Kod psihologa

Zamjećivanje obilja
(27.06.2015.)

Kad sam u New Yorku radila sa siromašnima, uvijek bi me zapanjila zahvalnost u srcima onih koji su, u materijalnom smislu, imali tako malo. Na čemu su bili zahvalni? Bili su zahvalni što su živi, što imaju hranu na stolu, što uživaju u suncu i prekrasnu danu, što su zdravi, bili su zahvalni na prijateljima, obitelji te na tome što pridonose svojoj zajednici.

Istodobno, uvijek bi me zapanjio nedostatak zahvalnosti u srcima mnogih koji su, u materijalnom smislu, imali tako mnogo. Kad biste me upitali koji su bili sretniji, bez ikakva bih oklijevanja rekla da su sretniji bili siromašniji ljudi jer su u srcima nosili zahvalnost.

Ono o čemu ovdje govorim vrlo je jednostavno:

Usredotočimo li se na obilje, život će nam biti obilan; usredotočimo li se na nedostatak, u životu će nam uvijek nešto nedostajati. Riječ je isključivo o usmjeravanju pažnje.

Istina je da ne možemo nijekati bol koja se javlja u našem životu. To bi oštetilo naše tjelesno i emocionalno zdravlje. Podjednako je važno i ovo:

Ne možemo nijekati ni obilje u svome životu!

Predlažem vam da za sebe napravite “Knjigu obilja”. Svake večeri prije nego što legnete zabilježite barem 50 prekrasnih stvari koje su vam se toga dana dogodile. “Susan, zar 50! Jedva se mogu prisjetiti i tri!” Očito, ne zamječujete blagoslove u svom životu! Svrha te vježbe upravo je ta da vam u tome pomogne. Neki od zapisa mogu obuhvaćati:

1. Pokrenula sam automobil – Sposobna sam hodati
2. Imam dovoljno hrane – Netko mi je uputio kompliment
3. Djeca mi danas nisu upala ni u kakvu nevolju
4. Osjetila sam sunčevu toplinu na licu
5. Razgovarala sam s jednom od najboljih prijateljica
6. Cvijeće je počelo cvjetati
7. Imam tople vode za tuširanje
8. Dišem – Sunce je izašlo

Zapisi u vašoj Knjizi obilja ne moraju biti blistavi biseri. Zapravo, bolje da nisu. Nikada nemojte zaboraviti da će nam se najveći dio života činiti tmurnim…a takav ni u kom slučaju nije…usredotočimo li se samo na blistave bisere. Uzmimo, primjerice, disanje. Nije li disanje nešto nevjerojatno, sasvim iznimno?!

U početku bi vam pronalaženje pedeset stvari na kojima možete biti zahvlani moglo oduzeti MNOGO, MNOGO, vremena. Uskoro, međutim, blagoslovi će lako kliziti na papir. To je zato jer ćete veliki dio dana provesti TRAGAJUĆI ZA blagoslovima u svom životu, tako da ćete svake večeri moći dodati nove stvari svojoj Knjizi obilja. A svakako ćete ih pronaći! Koristi takvog postupka su očite…

Počnete li tragati za onim dobrim,

Autamatski ćete prestati opažati ono loše…

I osjećat ćete se blagoslovljenima!

Uspijete li stvoriti naviku opažanja obilja, život će vam se preobraziti!

Sjećam se kako sam jednog hladnog, tmurnog zimskog dana sjedila s mamom u njezinoj dnevnoj sobi, samo nekoliko mjeseci prije nego što je umrla. Imala je jake bolove i loše se osjećala. U jednom trenutku kad sam patila zbog njezina bola pogledala me je i rekla: “Vani je hladno…a meni je unutra toplo i ugodno. Moja je kći ovdje…katkad zbilja imam sreće.”

Hej! Ja sam se usredotočila na njezine bolove. Ona se usredotočila na svoje blagoslove. Hvala ti, mama, za tu prekrasnu pouku!

(iz knjige Zahvalnost – način života, Louise L. Hay)

.

Ako dijete ima teškoće u motoričkom planiranju
(20.06.2015.)

Ako vaše dijete ima problema s motoričkim planiranjem bit će mu teško slijediti redosljed ideja i pokreta. Pomognite mu uvježbati tu vještinu u igri pretvaranja. Prvo, ponudite mu da bira što će raditi sljedeće. “Ideš li u zoološki vrt ili u garažu?”. Nakon što se odluči, ugradite u igre fizičke prepreke, odnosno stvorite probleme koje je potrebno riješiti redosljedom radnji.

Ako je njegov autić imao sudar:”O, ne!” Slomio se! Što ćemo sad učiniti?” Uzmite kaminon spasilac ili set alata i zamolite dijete da ga popravi. Pružite mu čekić. Upotrijebite odvijač. Provjerite popravke, vratite alat i nastavite.

Ako je djetetova lutka pala, pitajte ga je li ozlijeđena i treba li joj liječnik. Dajte mu liječnički pribor da pregleda i liječi bebu. Pripremite flastere za pružanje prve pomoći. Čim je lutki bolje, izvorna se igra može nastaviti.

Ako je dijete počelo svirati na glazbenom instrumentu ili pjevati pjesmicu dohvatite dječji mikrofon i predstvaite ga riječima: “Djevojčice i dječaci, predstvaljam vam slavnu Saru! Njena prva pjemsa je …” Proširite predstavu, plješčite, klanjajte se, upotrijebite kazališne rekvizite ili kostime. Dijete će uživati u tome, jer je već vidjelo predstave.

Ako šalje raketu na Mjesec, postanite Mjesec, napravite rukama krug, a zatim se polako udaljavajte.

Ako njegova životinja istražuje džunglu, svojim tijelom, knjigama, stolicama ili drugim predmetima stvarajte prepreke u džungli s kojima će se vaše dijete i njeigva životinja morati suočiti.

Ako likovi iz igre kupuju robu u trgovini, zapišite sve što žele kupiti, a zatim stavite mlijeko, pahuljice i kruh na razne police ili na teško dostupna mjesta koja zahtijevaju od djeteta da ih traži i da se malo isteže kako bi ih dohvatilo.

Kada je dijete u stanju izražavati simboličke ideje, moći ćete ugrađivati razrađene motoričke sekvence u sadržaj igre čim njegove ideje postanu složenije. Dijete će zapamtiti te sekvence kao ideje i primjenjivat će ih ponovno, dajući vam nove prilike za njihovo proširivanje.

(iz knjige Dijete s posebnim potrebama,
Stanley I. Greenspan, Serena Wieder)

.

Pokušajte manje razmišljati o onome što vas uznemiruje
(13.06.2015.)

Možete trošiti vrijeme razmišljajući o neograničenom broju stvari, no većina nas se najviše usredotoči na one stvari koje nas najviše uzmemiruju. Nemojte zanemarivati ono što vas uznemiruje, no nemojte se niti ograničavati time jer tako zanemarujete ono u čemu uživate.

Ralph posjeduje komadić zemlje u napučenom dijelu Chicaga. Svoje najbliže susjede smatra prijateljima. Jedan je od njih ujedno i njegov obitljeksi liječnik. Problem je pristup stražnjim dvorištima. Kuće su smještene vrlo blizu jedna drugoj pa njegovi susjedi do svojih stražnjih dvorišta mogu doći jedino kroz Ralphovo dvorište. No, Ralph često ondje parkira svoj automobil, čime svojim susjedima psrješava put do njihovih dvorišta kojima tako mogu pristupiti pješice, no ne i automobilima.

Moraju li oni doista prilaziti automobilima do kuća? Ne uvijek, no neke je od njih silno uzrujala činjenica da to ne mogu jer im smeta Ralphov automobil. Ralphovi su susjedi pretražili gradske propise i pronašli pravilnik iz 1892. godine po kojem im je bilo zajamčeno pravo prolaza kroz Ralphovo dvorište. Ralph je tvrdio da im je tim propisom zajamčeno pravo prolaza njegovim posjedom pješice, no ne i automobilom.

Ti prijatelji i ugodni susjedi ubrzo više to nisu bili jer su se svi skupili – uključujući i obiteljskog liječnika – i tužili Ralpha da bi im omogućio pristup njihovim dvorištima. Odnosi su se pokvarili samo zato što nitko od njih za prijateljstvo i mir u susjedstvu nije bio spreman žrtvovati nešto nevažno.

Za 70 posto je manje vjerojatno da će se zadovoljno osjećati ljudi koji redovito promišljaju o negativnim stvarima i nesreći, za razliku od onih koji o tome ne razmišljaju.

(iz knjige 100 jednostavnih tajni
sretnih ljudi, dr.sc. David Niven)

.

Zašto je dobro znati voditi?
(6.06.2015.)

Zašto bi, dakle, bilo dobro imati razvijenu sposobnost vođenja? Čak i ako i nemate ambicija biti vođa na veliko (predsjednik države, županije, grada, upravnog ili nadzornog odbora kakve tvrtke, ministar, ravnatelj nečega), sve i da hoćete ne možete izbjeći svoju voditeljsku ulogu u privatnom životu. Osim što vodite sebe a što, složit ćete se, nije uvijek jednostavno, vodite svoju obitelj, ponekad svoje prijatelje i suradnike. Bez obzira što radite, bit ćete uspješniji ako imate neke osobine dobrih vođa o kojima ovdje goovrimo. Bolje ćete obaviti posao, biti zadovoljniji i imati veće šanse za napredovanje (na radnom mjestu, ne u obitelji).

Bolje zapošljavati nego biti zapošljavan?

Nakon dugog iskustva u traženju posla, pronađen je profil “kvalitetnog” djelatnika, kako ga naš poslodavac voli nazivati. Ako zanemarimo veze, te uzmemo u obzir što stvarno poslodavci traže, to je sljedeća osoba:

starost do 28 godina

iskustvo 5 godina (naravno, na istom poslu za koji se traži djelatnik, a razlog za napuštanje starog poslodavca je zaljubljenost u novu firmu)

znanje stranih jezika (našim poslodavcima to znanje najčešće ne treba, ali nekako dobro zvuči)

napredno znanje rada na računalu (ni to im obično ne treba, ali isto dobro zvuči)

kod žena – da su, ako je ikako moguće, neudate, neplodne, da nemaju djecu i da ih nikad neće imati

kod muškaraca – da imaju dvoje, troje djece, ženu koja ne radi i pet kredita, kako bi morali pristati na sve

savršeno zdravlje koje može izdržati barem pet goidna potpunog uništavanja

beskrajno visok IQ koji se koristi samo i jedino kad poslodavac to hoće i na način na koji hoće

inicijativa (ili proaktivnost) na način na koji to poslodavac hoće (samo što nikad nije objasnio kako to točno treba izgledati)

ljubav prema poslodavcu koju je Majka Terezija osjećala prema gubavcima

volja da se sve žrtvuje poslu

potpuni nedostatak slobodne volje i bilo kakvih potreba, osim da se ugodi poslodavcu

Ukoliko se traži dinamična i fleksibilna osoba, firma je u kaosu i treba nekog tko je to u stanju i voljan trpjeti.

Atraktivna zarada prema rezultatima znači da im proizvod ništa ne valja i da trebaju varalicu koja je to voljna i može prodati naivcima.

Mogućnost napredovanja znači da su voljni promijeniti naziv radnog mjesta nakon nekoliko mjeseci, ako djelatnik bude radio za trojicu.

Ulaganje u razvoj djelatnika znači da puno vremena troše na prigovaranje djelatnicima.

Ugodno ozračje znači da se radi od jutra do sutra uz nadu u bolju budućnost.

Kreativan posao znači da nitko ne zna što bi i kako bi točno ta osoba trebala raditi, ali imaju problem koji ne znaju riješiti, pa s enadaju da će to netko novi napraviti.

Ozbiljna firma znači da daju male, ali redovite plaće.

(iz knjige Tko su dobri ljudi?,
Majda Rijavec i Dubravka Miljković)

.

Kako dati oduška osjećajima?
(30.05.2015.)

Samo za tinejdžere (mogu i odrasli malo zaviriti)

Srdžba

1. Vježbajte: šetajte, džogirajte, trčite, plivajte, radite skipove, udarajte rukama i nogama, bacajte, rastežite se, radite sklekove.
2. Udarajte boksačku vreću. (Da biste je napravili, napunite jutenu vreću mokrim novinama i pustite ih da se osuše i stvrdnu ili je napunite pijeskom).
3. Bušite balone, špekuljate se, derite novine ili staru tkaninu.
4. Vodite dnevnik ili zapisujte bolne doživljaje na komadićima papira pa ih uništite.
5. Otiđite na neko tiho mjesto i opustite se.
6. Čvrsto stiščite plastelin, igrajte se tijestom, glinom za modeliranje ili plišanim igračkama.
7. Bacajte komadiće leda, zamotane slatkiše, čepove ili čokoladu u omotu (a zatim pojedite komadiće)
8. Slušajte glasnu glazbu ili glasno svirajte neko glazbalo.
9. Energično plešite (španjolski i irski plesovi, moderni američki country plesovi i stepanje sjajni su za opuštanje).
10. Čistite orahe rukama ili čekićem razbijate lješnjake. Nakon toga ih pojedite.
11. Ako imate običnu krpenu lutku, bacajte je, crtajte po njoj, stanite na nju, bodite je iglama, spalite je, zamislite da se radi o nasilniku!
12. Naučite se braniti: idite na satove karatea, tekvandoa ili džuda.
13. Korisitite se svojim vlastitim omiljenim tehnikama.

Stres i tjeskoba

• Naučite kako u trenu duboko udahnuti.
• Načas se prestanite micati, nemojte ništa raditi, usredotočite se na svoje srce i zamislite kako kuca. Sad se sjetite nekog trenutka kad ste bili jako sretni. Koncentrirajte se na lijepe osjećaje, koje ste tada doživjeli.
• Opustite se tjelesno i duševno masažom, vježbajući jogu ili tai chi.
• Priuštite si pjenušavu kupku s eteričnim uljima i Bachovim cvjetnim lijekovima.
• Držite u ruci kristale, nakit, krunicu, gumenu lopticu ili plišanog medu.
• Pravite mjehure od sapunice.
• Otiđite u kupovinu.
• Priuštite si lizalice u vrijednosti od tri dolara, ali ne činite to prečesto!
• Vježbajte u dvorani, idite na satove aerobika, šetajte, vozite bicikl, džogirajte ili dugo trčite uz i niz stepenice.
• Prihvatite se novog hobija.
• Provodite vrijeme u igri sa svojim kućnim ljubimcem ili odvedite prijateljveog psa u šetnju.
• Zabavljajte se s prijateljima: čitajte humoristične časopise, stripove, igrajte se ili gledajte komedije.
• Riješite se briga: neka se nešto drugo brine umjesto vas. Neka to noću budu lutke ili recite svom lovcu na snove da riješi vaše brige.
• Zamislite da putujete na neko posebno mjesto.
• Koristite se svojim vlastitim posebnim tehnikama.

Tuga

• Ako želite plakati, režite luk, jedite ljute feferone ili hren. Slušajte tužne pjesme ili glazbu, pogledajte tužan film, čitajte ili pišite tužne pjesme ili priče.
• Razgovarajte i igrajte se s kućnim ljubimcem. Gledajte ptice, ribe ili neke druge životinje. Posjetite zoološki vrt.
• Meditirajte na nekom mirnom mjestu, naprimjer u crkvi, sinagogi, džamiji ili na groblju.
• Zapalite svijeću ili tamjan.
• Gledajte vatru, fontanu ili uzburkano more.
• Budite u društvu pažljivih ljudi i svakako zamolite da vas dobro izgrle.
• Uzmite odgovarajući biljni lijek ili si priredite biljnu kupku.
• Otiđite na neko mirno mjesto, naprimjer u blizini vode koja teče, u prirodu, park, botanički vrt ili na plažu.
• Pokušajte se ljuljati. Nije vam potrebna posebna stolica; jednostavno obavijte ruke oko tijela i lagano se ljuljajte naprijed-natrag.
• Pripremite si posebno piće, naprimjer biljni čaj, tanjur juhe ili pojedite nešto što vam prija – sendvič ili čokoladu sa šarenim mrvicama, ali ne previše ni prečesto!
• Iskušajte neku svoju tehniku.

Sreća i optimizam

1. Nosite odjeću izrađenu od tkanina i u bojama koje vas vesele.
2. Sastavite popis stvari koje vam gode, naprimjer pjenušava kupka, parfem, drage igračke, dobri časopisi ili knjige, čokolada ili lizalice, kućica za igru, hobiji.
3. Priuštite si neku promjenu, naprimjer kupite si cvijeće za spavaću sobu, preuredite svoju spavaću sobu, promijenite frizuru ili način odijevanja.
4. Bavite se aktivnostima u kojima uživate, naprimjer sportom, plesom, igrama, čavrljajte preko Interneta (ne više od tri sata tjedno).
5. Otkrijte što vas veseli i nasmijava.
6. Družite se s prijateljima ili članovima obitelji koji su vedri, zabavni i pažljivi prema vama.
7. Planirajte u mašti ili stvarno kako ćete provesti neki blagdan.
8. Nekome recite ili učinite nešto lijepo i pogledajte njegovu reakciju, naprimjer nasmijte se nekolicini ljudi.
9. Nazovite prijatelja. Ako nije kod kuće, nazovite nekoga koga ne poznajete jako dobro i popričajte o školi.
10. Masaža je sjajna stvar. Ako ste sami, masirajte stopala, šake ili lice.
11. Sjetite se pet lijepih stvari, naprimjer “Volim te”, “Ti si najbolji/najbolja” ili pokažite pažnju prema sebi na tjelesni način, naprimjer zagrlite se ili poškakljajte.
12. Maštajte o svom sadašnjem ili budućem životu zamišljajući da vam se događaju predivne stvari.
13. Poslužite se nekom svojom tehnikom da se oraspoložite i usrećite.

(iz knjige Živjeti bez nasilja, kako pomoći djeci da izađu na kraj sa zadirkivanjem i nasiljem, Evelyn M. Field)

.

Intuicija je vaš unutarnji glas – vjerujte mu
(23.05.2015.)

Intuicija je pogrešno shvaćen i zanemaren aspekt u našem životu. Često se miješa s emocijama ili suptilno diskvalificira pod pojmom ženske intuicije. No intuicija se potpuno razlikuje od emocija, a posjeduje ju svaka žena, muškarac, pa i dijete. Sposobnost priznavanja intuicije, povjerenja u nju i djelovanje u skladu s njom ključne su sastavnice zdravog i uravnoteženoga života. Osobito je korisno kada se suočavamo s kompleksnim teškoćama i problemima. Ako je slušamo, često nam pokazuje izlaz iz slijepe ulice u kojoj bi se emocije i mišljenje inače samo zbunili.

Intuicija je vaš unutarnji glas koji nastoji izbiti na površinu. U svojoj knjizi Žene koje trče s vukovima, Clarissa Pinkola Estes o intuiciji govori kao o “božanskom instrumentu i (…) kristalu u kojem se mogu vidjeti tajanstvene unutarnje vizije (…) Ova velika moć, intuicija, sačinjena je od munjevitog unutarnjeg vida, unutarnjeg sluha, unutarnjeg osjeta i unutarnje spoznaje.”

Intuicija često pronalazi rješenja koja nisu na prvi pogled vidljiva logikom iz glave ili osjećajima iz srca. Ako ste povezani s vlastitom intuitivnim sebstvom, imate više izbora. Ako vam glava i srce nisu povezani s intuicijom, ako ih intuicija ne hrani, tada mogu lako zastraniti. Glava vas može natjerati da počnete optuživati, okrivljavati, kažnjavati i postavljati glupa pitanja. (Kako si mogla učiniti takvu glupost? Kako je moguće zaboraviti napisati domaću zadaću?) Srce vas može natjerati da olako spašavate dijete od posljedica njegovih vlastitih odluka, odabira i pogrešaka. Srce vas može navesti da pronađete isprike za određeno ponašanje kako biste dijete poštedjeli boli i patnje koji nužno prate preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke. (Nije on kriv, drugi su ga na to natjerali. “Ona si ne može pomoći, jednostavno ima problema u učenju.”) Korijen riječi intuicija, tuerr, znači “braniti, štiti”. Povjrenje u intuiciju može vas zaštiti od pretjerane dominacije srca ili glave u odnosima s vlastitom djecom.

Ako su vam srce, glava i intuicija međusobno povezani, u malim krizama, jednako poput “poslušati osječaj u želucu” i “osjećala sam da to nije bila dobra ideja” zapravo se odnose na intuiciju, taj “munjeviti unutarnji vid, unutarnji sluh, unutarnji osjet, unutarnju spoznaju”. Vjerujte tom osjećaju.

(iz knjige Disciplina sa srcem, Barbara Coloroso)

.

Pohvale i potvrde koje pružate svojem djetetu,
 ne može mu poslije nitko uzeti!
(16.05.2015.)

SJEĆATE LI SE uspješnih sredstava protiv borbe za pažnju? Slušati, izgovarati poruke u prvom licu jednine, više odgovornosti za dijete, vrijeme za nježnost – to će vam pomoći da budete uspješni. Rjeđe će nastajati sukobi, vaše dijete će samo od sebe češće surađivati s vama i rjeđe se boriti protiv vas. No unatoč tome bit će uvijek situacija u kojima sve to ne djeluje. Ako pristajete na osjećaje vašeg djeteta (slušanje), iznosite vlastite potrebe (poruke u prvom licu jednine), pružate dobre argumente – a vaše dijete i dalje radi što hoće. Ako svaki dan vodite borbu za prevlast i rasprave, a ništa se ne mijenja, roditelji trebaju alat za postavljanje granica.

No pretpostavka za uspješno postavljanje granica jest da dijete osjeća da ga prihvaćate i volite. Neugodni zahtjevi i potrebe ograničenja za vaše dijete teško opterećuju. Dijete se osjeća još dodatno kritizirano. Vaša nježna pažnja potrebna je kao protuteža za skladan, partnerski odnos. Dok vaše dijete uči pravila i granice, jedno je neizbježno: Pazite na ono dobro! Ništa od toga ne smije vam promaknuti.

Nagradite pažnjom i pozitivno ponašanje svoga djeteta

Kako da vaše dijete zna da mu želite dobro? Da vam se sviđa takvo kakvo jest? Da ga volite? Da mu darujete povjerenje? Da ga trebate?

Za vaše dijete takve su same po sebi razumljive stvari životno važne. Pokazujete li mu to dovoljno jasno? Njemu treba povratna informacija od vas – ne samo s vremna na vrijeme, nego stalno. Ima nekoliko mogućnosti da svom djetetu posvetite pozitivnu pažnju.

Prihvatite dijete takvo kakvo jest

Vi smijete griješiti. I vaše dijete smije. Ako se ponašalo neprimjereno, možete odbiti njegovo ponašanje i odrediti posljedice. No nemojte nikada osuditi cijelu djetetovu osobnost. Prihvatite ga takvo kakvo jest.

Ohrabrite dijete

Ohrabrite svoje dijete. Pokažite mu da imate povjrenja u njegove sposobnosti. Posebno mlađa djeca stalno nešto iskušavaju. To je za roditelje divna mogućnost da pokažu djetetu: “Vjerujem ti da možeš. Radujem se zajedno s tobom!” Nažalost propuštamo takve prigode. Često čak i obeshrabrujemo svoje dijete umjesto da ga ohrabrimo. I u vrtiću ili u školi moglo bi se djecu češće ohrabrivati.

Sve obeshrabrujuće roditeljske reakcije imaju jedno zajedničko: djetetove pogreške se prenaglašavaju. Za njegov rezultat i njegovu dobru volju nemaju nikakvo razumijevanje. Pri ohrabrivanju vrijedi naprotiv da se ne ističu pogreške, nego napredak i dobra volja. Roditelji – ili i nastavnici i odgojitelji – pokazuju svoje pozitivne osjećaje i svoju radost. Tako nastaje bliskost. Dijete se osjeća prihvaćenim, a njegovo povjerenje u vlastite sposbnosti raste.

Istaknite ono što je dobro

Vaše ohrabrenje, vaša pohvala, vaše kretnje pune ljubavi jačaju vaše dijete i čine potrebnu ravnotežu prema svim neugodnim zahtjevima i potrebnim ograničenjima koje morate tražiti od djeteta.

Naglasite ono što vam se sviđa na djetetu: Sjajno, to si dobro učinio! Tvoja slika je ispala izvrsno! Tako težak diktat – gotovo sve točno! Možeš biti ponosan. Napravio si tako visok toranja! Odlično! Cijeli sat si se igrao sa svojim kockicama. Drago mi je što se znaš tako lijepo zabavljati! Jednostavno fantastično kako se znaš klizati! Ja to ne bih nikada tako dobro izvela/o! To je iznenađenje: sam si se odjenuo/la! Već si prostrla/o stol! Divno je kad nas znaš tako razmaziti. Svako dijete treba takve povratne informacije gotovo kao zrak za disanje. Često mora čuti takve rečenice kako bi sam bio dobar. Vaše roditeljske riječi odjekuju i postaju za vaše dijete nekom vrstom “unutarnjeg glasa”. Pohvale i potvrde koje pružate svojem djetetu ne može mu poslije nitko uzeti! Time možete postaviti temeljni kamen za zdravo samopuzdanje svog djeteta. Ono je veoma važno jer znate iz vlastita iskustva kako smo mi odrasli uglavnom uskraćeni za pohvale i potvrde drugih.

Recite svom djetetu točno što vam se kod njega sviđa

Super si pospremio/la svoju sobu! Čak i pisaći stol i police za knjige izgledaju tako lijepo uredno! Tvoja slika mi s eusitinu sviđa. Kako si lijepo odabrao/la boje! Već si prostro/la stol! Onako lijepo s ubrusima i svijećom. Izgleda veoma primamljivo. Što točnije kažete svom djetetu što vam se kod njega sviđa, to je bolje. Vaše dijete osjeća da usitinu pazite na njegovo pozitivno ponašanje. Vaše priznanje je tada znatno vjerodostojnije nego kad stalno govorite: To je lijepo! Ili To si dobro učinio! Na taj način ne izlažete se opsanosti da svoje dijete hvalite bez pažnje i rutinski jer “se to tako radi” – tada ono ne bi moglo više ozbiljno shvatiti vašu pohvalu. Umjesto toga motrite pomno prije nego što nešto kažete.

Na taj način možete izvući i pozitivnu sitnicu iz ne baš veselog konteksta: Ovaj red je uistinu postao posebno uredan! – to možete reći kada je vaše školsko dijete napisalo cijelu stranicu riječi u svojoj bilježnici i od toga je točno jedan red dobro ispao. Ako vam vaše dijete očito daje malo povoda za pohvalu i potvrdu, tada je to još važnije. Izvucite pozitivne sitnice i dajte djetetu povratnu inforamciju: Baš to volim! Sjetite se da je ono što je za drugu djecu sitnica za vaše dijete možda golemi napredak ili sjajan domet. Ne radi se toliko o ukupnom rezultatu. Svako malo poboljšanje, svaki pomak u pravom smjeru trebali biste primjetiti i naglasiti. To najbolje funkcionira ako se usredotočite na vaše dijete u njegovu razvoju i ne uspoređujete ga stalno s drugima – ponajprije ne s braćom i sestrama!

Istaknite samo ono što je dobro

Kako se često događa da hvalimo i ohrabrujemo svoju djecu, ali malom rečenicom na kraju opet sve upropastimo! Jednom rukom izgrađujemo samopuzdanje svoga djeteta i ohrabrujemo ga, a u drugoj već držimo drveni čekić i udaramo baš po onome što smo upravo izgradili.

Pokažite djetetu svoj dobar osjećaj

Možete izraziti svoje osjećaje i bez riječi. Već vaše dojenče vidi sjaj u vašim očima kad u nekim treucima snažno osjećate svoju ljubav i povezanost. Spontan zagrljaj, nježan pogled, smiješak, nježno milovanje – sve to dira vaše dijete ravno u srce i djeluje povratno na vas: vaše dojenče vam se smješka, vaše djetešce puže u vaše krilo i stavlja ručice oko vašeg vrata, vaše dijete predškolske dobi daje vam glasan poljubac.

(iz knjige Svako dijete može naučiti pravila,
Annette Kast-Zahn)

.

Cijenite svoj posao, ali ne zaboravite se zabavljati
(9.05.2015.)

Posao nam daje osjećaj svrhe i pojačava naše poštovanje prema životu izvan radnog mjesta. Cijenite sve što vam posao pruža, to će vam pomoći da cijenite ono što je doista važno.

Wisconsin provodi novi program zapošljavanja kojim nastoji pronaći posao za sve nezaposlene osobe. Znate li što se najviše sviđa ljudima kad se zaposle? To nije zarada, nego osjećaj samopoštovanja. Posao doživljavaju kao mogućnost pokazivanja svoje odgoovrnosti, sposobnosti, pouzdanosti i misle da je time što su zaposleni sve ovo vidljivo ne samo drugima, nego i njima samima. Prihvatite svoj posao ne kao osudu ili kaznu, nego kao mogućnost da i sebi i drugima pokažete što možete.

Istraživanja nad 1 500 majki pokazalo je da rad izvan kuće povećava zadovoljstvo za 5 posto i pridonosi osjećaju jednakosti u obitelji.

Svakog dana ostavite sebi malo vremena za uživanje, za ludost za smijeh.

Promatrajući djecu u igri na igralištu ubrzo ćete pomisliti: “Oni se tako dobro zabavljaju. Zašto se oni tako dobro zabavljaju?” Bolje je pitati zašto se vi više ne zabavljate? Djeca trče uokolo i igraju se gotovo po instinktu. Ne pitaju se trebaju li se igrati, jednostavno se igraju. Odrasli imaju odgovornosti, mi smo ozbiljni. Zapitajte kojeg svojeg prijatelja da učini s vama nešto zabavno i vjerojatno ćete čuti: Nema ja vremena za to. Zamislite da vam dijete koje ste pitali želi li u zoološki vrt odgovori: Trenutno sam prezaposlen, javit ću ti se kasnije. Ponekad djeca znaju bolje od nas. Malo zabave, malo vremena za čistu ludost i sreću, prijeko je potrebno svakog dana.

Redovita je zabava jedan od pet faktora za život ispunjen zadovoljstvom. Za 20 posto vjerojatnije je da će se sretnije u svakodnevnom životu osjećati ljudi koji se zabavljaju, a za 36 posto da će ti isti ljudi zadovoljni svojim godinama i stanjem u životu.

(iz knjige 100 jednostavnih tajni
sretnih ljudi, dr.sc. David Niven)

.

Poruka od Dalay Lame
(2.05.2015.)

Uputstvo za život:

Imaj na umu da su velike ljubavi i veliki uspjesi spojeni sa velikim rizicima.

Kada gubiš, nemoj izgubiti pouku koju možeš iz toga izvući.

Slijedi 3RS:

A “respect” (poštovanje prema sebi)

B “respect” (poštovanje prema drugima)

C “responsability” (odgovornost za svoje postupke)

Zapamti da ako ne dobiješ ono što želiš, ponekad je čudesan udarac sreće.

Uči pravila tako da bi znao kako da ih na kraju usvojiš.

Nemoj dozvoliti da zbog malog nesporazuma izgubiš veliko prijateljstvo.

Kada nešto realiziraš, možeš imati grešaka, poduzmi odmah korake da ih korigiraš.

Budi otvoren za promjene ali nemoj izgubiti od svojih vrijednosti.

Zapamti da je šutnja nekad najbolji odgovor.

Atmosfera ljubavi u tvojoj kući je temelj tvog života.

Podijeli svoje znanje. To je put da postaneš besmrtan.

Jednom godišnje idi negdje gdje nisi bio nikada prije.

Zapamti da je najbolji odnos onaj u kojem vaša ljubav jednog za drugo prekoračuje vaše potrebe jedno za drugo.

Prosudi svoj uspjeh po onome čega si se morao odreći da bi to postigao.

Uživaj svom predanošću u ljubavi i vještini kuhanja.

Daj ljudima više nego što očekuju i čini to rado.

Nauči svoje omiljene stihove napamet.

Ne vjeruj svemu što čuješ, ali daj što imaš.

Ako kažeš: “Volim te”, budi iskren.

Kada kažeš: “Žao mi je”, gledaj ga u oči.

Imaj barem šest mjeseci duge zaruke prije nego što se vjenčaš.

Vjeruj u ljubav na prvi pogled.

Ne smij se snovima drugih ljudi.

Voli duboko i strasno. To te doduše može povrijediti, ali je jedini način da u potpunosti živiš.

.

Želite nešto što će potaknuti da u jutro
poželi ustati s osmijehom na licu!
(25.04.2015.)

