Hrvatska razmišlja?! Pa, lako je moguće da ima takvog čega još uvijek kod – nas! Jer, cinici bi “mirne duše” mogli reći: “Da Hrvatska razmišlja ne bi tako izgledala naša stvarnost kako već izgleda!?” Tko uopće misli umjesto nas? Od najranije dobi za to se “pobrinu” roditelji, potom tete u vrtićima, pa učitelji u školama, a poslije umjesto nas misle šefovi, odmah zatim u naše ime misle političari, pa razno-razni stručnjaci, institucije, Crkva, mediji i tako do… smrtnog časa!
Uostalom “ovce idu za onim ovnom koji ih vodi na solilo” zabilježio je to Miroslav Krleža. A Ivo Andrić je u svojoj rezignaciji išao još korak dalje, pa se pitao: “Da li su ovo misaona bića? Stvorenja sa ljudskom dušom? Ponekad mislim da nisu. (Postoji priča kako su jednom jednog od njih uhvatili u laži i prevari na štetu jedne udovice i njene siročadi; kad ga je neko upitao: Imaš li ti, bolan, dušu? On je jednostavno odgovorio: Šta će mi duša? Nisam gajdaš da duvam”
Eto ga na. Ipak, ako je tako kako kažu i Krleža i Andrić, zašto smo mi, “manji od makovog zrna” išli pokrenuti rubriku Hrvatska razmišlja?! Prije svega, s preostalom nadom da će se u šarolikoj zbilji naći ljudi od različitih struka i zanimanja, s različitim svjetonazorima, ali sa jednom zajedničkom polazišnom točkom: da ne gledaju našu svakodnevnicu kroz ružičaste naočale, ali da je u njima još ostala trunka “zdrave vjere i nade” da ovaj brod koji se slobodno može zvati i Titanikom, a na kojem se svaki građanin “lijepe naše” zatekao što svojom voljom, što svojom “krivicom” da se ne “nasuče na hridi”.
I da nema crnih tonova za kraj, već da u svojoj poruci koja dolazi kroz življenje i promišljanje svakodnevnice svakoga od njih, progovore “vedri, istančani, svijetli i prozračni tonovi” koji bi nam mogli malo uliti nadu kad ionako već “orkestar na brodu svira”, a nitko ne “izvlači čamce za spašavanje”…
Zato rubrika Hrvatska razmišlja?! – Pa, uz šalicu kave u dobrom društvu sa sugovornicima koje ćemo vam ponuditi svakog utorka oko “okruglog stola”, a u svojem društvu prijatelja i kolega, susjeda i poznanika, “bistrite i vi i razvijajte možđane” za jedan “ljepši i bolji svijet!”
Misliti i sanjati ionako može svatko! Makar i stajala ona narodna poslovica da: čavao koji strši mora dobiti po glavi! U svakom slučaju: ne dajte se smesti! Već, “uz malo šoldi, puno vire u to jubavi bez mire” ili samo slušajte kako drugi “traže rješenja” i učite od njih ili i vi malo doprinesite tom “ljepšem, boljem, pravednijem i radosnijem svijetu” o kojem svi tako rado pričamo ili sanjamo…
Vaša: Hrvatska razmišlja?!, portal ZMUSK
Zrnca mudrosti uz šalicu kave 