Urečen rastanak bez našeg htijenja obećava i sastanak, zar ne?

Drage čitateljice i čitatelji,

Danas posljednji puta u našoj verziji čitate aforizme i sadržaje portala Zrnca mudrosti uz šalicu kave (ZMUSK). Sa sutrašnjim danom portal ZMUSK prestaje raditi. Njegove stranice se zatvaraju čekajući kupca portala koji možda hoće, a opet možda neće željeti slijediti naš način prezentiranja informacija i raznih sadržaja svojim čitateljima. Zahvaljujemo se svima kojima su Zrnca mudrosti… postali dio svakodnevnog rituala i koji su nas pratili iz dana u dan. Koji su se s nama ili budili ili su provodili popodneva ili odlazili na spavanje. Ili pak, kratili duge noćne sate kada san ne dolazi na oči. Jednako tako zahvalni smo i svima onima koji su nas s vremena na vrijeme samo pokatkad “poluknuli”. I oni su bili naši dragi gosti.

Skromno se nadamo da ste barem “mrvicu” uživali u tekstovima koje smo za vas priređivali i u aforizmima. Da je bilo sve ležerno, poučno i zabavno. I da se bilo ponekad dobro podsjetiti na dobru američku uzrečicu: Don’t worry be happy, koja je i bila slogan našeg portala. Što još reći, osim naš kraj završiti stihovima pojedinih pjesnika. Oni će vam biti poslastica za završetak jednog druženja koje je počelo prije godinu i pol dana tijekom zimskih mjeseci 2013. godine. Točnije, na Sve svete, 1. studenog. Zašto zatvaramo portal ZMUSK za kojeg su neki sveučilišni profesori kazali kako je “spoj-nespojivog”?!

 

“Ovo nije moje vrijeme
ovo nisu moja jutra
nepoznate mračne sjene
buđenja su moje sutra…”,

pjeva Marijan Ban i Daleka obala

 

Nas možda čeka neka “daleka obala”… Ali slobodni smo vam obratiti se i stihovima srpskog pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja koji kaže:

“Gdje ja stadoh – ti ćeš ćeš poći!
Što ne mogoh – ti ćeš moći!
Kud ja nisam – ti ćeš doći!
Što ja počeh – ti oduži!

Kolo mlado, kolo novo,
Nove klice, stara nada
Novo cvijeće stara stabla.
Duše čiste, srca mlada,
Nasljednici svetog žara.”

Do viđenja, dragi, doviđenja, ti mi prijatelju, jednom bješe sve. Urečen rastanak bez našeg htijenja obećava i sastanak, zar ne? (Majakovski)

 

Do novog susreta sa vama, do-viđenja!
Vaši vjerni zmusk-ovci!

30.06.2015. – SRETNA JE SAMO DUŠA KOJA VOLI!

Otkrivati puno o sebi može biti i sredstvo prikrivanja.

Čežnja za primitivnošću je bolest kulture.

Nasilje je bitna odlika primitivnih osoba.

Većina osoba emocionalno još živi u kamenom dobu, uključujući većinu onih koji su na vlasti.

Samoljublje je najgori savjetnik.

Kloni se trivijalnih razgovora i tračeva.

Ne zadužuj se. Dužnik je sluga vjerovniku.

Svaki komadić ljudske duše spomenik je povijesti naroda u kojem se ova duša rodila.

Nije časno sve što je dopušteno.

Što je gora situacija, to se bolje dokazuje dobar čovjek.

29.06.2015. – NE ROBUJ NAVIKAMA!

Zahvalnost je lakša od pera.

Nezahvalnost je pomanjkanje kulture.

Po mišljenju socijalista ostvarivanje dobiti je porok. Ja, međutim, smatram da je porok ostvariti gubitak. Samo su dva izvora ljudskih poroka: lijenost i praznovjerje, i samo su dva dobročinitelja: rad i um.

Malodušnima i sve znači ništa, odvažnima i malo mnogo.

Kloni se mazohista. Za mazohistu i koprive su perje.

Kada mržnja postane kukavica, ide maskirana u društvo i naziva se pravda!

Mržnja je aktivno nezadovoljstvo, a zavist pasivno; ne smijemo se stoga čuditi što zavist tako brzo prelazi u mržnju.

Negodovanje je priznavanje bespomoćnosti.

Moderno doba označuje trijumf kolektivne osrednjosti.

Ne kori ništa što je ljudsko! Sve je dobro – ali ne svugdje, ali ne uvijek, i ne za sve.