U svakoj zajednici je bezbroj mogućnosti za darivanje sebe i svojeg vremena drugima. Pomažite u učenju. Lokalnom dućanu rabljenom robom pomozite u akciji organiziranoj u dobrotvorne svrhe. Sve što možete učiniti neće pomoći samo svijetu, nego i vama. Volonteri su zadovoljni sami sobom. Osjećaju se korisnima, cijnenjenima i manje je vjerojatno da im je život dosadan. Volonteri dobivaju nagrade kakve je nemoguće dobiti na bilo koji drugi način. Čak i ako nemate doovljno vremena ili vještina, pronađite barem jedan sat mjesečno da biste učinili nešto za opće dobro.

Bessie je 70-togodišnja udovica. Zatekla se u situaciji da ima slobodnog vremena u kojem želi činiti nešto korisno. Željela je nešto što će potaknuti da u jutro poželi ustati iz kreveta s osmijehom na licu.

Doznala je za program posvajanja djedova i baka u obližnjoj mjesnoj zajednici. Riječ je o programu koji starijim građanima predlaže da tijekom dana prave društvo djeci s posebnim potrebama. Bessie se uključila u program i sada nekoliko sati dnevno provodi u igri, čitanju, razgovorima i sjedenju s djecom.

Jedna od njezinih prijateljica koja je također uključena u taj program kaže da posvojene bake i djedovi djeci daruju “ljubav i pažnju, a zauzvart dobivaju priliku da vide ljepotu u svakom tom djetetu”.

Bessie kaže: “Dobrovoljni rad mi daje osjećaj da činim nešto dobro. Ja pomažem djeci, roditeljima i sebi. Svatko je od nas na dobitku, no ja osjećam da dobivam najviše.”

Analiza mnogobrojnih dosadašnjih istraživanja o toj temi pokazuje čvrsto slaganje u tome da volontiranje pridonosi osjećaju sreće dokidanjem dosade i stvaranjem pojačanog osjećaja o svrsi života. U prosjeku, ljudi koji volontiraju bit će dvostruko sretniji u životu od nevolontera.”

(iz knjige 100 jednostavnih tajni
sretnih ljudi, dr.sc. David Niven)

.

Tko ne riskira taj ne profitira!
(18.04.2015.)

Pogledajte nogometnu utakmicu i shvatit ćete kako komentator govori o rizicima s kojima se suočavaju treneri, poglavito o rizicima kada je u pitanju davanje gola. Komentatori pozivaju na oprez govoreći o dodavanju lopte ili o šansama koje se pružaju kada se cilja na veći rezultat. Ono što ne spominju jest koliko se riskira kada se gore navedene stvari uopće ne pokušaju. Da, treneri riskiraju izgubiti loptu, možda izgube i utakmicu time što na kreativan način pokušavaju doći do rezultata. Međutim, postoji vrlo visoki rizik da treneri, pokušavajući izbjeći negativan rezultat, postaju toliko konzervativni da izgube utakmicu zato što nisu riskirali te tako nisu uspjeli ništa ni postići.

Upravljanje vlastitom karijerom vrlo je slično tome. Možete lako uvidjeti rizik koji se javlja ukoliko želite postići više (primjerice, javiti se na natječaj za novi posao ili prihvatiti se novih poslovnih obaveza). No postoji i vrlo realan rizik ukoliko se takvo nešto ne čini. Napokon, ako želite više, bilo da se radi o odgoovrnostima, priznanju, nagradi ili jednostavno nekom noovm izazovu, propustite li riskirati, to predstavlja najveći mogući rizik jer ćete time propustiti moguće prilike.

William je svakoga dana odlazio na posao u tvornicu Genaral Mills. Radilo se o teškom i prljavom poslu, no posao je bio stalan,a William nije bio tip koji bi se žalio. Svaku večer vraćao bi se kući s posla, pojeo večeru, a onda uzimao slikarski kist u ruke.

William je slikao ulične scene koje su odražavale grubu stvarnost gradskog života. Godinama je svake večeri slikao. Njegovi su radovi bili izloženi jedino u njegovim ormarima i jednoj slobodnoj sobi. Nikome ih nije pokazaivao. U stvari, uopće nije volio pričati o svom hobiju te je izbjegavao govoriti o tome ako je ikako bilo moguće.

Jedan od njegovih prijatelja doslovno ga je molio da prijavi jednu od svojih slika za likalnu amatersku umjetničku izložbu. Konačno, nakon tri godine William je popustio i dogodilo se da je dobio glavnu nagradu.

S vremenom, William je prebrodio svoj otpor i dopustio da nekoliko njegovih radova bude izloženo u lokalnoj gradskoj knjižnici u sklopu izložbe umjetničkih radova lokalnih umjetnika. Jedna je trgovkinja umjetninama naišla na njegove radove te se morala dobro potruditi da bi uvjerila Williama da joj pokaže i neka druga ostvarenja. Uskoro je uslijedila mala izložba i najveća novčana uplata koju je William ikad doživio.

Osobe zadovoljne svojim poslovnim životom 48 posto lakše prihvaćaju buduće rizike u poslu, nego one osobe koje se ne osjećaju ispunjene svojim poslom. Prihvaćanje rizika ne samo da ih čini da se osjećaju lagodnije što se tiče prihvaćanja novih prilika, već im, omogućuje i da poimaju svoju trenutačnu situaciju kao svoj vlastiti izbor, a ne kao presudu.

(iz knjige 100 jednostavnih tajni
uspješnih ljud, dr.sc. David Niven)

.

Danas pronađite nešto ćemu ćete se nasmijati ili nekoga s kime ćete se smijati!
(11.04.2015.)

Ljudsko je biće dio cjeline koju nazivamo univerzumom, dio ograničen u vremenu i prostoru. Sebe, svoje misli i osjećaje doživljavamo kao nešto dovojeno od svega drugoga. To je svojstvena optička iluzija svjesti. Ta je iluzija za nas svojevrstan zatvor koji nas ograničava na naše želje i na naklonost prema nekoliko najbližih ljudi. Naš zadatak mora biti oslobađanje iz tog zatvora kroz širenje našega kruga suosjećanja kako bismo njime obuhvatili sva živa bića i čitavu prirodu u njezinoj ljepoti.

Albert Einstein

Otkucaj

1. Oprostite si jer ste divno i nesavršeno ljudsko biće.
2. Prije posla biste mogli iskušati tri tehnike za borbu protiv sjedilačkog tijela. Što više naučimo opuštati kukovima, bit ćemo sposobniji otpustiti srcem.
3. Provedite 45 minuta u iscjeljujućoj tjelesnoj aktivnosti. Slušajte svoje tijelo. Pazite na razinu svoje energije.
4. Ako ste, kako biste pomogli svojim nadbubrežnim žlijezdama, odlučili uzimati korijen sladića ili sol, nastavite to činiti.
5. Nastavite uzimati laneno ili riblje ulje.
6. Danas pronađite nešto ćemu ćete se nasmijati ili nekoga s kime ćete se smijati.

Takt spavanja

• Nemojte korisiti budilicu.
• Deset minuta, pomoću pojasa i jastuka, provedite u supta baddha konasani. Kad bih morao izabrati isjeljujući položaj joge koji ću savjetovati svojim pacijentima, ovo bi bio taj. Učinak snažna iscjeljivanja proizlazi iz dubokog opuštanja. Položaj iziskuje pripremu, ali svi koji su ga ispravno zauzeli i u njemu proveli 10 minuta, reći će vam da mu nema premca. I meni je ugodan – to je moj omiljeni položaj kad mi je tijelo umorno, a um nezaustavljivo razmišlja. Nešto u tom položaju omogućuje duboko opuštanje.

(iz knjige Potrošeni, stanite iscrpljenosti na kraj i ponovno se osjećajte odlično, dr. Frank Lipman i Mollie Doyle)

.

Ljubav prema Bogu
(4.04.2015.)

Već smo prije utvrdili da se temelj naše potrebe za ljubavlju krije u doživljaju odvojenosti i iz toga proizlazi potreba da kroz doživljaj sjedinjenja svladamo tjeskobu zbog te odvojenosti. Religijski oblik ljubavi, ono što zovemo ljubavlju prema Bogu, u psihološkom smislu nije nimalo drukčiji. I on izvire iz potrebe da nadvladamo odvojenost i postignemo sjedinjenje. Doista, ljubav prema Bogu ima mnoštvo različitih kvaliteta i aspekata baš kao i ljubav prema čovjeku – a kod nje u velikoj mjeri nalazimo i iste razlike.

U svim teističkim religijama, pa bile one politeističke ili monoteističke, Bog predstavlja najvišu vrijednost, najpoželjnije dobro. Zbog toga specifično značenje Boga ovisi o tome što je za njega najpoželjnije dobro. Shvaćanje kocepta Boga mora stoga krenuti od analiza karakterne strukture čovjeka koji ga štuje.

Razvoj ljudske rase, slijedimo li ga u prošlost do granice našeg znanja, mogli bismo svesti na izranjanje čovjeka iz prirode, iz majke, iz okova krvi i tla. U početku svoje povijesti čovjek, iako izbačen iz svoh iskonskog jedinstva s prirodom, i dalje se čvrsto drži tih prvotnih veza. On pronalazi svoju sigurnost u povratku, u prijanjanju uz te prvotne veze. On i dalje pripada svijetu životinja i drveća, i pokušavamo pronaći jedinstvo ostajući jedno s tim prirodnim svijetom. Svjedok su te razvojne faze mnoge primitivne religije. Životinja se preobraća u totem; u najsvećanijim vjerskim obredima, ili ratu ljudi nose životinjske maske; životinje slave kao Boga. Na kasnijem stupnju razvoja, kad se ljudsko umijeće razvilo do zanatske i umjetničke vještine, kad čovjek više ne ovisi isključivo o darovima prirode – o plodovima koje nalazi i životinjama koje ubija – on počinje u Boga pretvrati djelo vlastitih ruku. To je faza štovanja idola od gline, srebra i zlata. Čovjek projicira vlastitu moć i vještinu u stvari koje stvara, i tako na otuđeni način slavi vlastitu sposobnost, vlastiti imetak. U još kasnijoj fazi bogovima daje oblik ljudskih bića. Čini se da se to može dogoditi samo kad postane svjesniji sebe, i tek kad u čovjeku otkrije najvišu i najuvaženiju “stvar” na svijetu. U toj fazi antropomorfnog štovanja boga otkrit ćemo razvoj u dvije dimenzije. Jedna se odnosi na mušku i žensku narav bogova, druga na dostignuti stupanj čovjekove zrelosti, a koji određuje narav bogova i narav njegove ljubavi prema njima.

Progovorimo najprije od majčinsko dominantnih do očinsko dominantnih religija. Sudeći po velikim i odlučujućim otkrićima Bachofena i Morgana sredinom 19. stoljeća, i unatoć odbijanju na koja su ona naišla u većini akademskih krugova, teško se može posumnjati da je u religiji postojala matrijahalana faza koja je prethodila patrijahalnoj, i to ako ne su svim, a ono barem u velikom broju kultura. U matrijahalnoj fazi, najveće je biće majka. Ona je božica, a također i autoritet u obitelji i u društvu. Da bismo shvatili bit matrijahalne religije, moramo se samo prisjetiti onoga što smo rekli o mjačinskoj ljubavi. Majčina je ljubav bezuvjetna, ona štiti sa svih strana, njome smo potpuno ovijeni; budući da je bezuvjetna, nju osim toga, ne možemo niti steći niti njome upravljati. Njezino postojanje u voljenoj osobi stvara osjećaj blaženstva; ako je nema stvara se osjećaj izgubljenosti i krajnjeg beznađa. Budući da majka svoju djecu voli zato što su njezina djeca, a ne zato što su “dobra”, poslušna, zato što joj ispunjavaju želje i izvršavaju zapovijedi, majčina ljubav počiva na jednakosti. Svi su ljudi jednaki zato što su svi djeca majke, zato što su svi djeca Majke Zemlje.

Sljedeći stupanj čovjekove evolucije, jedini o kojem posjedujemo temeljito znanje i jedini kod kojeg se ne moramo oslanjati na nagađanja i rekonstrukcije, jest patrijahalna faza. U toj je fazi mati detronirana sa svog najvišeg položaja, i Najvišim Bićem postaje otac, i to kako u religiji tako i u društvu. U naravi je očinske ljubavi da postavlja zahtjeve, utvrđuje načela i zakone, i da njegova ljubav prema sinu ovisi o sinovoj poslušnosti tim zahtjevima. Njemu je najmiliji sin onaj koji mu je najsličniji, koji je najposlušniji i najprikladniji da mu postane nastavljačem, nasljednikom njegove imovine. (Razvoj patrijahalnog društva ide ruku pod ruku s razvojem privatnog vlasništva). Posljedica je toga da je patrijahalno društvo hijerahijsko; jednakost braće ustupa mjesto takmaštvu i međusobnom gloženju. Bez obzira što mi mislili o indijskoj, egipatskoj i grškoj kulturi, kao i o judejo-kršćanskoj ili islamskoj religiji, ipak smo se našli uslijed patrijahalnog svijeta, s muškim bogovima, nad kojima kraljuje glavni bog, ili u kojem su svi bogovi eliminirani, s iznimkom samo jednog, Boga. Pa ipak, budući da je želju za majčinom ljubavlju nemoguće izbrisati iz ljudskog srca, nimalo nas ne izenađuje da lik brižne majke ljudi nisu nikad uspjeli sasvim istjerati iz panteona. U židovsku su religiju mnogi majčinski aspekti Boga uvedeni napose kroz raznu struju misticizma. U katoličkoj religiji, majku simboliziraju Crkva i Djevica…

Razlika između majčinskog i očinskog aspekta ljubavi prema Bogu samo je međutim jedan od faktora koji određuju narav te ljubavi; drugi je faktor stupanj zrelosti što ga je individua dosegla,a s njom i njegova ideja o Bogu i ljubav prema njemu…

Iz tih razmatranja slijedi da se ljubav prema Bogu ne može odvojiti od ljubavi prema vlastitim roditeljima. Ako se čovjek ne uspije otrgnuti od incestuozne vezanosti za majku, klan, naciju, ako sačuva djetinjastu ovisnost o ocu koji kažnjava i nagrađuje, ili ovisnost o bilo kojem drugom autoritetu, onda on u sebi ne može razviti zreliju ljubav prema Bogu; onda njegova religija pripada njegovoj ranijoj religijskoj fazi, fazi u kojoj se Boga doživljava kao majku koja štiti od svakog zla ili kao oca koji kažnjava ili nagrađuje.

U suvremenoj religiji mi nalazimo sve te faze, od najranije i najprimitivnije pa sve do najviše, još postojeće. Riječ “Bog” označava plemenskog poglavicu kao i “Apsolutno Ništa”. Na isti način, svaki pojedninac zadržava u sebi, u nesvjesnom, kako je to pokazao Freud, sve faze od bespomoćnog novorođenčeta pa nadalje. Pitanje je samo do koje je mjere odrastao. Jedno je ipak sigurno: narav njegove ljubavi prema bogu odgovara naravi njegove ljubavi prema čovjeku, i nadalje, stvarna je kvaliteta njegove ljubavi prema Bogu i čovjeku počesto nesvjesna – prikrivena i racionalizirana zrelijom mišlju o tome što je zapravo ljubav. Ljubav prema čovjeku, nadalje, iako je izravno usađena u njegovo odnos s vlastitom obitelji, u krajnjoj je analizi određena strukturom društva u kojem živi. Ako ta društvena struktura predmnijeva pokoravanje autoritetu – otvorenom autoritetu ili anonimnom autoritetu tržišta i javnog mišljenja – onda je njegovo shvaćanje Boga zacijelo infantilno i daleko od zrelog koncepta, sjeme kojega možemo naći u povijesti monoteističke religije.

(iz knjige Umijeće ljubavi, autor Erich Fromm)

.

Davanje je, kad jedni drugima dajemo svoju radost, svoje zanimanje, svoje razumijevanje, svoje znanje, svoju duhovnost ili svoju tugu!(28.03.2015.)

A što je davanje? Koliko god da se odgovor na ovo pitanje činio jednostavnim, ipak je on pun i višeznačnosti i komplikacija. Najčešći nesporazum nastaje zbog krivog shvaćanja koje pretpostavlja da je davanje “predavanje” nečega, odricanje i žrtva. Čovjke čija se narav još nije razvila iznad stadija primalačke, izrabljivačke ili zgrtalačke orijentacije, čin davanja doživljava baš tako. Marketinški karatkter je spreman dati, ali samo u zamjenu za primanje; daje li, a da ne prima, smatrat će se prevarenim. Ljudi čija je glavna orjentacija neproduktivna, davanje doživljavaju kao osiromašivanje. Zbog toga većina pojedinaca te vrste ne žli ništa dati. Drugi pak davanje pretvaraju u vrlinu, proglašavajući ga žrtvom. Oni smatraju da davati treba baš zato što je to tako bolno; davanje je vrlina već zbog samog čina prihvaćanja žrtve. Za njih pravilo da je bolje davati nego primati znači da je bolje trpjeti zbog lišavanja nego doživjeti radost.

Za produktivnu narav; davanje znači nešto sasvim drugo. Davanje je najveći izraz moći. Ja već samim činom davanja doživljavam svoju snagu, svoje bogatsvo, svoju moć. Taj doživljaj pojačane vitalnosti i moći ispunjava me radošću. Sebe doživljavam kao čovjeka iz kojeg se prelijeva, čovjeka koji troši, koji je živ, pa stoga i radostan. Davanje je veselije od primanja i to ne zato što sebi nešto uskračujem, nego zato što je čin davanja izražavanje života…

U sferi materijalnih stvari davanje znači da smo bogati. Nije bogat onaj koji mnogo ima, nego onaj koji mnogo daje. Zgrtač kojeg mori tjeskoba da će nešto izgubiti, u psihološkom je smislu siromašak bez igdje ičega, bez obzira koliko imao ili nemao. Bogat je svatko sposoban nešto dati. On doživljava sebe kao čovjeka koji sebe može udijeliti drugima…

Najvažnija sfera davanja, međutim, nije sfera materijalnih dobara, već ona leži u specifično ljudskom području. Što jedan čovjek daje drugome? On daje sebe, on daje najvrednije što ima, daje svoj život. To ne mora nužno značiti da on za drugoga žrtvuje svoj život – već da od sebe daje od onog što je njemu život; on mu daje svoju radost, svoje zanimanje, svoje razumijevanje, svoje znanje, svoju duhovnost ili svoju tugu – sve izraze i manifestacije života u sebi. Dajući tako svoj život, on obogaćuje drugog, on time u drugom pojačava osjećaj življenja, tako što u sebi pojačava taj isti osjećaj….

(nastavlja se;
preuzeto iz knjige Umijeće ljubavi, autora Ericha Fromma)

.

Istinska ljubav je izraz produktivnosti i predmnijeva brigu, poštovanje, odgovornost i poznavanje!
(21.03.2015.)

Iako se nitko ne protivi primjeni pojma ljubav na vrlo različite objekte, ipak je rašireno vjerovanje da je, unatoč tome što je kreposno ljubiti druge, grešno voljeti samog sebe. Uvriježilo se mišljenje da ja ne volim druge baš u onoj mjeri u kojoj volim sebe, da je sebeljublje isto što i sebičnost. Takvo stanovište seže daleko u povijest zapadne misli. Tako Calvin sebeljublje proglašava “kugom”. Freud govori o sebeljublju u psihijatrijskim kategorijama, ali je njegov vrijednosni sud ipak identičan Calvinovom. Za njega je sebeljublje isto što i narcizam, okretanje libida prema samom sebi. Narcizam je najranija faza ljudskog razvoja, i čovjek koji se u kasnijem životu vratio u narcisoidnu fazu neposoban je voljeti; u ekstremnom je slučaju čak i duševno bolestan. Freud pretpostavlja da je ljubav manifestacija libida, i da se libido okreće prema drugom – u kom je slučaju ljubav; ili prema vlastitoj osobi – ili u kom je slučaju sebeljublje. Ljubav i sebeljublje stoga se uzajamno isključuju u smislu da je jednog manje koliko je drugoga više. Ako je sebeljublje loše, iz tog slijedi da je nesebičnost vrlina.

Sad se postavlja pitanje: Podupiru li psihološka promatranja tezu da između ljubavi prema sebi i ljubavi prema drugima postoji suprotnost? Je li ljubav prema sebi identična sebičnosti, ili je riječ o suprotnostima? Nadalje, je li sebičnost modernog čovjeka uistinu briga za samog sebe kao individuu, sa svim njezinim intelektualnim, emocionalnim i senzualnim potencijalima? Nije li “on” samo postao privjesak svoje socio-ekeonomske uloge? Je li njegova sebičnost isto što i sebeljublje, ili je ona možda baš uzrokovana nepostajanjem potonjeg?

Prije nego što se prihvatimo rasprave o psihološkom aspektu sebičnosti i sebeljublja, moramo istaknuti logičku omašku skrivenu u shvaćanju da se ljubav prema sebi i ljubav prema drugima isključuju. Ako je vrlina voljeti svojeg bližnjega kao ljudsko biće, onda je zacijelo vrlina – a ne obratno – kad volimo sami sebe, jer smo i sami ljudska bića. Ne postoji nijedno shvaćanje čovjeka iz kojeg bih ja bio isključen. Doktrina koja traži takvo izuzeće, sama je u sebi kontradiktorna. Ideja izražena u biblijskom: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!” predmnijeva da se poštovanje vlastitog integriteta i jedinstvenosti, ljubav prema vlastitoj osobi i njezino razumijevanje, ne mogu odvojiti od poštovanja, ljubavi i razumijevanja prema drugoj individui. Ljubav prema vlastitoj osobi nerazdruživo je vezana s ljubavlju prema svakom drugom biću.

Sad smo stigli do glavnih psiholoških premisa na kojima počivaju zaključci našeg dokazivanja. Općenito govoreći, te su premise ovakve: nisu samo drugi, nego smo i mi “objekt” naših osjećaja i stavova; takvi stavovi prema drugima i prema nama samima, ne samo što nisu kontradiktorni, nego su u biti sukladni. U odnosu na problem i ljubav prema nama samima nisu alternative. Baš naprotiv, stav ljubavi prema samom sebi naći ćemo u svakom čovjeku sposobnom da voli druge ljude. Ljubav je u načelu, nedjeljiva bar kad je riječ o vezi između “objekata” i vlastite osobe. Istinska ljubav je izraz produktivnosti i predmnijeva brigu, poštovanje, odgovornost i poznavanje. Ona nije “osjećaj” koji netko u nama izaziva, već aktivno nastojanje oko rasta i sreće voljene osobe, ukorijenjeno u vlastitoj sposobnosti voljenja…

Suglasimo li se da su ljubav prema sebi i prema drugima u načelu sukladne, kako onda da objasnimo sebičnost, koja očito iskuljučuje svaku istinsku brigu za druge? Sebična osoba zainteresirana je samo za sebe, ona želi sve za sebe, ne osjeća zadovoljstvo u davanju, već samo u uzimanju. Ona svijet oko sebe promatra samo kroz pitanje što od njega može dobiti; nju ne zanimaju potrebe drugih ljudi, ona ne poštuje niti njihov dignitet ni integritet. Ona ne vidi ništa doli samu sebe; ona sve i svakoga prosuđuje prema koristi za sebe; ona je u biti nesposobna za ljubav. Ne dokazuje li baš to da su briga za druge i briga za sebe neizbježne alternative?…

Sebičnost je mnogo lakše shvatiti ako je usporedimo s pohlepnom brigom prema drugima kakvu nalazimo primjerice, kod pretjerano brižne majke. Dok ona tvrdo vjeruje da ona svoje dijete posebno jako voli, u njoj zapravo postoji duboko potisnuto neprijateljstvo prema predmetu njezine brige. Ona se isuviše brine ne zato što svoje dijete previše voli, nego zato da kompenzira svoj nedostatak sposobnosti da ga uopće voli.

Ta teorija o naravi sebičnosti iznikla je iz psihoanalitičkog iskustva s neurotičnom “nesebičnošću”, neurotičkim simptomom koji opažamo kod nemalog broja ljudi koje obično ne muči taj simptom, nego ostali s njim povezani, primjerice depresija, premorenost, nesposobnost za rad, neuspjesi u ljubavnim odnosima, i tako dalje. Ne samo da se nesebičnost ne osjeća kao “simptom”, nego je ona počesto jedina iskupljujuća karakterna crta kojom se takvi ljudi ponose. “Nesebičan” čovjek ne želi ništa za sebe, “on živi samo za druge”…

Sve te misli o sebeljublju ne mogu ničim sažeti tako dobro kao citatom Meistera Eckharta koji je o toj temi rekao: ” Ako voliš sebe, onda i sve druge voliš kao sebe!” Dok drugog čovjeka voliš manje nego sebe, nećeš zapravo uspjeti u ljubavi prema sebi, ali ako svakog voliš podjednako, pa tako i sebe, onda ćeš ih sve ljubiti kao jednu osobu, a ta je osoba i Bog i čovjek. Zbog toga je velik i pravedan čovjek onaj koji, ljubeći sebe, jednako ljubi i sve druge ljude.

(iz knjige Umijeće ljubavi, autor Erich Fromm)

.

Danas meni, sutra tebi!
(14.03.2015.)

Najfundamentalnija vrsta ljubavi, ona koja stoji iza svih drugih, jest bratska ljubav. Pri tome mislim na osjećaj odgovornosti, brige, poštovanja, poznavanja svih drugih ljudskih bića, i želju da im se unaprijedi život. To je ona ljubav o kojoj govori Biblija kada veli: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samog. Bratska je ljubav ljubav prema svim ljudskim bićima; nju karakterizira baš to nepostojanje svakog eksluziviteta. Ako sam u sebi razvio sposobnost da ljubim, onda ne mogu ne ljubiti svoju braću. Kroz bratsku ljubav doživljavamo sjedinjenje sa svim ljudima, ljudsku solidarnost, pomirdbu svih ljudi. Bratska se ljubav temelji na iskustvu da smo svi mi jedno. Razlike u nadarenosti, pameti i znanju zanemarljive su u usporedbi s identičnosti, moramo prodrijeti s periferije do jezgre. Ako u drugim ljudima opažam uglavnom površinu, onda opažam uglavnom samo razlike, ono što nas dijeli. Prodrem li, međutim, do srži, tad opažam našu identičnost, činjenicu da smo braća. Taj odnos centra i centra – umjesto periferije i periferije – jest “centralni odnos”. Ili, kako je to tako lijepo izrekla Simone Weil: “Iste riječi (tj.kad muž veli ženi: Volim te.) mogu biti, ovisno o tome kako su izrečene, banalne i neponovljive. A to izircanje ovisi o čovjekovoj dubini, iz koje dolaze, a s tim volja nema ništa. I onda one, po nekakvoj čudnoj providnosti, dospijevaju na isto mjesto onoga tko ih je čuo. I tako onaj koji sluša, ako uopće posjeduje sposobnost razabiranja, jasno razabire koliko one vrijede.

Bratska je ljubav ljubav među jednakima:ali, doista, čak i kao jednaki mi nismo uvijek baš “jednaki”; osim utoliko što nam je svima, kao ljudima, uvijek potrebna pomoć. Danas meni, sutra tebi. Ali ta potreba za pomoći ipak ne znači da je jedan bespomoćan, a drugi moćan. Bespomoćnost je prolazno stanje; sposobnost stajanja i hodanja na vlastitim nogama je trajna i uobičajena.

Pa, ipak, ljubav prema bespomoćnom, prema siromahu i strancu, početak je bratske ljubavi. Voljeti svojuu krv i meso nije nikakav podvig. I životinja voli svoje mlade i za njih se brine. I nemožnik voli svoga gospodara zato što mu o njemu ovisi život, i dijete voli roditelje, zato što ih treba. Ljubav se, međutim, počinje razotkrivati tek u ljubavi prema onima koji ne služe niakakvoj svrsi. Značajno je da je u Starom zavjetu središnji objekt čovjekove ljubavi siromah, stranac, udovica ili siroče, eventulano i narodni neprijatelji, Egipćani i Edomci. Kroz sućut prema nemoćniku, čovjek počinje razvijati ljubav prema svom bratu, a kroz ljubav prema sebi on također voli čovjeka kome treba pomoći, lomno i nesigurno ljudsko biće. Sućut predmnijeva postojanje i znanja i identifikacije. “Ljubite i vi pridošlicu”, veli Stari zavjet, “jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj”.

(iz knjige Umijeće ljubavi,
autor Erich Fromm)

.

Majka ljubi i odgaja svoje dijete za život,
za budućnost za – humanost i čovječnost!
(7.03.2015.)

Uzorit se pak primjer ovome snubljenju dade naći, gdje je na djelu materinska ljubav. Jer što ljubav majke k djetetu čini upravo ljubavlju čovječjom, nije bez sumnje ona skrb, nijesu svi oni instiktivni čini, što baš služe samom održanju biološki određene vrste. Na nagonu osnovana povezanost rodilje s njenim čedom nalazi se u čitavom životinjskom carstvu. Pa ako ona požrtvovnost, što izvire iz prirodnog nagona, u nama znade i buditi udivljenje, nije ipak ona, koja materinskoj ljubavi daje najdublju, upravo ljudsku cijenu i koja bi činila vrijednom onog poštovanja, koje je kao jednoj između najboljih ljudskih ljubavi prema općenitom shvaćanju ide. Do ljubavi se specifično ljudske uzdiže ona, koliko je više nego strahovanje od pogibili i zala, što mogu da naude vegetativno-animalnom životu djetetovom, i više nego sam poriv, da su u ovome životu i njegovom održanju obrati pažnja. Istinski je ljudska, gdje nije samo sredstvo za golo samoodržanje djetetovo, gdje neće da tek pogoduje njegovim vitalnim potrebama, gdje neće da samo služi, nego gdje kao ljubav prema duši traži uzvraćanje te se i bori za nj. Tek time što nastoji da za svoju dušu predobije ljubav djetetetovu te je ljubeći snubi, poštuje naime mati u svome čedu biće ljudsko, jer ni u jednog drugog stvora ne može snubiti, a i ne snubi čovjek takve ljubavi, koju pozna i kojom ljubi samo biće duhovno. Tako i ide sve plemenito, dostojanstvu, ljudskome dolično snubljenje majčino za tim, da izazove u čedu onu ljubav po kojoj će se u njemu roditi uistinu “čovjek” ne samo ustrojen tjelesnim već i duševnim.

Konačno posvećuje dakle materinsku ljubav upravo nesustalo snubljenje, kojim mati nastoji prijeći granice same prirodne veze, koja postoji između nje i rođena joj djeteta, te nad njom sazdati odnos duševni, na osnovu kojeg će svom čedu moći da pomogne utrti put do puna čovještva, koje se i opet ne da zamisliti mimo vrednota i primjerena njihova doživljavanja. Vrijednost materinske ljubavi stoji prema tome do snubljenja, kojemu je na posljetku svrha nazočnosti vrednota, koje drugim riječima smjera na “budućnost” te je u stvari snubljenje odgajatelja i potaknuto ljubavlju odgajateljskom. I smije se u tome vidu dalje reći, da je materinska ljubav u suštini toliko specifična ljudska, koliko je upravo ljubav odgajateljska, kao što se s druge strane snubljenje odgajateljsko baš u materinskom može da uspne do najsavršenijeg svog očitovanja. A isto tako i onaj duševni odnos, u koji mati snubljenjem svojim hoće da dođe prema djetetu, ne može u najčistijem svom značenju biti nego odnos odgojni i svi se njeni čini, kojima ide za tim, da takav odnos uskrsne, a za koje joj dobrim dijelom daje snage veoma razbuđena karitativna ljubav, koja je jak elemenat materinske te joj – prema odgajateljskoj ljubavi uopće – i daje osebnu boju, svi se ovi čini mogu smatrati izrazom i očitovanjem naznačenog snubljenja, ustrajnosti i stalnosti kojega valja tražiti izvor u nepokolebljivoj vjeri u sposobnost čovjekovu, da se uzvine do vrednota i da život svoj odredi prema njima, u sposobnost njegovu da se usavršava, napose u trajnu mogućnost, da se odazove odgojnim poticajima, kraćim riječima: u vjeri u njegovu uzgojivost.

Nitko zaista ne vjeruje u dušu ljudsku, koliko mati, nitko prema njoj možda i nije toliko samozatajno pravičan, da bi joj bio tako dobrohotan i tako vjerno privržen ovom vjerom, koja je u suštini vjera u budućnost, vjera odgajatelja, nitko joj možda tako bezuvjetno u ovome pouzdanju i tako bezgranično ne priznaje njeno stalno i vječito pravo, da sudioništvuje na budućnosti. Ne može čedo čovječje toliko posrnuti, da bi uzdrmalo ovu usrdnu nepromijenenom sved nadom protkanu naklonost, da bi uništilo, da bi ubilo ovu stanovnu živototvornu vjeru, u kojoj skromno i skrovito počiva istinska veličina i tiha uzvišenost majke.

