima naznake za isto.

  1. Zaključak

Položaj korisnika zdravstvenih usluga u Republici Hrvatskoj ne bi se moglo smatrati ni posebno boljim ni posebno lošijim kada bi se istog uspoređivalo sa zemljama u okruženju i zemljama članicama Europske unije. Položaj pacijenta je to lošiji što ima više općih društvenih teškoća, a Republika Hrvatska ni po tome ne odskače niti u regiji niti u ukupnoj Europi.

Ipak, može se izraziti opće karakteristike položaja hrvatskih pacijenata, a koje su izgledno zajedničke i zemljama u okruženju pa i mnogim zemljama članicama Europske unije:

  • Slab položaj u društvu;
  • Slab utjecaj na sustav zdravstva;
  • Slaba zaštićenost i ljudskih i osiguraničkih prava;
  • Sve lošija dostupnost zdravstvenih usluga sa sve lošijim perspektivama.

Poboljšanje položaja pacijenata može se zasigurno ostvariti izmjenom općih odnosa u društvu te demokratizacijom sustava zdravstva. No, demokratizacija jednog od najkompleksnijih, najzatvorenijih i najnetransparentnijih sustava je velik zadatak.

Rješavanje nagomilanih problema u sustavu zdravstva, izgledno je kroz poticanje partnerskih odnosa svih čimbenika zdravstvenog sustava, a za postizanje toga potrebno je sustav učiniti transparentnim za same korisnike, promijeniti autokratsko ponašanje nadležnih institucija te učiniti svaki napor kako bi se promijenilo gotovo autistično ponašanje većine zdravstvenih radnika i njihovih udruga. U Republici Hrvatskoj je takvo rješenje izgledno daleko, kako radi postojećih paternalističkih odnosa u društvu, tako i poradi neučinkovitih institucija, neprimjerene pravne zaštite i sveprisutne korupcije na svim razinama društvenog djelovanja, a kozmetika dnevne politike ne može to znatnije prikriti.

Stoga je prioritet za rješavanje velike većine problema u sustavu zdravstva, a svakako za postizanje željenog položaja pacijenata, podizanje svijesti među samim građanima o potrebitosti njihovog aktivnog učešća u donošenju i provođenju zdravstvene politike.

Rezime

Osnova za analizu trenutačnog položaja hrvatskih pacijenata i njihovih problema je bogato praktično iskustvo u radu s pritužbama pacijenata. Dan je osvrt na stanje legislative koja se odnosi na područja koja imaju izravan utjecaj na položaj pacijenata, kao što su to društveni odnosi, stručna medicinska pitanja te zdravstveno osiguranje.

Na temelju navedenog prepoznati su neki važniji problemi koji imaju utjecaj na položaj pacijenata u Republici Hrvatskoj te razložena moguća rješenja, koja sadržavaju upute o potrebitosti poboljšanja legislative o pravima pacijenata, uvođenja informativnih i edukativnih sadržaja o sustavu zdravstva na svim razinama, od predškolskog uzrasta do najviših stručnjaka na području medicine te poticanja građana na njihovu aktivnu ulogu i učešće u kreiranju zdravstvene politike.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s