28.06.2015. – AKO NEĆU JA SEBI, TKO ĆE MI, I AKO SAM JA SAM – ŠTO SAM, I AKO NE SADA, A KADA?

Ne plači, ne ljuti se, nego shvaćaj!

Ništa čovjeku nije sigurno.

Budi skroman, ali… Čuvaj se skromnih! Ti ne slutiš s kakvim oni ganutljivim ponosom tetoše svoje slabosti.

I najskromniji čovjek o sebi ima bolje mišljenje nego njegov najbolji prijatelj.

Tužan ćeš biti ako budeš sam.

Tvojim dobrim mislima treba malo riječi.

Uživaj dok možeš. Što ti koristi gledati kada ne smiješ uživati?

Tko želi pronaći put do samoga sebe ne smije druge pitati za smjer.

Mi se ili previše ili premalo uzdajemo u same sebe.

Najbrže zastarijeva zahvalnost.

27.06.2015. – MJERA U SVEMU!

Sjeti se svoje humanosti i zaboravi sve ostalo. Ako ti to uspije, otvoren je put do novog raja, u protivnom čeka samo opće umiranje.

Individualnost je ono što me odvaja od svijeta, a ljubav ono što me s njim povezuje. Što je veća individualnost, to je više ljubavi potrebno.

Blažen je onaj tko kaže nešto ljubazno, tri puta blažen onaj tko to ponovi.

Borba za ono ljudsko nikada nije uzaludna, iako izgleda da mu pobjeda nije suđena.

Najviše obzira ima onaj koji ga najmanje treba.

Ne odriči se onoga što je dostupno i stvarnih potreba.

Budi hrabar, ali ako si odvažan preko svake mjere, uzrokuješ nered.

Koliko puta olako prelazimo preko osjećaja drugih u bezobzirnoj želji za istjerivanjem pravde.

Pošteni se ljudi zimi smrzavaju.

Ne raznosi ono što ti je povjereno.

26.06.2015. – PRIČA O RADOSTI I ŽALOSTI

Potom jedna žena reče: Govori nam o Radosti i Žalosti.

A on odvrati:

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.

I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno suza.

A kako, dakle, to može biti?

Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.

Nije li krčag u kojem vino držite bio pečen u grnčarevoj peći?

I nije li frula koja vam duh blaži puko drvo koje izbušiše noževi?

Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dala ono što vam je dalo i žalost.

Kad ste žalosni, opet zavirite u svoje srce, i vidjet ćete da doista plačete za onim što je bila vaša radost.

Neki od vas vele: radost je veća od žalosti, a drugi kažu: Ne, žalost je veća.

A ja vam kažem da su nerazdvojne.

Zajedno dolaze, i kad vam jedna sjedi sama za stolom, zapamtite da vam je druga zaspala na postelji.

Odista ste obješeni poput zdjelica vage između svoje žalosti i svoje radosti.

Samo kad ste prazni, smireni ste i uravnoteženi.

Kad vas rizničar uzima da bi izmjerio svoje zlato ili srebro, vaša radost ili vaša žalost svakako se mora dizati ili spuštati.

25.06.2015. – PRIČA O BOLI

Jedna žena prozbori i reče: Govori nam o Boli.

A on kaza:

Vaša je bol lomljenje ljuske koja zatvara vaše poimanje.

Kao što se ljuska ploda mora slomiti da bi mu jezgra izašla na vidjelo, tako i vi morate upoznati bol.

I ako vam se srce uzmogne diviti svakidašnjim čudesima života, vaša vam se bol neće činiti ništa manje čudesnom od radosti;

I prihvatiti ćete doba svojeg srca, kao što uvijek prihvaćate godišnja doba što prolaze nad vašim poljima.

I gledat ćete spokojno kroza zime svojega bola.

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

To je gorki napitak kojim liječnik u vama vida vaše bolesno jastvo.

Stoga, vjerujte liječniku, i popijte njegov lijek tiho i spokojno.

Jer, njegovu ruku, ako i jest teška i tvrda, nježno vodi ruka Nevidljivoga.

I posuda koju donosi, ako vam i peče usne, načinjena je od gline što ju je Grnčar ovlažio svojim svetim suzama.

24.06.2015. – PRIČA O DOBRU I ZLU

Jer, istinski dobar ne pita golaća: Gdje ti je odjeća? Ni beskućnika: Gdje ti je dom?

I jedan od starijih u gradu reče: Govori nam o Dobru i Zlu.