Snubljenje je pak, kojim mati, ako je uspješno, postaje novome pridošlici na zemlji upravo prvim odgajateljem, to potrebnije, što se ljubav k vrednotama u svoj čistoći ne rađa s čovjekom, nego naprotiv porod ljudski isprvice naročito ljubi samo sebe – ako se za samoljupca još može kazati, da “ljubi”. Gdje međutim samoljublje nije ni s koje strane prevladano, ne mogu se vrednote primjereno očitovati, jer još nedostaje unutrašnje, duševne sloobde, da se živi život, koji bi doista odgovarao njihovim zahtjevima. Dok čovjek ustraje u samoljublju, koje sve cijeni tek kao sredstvo za golo samoodržanje, nije još predobiven za “budućnost”. Koliko je samoljuban, koliko je sluga i rob nagona, koji ga čine slijepim i gluhim za sve, što je izvan sitnog okvira njegova najužega i najograđenijega jastva, nije mu još otvoreno oko ni probuđeno srce za nezavisno carstvo najviših dobara života, i dok jednako u svemu, što ga okružava, traži samu korist ili sredstvo za lični svoj uspjeh, a ne čistu nesebeznalu duhovnu radost, ne vodi ga nikakav put k vrednotama, koje skladno mogu da u vremenu i vremenskom bivanju budu istinski djelovne tek gdje se u slobodi i po njoj ljube zbog njih samih i radi same njihove nazočnosti.

Otud izlazi znatnost i besprimjerna vrijednost majčine ljubavi. Snubeći nagnana svojom ljubavi ljubav djetetovu i nastojeći da je skrene prema svojoj duši, može mati da dade uistinu prve pobude i osnovne poticaje čedu ljudskome, da upravo reći razbije tvrdi obruč iskonskog samoljublja, s kojim se kao prirodno biće rodilo, da ga se oslobodi i proširi svoj “ja”. U čežnji da joj ljubav bude uzvraćena, puti ga i navodi na onu ljubav, koja će u njemu izazvati nesebične duševne pokrete, što ne izviru iz same žudnje za nepostojanom ugodom ili časovitom korisiti, na ljubav, u kojoj se oživljava ono sigurno pouzdanje, na osnovu kojega će se povoditi za dušom bližnjega i njoj samoj za volju, a bez obzira na zadovoljenje samih njegovih sebičnih prohtjeva.

Uskršavajući tako ljubavlju svojom i snubljenjem povjerljivu i povodljivu ljubav u djeteta, stvara mati kao prirodni prvi odgajatelj temeljne preduvjete odgoju i njegoovj mogućnosti te ujedno krči put svim daljim i kasnijom odgojnim odnošajima, u koje će prema samoj naravi odgoja čedo joj još imati da stupi. Tako u prvom redu po ljubavi materinskoj – koje duh uostalom mora da živi u svakoj odgajateljskoj ličnosti – čedo čovječe tek i biva uzgojivo. Materinska ljubav pripada u tome vidu kao ljubav u bitnosti odgajateljska među ponajbolje budioce uzgojivosti. Isto tako i u buđenju i razbuđivanju kao takva i može i zna da izrazu osobitoga tog svojstvena joj smisla dade naročito životvornu punoću. Tako međutim upravo u snubljenju odgajateljskom ljubavi izazvanom valja tražiti i najviši poziv majke, ako je istina, da se čovjek ne rodi zato, da umre, nego da duhom živi i dioništvuje na budućnosti.

(iz knjige Filozofija odgoja, Pavao Vuk-Pavlović)

.

Zapravo smo vrijedni onoliko koliko nam je duša vrijedna!
(28.2.2015.)

Zašto se djeca ponašaju tako slobodno, zašto se igraju i smiju pronalazeći čuda u naizgled običnim stvarima? Njihova kreativnost nije još prekrivena slojevima raznih uvjetovanja koji su nama već postavili granice i propisali zabrane. I dalje su u dodiru s intuicijom, vrstom inteligencije koja prelazi racionalno.

To je moguće i nama, ako skrenemo svoju perspektivu s ega na duh, a principi koji slijede mogu vam biti vodič u tome, tvrdi jedan od najtalentiranijih suvremenih mislilaca, učitelja i autora, Deepak Chopra.

Smijeh je najzdraviji odgovor u životu!

Svi iskusimo bol i tugu ali na kraju smijeh i radost rastjeraju patnju poput dima i prašine. Kad god osjetimo trenutke sreće, dođe nam da “puknemo od smijeha” ili se smiješimo bez razloga, zapravo zavirujemo u vječnu stvarnost. Zavjesa se podiže samo na tren i u prilici smo osjetiti nešto više od iluzije. Vremenom će se ovakvi trenuci radosti spajati jedan s drugim i tako će umjesto izuzetka radost postati normalno stanje stvari.

Budite uvijek zahvalni!

Svrha zahvalnosti je povezanost s višom vizijom života. Imamo moć birati na što ćemo obratiti pažnju, a na što god se fokusirali to ćemo i iskusiti. Ako obratimo pažnju na duhove ljubavi, istine, ljepote, inteligencije i harmonije, upravo ti aspekti našeg života bit će unaprijeđeni. Spjajući dio po dio, poput mozaika, uvidjet ćete kako uvijek postoji razlog zašto trebate biti zahvalni, a to će vam pomoći da suzbijete strah i osjećaj ograničenja koje, zapravo, proizvodi ego.

Duša njeguje svaki aspekt vašeg života!

Vaša vrijednost je apsolutna i sve što vam se događa bilo to dobro ili loše, dio je božanskog plana koji se razvija sa razine duše. U konvencionalnom pogledu, vrijednost jednog bića ovisi o tome koliko mu je jak ego. Ljudi snažnog ega puni su samopouzdanja i lako prelaze preko prepreka. Oni prihvaćaju izazove i život im za uzvrat daje status, novac i imovinu – vanjske nagrade za vanjska postignuća. No zapravo smo vrijedni onoliko koliko nam je duša vrijedna, a to je beskonačno i nikada ne varira. Budući da se u životu stvari ne dešavaju samo ljudima već i njihovim dušama, sve treba podjednako njegovati!

Vaš život ima svrhu!

Čak i kad ste izgubljeni i zbunjeni, vaš život ima svrhu. Određujete je na razini duše i ona se zatim odvija po božanskom planu. Meditacijom i ostalim vremenom utrošenim na širenje svijesti, bit ćemo sigurniji u svoju svrhu, koju nitko i ništa ne može zaustaviti.

Na sigurnom ste!

Mnogi ljudi žive konstantno anksiozni, osjećaju se izolirano i pod stalnim su pritiskom prijetnji modernog života. I dok je njihov osjećaj straha realan, važno je da znaju kkao njihoov biće nikada ne može biit ugroženo, kada se spojimo sa zemljom i postojanjem ništa nije strano našoj prirodi, te nas samim time ništa istinski ne može ugroziti.

Prepreke su maskirana šansa!

Prepreke su signali koje u suštini sami sebi šaljemo kako bismo uvidjeli da nam je potrebna promjena. Ukoliko ste otvorenog uma, ova prilika će biti prihvaćena na pravi način. Trduite se ne stvarati navike i ne planirati ikakve šablone jer – iako ljudi misle da je to u redu – ne možete znati prije vremena kako se ponašati i kada. Ukoliko se “učahurite” u poznatome, lijepo vam je ali potpuno isključujete mogućnost nepoznatoga, što je isto kao da krijete vlastiti potencijal od samog sebe. Slušajte sebe, dozvolite stvarima da vam se dogode i kad se uhvatite da reagirate kako ste prethodno navikli, potrudite se da to bude posljedni put.

Postoji kreativno rješenje za sve probleme!

Svako pitanje ima svoj odgovor. Jedini razlog što se problem pojavljuje mnogo prije svog rješenja je taj što je um ograničen: mislimo u sekvencama, i to ili “prije” ili “poslije”. Mđeutim, ukoliko se budete trudili živjeti potpuno svjesni i ako osjećate radost u tome što radite, sve vam može donijeti dobre rezultate.

I vi ste kreator kao i univerzum!

Vi i univerzum ste kokreatori. I vi, također, imate pristup beskonačnoj energiji. Nemojte se ograničavati samo na površnu energiju generiranu egom poput ljutnje, straha, želje za dostignućem i prihvaćanjem, jer iako nema ispravnoga i pogrešnog u sferi energije, ego može postati plijen i ignorirati energije ljubavi, suosjećanja i sitone. Sva energija postaje dostupna na putu ka radosti i trebali bismo je otkrivati i osjećati sve podjednako. Tada će se sve vaše želje uskladiti sa univerzumom, duhom i Bogom. Dostići ćete stanje gdje ćete s lakoćom i bez napora doživjeti spontano ispunjenje svih svojih želja.

Promatrač je vaša suština!

Možete se osloboditi straha ispitivanjem misli. Kada se strah javi, promatrajte sebe. Dobro se pogledajte, obratite pažnju na dijelove tijela, na dah, ponašanje i ton glasa. Zapitajte se: “Tko sve ovo promatra?” jer je promatrač vaša bit, suština, tihi centar koji postoji van straha. Prigrlite ga i time pokažite strahu da nije potreban. Dozvolite mu da ode kako biste mogli osjetiti radost i unutrašnji mir.

(iz časopisa Zdravlje iz prirode)

.

U čemu vam hipnoza može pomoći?!
(21.02.2015.)

S obzirom na dubinu hipnoze razlikujemo 4 stupnja.

1. Somnolencija – lagano stanje transa, hipnoidno stanje, osjećaj opuštenosti. Osoba u ovom stadiju može lako govoriti i odgovarati, a EEG pokazuje kako su prisutni uglavnom beta valovi.
2. Hipotaksija – stanje djelomične do potpune neprijemčivosti osim hipnotizera, bez ugrožavanja sjećanja, otvorenost emocijama i sjećanju, velika otvorenost sugestijama; moguća parcijalna regresija. EEG pokazuje uglavnom alfa valove.
3. Somnambulizam – duboka opuštenost, duboko stadij s prazninama u sjećanju, pojava letargije (drijemež, sanjivost) i katalepsije (obamrlost), osoba izgovara nejasno riječi, moguća amnezija, ali i moguća anestezija. EEG pokazuje theta valove.
4. Hipnotička koma – ne treba je povezivati sa uobičajenom upotrebom tog termina (koma). Disanje je jako usporeno, kompletna anestezija, osoba postaje sklona ignoriranju sugestija i uputa hipnotizera iako ih je svjesna. U ograničenim slučajevima kada ih ipak prihvaća (tj.kada postoji dovoljno čvrsta motivacija) vrlo su efikasne. Ovo stanje je teško postići kod nekih osoba, a EEG pokazuje delta valove.

U čemu vam hipnoza može pomoći?

Jeste li znali da su hipnoza i samohipnoza učinkovita pomoć za:

• uspjeh u životu
• smanjenje tjelesne težine
• prestanak pušenja
• mucanje
• otpuštanje stresa i punjenjen energijom
• strah od letenja
• otklanjanje blokade i nelagode pri govorenju stranih jezika
• mučnine u vožnji
• poslovni uspjeh
• poboljšanje sportskih rezultata
• poboljšanje memorije i učenja za djecu i odrasle
• strah od javnog nastupa (trema, napadi panike i straha)
• PTSP
• povećanje samopuzdanja

(iz časopisa Zdravlje iz prirode)

.

Hipnoza
(14.02.2015.)

Malo je koja ljudska djelatnost toliko mistificirana kao hipnoza. Redovno joj se precjenjuju mogućnosti, a često joj se dodjeljuju i magijska i mistična svojstva. Vjerojatno pod utjecajme filma i varijetetskih predstava, publika je povjerovala kako je hipnoza svemoćna, pa danas veliki broj ljudi smatra kako hipnotizer svakog može pretvoriti u “zombija” koji slijepo izvršava sve zapovijedi. No to je daleko od istine.

Etimološki, riječ hipnoza dolazi od grčke riječi hypnosis = spavanje, ali treba naglasiti kako hipnoza nije spavanje, što pokazuju i razlike u EEG snimkama hipnotičkog transa i faza spavanja. Hipnoza je sugestija uz promijenjeno stanje svijesti. Berhold Stokvis definirao je hipnozu kao stanje izazvano afektivnim (često neznačajnim) smanjenjem prethodno sužene svijesti u kojem dolazi do regresije osnovnih funkcija ličnosti (mišljenje, čuvstvo, htijenje) kao i tjelesnih funkcija. Za vrijeme hipnoze ispitanici najčešće ostaju svjesni svog reagiranja. Kod postizanja hipnotičkog stanja ne radi se o nekoj moći koju ima hipnoterapeut, već on posebnim tehnikama pomaže osobi da sama uđe u hipnotičko stanje. Bez suglasnoti osobe, da ona dozvoljava hipnozu, nemoguće je izvoditi hipnozu. Tako je strah da ćete biti hiptonitizirani protiv vaše volje, suvišan. Ni u najdubljem hipnotičkom stanju nema gubljenja svijesti i vi stalno znate što se s vama dešava. I kod najdublje hipnoze je kontrola uvijek vaša, ne hipnoterapeutova. Zbog toga možete svaku sugestiju koja vam ne odgovara odbaciti ili hipnozu prekinuti. Znači, ako vas je supruga poslala na hipnozu kako biste prestali pušiti, a vi niste još spremni, promjene neće biti.

Samohipnoza ili autohipnoza

Samohipnoza ili autohipnoza je hipnotičko stanje koje sami izvodimo određenim postupkom. Postupak može biti vizualan ili je to neka riječ. Najlakše postižemo samohipnozu na taj način da nas prvo netko hipnotizira i taj postupak za samohipnozu sugerira. U tom stanju dobivate neku vrstu šifre za ulazak u hipnozu, koju onda koristite kad vam treba. Kako se tu ne radi o nekom blagom hipnotičkom stanju nego o dubokoj hipnozi, teško to možete naučiti preko neke knjige, već vam treba vodić koji vam pomaže da dosegnete to stanje. Kvaliteta samohipnoze je u tome da možete dosta promjena uraditi sami, a one dublje uz pomoć terapeuta. Najbitnije je da možete raditi baš one promjene koje vam odgovaraju i to koliko vam paše. Prvi je put ponovljena sugestija slaba, ali svaka iduća je sve jača i jača. Znači, sugestije za promjenu treba ponavljati dok promjena ne počne. U praksi se vidi da je to otprilike nakon mjesec dana rada, kod nekih i brže. Ovisi što radimo i kolika je naša motivacija. Za smohipnozu čak netrabate posebne uvjete (tamna soba, mir, tišina) već je možete raditi bilo gdje i bilo kada. Jedini uvjet je da sjednete ili legnete i da ste na sigurnom. O tome se podučava na radionici samohipnoze.

(nastavlja se; preuzeto iz časopisa Zdravlje iz prirode)

.

Tijelo se na razne načine žali i izražava našu patnju!
(07.02.2015.)

Stres je reakcija na problem prilagodbe između čovjeka i njegove okoline. Hoću li se moći prilagoditi situaciji koja me čeka i koja djeluje prijeteće? Postoje različite faze prilagodbe. Kad dođete do neke situacije ili problema, možete:

1. poduzeti nekoliko manjih radnji da se odmah zaštitite; na primjer, pričati o tome s prijateljem
2. posegnuti za mentalnim slikama; na primjer; zamisliti situaciju u kojoj se osvećujete
3. pustiti da se vaš organizam uskladi kako bi vas zaštitio od tog napada. Na primjer; u slučaju agresivnog zvuka, vaše će uho poduzeti minuciozna podešavanja kako biste mogli podnijeti nelagodu.

 

Često ova tri rješenja nisu zadovoljavajuća i zato postoji stres. No, što je točno stres? Na temelju pokusa provedenih na životinjama oblikovana je osnovna definicija negativnog stresa. Životinju stavite u određenu okolinu, u ovom slučaju u kavez. Iznenada je izložite nizu jako neugodnih događaja koji predstavljaju prijetnju. Vrlo brzo životinja shvaća da ne može niti pobjeći, niti se boriti; ne nalazi zadovoljavajući odgovor. Tada organizam provodi biološko usklađivanje koje životinji omogućuje preživljavanje u tim uvjetima; to je faza pasivne prilagodbe. Ukoliko se napadi iz okoline ponove, dolazi do iscrpljenosti, fizičkog procesa samouništenja.

U stvari, za vrijeme stresne situacije pokreću se brojni fiziološki mehanizmi. Ponajprije, u trenutku kada shvatimo da nemamo trenutni odgovor na situaciju koju doživljavamo prijetećom, adrenalin, hormon kojeg luče nadbubrežne žlijezde, oslobađa se u cijeli središnji živčani sustav. Adrenalin potiče povećanje razine šećera i razine masti u krvi; ubrzani rad srca; povišenje arterijskog tlaka; usporavanje probave i razne pojave poput pojačanog znojenja ili podizanja dlačica na koži. To je faza aktivne prilagodbe.

Ako se situacija produži, a ne pojavi rješenje koje bi je privelo kraju, hipotalamus i hipofiza naredit će nadbubrežnim žlijezdama da luče druge hormone, glukokortikoide. To je faza otpora, pasivne prilagodbe, koja nas treba zaštiti i omogućiti nam da podnesemo udarce. No – postoji i druga strana medalje – ova nas faza također polagano ubija. Tijekom te druge faze, znatno se koristi kardiovaskularni sustav; krv napušta određene dijelove mozga, što utječe na sposobnost koncentracije, rasuđivanja; jetra održava povišenu razinu šećera u krvi, crpeći proteine iz mišićnog tkiva; suzbijena je proizvodnja seksualnih hormona; imunološki sustav slabi, otvarajući put bolestima od kojih bi nas trebao zaštiti. Kad prođe kriza, organizam doživljava iscrpljenost proporcionalnu vrhuncu krize, ostavljajući živčani sustav u jadnom stanju.

Ako se takve krize često ponavljaju, na kraju znatno izmjene našu razinu energije, moral, naše tijelo. Javljaju se premorenost, depresije, bolesti, tijelo se na razne načine žali i izražava našu patnju.

(iz knjige Razumijeti stres, pobijediti stres,
Florence Rollot)

.

Nikada ne ostavljati za sutra!
(31.1.2015.)

Neke osobe ostavljaju za sutra ono što bi se moglo napraviti isti dan; tako se propuštaju rokovi, stvari kasne, izvještaj se radi na brzinu, u posljednji tren, ne plati se školska kantina, a porez plačaju s 10 posto kamate zbog zakašnjenja. Ovakav stav izaziva niz briga pod čijim utjecajem se osoba, koja stalno nešto odgađa bori s dojmom da nikada ne može slobodno disati, da joj je voda došla do grla. Oslobodimo se osjećaja krivice; po tom su pitanju svi ljudi slični i nitko ne skače od sreće kad mora ispunjavati poreznu prijavu.

Međutim, neki su shvatili da je, ako žele biti mirni, živjeti smirenije, zadržati određenu kontrolu nad svojim životom bolje ne ostavljati stvari neriješenima i da je čak poželjno riješavati ih odmah. Prije dolaska u tu fazu, pogledajmo sve što je trenutno u fazi rješavanja, sve nedovršene poslove, sve što oko vas čeka neriješeno.

Vrijeme je da otvorite sve ladice svojega života, da pospremite, izaberete i zaključite sve što treba zaključiti.

1. Pregledati sve papire, službene isprave, poštu, račune;
2. zatražiti automatsko plačanje virmanom;
3. misliti o osiguranjima na koja ste se pretplatili, o pretplatama koje želimo, o naknadama koje želimo tražiti;
4. odrediti svoje stanje u banci;
5. zatražiti produženje odgoda plačanja;
6. posložiti svoje mape, stvarne i virtualne na računalu;
7. napraviti sigurnosne računalne kopije;
8. počistiti svoj pretinac elektronske pošte, odgovoriti na poruke;
9. zaminjeniti pregorene žarulje;
10. napraviti rezervne ključeve;
11. riješiti sve aparate koji više ne rade ili ih popraviti;
12. probrati odjeću, darovati onu koju ne želimo, odnijeti je na čišćenje, riješiti zaostala glačanja;
13. zamijeniti stare madrace;
14. imati sve proizvode za zabavu koji su nam potrebni;
15. obaviti temeljito čišćenje;
16. okončati nezdrave veze;
17. raščistiti stvari s onom prijateljicom koju nismo vidjeli već dva mjeseca;
18. dogovoriti pregled kod oftamologa ili dermatologa;
19. raščistiti stvari s roditeljima, braćom ili sestrama;
20. obaviti liječničke preglede koje odgađamo;
21. otići kod zubara;
22. napraviti generalni pregled automobila itd.

Možete nastaviti svoj vlastiti popis, cilj igre je staviti točku na “i” svemu što nije završeno, različitim sitnicama koje već dugo odgađate za kasnije, a koje bi se mogle okrenuti na loše ako se njima ne pozabavite. Vječito odgađati ginekološki pregled ili mamografiju, ako se radi o ženi, te pregled prostate ili kardiološki pregled u slučaju muškaraca, može imati ozbiljne posljedice, pogotovo nakon određene dobi.

Također, sve te odgode za sobom vuku financijske troškove čiji bi nam iznos, kad bismo ih zbrojili, zasigurno iznenadio. Konačno, ako izuzmemo dramatične situacije, visoka je cijane koju plaćamo vezano uz našu sliku o sebi i samopoštovanje.

(iz knjige Razumijeti stres, pobijediti stres, Florence Rollot)

.

Bog vam je danas poklonio 86,400 sekundi.
Jeste li iskoristili jednu priliku da biste rekli hvala ti?
(24.1.2015.)

“Svakog se dana stotinu puta podsjećam da moj

unutarnji i vanjski život ovisi o trudu drugih ljudi,

živih i mrtvih te da se i sam moram truditi kako

bih uzvratio istom mjerom koju sam primio i još primam.”

Albert Einstein

Tim nam je riječima Einstein poklonio jednake vrijednosti kao što su i njegova znanstvena otkrića. Pružio nam je jednu od čarobnih tajni vlastitog uspjeha. Zahvalnost – svakog dana!

Einstein je nadahnuo današnju čarobnu vježbu i vi ćete slijediti njegove korake kako biste vlastiti život ispunili uspjesima. Danas ćete poput Einsteina reći hvala ti stotinu puta tako što ćete napraviti stotinu čarobnih koraka. Iako bi vam se moglo učiniti nevjerojatnim da ćete koračajući nešto promijeniti u svom životu, otkrit ćete da je to nešto najmoćnije što možete napraviti.

Da biste napravili ovu vježbu, napravit ćete jedan korak i u mislima izgovoriti čarobne riječi, hvala ti, kad jednom nogom dodirnete tlo, a zatim ponoviti riječ hvala ti kad na tlo spustite i drugu nogu. Jedna noga, hvala ti, druga noga, hvala ti, sa svakim korakom izgovarajte čarobne riječi.

U vježbi čarobnih koraka najbolje je to što koračati možete bilo gdje i bilo kad; po kući, od jedne prostorije do druge; dok odlazite na ručak ili na kavu; dok iznosite smeće, idete na poslovni sastanak, kad krenete do taksija, na vlak ili autobus. Čarobnim koracima možete koračati prema svemu onome što vam je važno; kao što su ispiti, sastanak, razgovor za posao, audicija, sastanak s klijentom, odlazak u banku, do bankomata, stomatologa, liječnika, frizera, na utakmicu koju igra vaša omiljena momčad, niz hodnike, kroz zračne luke, parkove ili od jedne čtvrti do druge.

Ja čarobnim koracima koračam po svom domu, od kreveta do kupaonice, od kuhinje do spavače sobe te izvan kuće do automobila ili poštanskog sandučića. Kad god hodam ulicom ili bilo gdje drugdje, odaberem neku točku kao svoje odredište te cijelim putem, sa svakim korakom, izgovaram riječi zahvalnosti. Ako ste obratili pažnju na to kako ste se osjećali prije nego što ste počeli radiit ovu vježbu, tada ćete zamijetiti veliku razliku u tome kako s eosjećate nakon što ste radili vježbu čarobnih koraka. Nije važno ako ne uspijete osjetiti duboku zahvalnost dok koračate; vjerujte mi poslije ćete ipak biit radosni. Ako ste neraspoloženi, čarobni koraci će vam pomoći da se osjećate bolje, a ako se osjećate sjajno, čarobni koraci će vam dodatno poboljšati raspoloženje!…

Kad dovršite današnju čarobnu vježbu, čarobne riječi hvala ti izgovorit ćete stotinu puta! Koliko ste puta u svom životu u jednom danu 100 puta izgovorili hvala ti?

A Einsten je to radio svakog dana!

(iz knjige Magija, Rhonda Byrne)

.

Abeceda dječjih osjećaja!
(17.1.2015.)

Interaktivni album za poticanje emocionalne inteligencije u djece

“Abeceda osjećaja” uči djecu:

1. Prepoznati i razlikovati vlastite osjećaje;
2. Promišljati o osjećajima i stavljati ih u kontekst vlastitih iskustava;
3. Imenovati osjećaje i emocionalna stanja riječima;
4. Izražavati osjećaje verbalno (riječima), a ne djelovanjem (ponašanjem);
5. “Čitati” emocije drugih ljudi na osnovu njihovih izraza lica i jezika tijela;
6. Usklađivati svoje ponašanje s osjećajima druge osobe i time osiguravati uspješnu inteligenciju;
7. Shvaćati da osjećaji sami po sebi nisu dobri ili loši – oni jednostavno jesu.

A SVE OVO ZNAČI DA “ABECEDA OSJEĆJA” POMAŽE DJECI

• odrasti u emocionalno inteligentne osobe.

ŠTO KAŽU “STRUČNJACI”…

• “Znam kako se osjećao dječak kada je bio posramljen jer i ja ponekad napravim krivu stvar”. – Erik, 8 godina
• “Žalosna djevojčica podsječa me na to kako se osjećam kada me zadirkuju”. – Karen, 6 godina
• “Sviđa mi se dječak koji je frustriran. Kada mi nešto ne uspijeva, ponekad se rasplačem i zalupim vrata u svojoj sobi.” – Marko, 7 godina
• “Luckasta slika prikazuje ono što i ja volim raditi. Volim nasmijavati svoju malu sestricu.” – Kristina, 5 godina

(iz knjige Abeceda osjećaja, Judy Lalli)

.

Terapija kupovanjem!
(10.1.2015.)

Dok ne dokažeš da se možeš nositi s onim što imaš, nećeš dobiti više!

• Morate usvojiti navike i vještine upravljanja malim količinama novca prije nego što dobijete veću količinu. Zapamtite, mi smo bića navike i navika upravljanja novcem je važnija od količine!
• Čuda s novcem događaju se kad pokažete univerzumu da možete dobro upravljati financijama!
• Stara protestantska etika kaže: Pošteni rad pošteno se plača. U tom nema ništa loše, osim što nam zaboravljaju reći što učiniti s tom plaćom. Ako znate što učiniti s tim novcem, prelazite iz napornog rada u pametan rad.
• Bogataši mogu provoditi dane u igri i opuštanju jer rade pametno. Oni shvaćaju i koriste pomoćna sredstva. Zapošljavaju druge ljude da rade za njih, a i njihov novac radi za njih.
• Sjetite se, novac je energija.

Ne sviđa mi se što vam ja to moram reći, ali u većini slučajeva, kupovina stvari radi trenutačnog zadovoljenja nije ništa više od uzaludnog pokušaja ublažavanja nezadovoljstva u životu! Trošenje novaca koji nemate najčešće se događa zbog emocija koje imate. Taj je sindrom poznat kao terapija kupovanjem. Pretjerano trošenje i potreba za trenutačnim zadovoljenjem nemaju mnogo veze s onim što kupujete, već s nedostatkom ispunjenosti u životu.

Principi bogatsva:

Treniranje vlastitog uma i upravljanje njime je najvažnija vještina koju ćete ikad naučiti, kako za sreću, tako i za uspjeh!

IZJAVE: Stavite ruku na srce i recite…

1. Djelujem unatoč strahu!
2. Djelujem unatoč sumnji!
3. Djelujem unatoč brizi!
4. Djelujem unatoč neudobnosti!
5. Djelujem unatoč neugodi!
6. Djelujem i kad nisam raspoložen!

(iz knjige Tajne milijunaševa uma, T. Harv Eker)

.

Princip bogatsva!
(03.1.2015.)

“Bogati ljudi vjeruju: “Možeš istovremeno imati kolač i pojesti ga”. Ljudi srednje klase vjeruju: “Kolač je previše hranjiv, pa ću uzeti samo malo”. Siromašni ljudi ne vjeruju da zaslužuju kolač, pa naruče pokladnicu, fokusirajući se na rupu u sredini i pitaju se zbog čega je to tako.”

Pitam vas, kakva korist od kolača ako ga ne možete pojesti? Što biste trebali učiniti s njim? Staviti ga na stol i gledati? Kolač je napravljen da bi ga se pojelo i uživalo u njemu.

Razmišljanje ili-ili navodi ljude na ideju:”Ako ja budem imao više, netko drugi će imati manje.” To je opet samoporažavajuće programiranje zasnovano na strahu. Ideja da bogati ljudi svijeta imaju i čuvaju sav novac tako da drugima ne ostaje ništa upravo je smiješna. Prvo, ona pretpostavlja da postoji ograničena zaliha novca. Ja nisam ekonomist, ali koliko mi se čini, svakog dana tiskaju ga sve više i više. Stvarna zaliha novca nije desetljećima bila vezana za bilo koja realna dobra. Čak i kad bi bogataši imali sav novac koji postoji danas, sutra će biit još mnogo, mnogo više.

Druga stvar koju ne shvaćaju ljudi s tim ograničenim stavom je da se isti novac može upotrijebiti više puta, kako bi stvorio vrijednost za svakoga. Dat ću vam primjer koji upotrebljavam na seminarima. Zamolim petero ljudi da dođu na pozornicu i doneseu sa sobom neku stvar. Kažem im da stanu u krug. Zatim dam novčanicu od pet dolara prvoj osobi i zatražim da kupi za taj novac nešto od osobe broj dva. Recimo da kupi olovku. Sada osoba broj jedan ima olovku, a osoba broj dva novac. Ona istom novčanicom kupi recimo, notes od osobe broj tri. Zatim treća osoba kupi rokovnik od broja četiri. Nadam se da ste do sada shvatili. Istih pet dolara donijelo je neku vrijednost svakoj osobi koja ih je imala. Ista novčanica prošla je petero različitih ljudi i stvorila pet dolara vrijednost za svakoga, ukupno 25 dolara za cijelu grupu. Ta novčanica nije izgubila vrijednost tijekom kruženja, već stvorila vrijednost za sve.

Lekcija je jasna. Prvo, novac ne gubi vrijednost; možete ga korisiti godinama, na tisućama ljudi. Drugo, što više novca imate, više možete stvaiti u cirkulaciju, što znači da će i drugi ljudi imati više za trgovanje.

To je suprotno od razmišljanja ili-ili. Kad imate novac i upotrijebite ga, imate vrijednost i vi i osoba na koju ste ga potrošili. Ako ste tako zabrinuti za druge ljude i njihov dio (kao da postoji ograničeni dio) učinite sve što treba da se obogatite kako biste mogli širiti više novca oko sebe.

Na mojem primjeru možete vidjeti da možete biti ljubazni, pristojni, brižni, velikodušni i duhovni i istovremeno bolesno bogati! Inzistiram da odbacite mit kako je novac loš na bilo koji način, ili da ćete biti manje “dobri” ili “čisti” ako ste bogati. To je uvjerenje potpuna glupost i ako ga se nastavite držati, ostat ćete siromašni!

Prijatelji moji, ljubaznost, velikodušnost i brižnost nema veze sa sadržajem vašeg novčanika. Te osobine proizlaze iz srca. Čistoća i duhovnost nemaju veze s vašim bankovnim računom. Misliti da vas novac čini dobrim ili lošim, znači misliti ili-ili; to je “programirano smeće” koje ne pomaže vašoj sreći i uspjehu.

To nije dobro niti za ljude oko vas, a posebno za djecu. Ako imate toliku želju biti dobra osoba onda budite toliko dobri da ne zarazite sljedeću generaciju negativnim uvjerenjima koja ste prihvatili.

Ako stvarno želite živjeti životom bez granica, bez obzira na situaciju, napustite razmišljanje ili-ili i razvijte namjeru dobiti “oboje”.

IZJAVA: Stavite ruku na srce i recite…

1. “Uvijek razmišljam: “želim oboje”
2.  Dodirnite glavu i recite…
3. “Imam um milijunaša!”

