Život je puno preozbiljan da bi ga se smjelo ozbiljno shvatiti!
Gošća malih ženskih razgovora:
dramska umjetnica, Urša Raukar
Posljednji puta smo je imali priliku vidjeti u javnom nastupu navečer uoči proglašenja izbornog pobjednika na predsjedničkim izborima u stožeru nekadašnjeg predsjednika RH Ive Josipovića. To, dakako, nije njezin niti prvi, a niti posljednji javni angažman. Riječ je, naime o dramskoj umjetnici Urši Raukar.
Malo je poznato da je dramska umjetnica Urša Raukar naše gore list. Iako je Urša rođena u Zagrebu, u Vinogradskoj bolnici, te odrasla u glazbenoj obitelji, mama i tata su bili profesori glazbe (Mladen i Stella Raukar), i ujak također (Ladislav Šaban) po svojoj “omici” koja je bila unuka prvog hrvatskog saborskog zastupnika koji je u Hrvatskom saboru progovorio na materinjem jeziku Ivan pl. Kukuljević-Sakcinski, Urša vuče porijeklo iz Varaždina. Sa svojom obitelji, kako nam je Urša kazala ” živjeli smo u obiteljskoj kući zajedno, tako da sam bila okružena glazbom od rođenja. Imala sam bezbrižno, veselo djetinjstvo, prepuno igre i glazbe. I sama sam učila klavir. Inače, najviše sam se družila sa dečkima, cure su mi bile dosadne. U mojoj ulici je bio veliki dječji park i iza njega šuma, tako da sam cijele dane provodila s prijateljima vani, u igri.” Kako je bila izuzetno „živahno“ dijete, mama joj je dala nadimak Urša po vještici Uršuli Karapači iz priče o Vidonji, Dugonji i Trbonji i taj nadimak joj je zamijenio ime i ostao do danas. Dijelove ljeta sa omicom je provodila u Klenovniku. “Moj baka je bila iz obitelji Kukuljević-Sakcinski, unuka Ivana pl. Kukuljević-Sakcinski, do nacionalizacije 1946. je imala dvorac u Ivancu i imanje, onda su joj to, naravno, oduzeli, ali je imala prijatelje kod kojih je mogla doći, tako da sam ja imala predivna ljeta s mojom Omicom u Klenovniku kod obitelji Njegač.”, prisjeća se Urša.
Provodila je Urša dosta vremena i u Varaždinu, naročito kad su počele Barokne večeri, njezini roditelji i ujak su bili izuzetno angažirani oko toga, tako da je s njim bila na mnogim koncertima. Iako je cijeli život bila okružena glazbom Urša je ipak otišla u druge, one glumačke vode. Prva uloga za vrijeme studija bila joj je uloga prostitutke u drami Smrt Woodya Allena u režiji Zorana Vuletića, a kad je ušla u angažman u ZKM 1983. prva uloga bila joj je Baka u Crvenkapici. I danas je stalna članica kazališta ZKM. “To je kazalište u kojem djeluje izvanredan ansambl koji je uvijek našao i snage i veselja i želje da prihvati i živi jednostavnu činjenicu da je kazalište zajednička umjetnosti i da svi mi služimo višem cilju, a to je predstava. Naše profesionalno zajedništvo je ono što nam je omogućilo da svakom poslu prilazimo sa dobrom mjerom ozbiljnosti i veselja i nikada se ništa nije „odrađivalo“. Sretna sam ovdje i nadam se da ću tu dočekati i penziju.”, kazala nam je Urša. Iako je Urša prije svega kazališna glumica, mlađi gledatelji će je pamtiti iz emisije za djecu “Žutokljunac”, a oni nešto stariji mahom po dramskim ulogama na daskama koje život znače ili po ulogama u radio-dramama.Za Uršu je gluma više od pukog zanimanja. Ona je “stalna potraga, za sobom i za licima koje nastojimo oživiti na sceni, a zadovoljna publika, najveća je nagrada jednom glumcu”. Urša je u javnosti poznata i kao društveno angažirana osoba, pa je tako bila među aktivistima koji su se borili protiv “preoblikovanja izgleda Cvjetnog trga Horvatinčićevim građevinskim zahvatima”, ali jednako tako borila se i za ime Trga žrtava fašizma, a prisutna je svagdje gdje smatra da su ljudska prava obezvrijeđena i da “demokraciju treba malo poravnati i građanski svijest osnažiti”. Profesionalni planovi za budućnost vezani su joj uz rad u ZKM-u u kojem je uvijek zanimljivo. No, kako je jednu od prošlih sezona provela u Francuskoj igrajući u dvije predstave, nastojat će nastaviti i taj dio profesionalnog života i ponovno zaigrati na tom predivnom jeziku.
