Ruski model poljoprivrede na malo – drži ključ prehranjivanja cijelog svijeta!

Zamislite da živite u državi gdje sloboda da obrađujete vlastitu zemlju, oslobođeni poreza i bez uplitanja vlasti, ne samo da je uobičajena stvar već je poticana u cilju promicanja suvereniteta pojedinca i snažnih, zdravih zajednica. Sada zamislite da u istoj državi gotovo svi vaši susjedi također obrađuju svoju zemlju, kao dio goleme mreže decentraliziranih, samostalnih “ekosela” koja proizvode više nego dovoljno hrane za opskrbu cijele te zemlje. Mogli biste pomisliti da ovo zvuči kao nekakvo utopijsko tumačenje povijesne Amerike, ali država o kojoj je ovdje riječ ustvari je današnja Rusija. Kako se pokazalo, sadašnji ruski poljoprivredni model je onaj što cvate kao rezultat milijuna malih organskih obrađivanih farmi u obiteljskom vlasništvu koje zajedno proizvode ogromnu većinu hrane koja se konzumira širom te zemlje.

 

Imaju li Rusi više slobode i samostalnosti od Amerikanaca?

Daleko od neodrživog, kemijski ovisnog sustava industrijalizirane poljoprivrede koji danas prevladava američkim krajolikom, ruski poljoprivredni sustav, koji tehnički zapravo nije sustav, vode ljudi iz naroda… za narod. Zahvaljujući tamošnjoj državnoj politici koja doista stimulira samostalno obiteljsko poljodjelstvo i ne prigiba se pred gramzivošću kemijskih i biotehnoloških kompanija kao što je to slučaj u SAD-u, golema većina Rusa slobodno može uzgajati vlastitu hranu na obiteljskim dobrima u privatnom vlasništvu, znanim pod nazivom dače. Prema internetskom blogu The Bovine, ruski Zakon o privatnim vrtnim parcelama, koji je stupio na snagu još 2003. godine, svakom ruskom državljaninu daje pravo na privatnu parcelu zemlje, besplatno, veličine od 2,2 jutra do 6,8 jutra. Svaka takva parcela može se koristiti za uzgoj hrane ili jednostavno kao izletište i za odmor, a država je odlučila da ta zemljišta neće oporezivati. Rezultat takvih nastojanja je fenomenalan, jer ruske obitelji kolektivno uzgoje praktički hranu koja im je potrebna. “U biti, ruski vrtlari dokazuju da vrtlarenje može prehraniti svijet i nam ne trebaju nikakvi GMO-i, industrijske farme, niti ikakvi drugi tehnološki trikovi da bismo osigurali da svatko ima dovoljno hrane”, piše Leonid Šaraškin, urednik engleske verzije Zvonkih cedrova, zbirke knjiga koja objašnjava pozadinu ovog nastojanja da se ljudi ponovno povežu sa zemljom i prirodom.

 

Većina hrane u Rusiji potječe iz kućnih vrtova

Godine 1999. procijenjeno je da 35 milijuna malih obiteljskih parcela diljem Rusije, koje obrađuje 105 milijuna stanovništva, proizvodi oko 50 posto potrebnog mlijeka u toj zemlji, 60 posto potrebnog mesa, 87 posto potrebnog bobičastog i ostalog voća, 77 posto potrebnog povrća i zapanjujućih 92 posto potrebnog krumpira. Drugim riječima, prosječni ruski državljanin slobodno može po tom modelu, uzgajati vlastitu hranu i zadovoljiti potrebe svoje obitelji i lokalne zajednice. “Treba imati na umu da Rusija ima svega 110 dana sezone pogodne za uzgoj godišnje, pa bi u SAD-u, primjerice, vrtlarski prinosi mogli biti znatno veći. Danas, međutim, površina koju zauzimaju travnjaci u SAD-u dvaput je veća od površine pod vrtovima u Rusiji, a ta površina ne stvara ništa osim multimilijarderske industrije koja se bavi održavanjem travnjaka”. Model kućnog vrtlarenja diljem Rusije toliko je učinkovit da ukupan prinosi predstavljaju više od 50 posto cjelokupnog poljoprivrednog prinosa te zemlje. Na temelju brojki iz 2004. godine kolektivna vrijednost svih plodina uzgojenih u kućnim vrtovima u Rusiji jest 14 milijardi dolara ili 2,3 posto ruskog bruto domaćeg proizvoda (BDP-a), a ta brojka samo nastavlja rasti, sve više i više, jer se sve više i više Rusa pridružuje pokretu eko-sela.

(preuzeto iz časopisa Svjetlost)