(iz knjige Tajne milijunaševa uma, T. Harv Eker)

.

Ja sam uvijek na kraju sve preživjela!
(27.12.2014.)

Iz stanja bespomoćnosti, emocija bijesa ili osvete bila je ugodnija, ali iz stanja frustracije, emocija bijesa bila bi neugodnija. Vaš se posao sastoji u tome da posežete za mislima i osjećajima koji vam daju veće olakšanje i ugodu. Stoga, zamijeniti vaše osjećaje bespomoćnosti osjećajima ljutnje vrlo lako možete idući logičan korak u kretanju nizvodno:

1. Ja to ne zaslužujem.
2. Ja zaslužujem partnera koji želi biti sa mnom.
3. Ja se nemam namjeru držati nekoga tko bi radije bio s nekim drugim.
4. Moj život ne ovisi o toj osobi koja se ne zna držati svojih obećanja.
5. Život je prekratak da bih ga trošila na nekog takvog.

Tisuće je knjiga napisano o međuljudskim odnosima u kojima znanstvenici i savjetnici nastoje objasniti primjerenost različith stavova ili ponašanja. Ali ono što kod većine nedostaje jest razumijevanje da ne postoji samo jedan ispravan stav ili mišljenje o bilo kojoj temi, i to zbog dva izuzetno važna razloga:

• Zato što nemaju pristup svakoj misli koja proistječe iz stanja u kojemu se netko upravo sada nalazi.
• Primjernost neke misli ovisi o stanju koje su misli za vas primjerene. Ali vi znate – to vam govori vaš Sustav Emocionalnog Navođenja.

Zato sada kada ste otkrili poboljšani osjećaj ljutnje, nastavite posezati za još većim poboljšanjem vaših osjećaja:

1. Na neki način mi je drago što je gotovo.
2. Sada barem nećemo više vikati jedno na drugo.
3. Sad, kad sve znam imam čudesan osjećaj olakšanja.
4. Ne trebam si sve odmah sada posložiti.
5. Osjećam se iscrpljeno.

Zamjetite olakšanje koje osjećate. Nekako ste se pomirili s time što se dogodilo i prihvatili ste ono što jest. Ali ono što je važno zamijetiti je smanjivanje “borbe”. U tom smanjivanju otpora vi dopuštate svom Toku – bez borbe – da vas nosi nizvodno:

• Sve će se na neki način srediti samo od sebe.
• Ja sam uvijek na kraju sve preživjela.
• Na koncu ću doći do svoje ravnoteže.

Osjećaj nade počinje rasti u vama i od tog trenutka plovidba teče glatko. Kada sebe uspijete namjerno dovesti do osjećaja nade moć vašeg sna i ono tko vi uistinu jeste počet će vas privlačiti. Vi ste već jako puno postigli samim nastojanjem da se osjećate bolje.

(iz knjige Zapanjujuća moć emocija, Esther i Jerry Hicks)

.

Pismo roditeljima i djeci!
(20.12.2014.)

Moglo bi se napisati beskonačan broj scenarija (a i napisani su) koji bi govorili o raznim oblicima lošeg ponašanja, kako roditelja tako i djece, ali svaki primjer neželjenog ponašanja mogao bi biti lako razriješen kada bi ove pretpostavke bile prihvaćene:

Roditeljima:

1. Vi ste svojoj djeci otvorili put u ovo životno iskustvo.
2. Vi niste stvaratelj iskustva svoje djece.
3. Vašoj su djeci na raspolaganju puno moćniji resursi vodstva i mudrosti od vas.
4. Vi niste odgovorni za to što vaša djeca stvaraju sada kad su stigla ovamo.
5. Vaša djeca imaju u sebi resurse za sve što požele.
6. Vaša su djeca Bića Čiste, Pozitivne Energije, koja su ovamo stigla s višom svrhom.
7. Vaša su djeca nastala puno prije nego što ste ih rodili.
8. Vi ste svojoj djeci najvredniji kao pomagači u održavanju Povezanosti s njihovom vlastitom Izvornom Energijom.
9. Vaša usklađenost, vaša Povezanost s vlastitom Izvornom Energijom, važnija je od vašeg odnosa s vašim djetetom – to je kontrola koju tražite.
10. Kad se ljutite na vlastito dijete, vi niste usklađeni s onime tko vi uistinu jeste, i sami ste sebi uzrokom neugode koju osjećate.

Djeci roditelja:

• Vaši su vam roditelji dali taj prekrasan put u ovu vremensko-prostornu stvarnost.
• Iako vam vaši roditelji sasvim sigurno žele sve najbolje, oni nikako ne mogu znati što je to.
• Vi niste ovamo došli da bi izvršavali bilo čije naredbe.
• Vi ste stvaratelj vlastitog iskustva.
• Vi ste izdanak Izvorne Energije i ovamo ste došli s višom svrhom.
• Jeste li na svojem putu možete odrediti po tome kako se osjećate.
• Međutim, s obzirom na to da su vaši roditelji ovdje duže, oni će nastojati da imate korisiti od njihove mudrosti.
• Puno toga što su oni naučili imat će za vas veliku vrijednost.
• S obzirom da su vaši roditelji ovdje duže, vjerojatno će im biti teže osjetiti tu Širu Perspektivu nego vama.
• Kada ste povezani s Energijom svoga Izvora, vi ćete uvijek znati je li primjereno nešto što kanite učiniti.
• Vaši će vas roditelji najvjerojatnije nastojati do neke mjere kontrolirati, ali nema potrebe da se borite protiv te kontrole – jer kontrola može biti samo vaša. Vi upravljate svojim životom i svojom stvarnošću odašiljući misli koje se podudaraju s vašim širim namjerama.
• Kada ste ljutiti na svoje roditelje, vi niste usklađeni s onime tko vi uistinu jeste, i sami ste sebi uzrokom neugode koju osjećate.

(iz knjige Zapanjujuća moć emocija, Esther i Jerry Hicks)

.

Načini na koji se vaš život može poboljšati neograničeni su!(13.12.2014.)

Podsjetite se da ste tu gdje jeste – i da je to u redu. Jednostavno se upustite u proces upravo tu gdje jeste, oblikujte svoje izjave kakve god one bile, a zatim poradite na tome da dođete do olakšanja u svojim izjavama, trudeći se da se okrenete nizvodno.

1. Ja u petak primam plaću, ali ću do ponedjeljka opet biti bez novca!
2. Ja uopće ne zarađujem dovoljno novca da bih dobro živio!
3. Dakle, tu ste gdje jeste. I tako stvari stoje, no možete se osjećati bolje od toga, ukoliko se potrudite.
4. Ja ipak radim!
5. Ne sviđa mi se baš taj posao!
6. Ali nisam ni teško došao do tog posla!
7. Taj mi se posao relativno lako pojavio!
8. Imao sam i još uvijek imam mogućnosti za promjenu posla!
9. Mislim da mogu dobiti bolji posao kad bih stvarno to poželio!

Sad ste došli do blagog poboljšanja. Ali to je vrlo dobro, jer čak i samo toliko poboljšanja otvara vrata sljedećoj razini poboljšanih ideja.

• Svojedobno se ovaj posao činio baš pravi za mene!
• Iako sam želio bolji posao, svojedobno je ovaj posao bio upravo ono što sam mogao zamisliti da ja radim!
• Moje ideje o tome što bih želio raditi promijenile su se!
• Mogao bih raditi bolji posao kad bih želio!
• Vaše su riječi u posljednoj rečenici skoro iste kao u posljednoj rečenici prethodne skupine izjave: međutim, ovog ih puta osjećate više. Vaše je olakšanje sada očito.
• Postoje dobro plačeni poslovi koje sam u stanju raditi!
• Ako taj tip može zarađivati više, onda mogu i ja!
• Svatko treba započeti od tamo gdje jest!
• Puno je milijunaša koji su počeli od nule!

Ništa se nije promijenilo u vezi s iznosom novca koji vam je na raspolaganju, no u posljednjih nekoliko minuta dogodile su se prekrasne vibracijske promjene. Želimo vam rastumačiti da je razlika između toga kako ste se osjećali i toga kako se sada osjećate zapravo razlika između besparice i milijuna. No, bit će potrebno više od jedne vježbe kako bi se postigla dovoljno konzistentna promjena da biste vidjeli rezultate…

Nastavite posezati za mislima od kojih se osjećate bolje:

• Ja uvijek imam dovoljno novaca za sve što želim!
• Ja želim puno skupih i prekrasnih stvari!
• Ja sada shvaćam da mi je što god poželim lako dostupno!
• Ja samo trebam nešto odrediti i to mi već dolazi!
• Ja sada razumijem lakoću koju sma primejćivao u financijskim situacijama drugih ljudi!
• Ja sada mogu manknuti nova iz jednadžbe!
• Kad mi život pomogne shvatiti da nešto želim, pojavljuju se savršene okolnosti da to ostvarim!
• I uvijek mogu osjetiti koji će me put do postizanja nečeg zadovoljiti!
• Zanimljivo je koliko mi se različitih puteva sada nudi!
• Toliko je raznolikosti, svaki je put lijep na svoj način, ali svi putevi vode do financijskog uspjeha kojemu težim.

Ako ste se, dakle, pridržavali ovih naputaka te si dali vremena da dođete do osjećaja koje smo iskazali prethodnim izjavama, daleko ste odmakli – s pozicije besparice došli ste do financijske neovisnosti.. Zakon privlačanje će vam nastaviti pokazivati put najmanjeg otpora – a načini na koji se vaš život može poboljšati neograničeni su!

(iz knjige Zapanjujuća moć emocija, Esther i Jerry Hicks)

.

I na ljutnju imamo pravo, zar ne?!
(06.12.2014.)

Prihvaćanje osjećaja je prirodna i normalna reakcija. Bebe se razljute, izraze bijes i gotovo. Mnogi od nas su podučeni kako nije lijepo, pristojno, a niti prihvatljivo biti ljut. Naučimo stoga gutati vlastite osjećaje ljutnje. Zbog toga se oni nastane u našem tijelu, u našim zglobovima, u mišićima i potom počnu nagomilavati – pretvarajući se u ogorčenje. Sloj po sloj potisnute ljutnje preobražene u ogorčenje može pridonijeti takvim oboljenjima kao što su artritis, pa čak i karcinom.

Moramo izražavati sve svoje osjećaje, uključujući ljutnju, pronalazeći pozitivne načine izražavanja osjećaja. Ne trebamo nekoga udariti ili odbaciti, no možemo jasno i glasno reći: “Ovo me ljuti” ili “Ljutim se zbog toga što si učinio/la”. Ako zbog nečega nije primjereno izraziti se na taj način, ipak imamo brojne druge mogućnosti: možemo vrisnuti u jastuk, udarati u boksačku vreću, rastrčati se, urlati u automobilu kad ste sami, odigrati partiju tenisa ili učiniti bilo što od drugih sličnih stvari. Sve su to zdravi vidovi i davanje oduška.

• Kakav je bio obrazac izražavanje ljutnje u vašoj obitelji?
• Kako je vaš otac izražavao ljutnju?
• Kako je vaša majka izražavala ljutnju?
• Kako su vaša braća ili sestre izražavali ljutnju?
• Je li postojalo žrtveno janje u vašoj obitelji?
• Što ste vi radili sa svojom ljutnjom kao dijete?
• Jeste li vi izražavali svoju ljutnju ili ste je gutali?
• Kojim ste se metodama koristili da biste je zadržali u sebi?
• Jeste li bili
• …izjelica
• …uvijek bolesni
• …skloni nezgodama
• …upadali u tučnjave
• …loš đak
• …plačljivi
• Kako sada izlazite na kraj s ljutnjom?
• Uočavate li obiteljski obrazac?
• Kojem članu obitelji nalikujete kad je riječ o izražavanju ljutnje?
• Imate li pravo biti ljuti?
• Zašto da ili zašto ne? Tko je rekao da mora biti takav?
• Možete li sebi dati dopuštenje da izrazite vlastite osjećaje na odgovarajući način?

(iz knjige Živite sretno, sada i ovdje, Louise L. Hay)

.

Znam da me mama voli, jer mi sašije gumbe na košulji ako mi ispadnu!

(29.11.2014.)

Djela služenja kao iskreni izraz ljubavi za većinu djece znak su ljubavi. Međutim, ako je vašem djetetu to primarni jezik ljubavi, vaša djela služenja njemu govore dublje i jasnije nego drugoj djeci. Kada vas dijete zamoli da mu popravite bicikl ili zakrpate haljinu za lutku, ne traži samo da se to napravi, nego čezne za vašom ljubavlju. To je ono što je Jake tražio od svog oca, Willa.

Kada mi roditelji prepoznamo i reagiramo na takvu molbu i kada dijetetu pomognemo s puno ljubavi i dobre volje, tada će dijete otići s punim rezervoarom, kao što je bio slučaj sa Jakeom. No, kada roditelji odbiju pomoći i zadovoljiti potrebe djeteta, ili kada to rade grubo i uz prijekor, dijete će otići, doduše s popravljenim biciklom, ali s povrijeđenom dušom.

Ako su djela služenja primarni jezik ljubavi vašeg djeteta, to ne znači da morate skočiti na svaku njegovu molbu. To znači da morate biti krajnje osjetljivi na one zahtjeve čije će ispunjavanje napuniti rezervoar ljubavi djeteta, u suprotnom će na njemu ostati rupa. Svaka molba djeteta traži promišljenu reakciju punu ljubavi.

Što kažu djeca?

Pogledajte što kažu ova djeca o svom primarnom jeziku ljubavi:

Krystal, 7, već tri godine ima brojne zdrastvene probleme. “Znam da me mama voli, jer kad trebam pomoć oko zadaće ona mi pomogne. Kad moram ići k doktoru, onda dođe s posla i odveze me. Kad sam jako bolesna, napravi mi moju najdražu juhu.”

Bradley,12, živi s majkom i mlađim bratom. Otac je otišao kad je Bradley imao šest godina. “Znam da me mama voli, jer mi sašije gumbe na košulji ako mi ispadnu i svaku večer mi pomažu oko zadaće. Naporno radi kao medicinska sestra tako da možemo kupiti hranu i odjeću. Mislim da me i tata voli, no on nam baš ne pomaže.”

Jodi, 14, ima mentalni poremećaj i ide u razred za djecu s posebnim potrebama u javnoj školi. Živi s majkom. “Znam da me mama voli jer mi pomaže pospremiti krevet i oprati odjeću. Navečer mi pomaže oko zadaće, pogotovo s likovnim.”

Melanie, 14, najstarija je od četvero djece. “Znam da me roditelji vole jer mi toliko toga naprave. Mama mi je sašila kostim, za školsku predstavu; u stvari, sašila je i kostime još dvojici učenika. Zbog toga sam bila jako ponosna na nju. Tata mi oduvijek pomaže oko zadaće, a ove godine je stvarno uložio puno vremena i truda da me nauči jednadžbe. Nisam mogla vjerovati kako se sve to može zapamtiti.”

Ovoj djeci služenje njihovih roditelja znak su njihove ljubavi. Roditelji čija djeca govore djela služenja kao primarni jezik ljubavi uče da služiti znači voljeti. Služite svom djetetu – drugima – i znat će da ih volite.

(iz knjige 5 jezika ljubavi djece, Gary Chapman i Ross Campbell)

.

Budite zadovoljni onime što imate, jer uvijek može biti gore!(22.11.2014.)

Korisno je naučiti prepoznavati ponašanja koja vi i vaši bližnji koristite kako biste zadovoljili potrebe.

NEUSPJEŠNA: Lošu situaciju čine još gorom, a vi se ne osjećate nimalo bolje.

“PRVA POMOĆ”: Mogu pomoći na kratko, ali ne i dugoročno. Privremeno se osjećate bolje.

USPJEŠNA: Dugoročno vam omogućuje ono što trebate, ne osuječujući druge da ostvare svoje potrebe.

NEUSPJEŠNA PONAŠANJA

Neka vaša ponašanja su jednostavno – NEUSPJEŠNA i lošu situaciju čine još gorom. Primjerice, ako ste potišteni, jer nemate doovljno novca, može vam se dogoditi da dobijete otkaz i tako potpuno ostanete bez prihoda.

PONAŠANJA ZA “PRVU POMOĆ”

Ponašanja za “Prvu pomoć” nude kratkotrajna rješenja vaših problema. Zbog besparice možete kriviti djecu i vikati na njih. Tako vam ponašanje može pomoći da se na kratko osjećate bolje, ali se problem besparice tako neće početi rješavati. Kat-kad ovu vrstu ponašanja korisitite da biste se snašli u nekoj situaciji, a i da toga niste svjesni. Primjerice, svako dolaženje na piće nakon posla može biti lakše negoli razgovor sa ženom o nezadovoljstvu brakom.

USPJEŠNA PONAŠANJA

USPJEŠNA su ponašanja ona koja će vam omogućiti da dugoročno dobijete ono što želite a da time ne ugrozite ni sebe ni druge ljude oko sebe. Razgovor sa šefom o eventulanoj povišici, raspitivanje za bolje plaćeni posao ili pronalaženje dopunskog posla su uspješna ponašanja koja možete primjeniti da biste se izvukli iz besparice.

(iz knjige U potrazi za srećom, E. Perry Good)

.

Kad pišem o gladi, zapravo pišem o ljubavi!
(15.11.2014.)

Ili, snažna želja za mističnim zalogajima Duha: unutarnji mir, radost, sklad!

“Kad je Eva zagrizla jabuku dala nam je svijet onakav kakav danas poznajemo – lijep, nesavršen, opasan, pun bivanja. Dala nam je velike boginje i Somaliju, cijepivo protiv dječje paralize i pšenicu i windsorske ruže”, govori nam Barbara Grizutti u sjajnoj i izazovnoj zbirci eseja, Out of the Garden: Women Writers of the Bible. “Evin čin iskonske radoznalosti” također nam je podario želju, tek i glad.

Da nije bilo Eve, ja ne bih danas razmišljala što ću večeras kuhati. Ne biste ni vi. Bez Eve, ne bih “kuhala” stvaralačke projekte, koji često mene kuhaju u mojim vlastitim sokovima, dok ih ne dovršim. Ali ja također ne bih znala ni za zemaljska zadovoljstva koja volim, kao ni za snažnu želju za mističnim zalogajima koje samo Duh može pružiti: unutarnji mir, radost, sklad.

Većina nas jede tri put na dan (barem), ali koliko često je naša glad doista zadovoljena? Slanina, jaja i keksi od sira više mi odgovaraju nego pola grjepa, ali na žalost, osim ako ne želim biit dimenzija poput zlatnih lukova (mosta u San Franciscu), osjećam da ne mogu tako često udovoljiti tim željama. Mnogi se neprestano u nečemu kontroliraju – u hrani, vezama, karijeri – potiskujući želje duboko u sebi, kao da sama odlučnost može potisnuti želje. Ali postupno dolazim do spoznaje da je glad sveta. Namijenjeno nam je da budemo gladni svaki dan i da zadovoljavamo tu glad svaki dan. Zašto bi inače prva molitva u Očenašu bila za kruh naš svagdašnji, čak i prije one za Božju pomoć?

Naša duša poznaje mnoge različite vrste gladi: fizičku, psihološku, emocionalnu, stvaralačku i duhovnu. Ali Veliki Stvoritelj dao nam je darove razuma, mašte, radoznalosti, opažanja: mi posjedujemo sposobnost razlikovanja naših gladi. Jeste li jutros doista gladni keksa za doručak ili odmora? Gladujte li za strastvenim poljupcima ili tjesteninom? Ili za dobrim noćnim snom? Onda nemojte sjediti uz treću čašu vina, gledajući reprize. Isključite televizor i bacite se na jelo te, ako niste sami, pozovite nekoga da vam se pridruži.

“Kad pišem o gladi zapravo pišem o ljubavi i gladi za njom i toplini i ljubavi prema njoj”, priznao je veliki gastronom i pisac koji poetski piše o hrani M.F.K. Fisher 1943. godine. “I onda je toplina i bogatsvo i jasna stvarnost gladi zadovoljena…i sve je to jedno”

Ne preziri glad, kćeri Evina. U tvoj je gladi iskra božanskoga. Duh je želio biit voljen. Žena sa snažnim tekom stvorena je zadovoljiti tu žudnju. Ljubav. Glad. Svetost. Cjelovitost. Sve je to jedno.

(iz knjige Sitne radosti, Sarah Ban Breathnach)

.

Čak i grozni dani imaju skrivenu ljepotu!
(8.11.2014.)

Znamo da postoje mnogi vidovi stvarnog života o kojima nitko ne traži naše mišljenje. Ponekad nam, unatuč trudu i pozitivnom pristupu, zdravlje, bogatstvo i/ili mir izmiću. Ali, nad jednim imamo potpuno vlast – to je kakvoća naših dana. Čak i kad očajavamo, kad smo zabrinuti, kad nas probada bol, kad potonemo u tjeskobu, kad nas pritisnu okolnosti – sami biramo kako ćemo pozdraviti novi dan, kako provesti i završiti.

To, dakako, ne želimo čuti.

Kad smo bolesni, zabrinuti, očajni, potišteni ili nemirni, ne zanima nas kakvoća dana. Samo želimo da prođu. Ali, i takva je želja kreativan izbor, čak i kad nije namjeran.

Umjetnici života znaju obično pretvarati u sveto. Možete se poslužiti bilo čime – objedom, razgovorom, šalom, nježnošću – kako biste stvorili ugodu i zadovoljstvo, kako biste danu dali pozitivnu notu, ako ne već cijelom danu, a ono barem najvažnijim trenucima. Već neko vrijeme provodim tajni eksperiment sa životom, kako nam Thoreau predlaže. Želim otkriti koliko mogu utjecati na kakvoću dana. Zato u jutro najprije izgovaram ove riječi: “Hvala na prekrasnom danu”.

Evo prvih rezultata mojeg istraživanja. Neće vam se svidjeti.

• Ljepota dana izravno je proporcionalna kreativnoj energiji koju ste u njega uložili. Ako nema ulaganja, nema niti kamata!
• Čak i grozni dani imaju skrivenu ljepotu. Ponekad je potrebno samo malo promijeniti pristup i kako bi se promijenilo raspoloženje nekog poslijepodneva i iz njega moglo krenuti u ugodnu večer.
• Vremenske prilike, čini se, ne utječu na eksperiment. Sivi, hladni, kišni dani provedeni u uredu jednako su podložni utjecaju poleta kao i sunčani dani koje provedemo u ležaljci pijuckajući sangriju.
• Dani od kojih unaprijed očekujemo da budu lijepi ispadnu upravo takvi mnogo češće od onih koje započnemo gunđajući.
• Rezultati ovog istraživanja pokazuju da nije važno je li neki dan dobar ili loš. Važno je što s njim učinimo.

SVE SMO TO VEĆ ZNALI!

(iz knjige Sitne radosti, autorice Sarah Ban Breatnach)

..

Odnosi su nam potrebni da bismo imali zdrava srca!
(1.11.2014.)

lIi, sve dok smo ljubazni i suosjećajni prema ljudima oko sebe, naši odnosi bit će čvrsti, a mi ćemo biti zdravi!

Bez obzira na to jeste li u stabilnoj vezi ili ne, dobro je imati prijatelja koji vam može ponuditi emocionalnu potporu, što je iskazivanje ljubaznosti i obrnuto. To također štiti srce. Što čovjek ima više emocionalne potpore, manji su izgledi da će se teško razboljeti, osobito od srčanih bolesti.

Primjerice, istraživanje koje je 1994. godine provedeno na 391 muškaraca i 377 žena otkrilo je da osobe s najvišom razinom emocionalne društvene potpore imaju najniže hormone stresa u uzorcima urina. Osobe s najmanjom razinom emocionalne potpore imale su najviše razine hormona stresa.

Neka istraživanja pokazala su da društveni odnosi moraju uključivati nekakav osjećaj bliskosti i pripadanja da bi koristili zdravlju. Dobro je za nas kad se zaista povežemo s prijateljem, kada upoznamo stvarnu osobu, kada im pomognemo da prebrode teške trenutke ili oni pomognu nama. Emocionalna društvena potpora aktivira parasimpatički ogranak autonomnog živčanog sustava. To je dio za “odmor i opuštanje” koji prebacuje tijelo u zdrav, opušten i regenerativan mod.

Nedostatak bliskog kontakta, s druge strane, povezan je je s jačom aktivacijom simpatičkih ogranka, “bijeg ili borba” refleksa, koji je povezan sa srčanom bolešću ako je predugo aktivan. Neki rezultati sada pokazuju, naravno, da dio pozitivnih učinaka emocionalne društvene potpore dolazi od oksitocina. Slijedi jednostavna, ali moćna vježba koja vam može pomoći da poboljšate povezanost s drugima.

Poboljšanje odnosa i povezanosti:

• Uzmite komad papira i nacrtajte liniju niz sredinu stranice, ali otvorite dnevnik tako da imate dvije prazne stranice.
• S lijeve strane pišite o svojim odnosima s drugima i osjećaju povezanosti s njima. Svakom odnosu dajte ocjenu od 0 do 10, gdje je 0 nikakav odnos, a 10 sjajan odnos. Uključite u listu voljene osobe i prijatelje, zatim prijeđite na suradnike i poznanike.
• S desne strane, pišite o tome kako biste mogli popraviti te odnose. Budite iskreni sa sobom i opišite promjenu koju biste željeli postići. Zapišite ponešto i o tome kako namjeravate postići ta poboljšanja, ne kod druge osobe nego kod sebe. Zapišite ono što vi namjeravate reći, učiniti i misliti na drugi način.
• Slijedite svoje vlastite preporuke.
• Dakle, odnosi su nam potrebni da bismo imali zdrava srca. Unatoč dokazima da je loša prehrana nezdrava, osjećaj zajedništva s velikom mrežom ljudi može čak nadjačati njezine negativne učinke. Naravno, to nije razlog da se hranite nezdravo!
• Ipak, kvaliteta naših odnosa daleko je važnija za naše zdravlje no što smo mogli i misliti. Brak je dobar za srce, ali ako je samo riječ o kvalitetnom odnosu. Ako je kvaliteta loša, brak je za srce lošiji od društvene izolacije. Znamo da je srcu potrebna ljubav. Sve dok smo ljubazni i suosjećajni prema ljudima oko sebe, naši odnosi bit će čvrsti, a mi ćemo biti zdravi.

(iz knjige Zašto je ljubaznost dobra za vas,
autora dr. Davida R. Hamiltona)

.

Piše vam na licu!
(25.10.2014.)

Ili, emocije su zarazne!

Neki dokazi evolucije ljubaznosti, suosjećanja, zahvalnosti i praštanja nalaze se u našim izrazima lica. Budući da svi dijelimo iste pretke u genetskom smislu, za očekivati je da ljudi diljem svijeta dijele iste vrste izraza lica. Očekivali bismo da čak i izolirane kulture, koje nisu bile u kontaktu s “civiliziranim” ljudima dijele iste izraze. I pokazalo se da je to točno. Sve kulture svijeta izražavaju emocije istim izrazima lica. Primjerice, sreća univerzalno stvara smiješak, a tuga mrštenje.

Psiholog Paul Ekman, kojeg smatraju jednim od stotinu vodećih psihologa 20. stoljeća i kojega je 2009. godine magazin Time proglasio jednim od stotinu najujtjecajnijih ljudi na svijetu, proučavao je izoliranu kulturu s Papue Nove Gvineje zvanu Flore, pleme koje nije imalo nikakav kontakt s bilo kojom drugom kulturom prije nego što ih je proučavao.

Unatoč tome, Ekman je otrkio da pripadnici plemena Flore imaju iste izraze lica kao i sve druge kulture. Učinio je to pokazujući im fotografije koje predstavljaju različite emocije. Tada je pozvao pripadnike plemena da povežu fotografije izraza lica s tugom, ljutnjom, gađenjem, strahom iznenađenjem i srećom. Pokazalo se da su pogodili u 80 do 90 posto slučajeva. Pleme Flora ima iste temeljne izraze lica kao i mi na Zapadu. Zaključak je da su izrazi lica, koji odražavaju emocionalna stanja, genetski ugrađeni u nas, a to znači da su i emocije genetski ugrađene.

Dachter Keltner, profesor psihologije na Sveučilištu Californija, Bereley, polako je i strpljivo promatrao snimke ljudi koji su izražavali te emocije, sličicu po sličicu. Koristeći se sustavom kodiranja izraza lica koji je razvio Ekman, došao je do spoznaja da se i emocije poput suosjećanja, stida, zahvalnosti, pa čak i strahopoštovanja također odražavaju na našim izrazima lica, i da su stoga genetski uvjetovani. Neke od tih izraza opisao je u svojoj sjajnoj knjizi Rođeni za dobro.

Izrazi lica stimuliraju aktivaciju autonomnog živčanog sustava (AŽS – a) koji je povezan s emocijama. Primjerice, iskreni osmijeh koji označava sreću stimulira parasimpatički ogranak AŽS -a i dovodi do opuštanja našeg živčanog sustava. Međutim, izraz straha stimulira simpatički ogranak AŽS-a, ubrzava rad srca, krvni pritisak i dotok kisika u najveće mišiće. Isto se događa pripadnicima svih kultura.

Ljubaznost se pokazuje i na našim licima, kao i suosjećanje. Znamo da, gledajući ljude kako igraju Igru povjerenja sa stišanim tonom, smatramo one koji imaju najviši vagalni ton, a time i najjače suosjećanje, najpouzdanijima. Kad je zvuk prigušen, mišljenje stvaramo na temelju izraza lica.

Čak je i Darwin, kada nije mogao razumijeti jezik domorodaca s kojima se susretao, mogao protumačiti njihove izraze lica. U svojoj knjizi Izrazi emocija kod čovjeka i životinja, iznio je zaključak da je empatija univerzalno obilježje.

Još neki pokazatelji dolaze iz snimki ljudskog mozga snimljenih magnetskom rezonancijom dok čovjek gleda drugu osobu kako pati. Aktivirana područja mozga pokazuju da osjećamo empatiju s bolom druge osobe. Ta sposobnost prisutna je od trenutka našeg rođenja, što ukazuje na činjenicu da su moždani sklopovi koji sudjeluju genetski uvjetovani. Kod novorođenčadi, to je poznato kao emocionalna zaraza – emocije su zarazne.

U istraživanju emocionalne zaraze i empatije provedenom 2009. godine, emocionalna zaraza nazvana je “primitivnom empatijom”. Razlog tome jest taj što je emocionalna zaraza primitivna, automatska reakcija u mozgu kada postanemo svjesni patnje druge osobe. Primjerice, dobro je poznato da će beba zaplakati kada čuje plač druge bebe. To se događa prije no što je njezin mozak razvio kapacitete da shvati kako je ona odvojena od drugih. Emocionalna zaraza, iz koje na kraju izrasta ljubaznost, posve je nesvjesna. Ona je ugrađena u mozak.

Drugi primjer pokazao se u istraživanju koje su 2006. godine proveli znanstvenici na Sveučilištu koledža u Londonu. Kad su sudionicima u istraživanju pokazali fotografije tužnih lica s malim zjenicama, i njihove zjenice su se smanjile. A veličina njihovih zjenica zrcalila je veličinu zjenica ljudi koje su promatrali. Snimke mozga načinjene magnetskom rezonancijom tijekom tog eksperimenta pokazale su da je aktiviran Edinger-Westphalov nukleus u moždanom deblu, regija koja kontrolira veličinu zjenica. Bit je u tome da se vjeruje kako je veličina zjenica povezana s empatijom, a možda joj čak i prethodi.

(iz knjige Zašto je ljubaznost dobra za vas,
autora dr. Davida R. Hamilton-a)

.

Čitanje iz dlana II. dio
(18.10.2014.)

Linije veze!

Linije veze su tanke linije koje se pojavljuju sa strane dlana, između početka linije srca i Merkurovog prsta. Linije veze su često poznate i kao “linije braka”. To nije ispravno, budući da postojanje jedne ili više linija veze, ne garantira postojanje braka. Zapravo, te crte jednostavno ukazuju na postojanje snažne veze, koja može, a i ne mora, biti seksualne prirode.

Susretao sam mnoge oženjene muškarce koji nisu imali linije na svojim dlanovima. To znači da im je brak prikladan i ugodan, ali im nije od velikog značaja. Nikad nisam susreo udana ženu bez linije veze na dlanu.

Idealno bi bilo da crta veze bude jasna, dobro ucrtana, da se pojavljuje sa strane ruke i nastavlja se na površini dlana. Ona je pokazatelj važne veze koja će dugo trajati. Snažna crta koja ne izlazi na površinu dlana, znak je značajne veze koja nije dulje potrajala.

