Da kažem i nekoliko riječi o CERN-u i njegovom hadronskom sudaraču čestica u Francuskoj i Švicarskoj. Taj uređaj izgrađen u obliku prstena dugačkog 27 kilometara, smješten je ispod površine zemlje jer bi moglo doći do nekih “nepredviđenih posljedica”. Kada smo prije više desetljeća testirali nuklearne bojne glave postavili smo ih duboko ispod površine zemlje, jer pokusne eksplozije takvog oružja nije baš “zgodno” vršiti na površini, zar ne? Stephen Hawking, jedan od najbriljantnijih umova u povijesti, uporno upozorava: “Božja čestica bi mogla uništiti univerzum!” Higgsov bozon, znan i kao Božja čestica, elementarna je čestica u standardnom modelu fizike čestica. Znanstvenici u CERN-u navodno žele saznati kako Bog, što bismo mi kršćani rekli, drži sve na okupu: što je to što svu materiju drži na okupu. No, to je samo dio onoga što tamošnji znanstvenici rade s hadronskim sudaračem čestica. Oni, između ostalog, smatraju da oko nas postoje paralelne stvarnosti, druge dimenzije te da ondje mogu obitavati neke druge inteligencije. No, nije Bog bez razloga stavio ta druga stvorenja s druge strane vela i zaključao vrata. Znakovito je da je direktor CERN-a Rolf Heuer u intervjuima za britanske medije priznao da u CERN-u pokušavaju otvoriti prolaz ka drugim dimenzijama. Te je kazao: “Kad otvorimo ta vrata nešto bi moglo proći kroz njih u našu stvarnost, ili bismo mi mogli poslati nešto u njihovu.” CERN je, inače, izgrađen u Saint-Genis-Pouillyju, općini u departmanu Anin u istočnoj Francuskoj, što je naziv tog gradića, ali u davnoj prošlosti to mjesto se zvalo Appolliacum. Ondje je bio izgrađen hram grčkom bogu Apolonu, jer tada se vjerovalo da je to prolaz u podzemni svijet.
Također je zanimljivo da se ispred sjedišta CERN-a nalazi kip hinduskog boga Šive, boga razaranja. Dakle, taj bog, koji razara na molekularnoj razini, pleše svoj kozmički ples neposredno ispred CERN-ovog kompleksa u Ženevi! (Neki, osim toga, kažu da sam naziv “CERN” ima simboličke veze s imenom rogatog boga Cernunnosa iz keltske politeističke tradicije). Kako god bilo, Apolliacum je bio prolaz ka bogu Apolonu, a u Otkrivenju piše da će na zemlju sići anđeo s ključem od bezdana (Otkrivenje, 20:1., “I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci”). On otvara vrata i, što mislite koji je bog ondje vladar? Vladar nad tim bezdanom je Apolion odnosno Abadon, grčki Apolion – Upropastitelj. Njegovo ime na hebrejskom je Abaddon, a na grčkom Apollyon. Dakle, upravo tamo gdje stoluje kralj nad tim bezdanom mi pokušavamo otvoriti vrata koja vode do…netko bi mogao reći…do vrata pakla (Otkrivenje 20:3., “(anđeo) zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena”).
Poznati su nam drevni eksperimenti koji su obuhvaćali ljudsko-životinjske kombinacije. Kakve god mutacije bile stvorene u tim zastrašujućim eksperimentima, smatram da imaju odraza u grčkoj i egipatskoj mitologiji gdje, primjerice, nailazimo na stvorenja s tijelom konja ali s trupom čovjeka, ili glavom ibisa i trupom čovjeka. To su, da tako kažemo, nijema svjedočanstva nečega što se dogodilo u davna vremena, i zato su pravljeni ti zapisi.
(napisao Tom Horn,
preuzeto iz časopisa Svjetlost)
Zrnca mudrosti uz šalicu kave 