Smrt po Zakonu!

Groblja i grobna mjesta – pravna pitanja

Uprava groblja je dužna prije dodjele grobnog mjesta, odnosno grobnice drugom korisniku premjestiti ostatke preminulih iz napuštenog groba u zajedničku grobnicu izgrađenu za tu namjenu!

Ili, smrt po Zakonu!

Piše: mr.iur. Darko Graf

Većina ljudi već za svoga života počinje razmišljati o načinu kojim bi svojim nasljednicima pomogli u snošenju troškova vlastitog pogreba, pa se onda odlučuju za plaćanje članarine u različitim društvima ili udrugama za posmrtnu pripomoć, koje u različitim pretplatnim modelima nude ove ili one usluge po ostvarenju “osiguranog slučaja”, naime – smrti njihovog člana i takva skrb o smanjenju financijskih izdataka nasljednika je u skladu sa široko rasprostranjenim stavom u našem društvu da ne treba “biti na teret djeci” čak niti u trenutku smrti, što je prihvatljivo i razumljivo.

Međutim, zanimljivo je pravno pitanje prijenos prava korištenje groba odnosno grobnog mjesta i način na koji se to može napraviti, razlikuju li se situacije kada su nečiji posmrtni ostaci u grobu od onih u kojime se radi o praznom grobnom mjestu, može li se slobodno trgovati grobnim mjestima i s tim povezana pitanja. Cijelu problematiku oko groblja regulira Zakon o grobljima (Narodne novine br. 19/98, 50/12), kao poseban zakon (“lex specialis”) koji uzima u obzir specifičnosti građanskopravnih odnosa u svezi grobnih mjesta, dok se kao općeniti propis primjenjuje Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11) u kojemu možemo naći općenite odredbe o kupoprodaji, prijenosu vlasništva i slično, a u odnosu na obveze održavanja i upravljanja grobljima primjenjuje se i Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13) koji kao komunalnu djelatnosti, između ostalih, propisuje i “održavanje groblja i krematorija i prijevoz pokojnika”.

Pod održavanjem groblja i krematorija ovaj zakon podrazumijeva održavanje prostora i zgrada za obavljanje ispraćaja i sahrane pokojnika, te ukop i kremiranje pokojnika, a pod prijevozom pokojnika preuzimanje i prijevoz umrle osobe od mjesta smrti do mrtvačnice na groblju ili krematoriju. Inače, komunalne djelatnosti mogu obavljati 1) trgovačka društva koje osniva jedinica lokalne samouprave (općina, grad) pa onda imamo Gradska groblja d.o.o., Komunalac d.o.o. i slična društva čiji je osnivač određeni grad ili općina i kojima je jedina svrha postojanja obavljanje ovih djelatnosti; 2) javne ustanove koju osnivaju jedinica lokalne samouprave (također pravne osobe koje se osnivaju bez namjere ostvarivanja odnosno stjecanja dobiti), 3. službe – vlastiti pogoni koje osniva jedinica lokalne samouprave (u ovom slučaju imamo npr. “jedinstveni upravni odjel” neke općine, koja sama obavlja posleove “uprave groblja”; 4) pravne i fizičke osobe na temelju ugovora o koncesiji te 5) pravne i fizičke osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.

Prema Zakonu o grobljima, groblja su komunalni objekti u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba na čijem području se nalaze. Njima upravlja pravna osoba ili drugi subjekt osnovan prema uvjetima i na način propisan posebnim propisom, a zakon je naziva “uprava groblja”. Posao upravljanja grobljem podrazumijeva dodjelu grobnih mjesta, uređenje, održavanje i rekonstrukciju groblja (promjena površine, razmještaj putova i sl.) na način koji odgovara tehničkim i sanitarnim uvjetima, pri čemu zakon nalaže vođenje računa o zaštiti okoliša, te krajobraznim i estetskim vrijednostima.