Linija veze predviđa potencijal. Postojanje tri ili četiri crte ne znači automatski i toliki broj važnih veza. Ako prva veza bude uspješna i ako potraje, preostale crte će ostati neaktivne i neće biti iskorištene.

Moguće je da ove crte nestanu. Ukoliko ste bili u snažnoj vezi koja je loše završila, vaša podsvijest može izbrisati tu liniju s vašeg dlana! Iako će trauma uvijek biti vidljiva na liniji srca. Kada sretnete noovg partnera pojavit će se nova linija veze.

(iz knjige Čitanje dlana za početnike, autora Richarda Webstera)

.

Čitanje iz dlana!
(11.10.2014.)

Linija života!

Najpreciznije određivanje vremena može se postići korištenjem linije života. Najjednostavniji način je da liniju života podijelite na dva dijela, zamišljajući imaginarnu crtu koja se spušta sredinom drugog prsta i ide niz dlan sve dok ne dodirne liniju života. To je otprilike 35 godina života. U stvari, ovom metodom možete doći do još dvije godine života. Drugu imaginarnu crtu treba povući sredinom prvog prsta, pa je spustiti dlanom do mjesta dodira s linijom života, koje tada označava 10. godinu života. Sličnu liniju treba povući, i spustiti do linije života, pa ćemo označiti 20. godinu života.

Možete korisiti ovakve, temeljne, podjele da biste preciznije odredili vrijeme. Na primjer 70. godina na dlanu nalazi se tamo gdje linija života zaokreće oko palca i zgloba šake. Udaljenost između zamišljene crte koja označava 35.godinu i pozicije gdje linija života počinje skretati oko palca, je razdoblje od 35 godina. Ukoliko podijelite ovaj dio linije života na dva dijela, dobit ćete mjesto koje označava 52 i pol godine života. Podijelite je na tri dijela i dobit ćete otprilike 47. i 59. godinu života. Možete tako nastaviti dijeliti unedogled, da biste dobili sve preciznije rezultate. U praksi, ako želim biti potpuno precizan, uzimam otisak dlana i onda koristim šestar za postizanje što veće točnosti.

U prošlosti ljudi su umirali mnoog mlađi nego danas. Biblijske godine od “tri puta dvadeset plus 10”, danas se ne smatraju starošću. Stoga i ovo mora biti ubrojeno u izračun, bez obzira koju metodu koristimo za određivanje vremenskog slijeda iz linije života.

(iz knjige Čitanje dlana za početnike, autora Richarda Webstera)

.

 Pažnja, pažnja, djeco naša, novu zgodu priča Daša!
(04.10.2014.)

Mala djeca i pažnja!

Bebe ne možemo izravno pitati kako izgleda njihova svijest, ali možemo pokušati to otkriti promatranjem sposobnosti kao što je endogena pažnja, koja je povezana s karakterističnom vrstom svijesti. Ovu neizravnu metodu mogli bismo upotrijebiti i kod male djece, kao što bismo ih jednostavno mogli pitati kako izgledaju njihovi doživljaji. Toga se nitko nije dosjetio sve do sredine 90-tih. John Flavell – koga sam citirala na početku ovog poglavlja – jedan je od nekoliko razvojinih psihologa u Nacionalnoj akademiji znanosti i jedan je od najvećih stručnjaka svih vremena u tom području. Kao što bi on sam prvi rekao, stvarna zasluga pripada “Flavellima” – njegova supruga Ellie svojim je sudjelovanjem pridonijela radu. Na skupu kojem sam prisustvovala 1993. godine John je ustao i tiho rekao: “Ellie i ja smo se pitali: što djeca misle o svijesti?” Otišli smo u malu školu i ondje postavili isto pitanje. Ponekad je potreban genij da bi vidio ono što drugi ne vide ni uz savršen vid. Nastavio je opisivati neke zadivljujuće i filozofski izazovne rezultate. Flavellovi su otkrili da praktički sve što smo u vezi svijesti smatrali samo po sebi jasnim, uopće nije samo po sebi jasno kad se radi o predškolcima.

Djeca predškolske dobi drugačije od odrslih razmišljaju o pažnji. Primjerice, možemo im pokazati Ellie koja usredotočeno gleda u zanimljivu fotografiju djece u maloj školi, uokvireno vrlo jednostavnim okvirom. Ellie pokazuje raznu djecu na slici, opisujući kako izgledaju. Mališani zatim postavljaju pitanje je li Ellie mislila na djecu s fotografije i oni odgovaraju da jest. No, možemo ih pitati je li mislila i na okvir slike; oni će opet odgovoriti potvrdno – da, mislila je i na okvir slike, nije mislila na stolac u susjednoj sobi. Međutim, ona vjeruju da će Ellie misliti na sve što bude vidjela – djeca ne razumiju perceptivnu sljepoću. Naravno, to je tako, jer njihova svijest nije poput Elliene ili da je doživljavaju na ne tako usredotočen način. Stoga, čak i odgovor na izravno pitanje o njihovom svjesnom doživljaju znak je da bi se njihova svijest mogla veoma razlikovati od naše.

(iz knjige Beba filozof, što to nama djeca govore
o istini, ljubavi i smislu života,
autorice Alison Gopnik)

.

Razmislite što za vas znači novac?
(27.09.2014.)

Jedan od motiva zbog kojih mnogi odlaze u poduzetništvo i pokreću vlastiti posao jest zarađivanje novca, odnosno stvaranje profita. Misle da će tako zaraditi puno više nego da rade za plaću. Uvjereni su u svoje kvalitete i sposobnosti, imaju ideju i krenu u samostalan biznis. No, iz nekog razloga od novca ni N. Pa u čemu je kvaka? Zašto neki zarađuju ogromne količine novca, a neki ne. Dapače, oni koji zarađuju puno naizgled se uopće ne trude previše, zarađuju novac s lakoćom, a ovi drugi ubijaju se na poslu od jutra do mraka, rade naporno i teško, a novac nikako da dođe.

Razlog se krije u uvjerenjima koja imamo o novcu, a onda ta uvjerenja utječu na naše ponašanje i djelovanje. Već smo rekli da kad stalno mislimo o jednom te istom na isti način, razmišljanje se s vremenom pretvori u naviku misli i tako nastaje stav ili uvjerenje. Međutim, ta uvjerenja nisu nužno istinita, samo mi mislimo da jesu. Svi mi imamo različite osjećaje i stavove u vezi s novcem. Pa tako neki smatraju da nam novac služi za uživanje u životu i da postoji zato da si ispunjavamo sve želje i da se troši, a neki pak smatraju kako se mora teško i naporno raditi za novac, da novac zapravo nije važan, da su puno važnije druge stvari kao ljubav, poštenje, da novac samo kvari ljude i slično.

Kada na coachingu preispitujem poslovne vrijednosti klijenta novac gotovo nikada nije na prvom mjestu. Na popisu vrijednosti novac se uglavnom nalazi na trećem, četvrtom mjestu. Mnogi mi ljudi, kad radimo na vrijednostima, kažu da im je važna zarada, odnosno žele zarađivati više novca. Kad to čujem odmah mi je jasno da imaju ograničavajuća uvjerenja o novcu. Riječ zarada, zarađivanje, znači da smatraju da se do više novca može doći samo kroz više rada i da je to jedini način imanja više novca.

Na taj način sami sebe ograničavaju, jer podsvjesno odbijaju druge načine imanja novca, primjerice kroz stvaranje i izgradnju pasivnog prihoda, kroz zapošljavanje drugih ljudi da rade za njih ili jednostavno da sam novac zarađuje novac kroz razna ulaganja i investicije. Dakle, novac nam može doći a da mi sami ne moramo raditi za njega. Ukoliko želite biti uspješan poduzetnik i želite pokrenuti vlastiti posao važno je da nemate nikakva ograničenja u vezi s novcem. Radije formulirajte vrijednost imanja novca kroz financijsku slobodu. To je puno šire i podržavajuće uvjerenje od zarade i uključuje sve mogućnosti.

 

I sad razmislite što za vas znači novac? Kakve osjećaje budi u vama? Sigurnost i zadovoljstvo ili strah i brigu? Koliko naporno morate raditi za novac? Trošite li više nego što zarađujete? Kako upravljate svojim novcem? Ako niste sigurni, pogledajte u svoj novčanik. Je li prazan ili pun? Rekli smo da rezultati nikad ne lažu. Dakle, novac jest važan, i svatko tko kaže da nije – nema ga. Ljudi koji imaju novac nikada neće reći da novac nije važan. Ono što želim reći jest da je novac bitan u svim onim područjima u kojima je nužan; za plaćanje računa, izgradnju bolnica, škola i sl.

Novac nam daje slobodu izbora, da živimo onako kako želimo. U mnogim slučajevima određuje kvalitetu našeg života. Ne može nas usrećiti, ali nas može osloboditi mnogih stvari koje nas čine nesretnima. Imati novac, mnogo zarađivati i prosperirati nije sebično. Novac će uvijek biti važan dio vašeg života, bez obzira na to sviđalo se to vama ili ne. Život je previše lijep i dragocjen da ga potrošimo na stalne brige zbog nedostatka novca. Novac sam po sebi nije ni dobar niti loš, potpuno je neutralan. Sam novac nikada nije problem. Problem je nedostatak novca, odnosno način na koji ga koristimo i trošimo.

Postoje vanjski i unutarnji zakoni novca. Vanjski zakoni novca obuhvaćaju stvari kao što su financijsko tržište, financijski proizvodi i usluge, financijsko znanje, strategije ulaganja i sl. Unutarnji zakoni novca su naš financijski kôd. Način na koji smo kodirani; naš stav, način razmišljanja, uvjerenja i vrijednosti koje imamo o novcu. Sve to u bitnoj mjeri određuje razinu našeg uspjeha i na financijskom planu, odnosno imamo li novac ili ne.

Naš financijski kôd kombinacija je naših misli, osjećaja i ponašanja na području novca. Razlog zbog kojeg ga nemamo dovoljno leži u našem ponašanju i odnosu koji imamo prema novcu. Naše ponašanje sastoji se od informacija i uvjerenja koje smo dobili u prošlosti, posebno u ranom djetinjstvu. Primarni izvori tih uvjerenja bili su naši roditelji, braća, sestre, prijatelji, učitelji, mediji, kultura i sl. To je naš osobni financijski kôd koji upravlja našim financijskim životom. Naziv financijski kôd pao mi je na pamet dok smo na treningu NLP-a radili na submodalitetima, odnosno kodovima po kojima naš um percipira stvarnost. Čim sam došla doma odmah sam se bacila na internet i provjeravala postoji li negdje fraza financijski kôd i je li netko tako nešto koristio. Nisam pronašla ništa i odmah sam ga uzela pod svoje. Dugo sam vodila i radionice o novcu i pomagala polaznicima da otkriju svoj financijski kôd te način kako ga promijeniti ako im je ograničavajući.

 

Pa kako smo zapravo kodirani? Na naše ponašanje i odnos koji imamo prema novcu najviše je utjecalo ono što smo vidjeli o novcu kad smo bili mladi, što smo čuli i što smo sve doživjeli, neki veći emocionalni doživljaji. Sve smo te prikupljene informacije uzeli zdravo za gotovo i vjerojatno ih nikada nismo ozbiljno razmatrali. Primjerice, ako je vaš stav da se novac zarađuje teškim i napornim radom, onda se upravo tako i ponašate, ali umjesto da zarađujete novac imate samo rad i rad. Kad malo bolje razmislite, uočit ćete da većina ljudi puno i naporno radi, no jesu li oni najbogatiji ljudi na svijetu? Ne, nisu. Pa tko su najbogatiji ljudi? Oni koji rade pametno i mudro. I zbog toga stav o napornom i teškom radu mijenjajte u pametan i mudar rad.

Ako želite promijeniti svoj financijski kôd prvi korak je osvještavanje, dakle spoznaja da nam naši stavovi o novcu nisu podržavajući. Gotovo je nemoguće bilo što promijeniti ako ne znamo što nas ograničava. Zatim je na redu razumijevanje, kako zapravo funkcionira naš financijski kôd. Sljedeći korak je odvajanje od starih obrazaca, i zadnji korak prihvaćanje novih uvjerenja. Sami biramo nova uvjerenja koja su nam podržavajuća i koja nam čine dobro.

Prvi korak događa se u sekundi. To je onaj klik u glavi kad shvatimo da nam je svega dosta i da ne želimo tako dalje. Za ostale korake teško je procijeniti koliko nam točno treba vremena, jer su svi ti procesi individualni. Važno je fokusirati se na uzroke zašto nemamo novac ili zašto ga ne zarađujemo dovoljno, a oni se uvijek nalaze u nama samima. Nedostatak novca je samo posljedica, a nažalost, većina ljudi uporno upravo pokušava promijeniti posljedicu. Tako se vrtimo u začaranom krugu i čini nam se da nema izlaza. Dobra vijest je da, mijenjajući način razmišljanja i odnos prema novcu (uzrok), mijenjamo i krajnji rezultat (posljedica).

(iz knjige Kako pokrenuti vlastiti biznis,
autorice Inge Lalić, u izdanju Profila 2011.,
fotografiju autorice Inge Lalić,
snimio Tomislav Čuveljak)

.

Novac i osjećaji!
(20.09.2014.)

Prilično je neosporno da sve naše odluke, pa tako i odluke u vezi s novcem, često ovise o našim emocijama, a dvije najsnažnije emocije povezane s novcem i biznisom su strah i pohlepa. Razlog zbog kojeg mnogi ljudi ne žele pokrenuti vlastiti posao te ulagati svoj novac u biznis jest taj što se boje da ga ne izgube. No, do sloma tržišta ne dolazi bez razloga. Slomovi tržišta kapitala uzrokovani su krupnim međunarodnim problemima, tako da su ljudi uglavnom zabrinuti zbog nekih velikih gospodarstvenih, političkih i društvenih zbivanja ili velikih prirodnih katastrofa koje se događaju ili bi se mogle dogoditi.

Da bismo umirili svoj strah, moramo vidjeti mogu li navedeni problemi stvarno uzrokovati propast tržišta. Bilo bi dobro ispitati hipotezu, tj. dokazati ili osporiti razloge za strah. Naravno da premalo ljudi to radi. Primjerice, ljudi koji se boje zmija misle da su one ljigave. Ne žele ih dodirnuti kako bi provjerili svoju teoriju, nikoga ne pitaju i ne čitaju odgovarajuću literaturu kako bi saznali je li to istina ili ne. I tako su mnogi uvjereni da je zmijska koža ljigava, iako nije. Slično tome, mnogi strahovi vezani uz biznis zapravo su neispitane teorije.

Ne možemo dokazati da neki budući događaj neće zaista uzrokovati propast tržišta. Međutim, treba uzeti u obzir da su se događaji kojih se boje ili neki slični već dogodili u prošlosti. Da, velike svjetske krize, recesije, uzrokuju pad tržišta kapitala, ali povijest pokazuje da se tržište nakon toga opet oporavlja i nastavlja dalje rasti i razvijati se. Dakle, bilo je mnogo kriza u prošlosti. No, svijet ide dalje.

Drugi razlog koji u ljudi izaziva strah od pokretanja vlastitog biznisa je što znaju da su u biznisu stvari i događaji vrlo promjenjivi. Kad putujete nekamo, mjerite li svoj put u centimetrima ili kilometrima? Oni koji poduzetništvo promatraju na dnevnoj ili mjesečnoj osnovi smatraju ga promjenjivim, jer gledano kratkoročno biznis to i jest. No, ako se promatra kroz duža vremenska razdoblja, ispada da tržište kapitala uopće nije promjenjivo, tako da je pravo pitanje „koliko profita će mi biznis donijeti?“, a ne hoćete li na njemu zaraditi ili izgubiti.

Druga snažna emocija koja se veže uz novac jest pohlepa. Nevjerojatno je kako mnogi imaju oročen novac u banci na četiri posto, ali u biznisu žele zaradu od 100 posto. Moguće je u biznisu ostvariti tako veliku dobit, ali ne na brzinu i preko noći. Za stvaranje velikog profita potrebno je dugoročno ulaganje u sebe i svoje sposobnosti, znanje i vještine.

Svjedoci smo kako pretjerano samopouzdanje obično bez pokrića navodi ljude na opasne postupke u biznisu. Spremni su krenuti u ogroman rizik ulažući novac u one poslove o kojima ne znaju dovoljno ili se nisu dobro pripremili i napravili temeljan plan i strategiju. Ulaze u biznis na temelju samo svojih predviđanja, a zanemare sav rizik i prepreke. Misle da su bolji u poduzetništvu nego što zaista jesu i često precjenjuju svoje sposobnosti te kao rezultat toga podcjenjuju i rizike u koje ulaze. I dakle, što se događa kad djeluju na temelju straha ili pohlepe? Uglavnom gube, te za to okrivljuju sve druge, a najmanje sebe.

I zato je u današnjem iznimno složenom svijetu biznisa i novca najbolje učiti, učiti, učiti, uzeti mentora te se savjetovati s kvalificiranim konzultantima i financijskim, poreznim, računovodstvenim i pravnim stručnjacima prije donošenja svake odluke. Svi oni spadaju u vaše poslovne partnere. Ukoliko želite biti uspješni u biznisu kojim se bavite ili namjeravate baviti, birajte najbolje stručnjake iz te branše koji postoje na tržištu. Kad izaberete izvrsne poslovne partnere, i vaš biznis bit će izvrstan. Ako se odlučite za prosječne poslovne partnere, i vaš biznis bit će prosječan. Ne može drukčije. 

(iz knjige Kako pokrenuti vlastiti biznis,
autorice Inge Lalić u izdanju Profila 2011.,
fotografiju autorice Inge Lalić snimio za Profil,
Tomislav Čuveljak)

.

Kako doživjeti čaroban dan?!
(13.09.2014.)

Da biste doživjeli najčarobniji dan svog života, možete biti zahvalni na tom danu prije nego što ga proživite! Ako želite proživjeti čaroban dan, jednostavno razmislite o svojim planovima za taj dan i izgovorite čarobne riječi hvala ti za svaki plan koji se ostvario i prije nego što to doživite. To je izuzetno jednostavna vježba i za nju vam je potrebno samo nekoliko minuta, ali promjene koje može donijeti su nevjerojatne. To što ste zahvalni za neki budući dan pomoću zakona privlačnosti unaprijed oblikuje uistinu čaroban dan; kad zahvaljujete na ugodnim iskustvima, morate i primiti ugodna iskustva.

Ako ne vjerujete da imate moć kojom možete toliko intenzivno utjecati na okolnosti nekog dana, prisjetite se jutra kad ste se probudili mrzovoljni ili neraspoloženi. Tog dana vam gotovo ništa nije išlo od ruke, a na kraju dana ste izjavili da vam je dan bio grozan, a to nije bilo slučajno. Jedini razlog zbog kojeg ste doživjeli težak dan jest u tome što ste svoje jutarnje neraspoloženje prenijeli na ostatak dana i upravo vam zbog tog neraspoloženja ništa nije išlo od ruke.

Čak niti jutarnja mrzovolja ne može nastupiti slučajno, jer ste na spavanje zacijelo otišli s negativnim mislima, kojih možda niste bili niti svjesni. Upravo zbog toga svake večeri radite vježbu čarobnog kamena, kako biste usnuli s lijepim mislima… Da bi vam dan bio ispunjen magijom, morate se dobro osjećati. Ne poznajem ništa drugo osim zahvalnosti što bi vam zajamčilo gotovo trenutačno dobro raspoženje. ..

Kad koristite zahvalnost unaprijed kako biste doživjeli čaroban dan, ona otklanja neočekivane probleme ili poteškoće i prije nego što se dogode… Da biste doživjeli čaroban dan, čim se probudite, prije nego što ustanete ili dok se tuširate ili odijevate, razmišljajte o svojim planovima za taj dan i zahvalite za svaki od njih što se sjajno odvija…

(iz knjige Magija, autorice Rhonde Byne)

.

 Podčinjenost žena započinje već u djetinjstvu!?
(06.09.2014.)

Podčinjenost žena postiže se posredstvom bezbrojnih sitnica koje počinju u djetinjstvu. Neke se svjesno omalovažavaju. Ipak, većina su izraz starih predrasuda i običaja. Ljudi će rado pokazati divljenje dječakovom uspjehu i lijepom izgledu djevojčice. Odjeća za djevojčicu je dizajnirana tako da odrasli kažu: “Kako si lijepa u toj haljinici” – što je u neku ruku kompliment, ali djevojčici daje osjećaj da je ponajprije cijenjena zbog izgleda. Dječje knjige prikazuju dječake kako grade ili traže pustolovine, a djevojčice gledaju dječake ili se igraju s lutkama. Djevojčice obično savjetujemo da se ne penju na drvo ili na garažu, jer nisu dovoljno jake ili će se puno lakše ozlijediti. Dječacima darujemo automobile, složive igračke, sportsku opremu ili set liječničke opreme. Djevojčicama poklanjamo lutke, pribor za šivanje, opremu za medicinske sestre ili ukrasne stvarčice. Ovakvi su darovi sami po sebi u redu, naročito ako ih dijete želi. Negativno je ako odrasli uporno inzistiraju na ovim razlikama, koje podrazumijevaju da su žene (ili muškarci) dobri samo za ograničen broj zanimanja.

Dječacima dodjeljujemo poslove u garaži, podrumu ili na travnjaku, a djevojčicama u kući. Naravno da je kućanski posao važan za dobrobit obitelji, pa bi i vrijednost tih poslova trebala biti jednaka. Međutim, kad kućni posao rade samo žene u društvu koje daje toliko prednosti muškarcima, takav će posao i muškarci i žene držati priprostim. Mnogi se dječaci, zbog osjećaje manje vrijednosti, rugaju djevojčicama kako ne mogu trčati brzo ili baciti loptu kao oni, pa se ne mogu igrati s njima.

Neki roditelji i učitelji govore djevojčicama da, po prirodi stvari, neće biti sposobne učiti višu matematiku ili fiziku ili da ne bi mogle biti inženjeri. Mnoge djevojčice tijekom djetinjstva postanu uvjerene da su lošije od muškaraca u apstraktnom mišljenju, sposobnosti upravljanja i psihičkoj uravnoteženosti. Prihvaćanje ovih kleveta samo po sebi ubija samopouzdanje i tako žene navodno postaju nesposobne u stvarima za koje mnogi muškarci i neke žene tvrde da su prirođene.

(nastavlja se u idućem broju sa temom: I muškarci trebaju oslobođenje!)

(preuzeto iz knjige Vodič za roditelje od rođenja djeteta do puberteta,
autor dr. Spock)

Vodič za roditelje!
(30.08.2014.)

Izbjegavajte prijetnje što je više moguće!!

Prijetnje slabe disciplinu. Razumno je reći: “Ako budeš vozio bicikl po cesti, oduzet ću ti ga”. Na neki način, prijetnja je izazov i dijete može izraziti neposluh. Ono će bolje prihvatiti roditeljsko upozorenje da ne smije izlaziti na ulicu ako iz iskustva zna da roditelji stvarno misle ono što kažu. S druge strane, ako vidite da će biti potrebno oduzeti voljeni bicikl na nekoliko dana, bolje je dati pošteno upozorenje. Svakako je blesavo i brzo poništava sav roditeljski autoritet ako se dane prijetnje nikada ne provedu u djelo. Prijetnje čudovištima i policajcima se potpuno pogrešne u svim slučajevima.

Roditelji koji ne mogu vladati svojom djecom ili ih moraju često kažnjavati trebaju pomoć!

Nekolicina roditelja s velikim teškoćama vladaju svojom djecom. Kažu da je dijete “neposlušno” ili da je “jednostavno nemoguće”. Prva stvar koju vidite kod takvih roditelja jest da se stvarno ne trude dovoljno, iako žele i misle da jesu. Često prijete, psuju ili kažnjavaju dijete. Međutim, takvi roditelji skoro nikada ne ostvare svoje prijetnje. Drugi, iako kazne dijete, nikad ga na kraju ne primoraju na ono što su rekli da mora napraviti. Neki će dijete primorati na poslušnost jedanput, ali će već nakon pet ili deset minuta dopustiti dijetetu da radi po starom. Neki će se usred kažnjavanja početi smijati. Neki će beskrajno vikati na dijete koliko je loše ili će pred dijetetom pitati susjeda je li ikad vidio gore dijete. Ovakvi roditelji podsvjesno žele da se dijete i dalje loše ponaša i ne čine ništa što bi ga moglo od toga odvratiti. Oni to žele, a da i ne znaju. Njihovo je grđenje i kažnjavanje samo izraz dubokih nezadovoljstava. Žaleći se susjedima, oni samo žele suosjećanje da je dijete stvarno nemoguće. Ovakvi, duboko nezadovoljni roditelji često u svom djetinjstvu nisu primili dovoljno potpore da su temeljno dobri i odgojeni. Kao rezultat, nemaju dovoljno povjerenja u sebe ni u svoju djecu. Njima je potrebno puno pomoći od suosjećajnog liječnika, savjetovališta za djecu ili socijalnog radnika.

(nastavlja se)

(Vodič za roditelje od rođenja djeteta do puberteta, dr. Soock)

Oprez, vaše dijete na internetu!
(23.08.2014)

Najčešći rizici upotrebe interneta za djecu i mlade su:

• Izlaganje seksualnim ili nasilnim sadržajima, kao i dostupnost neprimjerenim informacijama, koje uključuju pornografiju, materijale i stranice koje potiču mržnju, nesnošljivost ili diskriminaciju, krvave i nasilne prizore, dezinformacije i preuveličane vijesti.
• Direktna komunikacija s odraslom osobom koja traži neprimjerene odnose, gdje djeca i mladi mogu postati žrtve pedofila ili odraslih osoba sa seksulanim namjerama koje će ih pokušati nagovoriti na susret (grooming) ili na neki drugi način izigrati povjerenje (npr. objavljivanjem slika maloljetnih osoba)
• Izloženost uznemirujućim, neprijateljskim ili nepristojnim e-mail porukama
• Pretjerana izoliranost djece i mladih koja proizlazi iz prečestog i/ili dugotrajnog korištenja računala i interneta
• Osim toga, djeca i mladi mogu doći do informacija, kupovati proizvode ili sudjelovati u aktivnostima koje su za njih opasne. Postoji rizik da kupnjom putem interneta, popunjavanjem obrazaca ili sudjelovanjem u raznim online natjecanjima daju važne osobne i financijske podatke, te mogu postati mete različitih prevara.

Istraživanja u SAD-u na uzorku od 1 500 djece u dobi od 10 do 17 godina koja redovito koriste internet, pokazalo je da je 13 posto njih bilo izloženo seksualno neprimjerenim porukama. Najvećem riziku su bile izložene djevojčice te stariji adolescenti. Najveći stupanj izlaganja nepoželjnom sadržaju bio je prisutan kada su djeca i mladi korisitili računalo kod kuće (72 posto) te u chat room-u (37 posto). Djeca su izvjestila da je u 4 posto slučajeva odrasla osoba zatražila od njih da pošalju svoju sliku koja eksplicitno pokazuje golo tijelo. U 31 posto slučajeva odrasla osoba koja je imala seksualne i neprimjerene namjere pokušala je stupiti u kontakt s djetetom u živo, pri čemu su u 75 posto slučajeva pozvali djecu na sastanak, a u 34 posto slučajeva ostvaren je telefonski kontakt. Čak u 18 posto slučajeva odrasla osoba koja je imala seksualne namjere je došla djetetu kući.

.

10 ZAPOVIJEDI PAPE FRANJE (ZA SRETNIJI ŽIVOT I LJEPŠI SVIJET)!

(16.08.2014.)

• Živi i pusti druge da žive!
• Živi smireno!
• Budi otvoren i darežljiv prema drugima!
• Iako mnogi roditelji puno rade, uvijek moraju naći vremena za igru s djecom!
• Nedjelja je za obitelj!
• Moramo biti kreativni s mladim ljudima!
• Poštuj i brini smireno o prirodi!
• Prestani biti negativan!
• Poštuj druge vjere!
• Mir je uvijek proaktivan!

Riječ urednice: Koliko ste puta sami sebe zatekli kada ste bili raspoloženi upravo suprotno od ovih 10 zapovijedi pape Franje koje izgovorio prije koji tjedan i koje su odmah uzete u formi “zapovijedi pape Franje”? Bezbroj puta ste se uhvatili kako ste negativno raspoloženi, kako ne živite smireno, kako ne brinete o prirodi, kako niste otvoreni niti darežljivi prema drugima… a koliko je samo puta vaša pogreška ostala neosviještena? I to vas muči. Zadaje vam glavobolju, željeli biste nešto mijenjati kod sebe…

Kažu psiholozi i duhovni ljudi da ste sa željom za promjenom sebe, na dobrome putu. Nemojte posustati ma koliko bilo prepreka na tom putu. Uvijek se možete osloniti na 10 papinih zapovijedi! Ukoliko ih iskreno usvojite i počnete isto tako i primjenjivati, odnosno, pridržavati ih se, mogli biste uskoro uvidjeti kako se svijet zajedno s vama mijenja na bolje.

Nećete donijeti svijetu “revolucionarne promjene”, ali i od njih se svijet umorio. No, ostavit ćete traga u svojoj najužoj zajednici možda i u tzv. širem društvu…Svojim malenim kamenčićem, kojeg ste postavili u pravo vrijeme i na pravo mjesto doprinijet ćete izgradnji cijelog mozaika, koji se inače običava zvati – svijet u kojem živimo i koji nas okružuje. Zato, samo hrabro naprijed!

.

Održite smijeh na životu u vašem braku! Bez, kritiziranja i predbacivanja, ali s puno kreativnih i skrbnih ideja, okrenite novu stranicu vašeg braka!

Ili, malo kreativnosti može spasiti vaš brak!
(09.08.2014.)

Svi smo mi kreativni. Na primjer, nije li svakoga od nas povrijedio netko tko nam je važan? Pokušali ste smisliti nešto mudro što ćete reći u svoju obranu, no ničega se niste mogli sjetiti. Satima nakon toga, kad ste već mislili da ste zaboravili na taj događaj, u vašem se mozgu upalila žaruljica. Bilo je prekasno, ali je osjećaj ipak bio dobar. Možda ste to čak i podijelili s nekim koga znate i dobili kompliment za vašu kreativnost.

Taj događaj svjedoči o postojanju kreativnosti u svačijem mozgu. Vaš je mozak radi sam od sebe u vezi s tim napadom pokušavajući nešto smisliti. Kad je to napokon uspio, oboje ste i vi i vaš mozak-zadovoljni. Vaša je kreativnost nepredvidiva, ali mi vjerujemo da je neprestano aktivna. Iznimno je aktivna kad spavate pri čemu vam nudi kreativne snove da vas iznenađuje. Ja sam čovjek čiji snovi dobivaju Oscara. Prije nekoliko godina sam sanjao san koji još pamtim. Dok spavam moj je automobil parkiran iznad mene i malo sa strane na mjestu gdje obično parkiram. Te sam noći sanjao da šaljem svoj automobil e-mailom u svoju garažu. U to vrijeme nisam se koristio e-mailom, a garažu nikad nisam imao. Moj automobil je u mojem svijetu kvalitete, tako da sam se u snu odmah osjetio razočaranim, jer kad sam u snu ušao u garažu, automobila tamo nije bilo. Vidio sam cjevčicu s kapicom, pa sam skinuo čep i tri zahrđala vijka ispala su van. Shvatio sam da su ta tri vijka sve što je ostalo od mojeg automobila.

Kad sam se probudio i otišao gore po novine, bio sam vrlo sretan kad sam vidio da je automobil na svom mjestu, a ne izgubljen negdje u cyber-prostoru. Siguran sam biste i vi, kad bi se organiziralo natjecanje u snovima, mogli doći s nečim sličnim što još pamtite. Kao savjetnici saslušali smo priče iz mnogih brakova i uvijek bismo ostali iznenađeni zbog nekreativnosti većine njih. Sve se priče svode na krivnju partnera i kako bi, kad bi se on ili ona promijenili, brak bio bolji. No, ovdje se trudimo, umjesto da ponovno slušamo dosadnu priču o vašem braku, naučiti oboje nekim novim pokušajima i požuriti vas da ih pokušate primijeniti u vašem braku na kreativan način.

Najkreativnija stvar koju možete učiniti i koja će sigurno iznenaditi vašeg partnera jest da kažete: “Ne mislim da je to što smo nesretni tvoja pogreška. Rado bih učinio nešto zajedno s tobom kako bi naš brak postao življi, što bi ti se, vjerujem, svidjelo”. Prema našem iskustvu, zadivljujuće je kako partneri reagiraju kad se predloži nešto što se doista može zajedno raditi, primjerice upisati tečaj iz fotografije ili kuhanja. Kad primijenite taj pristup, činite veliku razliku, a tako je jednostavan.

