Einstein je glasnik vremena buke i bijesa

(nastavak radio drame o Nikoli Tesli)

 

Stvaranje je vječno

Novinar: Vaši štovatelji prigovaraju Vam zbog toga što napadate teoriju relativnosti. Neobična je vaša tvrdnja da materija nema energiju. Sve je prožeto energijom, kako to onda?

Tesla: Prvo je bila energija, a onda materija.

Novinar: Gospodine Tesla, to je kao da ste rekli da ste rođeni od svog oca, a ne od sebe.

Tesla: Upravo tako! A što je s rođenjem svemira? Materija je stvorena iz prvobitne i vječne energije koju znamo kao svjetlost. Ona je zasjala i pojavile su se zvijezde, planeti, čovjek i sve na Zemlji i u svemiru. Materija je izraz beskonačnih vidova svjetlosti jer energija je starija od nje. Četiri su zakona Stvaranja. Prvi je da je izvor svega u nedokučivoj crnoj čestici koju um ne može pojmiti, a matematika izmjeriti. U tu česticu stane čitav svemir. Drugi zakon je širenje tame, koja je prava priroda svjetlosti, iz neobjašnjivog i njezina preobrazba u svjetlost. Treći zakon odnosi se na potrebu svjetlosti da postane materija. Četvrti zakon kaže da nema ni početka ni kraja. Tri prethodna zakona oduvijek su na snazi i Stvaranje je vječno.

 

Glazba sfera

Novinar: U kritici teorije relativnosti idete toliko daleko da na proslavama svojih rođendana držite predavanja protiv njegova tvorca…

Tesla: Ne zaboravite, nije zakrivljen prostor, nego je ljudski um taj koji ne može shvatiti beskraj i vječnost! Da je tvorcu dotične teorije to jasno, on bi stekao besmrtnost, čak i fizičku ako mu je to po volji. Ja sam dio svjetlosti, a svjetlost je glazba. Svjetlost ispunjava mojih šest čula: ja je vidim, čujem, osjećam, mirišem, dotičem i mislim. Misliti o njoj moje je šesto čulo. Čestice svjetlosti su notni zapis. Jedan bljesak munje može biti čitava sonata. Tisuću munja je koncert… Za taj sam koncert stvorio loptastu munju, koja se može čuti na ledenim vrhovima Himalaja. Što se Pitagore i matematike tiče, znanstvenik se u to dvoje ne može i ne smije ogriješiti. Brojevi i jednadžbe su znakovi koji obilježavaju glazbenu sferu. Da je Einstein čuo te zvukove, ne bi stvarao svoje teorije relativnosti. Ti su zvuci poruka umu da život ima značenje, da svemir egzistira u savršenoj harmoniji i da je njegova ljepota uzrok i posljedica Stvaranja. Ta je glazba vječno kruženje zvjezdanih nebesa. Najmanja zvijezda je završena skladba i dio nebeske simfonije. Otkucaj čovjekova srca dio su simfonije na Zemlji. Newton je otkrio da je tajna u geometrijskom rasporedu i gibanju nebeskih tijela. Shvatio je da u svemiru postoji vrhunski zakon harmonije. Zakrivljeni svemir je kaos, a kaos nije glazba. Einstein je glasnik vremena buke i bijesa.

Novinar: Gospodine Tesla, čujte li Vi tu glazbu?

Tesla: Čujem je neprestano. Moje duhovno uho veliko je kao nebo nad kojim vidimo iznad sebe. Svoje prirodno uho uvećao sam radarom. Prema teoriji relativnosti, dvije će se paralelne crte dotaknuti u beskonačnosti. Time će se i Einsteinova krivina izravnati. Jednom stvoren, zvuk traje vječno. Za čovjeka on može iščeznuti, ali on nastavlja živjeti u tišini, koja je čovjekova najveća moć. Ne, nemam ništa protiv gospodina Einsteina. On je draga osoba i učinio je mnogo dobrih stvari, od kojih će neke postati dio glazbe. Ja ću mu pisati i pokušati objasniti da eter postoji i da su njegove čestice ono što svemir drži u harmoniji, a život u vječnosti.

(iz časopisa Svjetlost)