Umrlog se u pravilu ukapa na groblju koje se nalazi na području jedinice lokalne samouprave (općina ili grad) na kojem je umrli imao prebivalište, ali ovo pravilo nije strikno ili apsolutno obvezno, pa se pokojnika može ukopati i na groblju koje je on odredio za života ili koje odredi njegova obitelj, odnosno osobe koje su dužne skrbiti o njegovu ukopu. Štoviše, umrlog se može ukopati i izvan groblja (npr. u dvorištu, pokraj vikendice i slično), ali samo uz odobrenje koje daje tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalne poslove uz prethodno mišljenje tijela jedinice lokalne samouprave nadležne za poslove zdravstva. Na zahtjev određene osobe, uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu te o tome donosi rješenje, protiv kojega se može izjaviti žalba nadležnom tijelu za komunalne poslove jedinice lokalne samouprave. Visinu ove naknade (koja je zakonom propisana kao godišnja) za korištenje grobnog mjesta utvrđuje uprava groblja u skladu s uvjetima i mjerilima propisanim odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (npr. općinsko vijeće odredi uvjete i mjerila prema kojima će uprava trgovačkog društva Komunalac d.o.o., kojega je osnivač ista ta jedinica lokalne samouprave, odrediti visinu godišnje grobne naknade, pa tim mjerilima odredi da je najniža godišnja grobna naknada 100,00 kuna, a najviša 600,00 kuna, s tim da je viša u centru groblja skuplja, a niža na vanjskim rubovima i slično).

Iz ovoga vidimo da se kod dodjele prava na korištenje grobnog mjesta ne događa prijenos vlasništva nad grobnim mjestom jer “su groblja komunalni objekti u vlasništvu jedinica lokalne samouprave”, kako je to ranije navedeno, pa je u pravnom smislu ispravno reći “nositelj prava korištenja grobnog mjesta” ili “ovlaštenik prava korištenja grobnog mjesta”, a ne “vlasnik groba” ili “vlasnik grobnog mjesta” za onoga tko ima najšire zakonom dopuštene ovlasti u pogledu određenog groba.

Međutim, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi, oprema i uređaj groba izgrađeni na grobnom mjestu smatraju se nekretninom pa, stoga, ako se uz ustupanje grobnog mjesta prodaje ili na drugi način prenosi vlasništvo opreme, odnosno uređaja groba novi korisnik grobnog mjesta dužan je uz ugovor o ustupanju upravi groblja priložiti i dokaz o uplaćenom porezu na promet te nekretnine. Dakle, pored ugovora o kupoprodaji stana, kuće i drugih “uobičajenijih nekretnina”, nadležnoj poreznoj upravi moramo prijaviti i ugovor kojim prenosimo pravo korištenja grobnog mjesta na drugu osobu, uvijek kada se uz ovaj ustup prodaje ili na drugi način prenosi (npr. daruje) vlasništvo uređaja odnosno opreme groba (primjerice: nadgrobnog spomenika, mramornih oplata, vaza i slično).

Pravo ukopa uz korisnika grobnog mjesta imaju i članovi njegove obitelji, a korisnik grobnog mjesta može dopustiti privremeni ukop i drugim osobama. Nakon smrti korisnika grobnog mjesta, pravo korištenja grobnog mjesta stječu njegovi nasljednici (dakle, pravo korištenja, a ne vlasništvo nad grobnim mjestom). Korisnik grobnog mjesta može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama, s tim da se taj ugovor mora dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika u grobni očevidnik. Jednom kada je pravo korištenja određenog grobnog mjesta dodijeljeno određenoj osobi, ona je dužna brinuti se o uređenju i održavanju dodijeljenog grobnog mjesta.

Zakon o grobljima nameće određena ograničenja i u pogledu natpisa na grobovima, pa propisuje da ti natpisi ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, niti na bilo koji način povrijediti uspomenu na pokojnika. Ako korisnik grobnog mjesta ili netko drugi umjesto njega ne plati 10 (deset) godina grobnu naknadu, grobno mjesto se smatra napuštenim i može se ponovo dodijeliti na korištenje, ali tek nakon proteka 15 (petnaest) godina od posljednjeg ukopa u grob, odnosno nakon proteka 30 (trideset) godina od ukopa u grobnicu. Prijašnji korisnik grobnog mjesta koje se smatra napuštenim može raspolagati svojom nekretninom (izgrađenom opremom i uređajem groba (nadgrobna ploča, nadgrobni spomenik i znaci, ograda groba i sl.) tek nakon što plati dužni iznos grobne naknade sa zakonskim zateznim kamatama. U protivnom smatrat će se da se radi o napuštenoj imovini kojom uprava groblja može slobodno raspolagati. Uprava groblja je dužna prije dodjele grobnog mjesta, odnosno grobnice drugom korisniku premjestiti ostatke preminulih iz napuštenog groba u zajedničku grobnicu izgrađenu za tu namjenu.