Ako se vi i vaš partner jako dosađujete u svom braku, ugodnih razgovora je jako malo i rijetki su. Tada, ako krenemo od činjenice da možete kontrolirati jedino svoju stranu razgovora, snažno pokušajte ne primijeniti ni jednu ubojitu naviku dok razgovarate o nečem novom što ćete raditi. Zapravo vam pokušavamo reći da prestanete kročiti starim putem, kojim ste već prošli milijun puta. Ne kažemo da nova ideja koja bi trebala pomoći vašem braku treba biti superkreaitvna, ali bi barem trebala biti nova i podržavajuća. To zahtijeva nešto truda, ali svaki napor uložen u nešto novo i nekontrolirajuće rezultirat će poboljšanjem vašeg odnosa. Štogod odlučili zajedno, imajte na umu da će svaka riječ ili djelo koji će ukloniti ubojite navike iz vašeg braka, a zamijeniti ih skrbnim navikama, biti veliki korak u vašem odnosu.

Podsjetimo se: ubojite navike su kritiziranje, okrivljavanje, žaljenje, prigovaranje, prijetnje, kažnjavanje te potkupljivanje i nagrađivanje radi kontrole. Prestanite ih primjenjivati! Umjesto njih, kad zajedno uronite u novu avanturu, primjenjujte skrbne navike: podržavanje, pregovaranje o onome u čemu se ne slažemo. Ako u tome uspijete i sasvim malo, bit će to nešto novo u vašem braku, a novost je kreativna sama po sebi. Dosada stvara talog, mulj i učmali odnos. Nemamo više mnogo detaljnih prijedloga, ali pokušajte isprati dosadu iz vašeg bračnog života koliko god češće možete. Dobra definicija dosada je da se uvijek ponašate na isti način, a očekujete uzbudljive rezultate. Budući da u nesretnim brakovima baš i nema mnogo uljudnosti, pokušajte našu skraćenu verziju zlatnog pravila. Ponašajte se prema svom partneru kako on ili ona voli, bez obzira na to kako se on ili ona ponaša prema vama. Primjerice, možete prestati psovati ili ako ste izvještačeni i pompozni – prestanite to biti.

Nemojte biti predvidivi! Ako se svađate, a vaš partner nešto dobro zapazi, zaustavite se, pogledajte nju ili njega ljubazno, nasmiješite se i recite: “Znaš što? Vidim što poručuješ. Ti si u pravu, ja sam u krivu.” Uz pretpostavku da vaš partner neće doživjeti srčani udar, to bi moglo biti vrlo korisno za vaš brak. Velika je stvar učiniti napor i pokazati razumijevanje za drugog. Brak je težak. Tu su djeca, djeca iz prvih brakova, miješane obitelji, ostarjeli roditelji, rodbina, ljubimci o kojima treba skrbiti, neugodni susjedi,a tu je i posuđivanje novca onda kad si to ne možete priuštiti, ili posuđivanje novca drugima iako to mrzite. Sve te teške situacije zahtijevaju mnogo truda, a ne dati potporu partneru koji ima barem jednu od tih obveza znači propustiti važnu prigodu za poboljšanje braka.

Održite smijeh na životu u vašem braku. Gledajte zajedno vaše omiljene komičare, koji unose svjetlo načinom na koji vide svijet na nov i zabavan način. Preuzmite nešto od njih! Naravno, ako ne volite psovke, ne gledajte komedije u kojima se koriste. No, ako se vaš brak već počeo poboljšavati, što se nadamo, oboje trebate malo zdrava smijeha. Brak smatramo ozbiljnim poslom, no propuštanjem prigode za smijeh tako što ostaje ozbiljni, greška je koju treba ispraviti. Teorija izbora je psihologija dobrog raspoloženja. Smijeh je dobar za svakoga. Pitanje koje biste si u svakoj situaciji trebali postaviti jest: Kada smo zadnji put koristili našu kreativnost kako bismo se doista dobro proveli zajedno?

(iz knjige Osam lekcija za sretniji brak,
dr. William Gloser i Carleen Gloser)

.

Jaslice i vrtić (ipak) nisu dobro rješenje za dječačiće!?
(02.08.2014.)

Ako je ikako moguće dječak bi trebao ostati kod kuće s jednim od roditelja u dobi od tri godine. Institucionalni oblici čuvanja i odgoja djece – jaslice ili vrtići- nisu primjereni dječacima te dobi. Istraživanja su pokazala da dječaci češće pate od straha od odvajanja nego djevojčice i da se zbog osjećaja napuštenosti emocionalno zatvaraju. Povrh toga, dječak ove dobi može u jaslicama ili vrtiću biti nemiran i agresivan, a ta ga etiketa, kao i odgovarajući način ponašanja može pratiti i u školi.

Za dječaka mlađeg od tri godine puno bolje riješenje od jaslica jest da o njemu vodi brigu rođak koji ga voli ili dadilja koja dolazi u obitelj. Djeca mlađa od tri godine moraju provoditi duge dane djetinjstva s ljudima s kojima osjećaju blisku povezanost. Prve i najvažnije stvari u životu dječaka ove dobi su bliskost, povjerenje, toplina, radost, prijateljstvo.

UKRATKO:

Do dobi od šest godina spol ne igra veliku ulogu pa mu ne treba pridavati veliku važnost. Majka je obično najvažnija osoba s kojom dijete uspostavlja emocionalnu vezu, ali i otac može preuzeti tu ulogu. Ono što je bitno jest da jedno ili dvoje ljudi voli dijete i da im ono tijekom nekoliko godina bude najvažnija stvar u životu. Na taj način dijete razvija osjećaj životne sigurnosti, a njegov mozak ovladava vještinama prisne komunikacije i stječe ljubav prema učenju i konstruktivnim odnosima s drugim ljudima. Ovo će razdoblje brzo proći. Uživajte u svojem dječačiću dok možete.

(iz knjige Odgoj dječaka,
autora Steve Biddulp-a)

.

Naučite provoditi jedan dan u tjednu na opušteni način!
(26.07.2014.)

Zašto ne biste sjeli, daleko od svakodnevnih briga i u miru se upitali što pokušavate postići?

Zatim svaki tjedan odvojite malo vremena za potpuno opuštanje. To bi vam zapravo moglo značiti razliku između života i smrti. Kako bi mu pomogao da to postigne, svećenik mu je isplanirao kako bi trebao provoditi nedjelju, koja bi trebala biti istinski dan odmora. Evo toga plana:

“U subotu navečer rano legnite i dobro se naspavajte. U nedjelju u jutro polagano odšećite u crkvu. Ne mojte zakasniti, jer nećete naći slobodno mjesto. To što neko vrijeme niste išli u crkvu ne znači da nisu ni drugi. Sjednite i govorite u sebi: ja sam u Božjoj kući. Sa mnom nije u redu to što dugo nisam bio u Božjoj kući. Skakao sam okolo kao kokoš bez glave i pokušavao izgraditi nešto što nikako ne mogu ponijeti sa sobom. Samo sam si upropastio zdravlje. No sad sam na mjestu mira i spokoja.”

Mirno sjedite u klupi i mislite o miru i Bogu. Nemojte se previše uznemirivati zbog grijeha. Nemojte stalno misliti na njih. Jednostavno zamolite Gospoda da vam oprosti vašu sebičnost, samoživost i sve ostalo što ne valja s vama. Recite Gospodu da vam je žao zbog toga i upitajte Ga kako možete predstavljati veću vrijednost u životu. No, kada Mu se obraćate nemojte umanjivati ni ono dobro što ste učinili. Slušajte crkvene pjesme; ispunite se osjećajem vjere i povjerenja. Promatrajte dobre ljude u crkvi. Proučavajte ih; potražite istinsku sreću na njihovim licima. Recite sebi samome da se i vi možete tako osjećati. Slušajte propovijed. Propovjednik će možda biti pametan kao i vi, ako ne i pametniji. Naučite nešto!

Polagano pođite kući. U nedjelju popodne nemojte raditi ništa. Samo prilegnite ili razgovarajte sa ženom. Zaboravite na svoj posao. Zaboravite na naslove u nedjeljnim novinama. Bilo bi dobro da malo čitate Bibliju, ali ako vam je to previše za početak pročitajte neku pjesmu. Uzmite najkraću i najjednostavniju koju pronađete i pročitajte je. Sjećate li se stihova:

Pročitaj mi neku pjesmu,
Neku jednostavnu i od srca,
Koja će ublažiti te nemirne osjećaje
I isprati tužne misli dana…

Pođite na ugodnu šetnju i rano legnite. I ne slušajte ponoćne vijesti na radiju. Pokušajte. Naučite provoditi jedan dan u tjednu na taj opušteni način. Nemojte odustati.

(iz knjige Kako doista biti sretan,
autora Normana Vincenta Pealea i Smiley Blanton)

Vježbajte pražnjenje i punjenje uma kako biste se riješili briga!
(19.07.2014.)

Predložili smo mnogo načina na koje se možemo uspješno suprotstaviti strahovima i brigama. Sada ćemo izravno naznačiti program za borbu protiv tih mračnih misli koje nas opsjedaju i oduzimaju nam radost života.

1. U potpunosti prihvatite činjenicu da briga može biti najdestruktivniji neprijatelj ljudskog bića, jedna od najvećih prijetnji čovjeku.
2. Znamo da briga može biti navika i ako se dugo brinemo, ona će postati dio našega karaktera. Rimski filozof Marko Aurelije u svojim Meditacijama nas upozorava: Duša je obojena bojom svojih misli!
3. Kako biste se riješili briga iz prošlosti, vježbajte umijeće zaboravljanja. Svakog jutra i svake večeri ponavljajte jednu od najsigurnijih izreka koje pomažu pri stjecanju mentalnog zdravlja” Zaboravljajući ono što je iza mene i posežući prema onome što mi predstoji ostvarujem svoj cilj!”
4. Svakog dana potvrđujete svoju vjeru u budućnost sebe i cijelog svijeta. Kao potvrda neka vam služi stih iz biblijske himne: Tvoja moć tako me je dugo blagoslivljala, i ona me još sigurnom rukom vodi. Ako vas je u prošlosti čuvala Božja providnost, zasigurno možete i u budućnosti računati na istu pažnju i skrb.
5. Često mislite na mudru izreku psihologa Wiliama Jamesa: Bit genija je u tome da zna što treba zanemariti…Drugim riječima, naučite što treba pustiti, što treba zaboraviti.
6. Vježbajte umijeće neuznemiravanja. Moderni bojni brodovi imaju dobro izoliranu tihu sobu u kojoj se bitke planiraju i usmjeravaju. I vi imajte “svoju tihu sobu” u središtu vlastitog uma gdje, bez obzira na stres, možete biti neuznemireni dok stvarate planove.
7. Podcrtajte i naučite napamet odlomke iz Biblije koji se odnose na jednostavno povjerenje, na primjer: Zar se ne prodaju dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez dopuštenja Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi izbrojene. Dakle, ne bojte se. Vi više vrijedite od mnoštva vrabaca. Ako se Bog zanima za probleme vrabaca, možete biti sigurni da se zanima i za vaše.
8. Vježbajte pražnjenje uma. Govorite u sebi: Sada praznim um od sve tjeskobe, straha i nesigurnosti.
9. Zatim ispunite um, govoreći: Bog ispunjava moj um mirom, hrabrošću i zadovoljstvom.
10. Vježbajte osjećanje Božje prisutnosti i to riječima: Sada je Bog sa mnom. On je moj stalni prijatelj. Nikada me neće ostaviti.

(iz knjige Kako doista biti sretan,
Norman Vincent Peale & Smiley Blanton)

.

Pronađite svrhu u svemu što radite!
(12.07.2014.)

Bez svrhe, ništa nije važno. Možete raditi 40 sati tjedno, stići kući skuhati, počistiti i steći mnogo novih i dobrih navika, no ako ne postoji razlog zašto to radite, nijedna od tih aktivnosti vam neće značiti baš ništa!

Recimo da ste student. Zašto biste učili za ispit? Da biste ga položili. Zašto biste se brinuli hoćete li položiti ispit? Da biste diplomirali. Zašto biste željeli diplomirati? Jer će vam diploma pomoći da dobijete dobar posao. Trenutno taj posao može biti još godinama daleko od vas, no on je osnova na kojoj se temelje svi vaši napori. Zaboravite li na konačnu posljedicu, sve što tome prethodi postat će samo gubljenje vremena. Zašto se mučiti bilo kojom od navedenih stvari ako vas one ne vode nečemu do čega vam je doista stalo? Daleko je ugodnije naći neku zabavu nego učiti za ispit, i ako ništa nije na kocki, zabavljat ćemo se.

Puno ćete se lakše posvetiti stvarima koje radite za svoju obitelj ili svoj vlastiti uspjeh ako točno odredite što želite postići i ako budete u stanju vidjeti kako vas ono što trenutno radite vodi prema tom cilju!

U jednom je istraživanju nad studentima izvedena usporedba između onih koji su uživali u svojem životu i studiju i onih koji su bili nezadovoljni svojim okruženjem. Glavna je razlika između tih dviju skupina bila u osjećaju svrhe, koji je kdo prvih bio gotovo dvostruko veći nego kod pripadnika druge skupine.

(iz knjige 100 jednostavnih tajni sretnih ljudi,
autora dr.sc. Davida Nivena)

.

Biti sretan i moralan!
(05.07.2014.)

Ljudi koji dopuštaju kompromise sa svojim uvjerenjima da bi postigli ciljeve, naposljetku završe nezadovoljni svojim postignućima. Ako ne vjerujete da ste moralni, bit će vam nemoguće postići zadovoljstvo.

Prije nekoliko godina jedna je student izbačen s Yalea. Njegov je prekršaj bio krivotvorenje svih dokumenata u pristupnici: ocjena, preporuka, aktivnosti. Njegova je lažna pristupnica izgledala toliko dobro da ga je Sveučilište primilo. Bio je dobar u svim predmetima i približavao se diplomi.

Kako je uhvaćen? Priznao je. Jednostavno nije mogao šutjeti o svojoj lažnoj pristupnici, iako je bio blizu diplome koju je zaslužio svojim radom. Činjenica da je njegovo postignuće temeljeno na laži umanjivala je vrijednost toga postignuća.

Biti sretan i moralan, vrijednosti su koje se međusobno podupiru. Gotovo će se upola manje sretno osjećati ljudi koji priznaju da im nedostaje morala od onih koji misle da su moralni.

 

(iz knjige 100 jednostavnih tajni sretnih ljudi,
autora dr. Davida Nivena)

.

Griješiti i opraštati, ne znači gubiti!
(28.06.2014.)

Strahovi i oproštaj:

• Strah od gubitka kontrole: Pojedini ljudi se osjećaju nelagodno kada ne kontroliraju situaciju. Zamoliti neku osobu za oproštaj znači da se odričete kontrole i stavljate budućnost odnosa u ruke druge osobe. Podsvjesno ovakvu situaciju možete držati vrlo teškom!
• Strah od odbijanja: Kad tražite oproštaj, druga osoba može reći – ne, odnosno, odbiti vašu molbu. To može djelovati kao da odbija vas osobno. Odbijanje je najveći strah pojedinih ljudi.
• Strah od neuspjeha: Priznati da ste pogriješili može djelovati kao da ste iznevjerili osobu ili čak prekršili svoja moralna uvjerenja. Za one s ovakvim strahom, priznati ovakvu grešku je isto kao i reći: Ja sam gubitnik!

 

Zašto je teško oprostiti?

1. Može zahtijevati da se osoba koja oprašta odrekne traženja pravde. Ova osoba može smatrati da prijestupnik treba “patiti ili trpjeti” ili da ne “zaslužuje” oproštaj. Razlozi za to mogu biti fizičke posljedice ili osjećanje izdaje.
2. Osoba koja oprašta možda treba oprostiti dugotrajne posljedice. Kad postoje fizičke posljedice, poput abortusa ili bolesti prenesene seksualnim putem, ili emocionalne uspomene, poput izdiranja ili grubih riječi koje se ponavljaju u nečijim mislima, povrijeđenoj osobi bit će teško pružati oproštaj.
3. Osobi koja oprašta može biti teško oprostiti ukoliko je uvreda teška ili se ponavlja. Dobivanje oproštaja može zahtijevati da najprije obavite nadoknadu štete ili se pokajete, naročito ako je neki od ova dva osnovni jezik izvinjenja povrijeđene osobe.

(iz knjige Pet jezika izvinjenja,
autora Gari Chapmana i Jeniffer Thomas)

.

Za uspjeh vam je potrebno razumno razmišljanje, naporan rad i savjesnost!
Ili, klonite se fantazija!
(21.06.2014.)

Pogledajte što ljude čini uspješnim i sretnim gledajući neki film ili televizijsku emisiju. Najčešće se radi o nekoj gotovo magičnoj odlici ili događaju. U stvarnom životu, osnovna razlika, između onih koji imaju uspjeha i onih koji ga nemaju nije ni toliko uzbudljiva niti tajanstvena, ali je isto toliko važna. Riječ je jednostavno o savjesnosti. Osobe koje prilaze stvarima razumno, savjesno, na postojan način, na kraju imaju i uspjeha.

Početkom 50-tih godina prošlog stoljeća, Lilian Vernon utrošila je 500 dolara u svoj prvi oglas. Nudila je pojaseve i torbice s monogramima te je nakon isporuke prvih narudžbi zaradila 32 tisuće dolara.

Tijekom 50 godina, nakon svog prvog uspješnog oglašavanja, Lilian Vernon nudila je predmete za domaćinstvo i poklone te je stalno povećavala prodaju. Njezino poduzeće danas od prodaje ostvaruje godišnje 50 milijuna dolara i jedno je od 50 najvećih poduzeća u SAD-u čiji su vlasnici žene.

I Lilian je bila okružena skepticima: “Cijelo vrijeme su postojali negativci, no nisam se dala poraziti, jer sve što vam je uistinu potrebno je razumno razmišljanje i naporan rad!” A to za 70-togodišnju poslovnu ženu znači da još uvijek radi šest dana tjedno!

Studija koja je proučavala netom diplomirane ekonomiste pokazala je kako postoji pet puta veća vjerojatnost da će mentor biti zadovoljan osobama koje pokazuju savjesnost, nego osobama koje pokazuju inteligenciju!

(iz knjige 100 jednostavnih tajni uspješnih ljudi,
autora dr.sc. Davida Nivena) 

.

Strah od Amerikanaca
(14.06.2014.)

 

Novamundaphobia ili strah od Amerikanaca

S uobičajenom slikom modernog Amerikanca kao pretilog osvajača bez putovnice, rečenicu kojom su Amerikanci opisivani tijekom II. svjetskog rata kao “preplaćeni, s previše seksa i previše ovdje” zamijenila je suvremenija “preteški, previše ondje, političke prevrate izazivajući bilo gdje”. Iskreno govoreći novamundafobi se više plaše te slike nego samih Amerikanaca koji se redovito pokažu jako šarmantnima kada ih sretnu u redu za londonski Planetarij. Slabo poznata podvrsta bolesti je novamundaphobia fabula kod koje se ljudi boje neuvjerljivih američkih naglasaka kojima su skloni američki redatelji radio-drama na BBC-ju, koji kao da svim američkim likovima dijele uloge da zvuče kao pijetao Foghorn Leghorn (bijeli pijetao iz crtanog filma Warner Bross Looney Tunes).

 

Malolidophobia ili strah da smrdite ali vam nitko nije rekao

To je fobija iz niza “Comptonove spirale” tako nazvana po osobi koja ju je prva otkrila. Za spiralu se tvrdi da predstavlja vječnost, jer ako imate ovaj strah male su šanse da ikad budete izliječeni, uglavnom zbog toga jer:
a) nikad nećete biti spremni priznati nikome da ga imate i
b) ako ikad priznate onda ne biste povjerovali drugima kad vam kažu da problem ne postoji.
Vi ste u Comptonovoj spirali. Simptomi uključuju kompulzivno njuškanje vlastitih pazuha, sposobnost pražnjenja gornjeg kata autobusa u sekundi i režim pranja koji bi posramio Lady Machbeth. Compon je zaista prepoznao slučaj u kojem se bolesnici mogu osloboditi iz spirale, ako bi malolidofob bio u nekoj dugotrajnijoj vezi u kojoj može ne samo pitati već i povjerovati odgovoru vrlo bliskog partnera. Naravno, okrutno je što se nikad to neće dogoditi.

(iz knjige Moderne fobije,
autor Tim Lihdreau)

.

Moderne fobije!
(07.06.2014.)

Expellophobia (strah od odlaska na zahod u tuđoj kući)

Bezbrojni ljudi su doživjeli da im prekrasnu večer izvan kuće uništi ekspelofobija, a uistinu ih ima tako puno, da je mnoge priče teško ne smatrati pukim urbanim mitovima. Ekspelofob bi vam mogao reći da to nije baš tako. Čak i ako se nekad usude koristiti tuđi zahod, prvo će neko vrijeme unaprijed proučavati formu. Neki će promatrati obrasce odlaska gostiju na zahod, u glavi bilježeći dužinu vremena provedenog u toaletu, intervale i td., više od pola večeri, prije nego što su spremni povući potez. Kad se jednom odluče, često će ostati u odaji čitavu vječnost prije nego se usude ponovno pojaviti. Bolesnici tipa “umri muški” jednostavno nikad ne koriste zahod izvan kuće, tako reći, nego se radije cerekaju i trpe, pokušavajući prijeći preko zvukova kruljenja trolovskih želudaca pomoću komentara o susjedima koji premještaju namještaj uokolo. Svaki ekspelofob koji sebe uvažava uvijek će odbiti otići na zahod ako posjeti prizemnu kuću.

 

Exiturrophobia (strah da vam je pimpek premali)

Svaki muškarac na planetu bolovao je u određenom momentu od eksiturofobije. Svatko tko kaže da nije ili je diverufob ili možda porno glumac John Holmes. Kako definicija sugerira, to je isključivo muški poremećaj za koji postoji samo jedan poznati lijek: seks! Za većinu eksiturofoba on je dovoljan, jer dokazuje da je njihov instrumenta nuptiae ne samo u dobrom radnom stanju, već zapravo, niti ne obavlja posao, tako loše. Tužno, neznatna manjina smatra da pati od grafikoitofobije, a obično su to posrednici za prodaju nekretnina i prometnici.

(iz knjige Moderne fobije, litanija suvremenih strahova,
autora Tim Lihdreau-a)

.

Od nepoštenja, besmislenosti posla do – zviždača!
(31.05.2014.)

Nepoštenje:
Korporativno nepoštenje je posljednjih nekoliko godina zaokupilo priličnu pažnju medija. Nepošteni postupci članova uprave velikih korporacija zbog vlastite koristi i pohlepe uništili su posao i financijski naštetiti njihovim zaposlenicima i dioničarima. Neuspjeh regulatornih postupaka i revizija od strane velikih revizorskih tvrtki da uoče i zaustave ovakve zlouporabe narušio je povjerenje javnosti u korporativni svijet. U okviru vašeg posla i vama može biti naređeno da radite stvari koje su nelegalne i nepoštene. Kad se to dogodi, suočavate se ozbiljnom dilemom između sigurnosti posla i vašeg integriteta. Postoje situacije u kojima ste gurnuti u sukob, osjećajući se nesigurnima što bi trebalo učiniti. Druge situacije su jasna pogodba između integriteta i praktičnosti. Kad se nađete suočeni s takvim izborima, ključni izazov je sačuvati integritet.

Besmislenost:
Neki poslovi postoje da bi sačuvali život, obrazovali revni učenici ili poboljšala kvaliteta života u vašoj zajednici. Ostali poslovi nisu takvi. Oni služe samo za plaćanje vaših računa. Pa čak i kada nisu baš velikodušni u tome, teško je pronaći bilo koji razlog osim plaće za ponovni odlazak na posao. Posao ne čini ništa što je očito štetno ili bolno. Samo stvara proizvode – možda jeftine ukrasne stvarčice slabe kvalitete. Samo malenkosti. Kada vaš posao sam u sebi ne nosi ono što vrednujete, možete tražiti načine kako dodati smisao. To se može događati u kontekstu vašeg posla ili u dodatnim aktivnostima koje nisu povezane ni s radnim mjestom ni s vašim kolegama.

Zviždanje:
Zviždanje je zauzimanje vrlo čvrste pozicije i zahtijeva veliku hrabrost. Svi smo čuli za takve pojedince koji su dobili otkaz. Treba moći otići autoritetima izvan organizacije koji su u mogućnosti pozvati tvrtku na odgovornost za njene postupke. Proces zahtijeva revnost, pažljivu pripremu i ustrajnost.

1. Potrebno je preliminarno istraživanje kako bi se identificirale odgovarajuće službe koje treba kontaktirati i postupci kojima se to može učiniti
2. Vaše istraživanje može uključiti i druge slučajeve zviždanja u vašoj grani gospodarstva, kako biste se upoznali s procesom i ishodima
3. Važno je dobro razmotriti dokaze. Istrage korporativnih prekršaja imaju stroge kriterije o valjanim dokazima
4. Sudjelovanje u zakonskim postupcima mnogo je lakše uz pomoć pravnog stručnjaka

Ovako ekstremni postupak kao što je zviždanje pokazat će i vama i svima ostalima kakvo je vaše stajalište na najmanje nekoliko važnih vrijednosti.

(iz knjige Spriječite sagorijevanje na poslu,
Michale P. Leiter, Christina Maslach)

.

Zašto ti ljudi, koji bi mi trebali biti najbliži,
izgledaju tako daleki i odbojni?
(24.05.2014.)

Ne čuvajte svoje osjećaje, misli i očekivanja u sebi! Podijelite ih sa svojim prijateljima i obitelji. Ljudi koji se povlače u sebe naginju osjećaju izoliranosti i uvjerenju da ih drugi ne razumiju. Oni koji dijele svoje misli s drugima osjećaju da imaju podršku i zadovoljni su i kad stvari ne idu baš onako kako žele.

Rose je umjetnica. U slobodno vrijeme slika prekrasne pejzaže u akvarelu. S vremena na vrijeme prikaže svoje radove na lokalnom umjetničkom sajmu ili izlaže u umjetničkoj galeriji ili trgovini umjetninama. Kad god je netko od članova obitelji pita za njezin rad, neizostavno uključe pitanje: Jesi li što prodala? Ili: “Koliko si uspjela zaraditi?” i Rose tada osjeća da je taj prekrasni način izražavanja, način postojanja koji je toliko važan, sasvim pogrešno shvaćen. Ona nije pokušala zaraditi, nije ju bilo briga hoće li štogod prodati. Slikala je za sebe, ne za zaradu. I svaki put kad bi je pitali je li zaradila novac, ona bi u sebi kuhala.

Zašto me ne razumije, pitala se Rose. Zašto ti ljudi, koji bi mi trebali biti najbliži, izgledaju tako daleki i odbojni? Takve su je misli morile i s vremenom uzrokovale osjećaj neugode u prisustvu obitelji. Tada je spoznala da joj obitelj ne može čitati misli i da je djelomičan razlog za nerazumijevanje bilo i to što im nikad nije rekla što joj je uistinu važno.

Pojedinci koji su otvoreni u društvu imaju za otprilike 24 posto veći osjećaj životnog zadovoljstva od onih koji nisu otvoreni prema drugima.

(iz knjige 100 jednostavnih tajni sretnih ljudi,
autora Davida Nivena)

.

Što znači oprostiti sebi?
(17.05.2014.)

Opraštanje sebi, gotovo je istovjetno sa opraštanjem nekome tko vas je povrijedio. Oprostiti nekom drugom znači da ste odabrali kako im nećete više zamjerati za taj prijestup. Primit ćete ih nazad u svoj život i nastavljate odnos sa njima. Njihov prijestup više ne predstavlja prepreku u vašem odnosu. Ako se zid promatra kao simbol uvrede vama, oproštaj ruši taj zid. Oproštaj vam omogućava da ponovno komunicirate i slušate jedno drugo s namjerom da shvatite jedno drugo. On omogućava da funkcionirate kao tim.

Isto vrijedi za opraštanje sebi! U svojoj srži, opraštanje sebi je izbor. Osjećamo se uznemirenim zbog svojeg prijestupa. Željeli bismo da nismo počinili taj prekršaj. Činjenica je da jesmo. Izvinuli smo se drugim zainteresiranim stranama ako je naš prijestup bio protiv drugih. Možda smo tražili Božji oproštaj. Također smo se ispričali sami sebi. Sad je vrijeme da oprostimo sebi. Moramo izabrati da to učinimo. Ništa pozitivno nećemo učiniti izljevom bijesa ili potiskivanjem ljutnje. Takvi oblici ponašanja su destruktivni. Izbor da se oprosti sebi briše odstojanje između idealnog i stvarnog ja. Opraštanjem sebi potvrđujemo svoje uzvišene ideale. Priznajemo svoje padove i potvrđujemo posvećenost svojim idealima.

Kao što je slučaj sa opraštanjem drugima, ni oproštaj sebi ne briše sav bol ili uspomene na vaš promašaj, ni sve njegove posljedice. Oproštaj vas oslobađa robovanje starim promašajima i pruža vam slobodu da iskoristite budućnost na najbolji mogući način.

(iz knjige Pet jezika izvinjenja; kako da obnovite svoje odnose s drugima,
autora Gari Chapman i Jenifer Tomas)

.

Širimo optimizam i vratit će nam se!
(10.05.2014.)

Bez obzira jeste li kod kuće, na poslu ili među prijateljima budite osoba koja širi optimizam i vidjet ćete da će vam se vratiti! Imate li pred sobom izazov – bez obzira na to je li riječ o usponu na neku planinu ili samo završetku poslovnog zadatka, s kakvim ljudima biste željeli biti okruženi?

Pesimistima koji će vas podsjećati da biste mogli ne uspjeti ili optimistima koji će vam davati razloge za uspjeh?! Razmislite o ljudima koje biste voljeli imati pored sebe?! Razmislite o ljudima čije vas prisustvo veseli?! Što im je zajedničko? Je li itko od njih pesimist – neprestano u očekivanju najgorega? Ne! Prirodno naginjemo društvu ljudi koji životu pristupaju s ugodnim očekivanjima. Jedan je od većih izazova u vašem životu živjeti zadovoljavajući život, a s tim se izazovom najbolje suočiti s optimizmom!

Znanstvenici su uz velike muke nastojali predvidjeti nečiju sreću analizirajući događaje koje je ta osoba doživjela. No, umjesto toga, mnogo su bolji temelj za predviđanja nečije sreće od dobrih i loših događaja uvjerenja i stavovi koje osoba izgradi!

(iz knjige 100 jednostavnih savjeta sretnih ljudi,
autora Davida Nivena)

.

Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu.
Svaka nesretna, nesretna je na svoj način!
(03.05.2014.)

Kad dođe trenutak da razgovarate o obiteljskim pitanjima, budite eksplicitni, recite da želite sastaviti obiteljsku izjavu o misiji koja će vas sve motivirati i sjediniti. Postavljajte pitanja koja će članovima obitelji pomoći da se posluže svim svojim darovima:

1. Koja je svrha naše obitelji?
2. Kakva obitelj želimo biti?
3. Što želimo raditi?
4. Kakav ugođaj želimo u svom domu?
5. Kakve odnose želimo imati jedni  s drugima?
6. Što nam je kao obitelji doista važno?
7. Koji su glavni ciljevi naše obitelji?
8. Koje talente, darove i sposobnosti imaju pojedini članovi?
9. Koje su naše odgovornosti kao članova obitelji?
10. Kojih se načela želimo držati kao obitelj?
11. Tko su naši uzori? Što nam se kod njih sviđa i što želimo oponašati?
12. Koji nas članovi obitelji nadahnjuju i zašto im se divimo?
13. Kako kao obitelj možemo pridonijeti društvu i služiti mu?

Odgovori na ova pitanja bit će vjerojatno veoma različiti. Ne zaboravite da su svi u obitelji veoma važni. Svačije su zamisli važne. Možda ćete se susresti s mnogim pozitivnim i negativnim dojmovima. Ne prosuđujte ih. Poštujete ih. Neka ih svi slobodno izraze. U tom trenutku samo pripremate njihove umove i srca na to da duboko razmisle, kao da orete njivu i bacate prvo sjeme. Nije još vrijeme za žetvu.

(iz knjige 7 navika uspješnih obitelji,
autora Stephen R. Coveya)

.

Moglo bi bit da je lakše umrit nego ljudima reć: oprosti mi!
(26.04.2014.)

Pet jezika izvinjenja:

IZRAŽAVANJE ŽALJENJA – “Žao mi je!”

PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI – “Pogriješio/la sam!”

ISPRAVLJENJE NEPRAVDE – “Što mogu učiniti kako bih ispravio/la nepravdu?”

ISKRENO POKAJANJE – “Potrudit ću se da to isto ne ponovim!”