A on odvrati:

O dobru u vama mogu govoriti, ali ne i o zlu.

Jer, što je zlo nego dobro izmučeno vlastitom glađu i žeđu?

Odista, kad je dobro gladno, ono traži hrane čak i u mračnim pećinama; kad žeđa, pije i u mrtvajama.

Dobri ste kad ste jedno sa sobom.

Ali, kad niste jedno sa sobom, niste zli.

Jer, ni razdijeljena kuća nije pećina razbojnička; samo je razdijeljena kuća.

I brod bez krmila može plutati besciljno među opasnim liticama, ne mora potonuti na dno.

Dobri ste kad težite da dadete od sebe.

Ipak, niste zli niti kad tražite dobit za sebe.

Jer, kad težite dobiti, samo ste korijen koji se probija u zemlju i siše na njezinim grudima.

Zacijelo, plod ne može reći korijenu: Budi kao ja, zreo i pun, i uvijek daji od svojega obilja.

Jer, plodu je davanje nužda, kao što je primanje nužda korijenu.

Dobri ste kad ste sasvim budni u svome govoru.

Ipak, niste zli kad spavate dok vam jezik klepeće bez svrhe.

Čak i mucav govor može ojačati slabašan jezik.

Dobri ste kad cilju svome idete pouzdano i čvrsta koraka.

Ipak, niste zli kad onamo idete hramljući.

Ni ono koji hramlju ne idu natraške.

Ali, vi koji ste jaki i brzi, gledajte da ne hramljete pred kljastima, misleći da tako valja.

Vi ste dobri na bezbroj načina, ali niste zli kad niste dobri.

Samo ste tumarala i tromi.

Šteta što jeleni ne mogu poučiti brzinu kornjače.

U vašoj čežnji za divovskim jastvom leži vaša dobrota: a ta je čežnja u svima vama.

Ali, u nekima je od vas ta čežnja bujica koja se moćno ruši u more, noseći tajne urvina i pjesme šuma.

A u drugima to je miran potok koji se gubi u zavojima, okukama i zastojima prije nego što stigne do žala.

Ali, neka onaj tko mnogo čezne ne kaže onome koji čezne malo: Zašto si spor i čemu oklijevaš?

Jer, istinski dobar ne pita golaća: Gdje ti je odjeća? Ni beskućnika: Gdje ti je dom?

23.06.2015. – FRIŠKI AFORIZMI

Najbolji vitamin za zdravlje je radost! – portalu izvor nepoznat

Umjetnost liječenja sastoji se u tome da održavamo pacijenta u dobrom raspoloženju dok tijelo prirodno liječi bolest. – Voltaire

Starost je neizlječiva bolest. – Seneka

Jednu polovinu života čovjek provede gubeći zdravlje, a drugu polovicu pokušavajući ga vratiti. – Leonardo da Vinci

Bolest je volja Božja i ako je čovjeku sudbina umrijeti, umrijet će… – Orhan Pamuk

Razjasniti prošlo, shvatiti sadašnje i predvidjeti buduće: to je liječnikova zadaća. – Hipokrat

Što nam znače kompjutori kad milijuni ljudi još uvijek nepotrebno umire od dizenterije? – Bill Gates

Nema bolesti koja je tako raširena kao ambicija. – Charles de Gaulle

Bolest ne zbližava, bolest udaljava – najprije dolazi sažaljenje, a zatim fizičko udaljavanje. – Slavenka Drakulić

22.06.2015. – ČESTITI ČOVJEK TEK NA KONCU MISLI NA SEBE!

Ljudi su tjeskobni, bez principa ili vjere, i osjećaju da nemaju cilja, osim jednog: da idu naprijed.

Obveze nastaju tako da se na vrijeme ne kaže “ne”.

Čitav se naš život kreće između onoga što hoćemo i onoga što moramo.

Psihologija će progutati filozofiju.

Nije potrebna nikakva znanost i filozofija da bi znao što trebaš učiniti da budeš pošten i dobar – štoviše, čak mudar i krepostan.

Znanost bez savjesti i kulture je razvalina duše.

Znanost nema domovine.

Čovjek postaje bolji ako se zna iskreno diviti dobroti.

Pokaži ljudima da vjeruješ u njihove sposobnosti, oni će pokušati opravdati tvoje povjerenje.

Koliko možeš, toliko se usudi.

Neka te ne zabrinjava što svijet ne zna za tvoje sposobnosti, ali možeš biti zabrinut ako ih nemaš.