Za Male ženske razgovore Urša je sa puno strasti, ali i odmjerenosti odškrinula vrata svojeg ženskog svijeta i otkrila nam svoje uzore u životu, moto po čijem naputku kormilari kroz život, najdraže joj filmove, omiljene joj parfeme, kako krati slobodno vrijeme i još štošta drugo što svima nama život čini ljepšim i ugodnijim mjestom za boravak pod “kapom nebeskom”,a to su prije svega: sitnice koje život znače.
Jutro započinjete sa…
Joj, trebala bih počinjati sa vježbanjem, zbog kičme, ali već neko vrijeme sam se ulijenila. Sutra ponovno krećem, hvala Vam na ovom pitanju.
Kako biste se opisali u tri riječi?
Strastvena, nagla, pouzdan prijatelj
Svaka prava žena nikad ne smije…
Ne znam, nikada nisam shvaćala što je to „prava žena“, možda zato što nikada nisam bila u situaciji da budem podcijenjena kao žena, naime, naprosto to nisam dozvolila. Za mene je ravnopravnost spolova nepobitna činjenica o kojoj, kad se radi o meni, ni ne razmišljam.
Vaš uzor u životu?
Moja majka. Bila mi je profesor klavira, fantastičan profesor, i sve što je baza mog današnjeg posla, to me moja mama naučila. U isto vrijeme, predivna, topla, izuzetno inteligentna i obrazovana žena. E, kad bih dosegla bar dio toga što je ona bila.
Iz kuće ne izlazim bez…
sunčanih naočala koje sam baš izgubila ovih dana i imam osjećaj kao da sam slijepa bez njih.
Što je najvažnije u vezi?
Povjerenje i međusobno poštovanje.
Jeste li ljubomorni?
Ne, prezirem posesivnost, a ljubomora je posesivnost. Duboko sam uvjerena da se ljubomorom ne može nikoga zadržati, dapače, samo će još brže otići od nas. Uostalom, ne vjerujem u veze u kojima se polaže pravo jedno na drugo. A nikako ne vjerujem da je ljubomora dokaz ljubavi, to nikako Ne, vjerujem u međusobno uvažavanje i prihvaćanje. To nije lako, ali uz trud se može.
Što nikad ne biste mogli oprostiti?
Mislim da bih sve mogla oprostiti, ali ovisi o drugoj strani kako bi mi pristupila. Osobno mi nije teško priznati pogrešku i ispričati se, mislim da je riječ „Oprosti“ doista čarobna i može učiniti čuda.
Najdraži film?
Recimo, „Praznik u Rimu“. Ima ih još puno, ali nema dovoljno mjesta ovdje za sve.
Omiljeni parfem?
Koji dobijem na poklon. Sama nikada nisam znala birati mirise, ali sam imala sreću i dobivala fantastične parfeme na dar. Na primjer, Diva od Ungara.
Sa kojim glumcem biste rado otišli na večeru?
Glumcem? Kao kolegom sa svakim, a u drugom smislu mislim ni sa kim. Uvijek mi se više sviđalo da budem s nekim iz nekog drugog svijeta, to mi se činilo zanimljivijim.
Koju glazbu slušate?
Klasiku, francusku šansonu, jazz, rock n roll, dakle, sve, rekla bih da postoje samo dvije vrste glazbe, loša i dobra.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Ležim, čitam, kuham, radim zimnicu, kolače, malo internet (jako malo), vježbam kičmu, pijem kavu s prijateljicama.
Da ulovite zlatnu ribicu, koje tri želje, biste poželjeli?
Zdravlje, zdravlje i na kraju, zdravlje.
Što ste oduvijek željeli, a niste učinili?
Pjevati u nekom bandu.
Koji odjevni stil njegujete?
Nikada nisam uspjela pratiti modu, htjela sam ja, ali nisam nikada uspjela. Oblačim ono u čemu se dobro osjećam i što mi se sviđa na meni (ne u časopisu ili izlogu), pa je tako i nastao neki moj stil koji ne znam kako bih nazvala osim udobnost.
Imate li fetiš?
Ne, mislim da ne.
Što ste po horoskopu?
Bik, sa jakim podznakom u Strijelcu. Čini mi se da je to dobra kombinacija.
Vaš i naš Varaždin?
Klipići će zauvijek ostati nenadmašna poslastica. Uvijek se rado vraćam u taj predivan grad mog djetinjstva.
|
Zrnca mudrosti uz šalicu kave 