TRAŽENJE ORPOŠTAJA – “Oprosti mi, molim te!”

Zašto se ljudi ne izvinjavaju? – “Nije vrijedno truda”

Zašto ljudi biraju ne izvinjavanje za svoje pogreške? Ponekad ne mare za određeni odnos. Možda su iskusili puno “okršaja” u prošlosti i puno ogorčenja je zakopano ispod površine. Kao što je jedna gospođa rekla o svojoj sestri: “Digla sam ruke od našeg odnosa. Činilo mi se da nikad nije bilo dovoljno štogod da bih napravila i nikada nisam bila u pravu. Povrijedila me je puno puta i na kraju sam odlučila da nije vrijedno truda. Instalirala sam identifikator poziva na telefon kako bih mogla vidjeti tko me zove. Kad je zvala nisam se javljala na telefon. Uvijek me je samo osuđivala. Bilo je bolje da ne razgovaram sa njom. Kad odem u posjet majci, ako ugledam sestrin automobil ispred zgrade, ja samo produžim dalje. Jednostavno ne želim se upuštati u razgovor s njom”

Iz određenog broja možda osnovanih razloga ova gospođa je svjesno izabrala obezvrijediti odnos sa sestrom. Dakle, nije motivirana za izvinjenjenje za vlastito destruktivno ponašanje!

(iz knjige Pet jezika izvinjenja, kako obnoviti svoje odnose s drugima,
autora Gari Čapman i Jenifer Tomas)

.

Svaki dan, dobar dan!
(19.04.2014.)

Ponekad dani prolaze mimo vas posve neprimjetno bez ikakvih značajnih događaja ili ikakva poboljšanja. Pobrinite se da svakoga dana učinite nešto da bi se ostvarili vaši snovi, bez obzira na to koliko mali napor morali poduzeti.

Svi znamo za poslovicu: “I put od tisuću kilometara počinje jednim korakom.” No, puno se lakše putuje ako se krajolik mijenja. Ako ne možete vidjeti svoj napredak, ako vam se svakim korakom čini da stojite na mjestu, teko ćete vjerovati da idete naprijed. Napredak trebate vidjeti svakog dana svojeg života. Pitajte se: Što sam danas postigao/la? Znate li odgovor, vidite li napredak na svojem putu, tada ste imali vrijedan, dobar dan.

Istraživanja nad stotinama studenata pokazala su da su najsretniji kad osjećaju da se približavaju postizanju svojih ciljeva. Tri puta manje je bilo vjerojatno da će sreću osjećati studenti koji nisu mogli vidjeti vlastiti napredak u odnosu na one koji su to mogli.

(iz knjige 100 jednostavnih tajni sretnih ljudi,
autora Davida Nivena)

.

Što kad nam život dodijeli ulogu Pinokija?!
Ili, u laži su kratke noge!
(12.04.2014.)

O malo čemu je lakše lagati nego o budućnosti, a malo kome je lakše lagati nego samima sebi. Prema tome, nije čudo što neki provedu cijeli život lažući sami sebi o tomo kamo idu i zašto. Lakše je nešto teško staviti po strani, a podilazimo si govoreći kako ćemo to riješiti kasnije. Međutim, lagati sami sebi u svezi sa životnim ciljevima isto je kao pokušati otplatiti kredit podizanjem još većeg kredita. To nam olakšava sadašnji trenuta, ali zato će nam sutra biti još teže.

Greg je investirao životnu ušteđevinu u pokretanju ručne izrade i prodaje sapuna u državi Oregon. Postojao je samo jedan problem. Njegov se ručno izrađeni sapun pretvarao u zelenu mahovinu kad je bio vlažan! Već je bio unajmio štand u robnoj kući i na otvorenoj tržnici. Već je bio dao otisnuti etikete. No njegovo je tajni recept za ručnu izradu sapuna bio prava katastrofa.

Očajan i u stisci s vremenom, Greg je kupio sapun od trgovca na veliko i na njega zaljepio svoje etikete. Svojim je kupcima Greg rekao kako se radi o ručno rađenom sapunu iz Oregona, premda sapun nije bio ručne izrade niti je bio iz Oregona. Znao je da time krši uvjete iz ugovora o najmu prodajnog prostora, prema kojima je bio obvezan prodavati jedino vlastitu ručno izrađenu robu i ništa drugo.

Premda nije postojala velika vjerojatnost da ga netko ulovi u njegovoj prijevari, na kraju ga je situacija počela izjedati iznutra. Zatvorio je cjelokupnu aktivnost i morao se, između ostalog, suočiti sa zabranom najma prostora na tržnici. Ipak, Greg je sretan što je prekinuo s varanjem! Ukoliko morate lagati o ključnom dijelu svojeg života, to stvara ogroman kompleks u vama i čini se kao da sve ono što radite nije uopće stvarno.

Kod osoba koje smatraju svoju karijeru uspješnom, za 81 posto je manja vjerojatnost da su u mladosti imali pretjerano velike planove za budućnost!

(iz knjige 100 jednostavnih tajni uspješnih ljudi,
autora Davida Nivena)

.

Uz, Svjetski dan autizma!
“Dječak koji je volio prozore”
(05.04.2014.)

“Ako itko od vaših poznanika ima dijete s autizmom, ne smijete propustiti čitanje knjige Dječak koji je volio prozore!

“Štivo koje plijeni, nesentimentalna priča o obiteljskoj borbi za održavanjem…(i) o majci koja odbija pomiriti se sa sudbinom – i time spašava život svome sinu.”

Godine 1997. spisateljica Patricia Stacey i njezin muž Cliff saznali su da njihov šestomjesečni sin Walker možda nikad neće govoriti, ili čak slušati ili gledati. Ne želeći prihvatiti tu mračnu prognozu, upustili su se u petogodišnju odiseju koja ih preko alternativne medicine i najnovijih istraživanja mozga vodila prema novom shvaćanju teškoća u razvoju. Naposljetku ih je potraga dovela do predvodnika razvojne psihologije, Stanleya Greenspana, koji im je pomogao da spase sina i dovedu ga u puni doticaj sa svijetom.

Istovremeno potresni i prepuni nade, zadivljujući memoari Patricie Stacey prate iskustvo nevjerojatne obitelji koja se hrabro borila da svom sinu pruži bogat i emocionalno ispunjen život.

“Donosi vrijedne uvide i metode koje pomažu autističnoj djeci da se razviju”

Temple Grandin, autorica knjige Thinking in Pictures

Patricia Stacey, spisateljica, predvačica na koledžu, bivša članica uredništva Atlantic Monthlyja, živi sa suprugom Cliffom i svojom djecom, Elizabeth i Walkerom u zapadnom Massachusettsu.

(Recenzija knjige Dječak koji je volio prozore)

.

Indigo djeca, Kristalna djeca i djeca Duge, djeca su naše – budućnosti!
(29.03.2014.)

Vidovnjakinja i spiritistica specijalizirana za UFO, Doreen Virtue, tvrdi da je u svojoj privatnoj praksi upoznala ljude koji nisu podrijetlom sa Zemlje, a nalaze se na našem planetu. Prvi put kad je radila sa jednom takvom osobom-koju zove “zvjezdana osoba”-ostala je zaprepaštena. “Ta je osoba oborila sve moje stereotipe o izvanzemaljcima. Izgledala je poput obične osobe (iako su postojali neki suptilni pokazatelji da nije tako). Nakon seanse, kad sam rekla klijentici da sam je “vidjela” kako radi i putuje na velikoj svemirskoj letjelici, odmah se složila. Za razliku od mojih sličnih pacijenata, bila je svjesna svojeg porijekla”. Doreen je radila sa sveukupno desetak zvjezdanih ljudi i kaže kako je otkrila neke vrlo zanimljive obrasce.

Zvjezdani ljudi imaju oči u obliku polumjeseca sa trepavicama usmjerenim prema dolje, kao slovo “n”, sjetila se očiju Bette Midler. Većina inkarniranih zvjezdanih ljudi ima sitne kosti, neki su i sitne građe. Skloni su gestikulaciji i većina ih se prilično neformalno odijeva. Imaju aure sa prugama koje se udaljavaju od tijela, sa bojama duge. Njihova je životna svrha “pomozi kad god možeš”. Obično nemaju neku posebnu životnu svrhu, nego se slažu da pomažu svakome kome treba pomoć. Učestalo imaju obične poslove na kojima sreću puno ljudi i tješe ih svojim ohrabrujućim riječima i optimizmom. Ne toleriraju nasilje i nepoštenje, jer dolaze s planeta na kojima je to iskorijenjeno. Zbog toga se ne znaju postaviti prema ljudima koji su lažljivi, manipulativni ili nasilni. Zbog nedostatka vještine snalaženja s uobičajenim problemima na ovom planetu, često završava s dijagnozom psihičkog poremećaja, uključujući i ADD. Kako njihovi planeti imaju drukčije običaje u vezi sa obiteljskim životom, rađanjem djece, reprodukcijom i seksom, puno zvjezdanih ljudi na Zemlji ne ulazi u brak i nema djece. Osjećaju se distancirani, romantika nije njihov stil. Često se zvjezdane žene zaljube u puno mlađe muškarce, koji su njihove srodne duše iz njihove zvjezdane skupine. U sebi znaju da nisu sa Zemlje. Često cijelog života osjećaju kako ne pripadaju ovamo i jedan od takvih zvjezdanih ljudi je rekao: “Oduvijek sam imao osjećaj da sam ovdje “bačen”, na ovaj planet…kao da cijelog života čekam da se netko vrati i odvede me kući.”

Djeca Duge su treća generacija posebne djece koja su došla da pomognu čovječanstvu u daljnjoj fazi evolucije. Razlikuju se od Indigo i Kristalne djece. Rođene su oko 2000. godine i dalje. U nekim slučajevima rođena su i prije 2000. godine, ali rijetko. Neka od njih su djeca Kristalne djece s početka 80-tih godina. Kao što im i ime govori, djeca Duge dolaze na Zemlju s drukčijim spektrom boje zraka. Rođena su u devetoj dimenziji svijesti, dimenziji kolektivne svijesti. Kao mnogi ljudi koji su to doživjeli, donose radost i harmoniju svojoj obitelji. Rođena su za smijeh, a njihova srca su puna oprosta. Doreen Virtue opisuje njihove značajke: Ima ih vrlo malo. Roditelji su bili Kristalna djeca. Nikad nisu bili inkarnirani i nemaju karme. Nikad ne odabiru disfunkcionalne obitelji. Vječno su na usluzi. Imaju velike tople oči. Potpuno su neustrašivi. Bave se iscjeljenjem od malena, uz pomoć dlanova. Doreen Virtue nastavlja: “Djeca Duge savršeno balansiraju svoje muške i ženske energije. Samouvjereni su bez agresivnosti, intuitivni bez truda, čarobni i prizemni u isto vrijeme, ne treba im spavanje ni hrana, tihi su i mogu čak biti nevidljivi. Njihova osjetljivost čini ih povremeno sklonim zdravstvenim problemima. Osjetljivi su na alergije i osip”.

Pojmovi Indigo, Kristal i Duga dani su generacijama, točnije trima generacijama, zbog boje njihove aure.

• Indigo djeca imaju puno indigo plave boje u svojim aurama. To je boja čakre trećeg oka, koja je energetski centar u glavi između obrva. Ta čakra regulira vidovitost i sposobnost da netko vidi energiju, te doživi vizije i duhove. Brojna Indigo djeca su vidovita. Indigo djeca imaju misiju razbijanja paradigme tradicionalnih stavova.
• Kristalna djeca imaju biserne aure sa prekrasnim višebojnim prijelazima u pastelnim tonovima. Ta generacija pokazuje fascinaciju kristalima i stijenama. Generacija koja je uslijedila nakon Indigo djece je nevjerojatno telepatsko moćna. Mnoga od Kristalne djece su vrlo kasno počela govoriti i obično se to dogodilo tek sa tri ili četiri godine. Ipak, svi su roditelji potvrdili da nisu imali nikakvih problema u razumijevanju komunikacije sa svojim djetetom-daleko od toga! Roditelji su priznali kako su osjećali da su sa svojom djecom u mentalnoj komunikaciji. Kristalna djeca grade temelje novog načina razmišljanja.
• Djeca Duge zrače energiju duge i imaju misiju održavanja zdravlja i ravnoteže. Djeca Duge završavaju posao Indigo i Kristalne djece.

(iz časopisa UFO)

---

Kako mozak doživljava vjerske osjećaje?!
U mozgu ima mjesta za – Boga, mir, samosvijest, radost i ljubav!?
(22.03.2014.)

Jedna po jedna, redovnice su ulazile u laboratorij, gladile crno-bijele haljine i udobno se smještale na platformu uređaja za magnetsku rezonanciju. Petnaest žena u dobi između 23 i 64 godine koje su sudjelovale u ovom istraživanju 2006. godine bile su redovnice iz karmelićanskog samostana, strogo rimokatoličkog monaškog reda koji vuče korijene još iz srednjeg vijeka.

Cilj ovog “eksperimenta s redovnicama” koji se odvijao pod nadzorom doktora Marija Beauregarda i doktora Vincenta Paquettea, dvojice neurologa sa Sveučilišta Montreal u Kanadi, nije bio promicanje nijednog oblika religije ni dokazivanje ili odbacivanje teze o postojanju Boga. Cilj eksperimenta bio je snimanjem moždanih reakcija saznati nešto više o tome kako mozak doživljava vjerske osjećaje i uvjerenja. Beauregard i Paquette htjeli su otkriti odgovor na složeno pitanje: koji dijelovi mozga reagiraju prilikom osobnih, duhovnih iskustava kao što su molitva ili osjećaj bliskosti s Bogom?

Znanstvenici su počeli istraživanje zamolivši 15 redovnica da se prisjete svojih najdubljih religioznih iskustava koje su doživjele kao članice karmelićanskog reda. Očekivano, uređaj za magnetsku rezonanciju otkrio je da se prilikom oživljavanja tih iskustava kod redovnica pojavila pojačana aktivnost u kaudatnoj jezgri (nucleus caudatus), malom centralnom području mozga koji stvara osjećaj radosti, smirenosti, samosvijesti, pa čak i ljubavi! Još jedno područje koje se aktiviralo bilo je insula, koje znanstvenici povezuju s osjećajima vezanim za božansko.

Istraživači su potom zatražili od redovnica da se prisjete nekog dubokog emotivnog iskustva koje su doživjele s nekim drugim ljudskim bićem. Zanimljivo, aktivnost zabilježena na tim snimcima bila je mnogo drugačija.

Ukratko: Beauregard i Paquette zaključili su da “iako u ljudskom mozgu ne postoji jedinstvena božanska točka kao ni jedno zasebno područje koje se aktivira kada se posvetimo vjerskim ili duhovnim razmišljanjima, ipak-kod određenog broja ljudi sa snažnim religioznim uvjerenjima-postoje obrasci aktivnosti koji se javljaju prilikom razmišljanja o drugim ljudskim bićima.

(iz knjige Kupologija, autora Martina Lindstroma)

---

 

A što reći djeci kada se razvodite?
(15.03.2014.)

Za većinu su djece vijesti o razvodu roditelja poput munje s grmljavinom! Možda ste o tome govorili već tjednima, ali sama odluka obično je ipak iznenađenje. To je neshvatljivo. To je zbog toga što većina roditelja pažljivo skriva svađe pred djecom, što je dobro. Nebrojena su djeca koja su mi rekla: Jednog sam dana došao iz škole,  a mama i tata su me čekali. Izgledali su stvarno ozbiljno. A onda su mi rekli da se razvode. Bojao sam se pitati zašto,  a oni mi nikad nisu rekli.

Kao rezultat toga mnoga su mi odrasla djeca razvedenih roditelja rekla da se plaše biti previše sretna – ako sve bude u redu, sigurno će se nešto iznenada dogoditi što će im narušiti sreću. Taj je strah povezan s činjenicom da ih je razvod zaprepastio i u njihovu umu ugnijezdio određeni fatalizam o krhkosti međuljudskih odnosa! Možda nećete eliminirati faktor iznenađenja , ali možete učiniti mnogo da ublažite udarac. Upamtite: vaša će se djeca uvijek sjećati kako ste se ponijeli u ovom kritičnom događaju u njihovom životu. Ako budete otvoreni, iskreni i dopustite im da vide vašu tugu, pa i suze, pomoći ćete im. Suzdržano ukočeno držanje blokirat će njihove osjećaje.

Kad bih ispitivala osobe odrasle u sretnim, cjelovitim obiteljima o njihovu iskustvu odrastanja, često bi počinjalo pričama o tome kako su se njihovi roditelji upoznali i vjenčali. To im služi kao temelj za opisivanje vlastitog dolaska na svijet i pokazuje da se smatraju nastavkom te priče koja traje.

Vjerujem da bi djeca iz razvedenih obitelji trebala imati pravo na vlastitu povijest, posebno na povijest koja počinje ljubavlju i na činjenici, ako je to istina, da su ih oba roditelja voljela i željela. Kako biste zaštitili njihovu sliku o sebi i osjećaj vrijednosti, treba im reći da je njihova životna priča započela ljubavlju, a ne kao što mnoga djeca zaključe: bijesom i raspadom!

Svakako recite djeci: Vi niste odgovorni za ovaj razvod, ali nemojte tu stati. Recite o čemu se radi. Mama je poludjela jer ti je soba neuredna, a tata je poludio, jer kasniš sa zadaćom, ali to nema nikakve veze sa razvodom. Ako se u kući nešto pokvarilo, a poslije popravilo upotrijebite to kao primjer da se stvari mogu popraviti pa tako i razvod znači da pokušavate nešto popraviti što se u obitelji pokvarilo.

Završite razgovor riječima: Svi moramo biti hrabri. Napravit ćemo to zajedno i međusobno si morati pomagati. Nakon toga možete naručiti zajedničku pizzu kako bi djeca vidjela da još uvijek funkcionirate kao obitelj i najaviti za slijedeći tjedan nastavak razgovora.

Idući sastanak trebao bi započeti podsjećanjem na prvi. Zatim iznesite potankosti o životu obitelji poslije razvoda, gdje ćete živjeti, kada ćete se viđati, raditi. Mnoga djeca zabrinuta su zbog kućnih ljubimaca. Tko će izvoditi psa? Neka pitanja mogu odraslima zvučati čudno. Gdje će živjeti mačka? Ima li tatin stan kompjutor ili telefon? Što će biti  s bebom u maminom trbuhu? Uzmite kalendar u ruke i pokažite djeci o čemu govorite. Pokažite djeci gdje će ići u školu, kako će ići tamo, tko će dolaziti po njih. Ako će se mijenjati vaše radno vrijeme te ćete koristiti bejbisitericu i to im recite. Na kraju ovog dugog razgovora djeca bi trebala uvidjeti da imate sve pod nadzorom i da su vam važne njihove želje i potrebe. Ostavite si dovoljno vremena za pitanja i primjedbe. Konačno, zaključite razgovor prije nego se svi iscrpe, jer ćete u idućim mjesecima morati živjeti iz dana u dan!

(iz knjige A što s djecom? Odgoj djece prije, za vrijeme i nakon razvoda,
autorica: Judith S. Wallerstein i Sandra Blakeslee)

.

Povijest je priča između posvađanih ega i njihove borbe za važnost i moć!
(08.03.2014.)

Naš duhovni proces kroz život zapravo je putovanje od ega do duha! Jer ego je obično nesiguran, ima mnogo potreba i impulsa kojima želi udovoljiti i mnogo strahova koje mora zatomiti. Ego mora održavati svoje ideje i dragocjenu sliku koju ima o sebi. Stavovi postaju neprijeporni.

Prirodno je da ljudska osobnost i ego koji prebiva u toj osobnosti, kroz samopotvrđivanje, postupno okruni za kralja ili kraljicu svega što nadzire. S vremenom zapovijedi i želje te kraljevske osobe postaju službene objave koja se ne može poreći niti uništiti. Održavanje kralja sretnim i davanje staroj lijenčini svega što želi postaje “najvažniji posao”.

Ako je osoba vrlo pametna ili prilično uspješna prema ljudskim mjerilima, obično joj ne treba dugo da se uzdigne do statusa poluboga. Kad ego/osobnost počne na sebe gledati kao na boga, otuda počnu navaljivati ekstremi samoživosti. Zapovijedi su izdane, zahtjevi postavljeni, a situacije manipulirane. Blagost, duhovnost i zahvalnost su potisnute. Svatko tko prkosi kraljevim ili kraljičinim zakonima ili slici koju su o sebi stvorili, osjetit će u svoj njegovoj sili strašan bijes tiranskog režima.

Naše moderno društvo uzgaja tirane! U usporedbi s vremenom naših predaka, danas je važna udobnost i ugađanje samom sebi. Sve što je egu potrebno na dohvat je ruke. Ne moramo loviti hranu, sjeći drveće, ispumpavati kanalizaciju – stvari su nam dostupne gotovo bez truda! U takvim je uvjetima sasvim prirodno da ljudi izgube osjećaj zahvalnosti. Radije ulažu u svečanosti i važnost: postajemo robovi stalnih pokušaja zadovoljavanja kraljevih ili kraljičinih potreba.

A našli ste se ondje iznenada, duhovno biće u pelenama, rođeno u čudnom svijetu udovoljavanja i samoživosti, uživanja i pustošenja. Netko tako malen nikako se ne može suprotstaviti kolektivnom zakonodavstvu ega! Ubrzo su vas uvježbali da se natječete i trudite i zahtijevate. Naučili su vas potrebi održavanja ega sretnim pod svaku cijenu!

Povijest je priča između posvađanih ega i njihove borbe za važnost i moć. Vaša osobna povijest govori o istim ratovima i borbama, potpisanim primirjima, osvojenim teritorijima, borba kroz koje ste prolazili održavajući kraljevstvo svojeg Ja. U metežu tih samoživih zakona izgubi se pogled na Boga, a razlog i smisao života stoje negdje sa strane. Duhovnost je uglavnom poput tajnog pokreta otpora koju juri mračnim ulicama dok ego spava!

(Autor je predavač Stuart Wilde)

.

Pripazite: mogli biste dobiti ono što želite!
(01.03.2014.)

Često zaboravljamo zastati i razmisliti o tome odakle smo krenuli i gdje smo dospjeli. U ljudskoj je prirodi uvijek težiti za višim. Bolji je pristup da upamtite odakle ste krenuli i cijenite ono što ste postigli.

Artur je bio vrlo savjestan i marljiv zaposlenik agencije za oglašavanje. Nakon tri promaknuća u pet godina na poslu je provodio više vremena nego prije. Bio je sve bliže i bliže vrhu i sada ga je mogao gotovo okusiti. Šestodnevni radni tjedan nije mu bio dovoljan, nego je posao nosio kući.

Kad se probudio u intenzivnoj njezi poslije operacije srca, kojom mu je ugrađena trostruka premosnica, počeo je drukčije gledati. Za trotjedna oporavka njegovi su ga prijatelji i članovi obitelji viđali više negoli proteklih desetljeća. Bio je zahvalan na tom vremenu.

Njegova ga je supruga pitala mora li njegov raspored biti doista tako pretrpan. Je li im trebalo više novca? Je li uistinu trebao još jedno promaknuće? Izazvan da dobro promisli o svojem životu – za što nikada nije imao vremena dok je radio – spoznao je da je posjeduje više nego što mu je potrebno te da mu je prilika da se ponovno poveže sa svojom obitelji bila zapravo najbolji dar koji je mogao poželjeti.

U istraživanju o zadovoljstvu visoko obrazovanih stručnjaka, više od polovice ispitanika nije mogla postići zadovoljstvo, iako su dostigli sve ciljeve koje su pred sebe bili postavili i to zato što nisu prepoznali svoja postignuća, nego su umjesto toga stvorili o sebi iracionalnu negativnu predodžbu.

(iz knjige 100 jednostavnih savjeta sretnih ljudi, dr.sc. David Niven)

Priča za razmišljanje:
(22.02.2014.)

Nekada davno stari je Čerohi svojemu unuku ispričao jednu životnu priču. U nutrini svakog čovjeka vodi se bitka, kao borba između dva vuka, u nutrini svakog od nas. Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam…Drugi vuk predstavlja dobro:predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.

Mali se unuk zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga zapita. Koji vuk pobjeđuje? Stari Čerohi odgovori sa smiješkom na svojem starom licu: Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš…

Za pamćenje:

U krizi, odnosno, u stresu zaboravljamo ono što smo znali.	Negativni osjećaji i misli kojih smo svjesni više ne utječu na druge ljude kao što to čine kada su potisnuti.
U nama u određenom smislu žive dvije ličnosti, dvije svjesnosti.	Upoznavanjem sebe sve brže prepoznajemo iz kojeg dijela sebe reagiramo.
Varanje sebe vodi u osjećaj krivnje.	Uvijek nam dolazi ono što moramo i trebamo da bismo rasli.
Teškoće nisu kazna, nego način učenja koji osvještava negativnost u nama.	Razvoj pojedinca, zajednica, čovječanstva zasniva se na podizanju razine svijesti.
Ljutnja se kratko izražava i ne izaziva osjećaj krivnje.	Ljudi se razlikuju u tome koliko su svjesni svojih istinskih namjera.
Svaki osjećaj krivnje koji traje duže od pola minute neurotičan je.	Ljudi u svojem razvoju prelaze granice razina svjesnosti različitom brzinom.
Nepravda izaziva osjećaj ljutnje bijesa, mržnje i bespomoćnosti.	Postoje dobri i loši dani u životu čovjeka.
Nitko u nama ne može pobuditi osjećaje koji već od prije nisu bili u nama.	Kad se opiremo promjeni, opiremo se životu.
Kajanje je osjećanje boli jer smo povrijedili sebe ili drugog.	Savršenstvo se miješa s duhovnošću.
Način na koji mi reagiramo na druge nema veze s onim što drugi ljudi čine jer imamo izbor kako ćemo reagirati.

(iz knjige Kriza, super!, autora Vesne Gračner i Mirka Mataušića)

Ljubav je moć koja će na kraju izliječiti – svijet!
(15.02.2014.)

Ljubav je moć koja nam liječi život; ljubav je i moć koja će na kraju izliječiti svijet! Zahvalnost dolazi iz ljubavi. Ona je prirodni izričaj dobra srca, srca puna ljubavi. Stoga, kad god izražavamo zahvalnost, postajemo jedno s moći koja nas liječi. Davanje hvale i slave širi iscjeljujući energiju te čini naš život i čitav svijet boljim mjestom za življenjem. Svaki put kad izražavamo zahvalnost pomažemo iscijeliti ovaj svijet. Zahvalnost odašilje pozitivne vibracije u atmosferu, a naš dobrohotni Svemir ljubazno nam odgovara.

Stoga je njegovanje “stava zahvalnosti” prijeko potrebno. A započinje primjećivanjem svega dobroga što već imate! Brojanje blagoslova jedan je od najsigurnijih načina za podizanje duha. Uvijek prebacite energiju na nešto pozitivno i poželjno. Ako se osjećate depresivno ili tužno, možete razmišljati o svim dobrim stvarima u svojem životu. Započnite zahvalnost za sve blagoslove koje već imate. Potražite ih – ovdje su! To će vam promijeniti energiju. Recite hvala Životu za dobro koje je već obilno prisutno u vama i oko vas.

Činjenica da ste živi i da proživljavate iskustvo života izvanredna je čast. Svaki novi dan živite s novim mogućnostima koje možete iskusiti. Svaki novi dan, nova je prilika da počnete iznova. Dobivate novu šansu da budete divna osoba, što i jeste. Kakav blagoslov! Zahvalite Bogu što ste ovdje, voljni i sposobni pridonijeti ovom svijetu svojim talentima i darovima. Svijet vas treba, a Život je zahvalan na vama. Sad je vrijeme da budete zahvalni na sebi samima.

Kad izražavate zahvalnost, podižete vibracije oko sebe na višu frekvenciju. Stvarate pozitivnu energiju, koja zrači iz vas, te vam se onda vraća u obliku predivnih iskustava. Postajete magnetični. Dobre stvari, dobri ljudi privučeni su k vama, jer biti pored vas znači iskusiti radost i ljepotu! Stav zahvalnosti prirodno je privlačan. Ima moć pretvoriti izazove u mogućnosti, probleme u rješenja, a gubitke u dobitke. Ona mijenja smjer energije. Proširuje nam vidik i daje nam da vidimo ono što bi inače bilo nevidljivo nekome s ograničavajućim stavom.

Čak i u svojim najmračnijim i najtežim trenutcima možemo njegovati stav zahvalnosti. Bez obzira na to što se događa oko nas, možemo odabrati da ćemo reagirati na način koji će nam pomoći da učimo i rastemo. Kad na svoje teškoće gledamo kao na prilike za rast, onda možemo biti zahvalni na lekcijama koje učimo iz tih naših iskustava. U svakom iskustvu uvijek se nalazi – dar!

Izražavanje zahvalnosti pobuđuje nas da je nađemo. Kad smo iskreno zahvalni na svemu što Život stavlja pred nas, vidimo Svjetlo u sebi i u drugima. Svakoga i sve vidimo kao potencijalni blagoslov.

Zahvalnost je molitva dobru da ostane s nama. Ona privlači obilje, ispunjenost i velikodušnost. Mislim da je riječ “hvala” jedna od najljepših riječi u svakom jeziku. Ona može obasjati nečije lice i pomoći osobi da zna kako je cijenimo. Ona otvara vrata našeg srca i daje nam da se osjećamo povezanim.

Svakog jutra kad se probudim, prve riječi koja moja usta izgovore su “Hvala Ti”. To mi daje osjećaj trenutačne povezanosti s Bogom i ispunjava mi srce ljubavlju. Zahvalan sam što sam živ, što dišem i što imam još jedan dan pred sobom i mogu ga proživjeti punim plućima. Zahvalan sam što sam ovdje, što sudjelujem i pridonosim izdašnom obilju Svemira.

Dobrostivost života ovdje je za sve nas. Kad izražavamo ljubav i zahvalnost, usklađujemo svoje energije i doživljavamo buđenje shvaćajući da je naš život dio te bogate dobrostivosti.

(Daniel T. Peralta, psiholog)

U ŠTO VJERUJEM KADA JE RIJEČ O: muškarcima, braku, novcu, ljubavi, zdravlju, starenju, poslu, smrti…?!
(08.02.2014.)

Idemo sada vidjeti kako otpustiti ili promijeniti svoja negativna vjerovanja. Prvo, moramo prepoznati negativno vjerovanje. Većina nas nema niti najmanju ideju što je to u što mi vjerujemo?! Jednom kada prepoznamo negativno vjerovanje, onda možemo odlučiti želimo li da to vjerovanje i dalje oblikuje naše okolnosti?

Najbrži je način da otkrijete svoja vjerovanja da napravite popis. Počnite s nekoliko velikih listova papira. Na vrhu svake stranice napišite: U ŠTO VJERUJEM KADA JE RIJEČ O (muškarcima, poslu, novcu, braku, ljubavi, zdravlju, starenju, smrti) i tako dalje. Tu tvrdnju napišite za svaku temu koja nešto znači u vašem životu. Za svaku temu upotrijebite poseban list papira. Zatim počnite nabrajati misli koje će vam dolaziti dok budete zapisivali te tvrdnje. Tu vježbu nećete završiti za dvije minute. Za to je potrebno vremena. Možete na tome raditi nekoliko minuta svakog dana. Zapišite svaku misao koja vam dođe, bez obzira na to koliko glupom vam se ona čini. Samo je zapišite. Ta su vjerovanja unutarnja, podsvjesna pravila prema kojima živote svoj život. Ne možete uvesti pozitivne promjene u svoj život dok god ne prepoznate negativna vjerovanja kojih se pridržavate! Kada postanete toga svjesne, moći ćete u svako doba ponovno oblikovati i postati osobom kakvom biste željeli biti i živjeti život o kojem sanjate!

Kada popisi budu manje-više gotovi, pročitajte ih. Zvjezdicom označite svako vjerovanje koje vas hrani i jača. To su vjerovanja koja želite zadržati i pojačati. Olovkom drugačije boje označite svako vjerovanje koje je negativno i štetno za vaše ciljeve. Ta su vas vjerovanja sputavala da budete sve što možete biti. To su vjerovanja koja želite izbrisati i ponovno programirati.

Pogledajte svako negativno vjerovanje i zapitajte se: “Želim li da to vjerovanje i dalje upravlja mojim životom?Jesam li spremna pustiti to vjerovanje?” Ako ste voljne promijeniti se, onda napravite novi popis. Svaku negativnu afirmaciju (sva su vjerovanja afirmacija) pretvorite u pozitivnu tvrdnju o svojem životu. Primjerice: “Moje su veze s muškarcima katastrofalne”, pretvorite u “Muškarci me vole i poštuju”. “Nikada ništa neću postići”, postaje: “Ja sam samouvjerena i uspješna žena!” “Ne znam kako pronaći dobar posao?”, prebacite u “Život mi donosi savršen posao”. “Iz jedne bolesti idem u drugu”, prelazi u: “Ja sam snažna, velika i zdrava žena”. To su primjeri iz mojeg iskustva. I vi možete uzeti svako negativno vjerovanje koje imate i pretvoriti ga u svoj novi osobni zakon. Oblikujte smjernice koje želite imati u svojem životu. Sve negativno pretvorite u pozitivno. Svakog si dana na glas pročitajte te pozitivne tvrdnje. Učinite to ispred zrcala – brže će postati istinite. Zrcala su čarobna za izgovaranje afirmacija.

(Iz knjige Moć žene, autorice Louise L. Hay)

Većina nas ne zna tko su im susjedi!?
(01.02.2014.)

Više ne živimo u vremenu u kojem ljudi poznaju sve svoje susjede i smatraju ih prijateljima. Zapanjujuće je veliki broj ljudi koji nikada nisu sa svojim susjedima razmijenili niti riječ, a postoje i oni koji ih ne bi prepoznali niti na policijskom prepoznavanju.

Predstavite se susjedima, pozovite ih na kavu ili čaj. Susjedi nisu samo odličan izvor prijateljstva, oni vam omogućuju da se ugodno osjećate u svojim domovima, gdje većina nas provodi mnogo vremena.

Širom zemlje izgrađene su nove kuće s fantastičnim obilježjem: prednjim trjemovima. Prema Nacionalnoj udruzi graditelja kuća, prostor koji je nekoć bio namijenjen dnevnoj sobi sada je prenamijenjen za prednji trijem.

Arhitekti, građevinari i planeri gradova doživljavaju prednji trijem kao utočište od neudobne socijalne distance kakva je svojstvena mnogim susjedima. Većina nas ne zna tko su nam susjedi i često ne znamo ništa o njima. Sve je to u suprotnosti s činjenicom da s njima imamo mnogo zajedničkog – susjedstvo, okolinu, mjesto u kojem započinjemo i završavamo svaki dan.

Prednji trjemovi znače povratak društvenosti, jer bi se većina nas voljela osmjeliti i izaći izvan naših ulaznih vrata i susresti ljude u svojoj ulici!

(Iz knjige 100 jednostavnih tajni sretnih ljudi, autora dr.sc. Davida Nivena)

Pismo samohrane majke…
(25.01.2014.)

Kao majka malog djeteta, često sam se znala uhvatiti kako patim od tugaljivog raspoloženja u kojem stalno govorim “jadna ja”. Odgajati dijete kao samohrana majka najveći je izazov s kojim sam se ikad suočila-emocionalno, fizički i duhovno. Kad prevladaju usamljenost, strah, zamor i iscrpljenost, može biti zaista naporno. I bez obzira na to koliko sam puta rekla sama sebi kako ja, u usporedbi s ostalih šest milijardi duša na ovom planetu, vodim sretan život, nedavno sam shvatila da ipak nisam bila u stanju mira kako sam priželjkivala.

I tako sam smislila projekt koji će me zaokupiti i udaljiti moje misli od borbe koju prolazim. Svake noći prije nego što zaspim moj ritual je zahvaliti Bogu za nešto što se dogodilo tijekom dana, nešto za što sam istinski zahvalna. E, pa pogodite što se dogodilo? Čudo! Uhvatila sam se kako prolazim kroz dan u stanju smirenosti i zahvalnosti! I dok moj um svako dan traži nešto za ispunjenje “domaće zadaće” primjećujem koliko se mnogo dragocjenih trenutaka dogodi tijekom 24-satnog razdoblja.

Od najjednostavnijih trenutaka poput zvuka susjedovih vjetrenih zvončića koji se ljuljaju na povjetarcu, preko ljubaznog osmijeha službenika na benzinskoj crpki do topline u mojem srcu kada moj sin Eli utrči unutra  s igranja samo da mi kaže kako me voli: “više od oceana, neba i trilijuna mjeseca”… – izgleda da sad imam dugačku listu za svako večer.

Osjećam zapanjenost i divljenje (kao i duboko olakšanje) da – koliko god je ovo putovanje zvano “život” premoćno i zastrašujuće-kad dovoljno usporim shvaćam da je sve sastavljeno od stotina tisuća trenutaka od kojih je većina prilično divna, ako samo uzmem dovoljno vremena da ih primijetim i budem zahvalna na njima!

Ne zaboravimo uvijek vidjeti i osjetiti Božansko u svemu-od svježeg ledenog čaja u sparnom danu do topline pokrivača koji nas pokrivaju i umiruju cijelu noć. I uvijek obraćajmo pozornost na sva čudesa koja zaista plešu posvuda oko nas, ako samo imamo oči koje ih vide i uši koje ih čuju!

(Patricie Karst, književnica i duhovna tragačica)

Istovremena potreba za bliskošću i strah od bliskosti!
(18.01.2014.)

Zdrava i uravnotežena osoba koja je našla sebe je kreativna i u tok kreativnosti nalazi svoje zadovoljstvo i ispunjenje. Ta neravnoteža je naročito vidljiva u području međuljudskih odnosa. Kako se često događa da početni stvaralački čin međusobnog privlačenja spoji dvoje ljudi u ljubavni odnos koji se izgubi, jer smo zanemarili naporni rad na razrješavanju problema, budući da djetinjasto vjerujemo da bi sve trebalo teći glatko i bez našeg truda!

Da bi došlo do uzajamnosti mora postojati skladno međusobno davanje i primanje, uzajamna suradnja i pozitivna otvorenost! Međutim, u svakom čovjeku postoji strah da se otvori drugom ljudskom biću, ali postoji sram da se to vidi u sebi i prizna, jer pogrešno vjerujemo da moramo biti savršeni! Radije biramo kontrolu, jer se tako osjećamo sigurnijima, ali ona je proizvod straha i stvara zgrčenost koja onemogućava kreativnost. U mjeri u kojoj kontroliramo život, mi onemogućavamo uzajamnost. To ne znači da u nama ne postoji potreba za bliskošću, ali i to potisnemo, zatvaramo se, a iza zidova je usamljeno. No, to nam izgleda kao manja prijetnja.

Kako se razvoj nastavlja, ta čežnja postaje snažnija i svjesnija. Postoji voljnost da se osoba otvori, ali ona se još uvijek boji tog otvaranja. Mnogi ljudi naizmjenično prolaze periode usamljenosti i periode neuspješnih odnosa. Razočaranje koje slijedi iza toga još pojačava neizvjesni strah od otvaranja i od toga da tečemo za životom! Bol i zbunjenost su rezultati toga stanja.

Uzajamnost, odnosno otvorenost za razmjenu-davanje i primanje, može postojati u mjeri u kojoj se ne bojimo drugih ljudi! Drugih ljudi se bojimo, jer se bojimo vidjeti svoju tamniju stranu. Jer jaz u nama utječe i na jaz između nas i drugih ljudi. Toliko mnogo snage ulažemo da bismo negirali zlo u nama, a dok to činimo mi ne možemo biti ispunjeni i sretni. Ključ je svjesnost o svim dijelovima naše ličnosti. Samo tako neće zlo u nama upravljati sa nama…

(psihologinja Vesna Grečner, Tražimo istinu)

Čarolija zahvalnosti!
(11.01.2014.)

Zahvalnost mijenja način na koji gledamo život i sebe. Teške situacije koje su prije bile neizdržive i naoko nepromjenjive, potpuno se preobliče. U trenutku kada osjetimo zahvalnost, situacija se razbistruje i tada vidimo mogućnosti da stvorimo promjenu. Osjećamo se bolje u svojoj koži i počinje nam se sviđati naša sposobnost da pozitivno utječemo na svoju okolinu i svoj svijet. Depresija odlazi, konflikti se mijenjaju u sklad, a stres postaje mir! Kad zahvalnost postane način života, tada uspjeh, sreća i zdravlje postaju uobičajeni.

Kad god osjećamo ljutnju, strah, žalost ili depresiju, znači da smo izgubili zahvalnost! Mogu se prisjetiti nebrojenih prilika kad sam se osjećala ogorčeno ili sam bila u mračnom raspoloženju, pa bih odlučila nabrojiti svoje blagoslove i osjećati se zahvalnom za sve što imam! Gotovo trenutačno osjetila bih se bolje. Kad pronađemo nešto na čemu možemo biti zahvalni usred situacije koja nas muči, to nas podigne i dadne nam energiju.

Čim osjetimo zahvalnost, sve se mijenja. Situacija u kojoj osjećate tugu i gubitak, što onda može privući još više tuge k vama, može promijeniti u radost i u sreću. Potpuno ista situacija trenutačno je preoblikovana kada se na nju gleda srcem ispunjenim zahvalnošću.

Ključ za sretan, zdrav i uspješan život je zahvalnost! Podiže nas i održava, te k nama privlači ono što želimo. Kao što sam i ja to učinila prije tri mjeseca na onoj jutarnjoj šetnji, kad se sa zahvalnošću usredotočimo na ono što želimo, privučemo to k sebi. Postanemo magnet za svoje dobro.

Kad dajemo zahvalnost životu, život nam to uzvraća. Kad se osjećamo zahvalnima, ljudi kao i punina svemira, budu privučeni k nama. Ako imate novčanih problema i pronađete lipu, osjetite zahvalnost vrlo snažno, pa ćete k sebi privući još više novca.

Kad dajemo hvalu za situacije i događaje u životu koji su puni izazova, znajući da ćemo tim iskustvom biti blagoslovljeni mudrošću, sam čin zahvalnosti preobličava negativno iskustvo u pozitivno. Kad izražavamo zahvalnost, k sebi privlačimo ljude i situacije na kojima možemo biti zahvalni. To je čarolija zahvalnosti.

(govornica i savjetnica Sharon Huffman)

Minimalisti kao uzor!?
(04.01.2014.)

Provodimo toliko vremena u potrazi za novcem, u brizi zbog novca, brojenju novca. Možda će vas zato začuditi podatak da životno zadovoljstvo nije nimalo svojstvenije bogatim ljudima.

Razmislite na trenutak o ovome: u Americi više ljudi igra loto nego što ih izlazi na izbore. Svi želimo biti bogati. Ili barem svi mislimo da bismo željeli biti bogati. No dobitnici na lotu često se umjesto doživotnog uživanja u blagostanju suoče s obiteljskim razmiricama i svađama s prijateljima. Takve situacije uvelike umanjuju doživljaj o kakvom je dobitnik sanjao. Pitajte čovjeka iz Illinoisa koji je dobio 13 milijuna dolara,  a nekoliko tjedana kasnije zahtjev za polovicom te svote i razvod braka.

U SAD-u trenutno postoji novi pokret pod nazivom minimalisti. Riječ je o ljudima koji su odlučili živjeti s manje novca. Oni manje kupuju, manje troše, manje zarađuju i manje stvari posjeduju. Oni također manje vremena provode na poslu, a više s obitelji i prijateljima. Donijeli su svjesnu odluku o tome da im novac nije kupio ono što su najviše željeli. Oni nisu u lovu na novac jednostavno zato što to tako čini većina ljudi. Upamtite, kad bi se novcem mogla kupovati sreća, na svakom bi uglu bila jedna prodavaonica sreće i to s vrlo visokim cijenama!

(iz knjige 100 jednostavnih tajni sretnih ljudi)

Okružite se ugodnim mirisima!
(28.12.2013.)

Evo jednostavnog načina kako postići da se osjećate bolje. Prozračite kuću i stavite u nju mirisno cvijeće. Neka vam dom lijepo miriše i vidjet ćete rezultate.

Prije 500 godina vojnici su u Europi koristili začine ugodnog mirisa kako bi ranjenicima odvratili pozornost od boli koju su osjećali. Danas i liječnici u bolnicama eksperimentiraju sa aromaterapijom koristeći ugodne mirise za dodatnu njegu u postoperativnoj skrbi.

Neugodni su mirisi podmukli. Uđu u naš život i nikad ne odu. Živite li s njima dovoljno dugo nećete ih niti primijetiti jer su toliko dugo oko vas. Stari pljesnivi sag i sličan izvor neugodnog mirisa zaista je napad na naša osjetila. Ako taj smrad ne primjećujete to nije isto kao da smrada niti nema. Naš se osjet njuha predao, kao i naš mozak, ne želeći više osjećati nešto tako neugodno.

Ugodni mirisi, kao što su to znali vojnici u 15 stoljeću,  a liječnici ponovno otkrivaju danas, bude naša osjetila i mozak i na podsvjesnoj nas razini podsjećaju na dobre stvari.

Naša osjetila neprestano rade  nudeći nam važne signale o okolini. U devet od deset osoba ugodni mirisi pobuđuju iznenađenje i sreću, dok neugodni mirisi izazivaju gađenje i neugodne reakcije.

(iz knjige 100 jednostavnih tajni Sretnih ljudi)

Nije život samo med i mlijeko!
(21.12.2013.)

Ako imamo iskrenost i hrabrost da vidimo sebe baš onakvim kakvim smo sada, čak i ona područja koja bismo najradije zaobišli, proživljavanje bola će također proizvesti dublje i punije razumijevanje veza između uzroka i posljedica, pa ćete vidjeti zašto privlačite baš tu bolnu situaciju. Tada ćete shvatiti život. Čak i njegove probleme, kao radostan izazov.

Trenuci vanjskih problema postat će mnogo rijeđi i mirno, radosno življenje postat će uobičajeno.

Naučit ćete istinski voljeti sebe! To je Put!

Problem u prihvaćanju sebe je što je nesvjesni dio nas ranjeno dijete ili petogodišnjak u nama – smjesta zaključuje da smo u cijelosti  loši. To znači da kad god bismo mogli vidjeti negativnosti u nama , strah nas sprječava da je vidimo. Rekli smo da je strah negiranje svih drugih osjećaja u nama i da je jedini način da ih vidimo taj da osjetimo strah. Ako i strah potisnemo tada smo konfuzni: ne vidimo istinu, pa krivo reagiramo-povređujemo i sebe i druge. Ako budete dovoljno iskreni sa sobom vidjet ćete da postoji jedan dio u nama koji ne priznaje bol ni frustraciju; da postoji mjesto na kojem ste ljuti i zlobni zato što ne postoji autoritet koji voli i koji će za vas eliminirati neželjene događaje. Ovaj stav proistiće iz krivog uvjerenja da bi život morao biti samo med i mlijeko, pa se bojite bola! No, strah od bola dovodi do još većeg bola u životu! Paradoks je da što više vidimo negativni dio u nama, to smo više svjesni svog Istinskog ja koje je načinjeno na sliku i priliku Boga. Osim toga, tada imamo izbor da biramo iz ljubavi, jer vidimo i negativnosti.

Mnogi su odrasli vjerujući da nisu dovoljno dobri da bi bili voljeni samo radi onoga što jesu. Stoga očajnički pokušavaju živjeti prema samostvorenoj slici ili vlastitim očekivanjima kakvi bi trebali biti da dobiju ljubav. Upravo stalna borba da budu ono što nikada ne mogu postati uzrokuje mnoge njihove poteškoće. Zato je važno otkriti svoju idealiziranu sliku ili masku da bi razumjeli kako kreirati nesreću i frustracije u životu. Otkrit ćete da je ta lažna ličnost u životu postigla upravo suprotno od onoga zbog čega je stvorena u djetinjstvu. To otkriće može biti bolno, ali će vam pomoći da ponovno preispitate način na koji sebe predstavljate svijetu i pomoći će vam da postanete svoje istinsko ja u najvećoj mogućoj mjeri.

(psihologinja Vesna Grečner, Tražimo istinu)

ZABRINUTOST (14.12.2013.)

Pretjerana zabrinutost može vas dovesti do invalidskih kolica, to jest može biti uzrokom teške reume i artritisa. Poznati reumatolog Russel Cecil navodi četiri najučestalija uzročnika artritisa:

1. bračne nevolje
2. financijske nedaće
3. usamljenost i brige
4. zatomljena mržnja

Ova četiri emocionalna stanja nisu jedini, ali su najučestaliji uzročnici artritisa. Recesija između dva svjetska rata teško je pogodila jednog mog prijatelja. Ostao je bez prebite pare. Plinara mu je isključila dovod plina u kuću, banka obustavila kredit za kuću. Žena mu je gotovo istovremeno dobila težak napad artritisa, koji se nije smirivao sve dok im se financijska situacija nije poboljšala.

Brige mogu biti uzročnikom bolesti čeljusti i zuba. Liječnik William McGanigle je na skupštini Udruženja američkih zubara izjavio da “ neugodne “emocije uzrokovane brigama, strahom i ljutnjom mogu poremetiti ravnotežu kalcija u organizmu i uzrokovati kvarenje zubi”. Liječnik McGanigle je naveo primjer pacijenta koji je imao odlične zube sve dok se nije počeo opterećivati brigama zbog ženina zdravlja. Za nepuna devet tjedana koliko mu je žena bila u bolnici počela su mu se kvariti niti manje niti više nego 9 zuba…

Je ste li ikad vidjeli osobu s hiperaktivnom štitnom žlijezdom? Ja jesam i mogu vam reći da je strašno. Takve osobe drhte, tresu se, preplašene su – jednom riječju mijenjaju ćud. Poremećaji u lučenju štitnjače ubrzavaju rad srca i toliko mijenjaju funkcije organizma da tijelo počinje živjeti luđačkom brzinom. Izostane li liječenje, žrtva ovakve bolesti, može umrijeti to jest “sagorjeti” vlastiti organizam.

Ono što vam najviše može pomoći da se opustite je zdrav život, san, glazba i smijeh. Vjerujte u život, naučite dobro spavati. Uživajte u glazbi i nastojite vidjeti samo smiješnu stranu života. Prihvatite li ovaj savjet saznat ćete što znači zdravlje i sreća?!

(Psihologija uspjeha, kako zaboraviti brige i naći zadovoljstvo u životu, Dale Carnegie)

ŽIVOT NA JEDNODNEVNE RATE!
(07.12.2013.)

Pet stotina godina prije nove ere grčki filozof Heraklit je učio svoje učenike da se “sve mijenja osim zakona o promjeni”. “Nemoguće je dva puta zakoraknuti u istu rijeku” naučavao je Heraklit. Rijeka se mijenja svakog trena, a tako i čovjek koji je gazi. Život je neprekidna mijena. Jedina je u njemu sigurna današnjica. Čemu onda kvariti ljepotu življenja u današnjici nastojanjima da riješimo probleme u budućnosti obavijene neprestanom promjenom i nesigurnošću – budućnost koju nitko na svijetu ne može predvidjeti?

Stari Rimljani su izmisli izreku Carpe diem. Nedavno sam proveo dva dana na Thomasovu imanju i opazio da na zidu radne sobe ima uokvirene stihove iz 118.psalma: Ovo je dan što Gospod ga stvori; Radujmo se i zadovoljni smo njime. Engleski pisac i povjesničar umjetnosti John Ruskin držao je na radnom stolu kamen u kojem je bila urezana jedna jedina riječ: DANAS. Ja nemam kamen nego pjesmu nalijepljenu na zrcalo, tako da je gledam svako jutro dok se brijem. Ta pjesma, što je uvijek stajala na stolu Williama Oslera, je djelo indijskog dramskog pisca Kalidase:

POZDRAV ZORI
Zagledaj se u ovaj dan.
Jer on je život, život života.
U njegovu kratkom dahu
Skrivene su sve istine, sva zbilja postojanja tvoga;
Blaženstvo rasta,
Divota rada,
Blagoslov ispunjenja.
Jučer je tek san,
A sutra tek slutnja.
Dobro proživljeno danas u sretni san
pretvorit će jučer,
A svako sutra u slutnju punu nadanja.
Stog dobro zagledaj se u ovaj dan!
Takav je moj pozdrav zori.

Dakle, prvo što morate naučiti o brigama je ovo: želite li ih izbjeći, prihvatite savjet Williama Oslera. Sjetite se riječi: Zatvorite čelična vrata nad prošlošću i budućnošću, živite na jednodnevne rate.

Pokušajte odgovorite na ova pitanja i zapišite odgovore:

1. Je sam li sklon bježanju od života zbog toga što brinem o budućnosti ili žudim za nekim “čarobnim vrtom života s onu stranu obzora”?
2. Zagorčavam li sebi život žaleći zbog onoga što se dogodilo u prošlosti, a što je nepovratno i nepopravljivo?
3. Ustajem li s odlukom da ću “iskoristiti dan” i izvući što više mogu iz 24 sata?
4. Bi li mi život pružio više kada bih živio na “jednodnevne rate”?
5. Kada ću početi primjenjivati ove savjete? Idućeg tjedna?…Sutra?…Danas?

(iz knjige Psihologija uspjeha autora Dale Carnegie)

KREATIVNOST DOLAZI IZNUTRA
(30.11.2013.)

Svatko bi želio izmisliti nešto novo, riješiti problem koji nitko do tada nije uspio riješiti, ponuditi vrijednu ideju koja nikome nije prije pala na pamet. A svaki poslovni čovjek želi potaknuti svoje zaposlenike da im na pamet padne baš takva posebna ideja. Prema tome, kada neko poduzeće ponudi nagradu svojim zaposlenicima za njihove kreativne ideje, očekujemo da bi trebalo poteći rijeka originalnih zamisli. Zar, ne? Smatramo da kreativnost baš kao i bilo koji drugi rad, može kupiti i prodati. Međutim, kreativnost nije poput vrijednog rada i truda, kreativnost zahtijeva pravo nadahnuće. Ono je rezultat uma obuzetog nekim pitanjem, nekom situacijom, nekom mogućnošću. Prema tome, kreativnost se ne javlja zbog novca ili nagrade, već se javlja u trenutku kada usmjerimo pažnju na nešto zato što to želimo učiniti.

Japan Railways East potpisala je ugovor o izgradnji posebno brze željezničke pruge između Tokija i Nagana koju je trebalo uspostaviti prije Olimpijskih igara 1998. godine. Na nesreću, tuneli koje je tvrtka izgradila kroz planine stalno su se punili vodom. Tvrtka je angažirala skupinu inženjera koje je dobro platila kako bi osmislili najbolje rješenje. Inženjeri su proučili problem i izradili opširne nacrte za gradnju skupog sustava odvodnje voda i sustava vodovoda koji bi spriječio dotok vode u tunele. Jedan je ožednjeli radnik, koji je radio na održavanju, osmislio drugačije rješenje koje mu je palo na pamet kada je posegnuo za vodom iz tunela kaka bi ugasio žeđ. Imala je odličan okus, bolji od one koju je imala voda u boci koju je dobivao za ručak. Rekao je svojem nadređenom kako bi tu tunelsku vodu trebalo puniti u boce i prodavati je kao visokokvalitetnu mineralnu vodu.

Tako je nastala Oshimzu mineralna voda koju željeznica prodaje putem prodajnih aparata na svojim peronima, a uvedena je i prodaja putem dostave na kućne adrese. Ogromni su troškovi pretvoreni u ogroman profit jednostavno gledajući situaciju iz drugog kuta.

Svi pokusi u kojima se novac nudio u zamjenu za originalne ideje ukazuju na to da novac nema nikakve veze sa sposobnošću osoba da ponude originalne ideje. Umjesto toga, kreativnost je najčešće rezultat nepatvorenog zanimanja za neki problem i uvjerenja kako će kreativnost izazvati osobno poštovanje nadređenih.

(Cooper, 1999. godina iz knjige 100 jednostavnih tajni uspješnih ljudi)

UPOTRIJEBITE STRATEGIJU ZA SREĆU!
(23.11.2013.)

Često pretpostavljamo da su sretni i nesretni ljudi rođeni takvi. No, postupci i jednih i drugih zapravo uzrokuju i pojačavaju njihovo raspoloženje. Sretni ljudi dopuštaju sebi da budu sretni. Nesretni ljudi neprestano ponavljaju postupke koji ih unesrećuju.

Što je prvi znak zdravog poslovanja? Zdrav poslovni plan. To je podatak iz tvrtke za konzalting Strategic Management Center. Oni smatraju da svako poduzeće treba odrediti svoj cilj, a potom stvoriti strategiju za njegovo ostvarivanje. Ljudi mogu primijeniti isto načelo. Odredite što želite, a zatim upotrijebite strategiju da biste to postigli.

Ironično, no djeca su u tome bolja od odraslih. Mala djeca vrlo dobro znaju da će, budu li gnjavili, lakše doći do sitniša za sladoled. Također, znaju kakvu će reakciju dobiti od svojih roditelja budu li previše bučni. Djeca su svjesna postojanja životnih pravila i obrazaca i upotrebljavaju strategiju da bi dobila ono što žele.

Živjeti sretnim životom kao odrasla osoba znači koristiti istu metodu kao dijete koje pokušava dobiti onaj sitniš za sladoled. Potrebno je znati što želite i upotrijebiti strategiju kojom ćete doći do toga. Razmislite o tome što vas veseli, a što rastužuje i poslužite se time da biste dobili ono što želite.

Sretni ljudi ne doživljavaju neprestano sretne trenutke, kao što niti nesretni ljudi ne doživljavaju neprestane neuspjehe. Naprotiv, pokazalo se da i jedni i drugi imaju slična iskustva u životu. Razlika je među njima u tome što prosječna nesretna osoba provede oko dva puta više vremena razmišljajući o neugodnim događajima u svojem životu, dok sretni ljudi nastoje vidjeti i oslanjati se na svijetle trenutke.

(Lyubomirsky, 1994. iz knjige 100 jednostavnih tajni sretnih ljudi)

NIJE U PITANJU TRUD!
(16.11.2013.)

Budete li se trudili, vaš će trud biti nagrađen. Zvuči jednostavno. No sjećate se kako je bilo učiti za školu? Neka su se djeca iznimno trudila, a postizala su loše rezultate, dok se neka gotovo i nisu trudila, a postizala su odlične rezultate. Možete uložiti neizmjerno mnogo truda na djelotvoran način i ne imati rezultate. S druge strane, možete uložiti skroman trud na djelotvoran način i za to biti nagrađeni. Cilj onoga što činite jest napredovanje, a ne da se samo istrošite!

Achebach’s Pastries, sa sjedištem u pokrajini Lancaster u državi Pennsylvania, bila je institucija. Obiteljska pekarnica u privatnom vlasništvu imala je stabilan broj stalnih kupaca i uspješno je poslovala više od četrdeset godina. Godine 1990. vlasnici su odlučili proširiti poslovanje nudeći delikatesne sendviče razne druge proizvode, te otvoriti nove poslovne prostore, kako za maloprodaju tako i za veleprodaju. Vlasnici pekarnice nisu nikada toliko mnogo radili kao što je to bio slučaj nakon proširenja poslovanja. A kao nagradu za svoj trud našli su se u situaciji s manje novca nego prije i prijetnjom bankrota, jer nisu uspijevali pokriti dugove nastale proširenjem poslova. Earl Hess, umirovljeni poslovni čovjek, priskrbio je kapitalna sredstva kako bi poduzeće nastavilo poslovati te je na kraju i otkupio cijelo poduzeće. On je stvari sagledao iz kuta objektivnog promatrača i otkrio kako je pekarnica loše poslovala zbog nedjelotvornosti. “Imali su previše proizvoda”. Deset posto proizvoda predstavljalo je 90 posto prodaje. Doslovno su bacili novac u vreću bez dna proizvodeći nepotrebne stvari. Hess je izjavio daje, kad je preuzeo poduzeće, znao je kako se ti ljudi nisu mogli više truditi nego što su se trudili, ali kako su to mogli učiniti i na pametniji način.

Nastojanje predstavlja jednu od najprecjenjenijih značajki proizvodnog uspjeha. Ljudi nastojanje smatraju najvažnijom naznakom uspjeha, dok je ono uistinu jedno od najmanje značajnih uvjeta. Nastojanje, samo po sebi, predviđa strašan izvor obeshrabrenja koji ljude dovodi do zaključaka da neće nikada uspjeti s obzirom da nisu imali nikakvih rezultata kada su se najviše trudili.

Sherneck, 1998.iz knjige 100 jednostavnih tajni uspješnih ljudi,
autora dr.sc. Davida Nivena

 

VAŠ ŽIVOT IMA SVRHU I ZNAČENJE
(09.11.2013.)

Niste ovdje samo da biste ispunili prostor ili bili sporedna uloga u tuđem filmu. Zamislite-kad vas ne bi bilo, ništa ne bi bilo isto. Svako mjesto na kojem ste bili i svatko s kim ste razgovarali bez vas bi bio drukčiji. Svi smo međusobno povezani i na svakoga od nas utječu odluke, pa i samo postojanje osoba oko nas. Uzmimo primjer Petera, odvjetnika iz Philadelphije i njegova psa Tucketa. Tucket je teško obolio. S vremenom je postao paraliziran zbog tumora na leđnoj moždini. Peter nije uspijevao pronaći veterinara koji bi mogao spasiti njegovog psa. Sav očajan, obratio se pedijatrijskom neurokirurgu. Liječnik je pristao pokušati pomoći Tucketu, a zauzvrat je od Petera zatražio donaciju za dječju bolnicu u kojoj je radio. Jerry nikada nije susreo ni Petera ni Tucketa. On je plavooki, plavokosi, petogodišnji dječak koji voli jesti pire krumpir. Jerry, također ima tumor na mozgu i leđnoj moždini. Zahvaljujući Peterovoj donaciji bolnici, Jerry je podvrgnut uspješnoj operaciji uklanjanja tumora. I Tucketova operacija je bila uspješna. Istraživanja među starijim osobama dokazuju da je jedna od najboljih pretpostavki za sreću da osoba osjeća da njezin život ima smisao. Bez jasno definirana smisla, sedam od deset ispitanika izražava nezadovoljstvo životom, a kad je smisao jasan, osjećaju se zadovoljno.

Lepper, 1996.; iz knjige 100 jednostavnih tajni sretnih ljudi,
autora dr.sc. Davida Nivena

 

SPOSOBNOST NASTAJE S OSJEĆAJEM SPOSOBNOSTI
(02.11.2013.)

Koliko ste uspješni u onome čime se bavite? Postoje li ispiti ili periodičko procjenjivanje ili neki drugi način kojim možete mjeriti svoje dostignuće? Zasigurno postoji objektivan način kojim se može vrednovati jeste li dobri u onome čime se bavite i možete li se smatrati uspješnima? U stvari, osobe koje ne misle da su dobre u onome što rade, koje ne misle kako su sposobne za uspjeh ili vodstvo, ne mijenjaju svoje mišljenje čak ni onda kada im se predoče dokazi o njihovom uspjehu. Naprotiv, njihova nesigurnost u same sebe odbacuje dokaze kao nevažeće. Nemojte čekati na iduću procjenu svog rada kako biste popravili mišljenje o sebi i to zato što osjećaji ne ovise o činjenicama, a osjećaj sposobnosti započinje s osjećajem, a onda on stvara sposobnost.

Ross, plesač iz Springfielda u državi Missouri, sanja o odlasku na Broadway. Njegov put prema plesačkoj slavi započeo je u lokalnim amaterskim izvedbama, onima za koje se audicije održavaju pred svim ostalim kandidatima koji su se prijavili na audiciju. Za Rossa je to bilo zastrašujuće iskustvo, osjećao se kao da se nalazi na pregledu kod liječnika dok ga svi ostali gledaju. “Bilo me jako strah. Osjećao sam se kao da sam tamo stigao ravno s njive”, rekao je Ross. Katkad je imao uspjeha, katkad nije, ali je Ross imao priliku okušati se na audicijama za razne izvedbe i nevjerojatno mnogo naučiti iz tog iskustva. “Danas, nakon što sam se toliko puta pojavio pred toliko mnogo ljudi, imam puno više pouzdanja u svoj nastup na audicijama”. Kada se prvi put okušao na audiciji jedne profesionalne putujuće družine, dobio je ulogu u produkciji filma Footloose. Ross ima samo jedno obrazloženje za činjenicu što je tako brzo dobio pravi profesionalni posao: “Bio sam samouvjeren. Ako nešto želite postići, onda to uistinu morate željeti i u to vjerovati. Ne možete jednostavno sjediti i nadati se da će vam netko usput pomoći.”

Za većinu osoba, koje su bile predmet proučavanja, prvi korak pri poboljšanju radnih rezultata nije imao nikakve veze s poslom kojim su se bavili, već s poboljšanjem viđenja samih sebe. U stvari, kod 80% ispitanika način na koji vrednuju svoje rezultate više je povezan s načinom na koji vrednuju sami sebe nego s istinskim rezultatima.

Gribble, 2000., Iz knjige 100 jednostavnih tajni uspješnih ljudi,
autora dr.sc. Davida Nivena